Pristupanje sadržaju
1 Poslovni broj: Kž-95/2023-6
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Bjelovaru Bjelovar, Josipa Jelačića 1 |
Poslovni broj: Kž-95/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sandre Galjar kao članice vijeća, kaznenom predmetu protiv optuženika B. P., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka. 2. i 3. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-31/2023-13 od 15. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17 – u daljnjem tekstu: ZKP-a.) oslobodio je od optužbe optuženika B. P. da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavku 2. i stavku 3. KZ/11. Ne temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika, nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvu u Sisku zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP-a, spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.
5. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi navodi da smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je izveo pogrešan zaključak o odlučnoj činjenici da nije dokazano da je optuženi počinio kazneno djelo za koje se tereti. Smatra da sud pogrešno vjeruje obrani optuženika jer iz iskaza žrtve i psihologa područnog Centra...proizlazi suprotno kao i iz iskaza žrtve B. P. Iz iskaza psihologa Centra... koji je obavio neposredan razgovor sa djetetom S. P. na okolnost razgovora djeteta sa ocem – optuženikom nepobitno proizlazi kako je dijete ponovilo riječi koje je čulo u razgovoru sa ocem, pa je nejasan zaključak suda koji se temelji isključivo na obrani optuženika. Također nedvojbeno je da je optuženi pravomoćno osuđivan zbog istovjetnog kaznenog djela na štetu iste žrtve što potvrđuje iskaz žrtve kada iskazuje o teško narušenim odnosima sa optuženikom.
7. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno, na temelju svih provedenih dokaza, ocjenjujući ih u njihovoj ukupnosti, kao i svaki pojedinačno utvrdio da nije dokazano da bi optuženik B. P. počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret na način opisan u izreci presude. Naime, iz iskaza svjedoka O. S., koji je u svojstvu psihologa obavio razgovor sa djetetom S. P. na poziv PP K. kao dežurna stručna osoba pri Centru..., nedvojbeno proizlazi da je u navedeno vrijeme dijete imalo 5 (pet) godina te da u toj dobi djeca ponavljaju riječi koje su čuli u razgovoru, bez interpretacije što bi one značile ili koji bi bio smisao tih riječi te je u svom izvješću naveo ono što mu je dijete reklo da je čulo tijekom boravka s ocem. Dijete mu je reklo da mu je tata rekao da će upucati mamu, a kada ga je pitao s čime, on mu je rekao puškom koju mu je kupio, a zapravo se radilo o plastičnom pištolju i njemu iz djetetove rečenice nije bilo jasno da li je tata rekao da će on tom puškom upucati mamu ili je njemu kupio pušku da upuca mamu, ali se sjeća da je tom prilikom rekao riječi "upucati mamu", a tom prilikom nije primijetio da bi dijete bilo uznemireno, uzbuđeno već je bilo otvoreno i veselo.
7.1 Iz izvješća o razgovoru sa djetetom koje je 11. studenog 2022., sastavio navedeni svjedok, psiholog, proizlazi da dijete s obzirom na dob nije moglo dati precizniji opis događaja niti je u mogućnosti dati objašnjenja koja bi bila nezavisna od daljnjeg majčinog doživljaja situacije, dok kod djeteta nije primijetio ponašanje ili emocionalnu reakciju koja bi ukazivala na povišenu uznemirenost, potištenost ili djetetov doživljaj prijetnje. Iz konteksta je vjerojatno kako je optuženi B. P., riječi djetetu vezao uz darovanje plastične igračke pri čemu nije jasno da li je optuženi rekao da će on upucati majku s tim plastičnim pištoljem ili je rekao da dijete upuca majku sa plastičnim pištoljem, odnosno da li se radi o prijetnji putem djeteta ili ironičnom neprimjerenom iskazu djetetu.
8. Navodi državnog odvjetnika, da sud pogrešno vjeruje obrani optuženika jer iz iskaza žrtve i psihologa područnog Centra ... proizlazi suprotno kao i iz iskaza žrtve B. P., su neosnovani, jer je upravo svjedok O. S. u iskazu naglasio da djeca u dobi, koje je S. P., ponavljaju riječi koje su čuli u razgovoru, bez interpretacije što bi one značile ili koji bi bio smisao tih riječi te je u svom izvješću naveo baš ono što mu je dijete reklo da je čulo tijekom boravka s ocem, pa je nesporno utvrđeno da dijete majci nije izjavilo „tata ti je rekao da će te ubiti i da će kupiti pištolj“ kako je to u svom iskazu navela oštećena B. P..
8.1 Sukladno čl. 3. st. 2. ZKP-a. teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje optuženika je na tužitelju, te ovaj sud kao drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud savjesno i brižljivo proveo dokazni postupak, te opravdano zaključio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
9. Iz navedenih razloga, budući žalba državnog odvjetnika nije osnovana, niti je utvrđeno postojanje povreda zakona na koje drugostupanjski sud u smislu članka 476. stavka 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (članak 482. ZKP-a).
Bjelovar, 11. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
Milenka Slivar, v.r.