Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU
Grubišno Polje, Kolodvorska 2
Poslovni broj: P-587/2021-40.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda
Milki Katić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D.B., OIB:
…, K., zastupanog po punomoćnici N.R:, odvjetnici iz G.P., protiv tužene A.p.p.r.r., OIB: …,
Z, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana
27. ožujka 2023. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335.
Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 11. svibnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:
"Nalaže se tuženiku A.p.p.r.r., OIB: …, Z, da isplati tužitelju D.B., OIB:…, K.,, iznos
od 12,08 eura / 91,04 kune, sa zakonskom zateznom kamatom u visini od 6,54% godišnje tekućom od 4. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine, u visini od 6,30% godišnje
tekućom od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, u visini 6,11% godišnje
tekućom od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine, u visini 5,89% godišnje
tekućom od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine, u visini od 5,75%
godišnje tekućom od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, u visini 5,61%
godišnje tekućom od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine, u visini od
5,49% godišnje tekućom od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine, u visini
od 5,31% godišnje tekućom od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine,
a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne
stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku A.p.p.r.r., OIB: …, Z, da tužitelju D.B., OIB:…, K.,,, nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja
_______________________________________
1Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Poslovni broj: P-587/2021-40.
prvostupanjske presude po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju D.B., OIB:…, K.,
Kupinovac, da tuženiku A.p.p.r.r.r. OIB: …, Z., nadoknadi troškove
parničnog postupka u iznosu od 345,08 eura / 2.600,00 kuna, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kod ovoga suda podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate.
U tužbi navodi da je korisnik potpora u poljoprivredi, a nakon neuspjelog
pokušaja da se spor riješi mirnim putem, podnosi tužbu iz razloga što tuženik nije svoju
obvezu isplate potpore za 2017. godinu ispunio u zakonskom roku a koju potporu je
trebao isplatiti do 30. lipnja 2018. godine. Tuženik isplatu potpore nije isplatio u roku iz
neopravdanog razloga tako da potražuje kamatu na glavnicu u iznosu od 1.863,33
kune s obzirom da je 3. siječnja 2019. godine i to sa zakašnjenjem isplaćena potpora
a nakon što je tužitelj tuženika pisanim putem pozvao na isplatu. Tuženik je priznao da
je kasnio sa isplatom potpore koju je izvršio 3. siječnja 2019. godine, ali se usprotivio
njegovom zahtjevu za isplatom zakonske zatezne kamate zbog zakašnjenja u iznosu
od 897,25 kuna. Smatra da je oštećen zbog nepoštivanja roka od strane tuženika i da
mu pripada zakonska zatezna kamata te predlaže da sud nakon provedenog postupka
donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu isplati na ime zakonske zatezne
kamate iznos od 897,25 kuna zajedno sa zakonskom kamatom od dana donošenja
presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana, zajedno sa troškovima.
2. Tužba je dostavljena tuženiku radi davanja odgovora na tužbu, koji se očitovao u pismenom podnesku od 12. kolovoza 2021. godine.
U odgovoru na tužbu navodi da pobija tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, kako u osnovi, tako i visini te zahtjev za isplatu parničnog troška.
Tužitelj podnosi predmetnu tužbu radi isplate zakonske zatezne kamate u
iznosu od 897,25 kuna za koju tužitelj smatra da mu pripada iz razloga što mu je
tuženik potporu po Jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu u iznosu od 1.863,33 kn
isplatio nakon krajnjeg roka koji je bio 30. lipnja 2018. godine, odnosno što mu je
isplaćena tek 3. siječnja 2019. godine.
Dakle, tužitelj potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na isplaćenu glavnicu potpore zbog kašnjenja, i to u ukupnom iznosu od 897,25 kune.
Radi lakšeg razumijevanja postupka dodjeljivanja izravne potpore i IAKS mjera
ruralnog razvoja koja je predmet ove tužbe, tuženik u nastavku daje prikaz pravne
osnove, odnosno osnovnih propisa kojima je bila regulirana predmetna materija:
1) Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca
2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o
stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br.
2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (Sl. list EU 347/549
od 20.12.2013.; u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 1306/2013);
Poslovni broj: P-587/2021-40.
2) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 809/2014 od 17. srpnja 2014. o
utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i
Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog
razvoja i višestruke sukladnosti (Sl. list EU, L 227, 31.7.2014.; u daljnjem tekstu:
Provedbena uredba Komisije (EU) br. 809/2014);
3) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni
Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za
plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i
upotrebe eura (Sl. list EU, L 255/18, 28.8.2014., u daljnjem tekstu: Delegirana uredba
Komisije (EU) br. 907/2014);
4) Zakon o poljoprivredi (NN 30/2015; u daljnjem tekstu: Zakon);
5) Pravilnik o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog
razvoja za 2017. godinu (NN 19/2017, 45/2017, 46/2017; u daljnjem tekstu: Pravilnik
za 2017. godinu);
6) Pravilnik o Upisniku poljoprivrednih gospodarstava (NN 76/2011, 43/2013, u
daljnjem tekstu: Pravilnik o Upisniku).
U tužbi tužitelj navodi da je tuženik svoju obvezu isplate potpore za 2017. godinu
prema zakonskom roku trebao isplatiti do 30. lipnja 2018. godine, ali da je iz
neopravdanog razloga glavnicu u iznosu od 1.863,33 kune isplatio sa zakašnjenjem,
dana 3. siječnja 2019. godine i to nakon što je tužitelj pisanim putem pozvao na isplatu.
U odnosu na ove navode tuženik prije svega ističe da su osnovni uvjeti za
ostvarivanje izravne potpore propisani člankom 16. Pravilnika za 2017. godinu, i to:
1. upis u Upisnik poljoprivrednika
2. ispunjavanje uvjeta za aktivnog poljoprivrednika sukladno članku 28. Zakona
3. obavljanje poljoprivredne aktivnosti u skladu s člankom 26. stavkom 2.
točkom 1. Zakona
4. upis svih čestica poljoprivrednog zemljišta koje se koriste u ARKOD sustav i ostale propisane registre
5. upis stoke u JRDŽ i ostale propisane upisnike te propisno označavanje stoke
6. pravodobno podnošenje jedinstvenog zahtjeva i potrebne popratne
dokumentacije
7. ispunjavanje uvjeta minimalnih zahtjeva za primanje izravnih plaćanja iz
članka 29. Zakona i za plaćanja u iznimno osjetljivim sektorima iz članka 47. Zakona
8. ispunjavanje minimalno poticanih količina za plaćanja u iznimno osjetljivim
sektorima sukladno Dodatku 2. Zakona
9. omogućavanje provedbe kontrola na terenu temeljem članaka 23. i 146.
Zakona, te svih drugih kontrola nadležnih tijela
10. poštivanje pravila višestruke sukladnosti na cjelokupnom poljoprivrednom
gospodarstvu sukladno pravilniku kojim se uređuje višestruka sukladnost.
Nadalje, Tuženik sukladno članku 74. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kontrolu
ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti za potporu provodi putem administrativne kontrole i
kontrole na terenu propisanih člancima 23. i 146. Zakona i člancima 24. do 45.
Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 809/2014.
Člankom 138. stavak 1. Pravilnika za 2017. godinu propisano je da se sredstva
za potporu zatražena temeljem jedinstvenog zahtjeva iz članka 3. ovoga Pravilnika
isplaćuju korisnicima doznačivanjem odobrenih sredstava na žiroračun prema
uvjetima i u rokovima propisanima u članku 75. Uredbe (EU) br. 1306/2013.
Poslovni broj: P-587/2021-40.
Članak 75. Uredbe (EU) br. 1306/2013 propisuje da se plaćanja u okviru
programa potpore i mjere iz članka 68. stavka 2. izvršavaju u razdoblju od 1. prosinca
do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.
Plaćanja se vrše u najviše dvije rate u tom vremenskom roku.
Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, države članice mogu prije 1.
prosinca i ne kasnije od 16. listopada platiti predujmove od do 50 % vezano uz izravna
plaćanja i do 75 % za potporu odobrenu u okviru ruralnog razvoja kako je navedeno u
članku 67. stavku 2.
Stavkom 2. članka 138. Pravilnika propisano je da su plaćanja korisnicima
moguća i nakon roka iz stavka 1. ovoga članka sukladno članku 5. Uredbe (EU) br.
907/2014.
U konkretnom slučaju, tužitelj je Jedinstveni zahtjev za 2017. godinu podnio
pravovremeno 28. travnja 2017. godine. Nakon provedene administrativne kontrole
Jedinstvenog zahtjeva tužitelja, tuženik je u propisanom roku odnosno do 30. lipnja
2018. odobrio sve zatražene potpore za proizvodnu 2017. godinu, ali isplata potpora
Tužitelju nije bila moguća zbog zatvorenog žiro računa Tužitelja.
Naime, dana 22. svibnja 2018. godine tužitelj je zatvorio žiro račun
… kod S.b. koji je do tada bio evidentiran u
Upisniku poljoprivrednih gospodarstava kao račun na koji tužitelj prima isplate potpora.
O navedenoj činjenici tužitelj nije obavijestio tuženika, niti je zatražio izmjenu podataka
u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava, što je bio dužan učiniti sukladno članku 9.
stavak 1. točka 9. Pravilnika o Upisniku.
Naime, sukladno članku 9. stavak 1. Pravilnika o Upisniku upisana
poljoprivredna gospodarstva obvezna su u roku od 30 dana od dana nastanka
promjene prijaviti sljedeće:
1. promjenu koja je dovela do prestanka uvjeta za upis u Upisnik,
2. promjenu nositelja/odgovorne osobe poljoprivrednog gospodarstva,
3. promjenu broja stalno uposlenih radnika na poljoprivrednom gospodarstvu,
4. promjenu prebivališta nositelja i članova obiteljskog poljoprivrednog
gospodarstva,
5. smrt nositelja/odgovorne osobe i člana,
6. upis ili ispis članova obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, 7. promjene podataka u obrtnom registru, 8. promjene podataka u sudskom registru,
9. promjene žiro-računa nositelja obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ili
žiro-računa obrta, trgovačkog društva i zadruga,
10. promjenu podataka o gospodarskim objektima unutar i izvan sjedišta poljoprivrednog gospodarstva i
11. promjenu posjeda poljoprivrednog zemljišta.
Tuženik je, ne znajući za činjenicu zatvorenog računa tužitelja, u razdoblju od
23. svibnja do 18. lipnja 2018. godine pokušao isplatiti odobrene potpore tužitelju, ali
je za svaku isplatu potpore izvršen povrat novčanih sredstava iz S.b. uz
obavijest da je račun korisnika zatvoren. Navedeno je vidljivo u Tablici – Pregled isplata
za PG B.D. prema Jedinstvenom zahtjevu za 2017. te u Izvodu iz dijela
bankovnih transakcija tuženika za razdoblje od 25. svibnja 2018. do 29. lipnja 2018.
godine.
Nadalje, tužitelj je tek 21. rujna 2018. godine podnio zahtjev tuženiku za
promjenu žiro-računa u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava i to na žiro račun
…. kod Z.b. d.d.
Poslovni broj: P-587/2021-40.
Tuženik je tijekom postupka promjene podatka žiro računa tužitelja u Upisniku
poljoprivrednih gospodarstava od FINA-e dobio obavijest od dana 2. listopada 2018.
godine da je Z.b. d.d. tužitelju otvorila poseban račun broj
…. Navedena promjena podatka žiro računa provedena je s danom 27. prosinca 2018. godine.
Odmah po provedenoj promjeni u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava,
odnosno 3. siječnja 2019. godine, tuženik je izvršio sva plaćanja za 2017. godinu
prema tužitelju za razdoblje u kojem nije bio naveden ispravan žiro račun tužitelja,
odnosno iznos od 1.863,33 kune. Navedeni iznos je isplaćen na poseban račun broj
…. kod Z.b. d.d.
Slijedom navedenog, suprotno navodima tužitelja, tuženik je pokušao isplatiti
odobrene potpore za 2017. godinu u roku, odnosno do 30. lipnja 2018. godine, ali isto
nije bilo moguće upravo zbog krivnje tužitelja. Činjenicu da je tuženik učinio sve što je
bilo moguće da ispuni svoje obveze prema tužitelju, potvrđuje i to što je u najkraćem
roku tuženik isplatio sve zaostale potpore za 2017. godinu čim je to bilo moguće.
Navedeno ponašanje tužitelja se može podvesti i pod odredbu članka 184.
stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015,
29/2018 u daljnjem tekstu: ZOO) prema kojem vjerovnik, u ovom slučaju tužitelj, dolazi
u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim
ponašanjem spriječi. Također, člankom 185. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da
dolaskom vjerovnika u zakašnjenje prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika
prelazi rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari. Od dana vjerovnikova zakašnjenja
prestaju teći kamate.
Stoga, ne može biti govora o kašnjenju tuženika, već zakašnjenju tužitelja,
budući da se isplata potpora nije ni mogla izvršiti do 30. lipnja 2018. godine isključivom
krivnjom tužitelja koji nije obavijestio tuženika o zatvaranju žiro računa u S.b.
odnosno svojim ponašanjem spriječio ispunjenje obveze tuženika.
Također, iz navedenih odredbi proizlazi da čak i da je tuženik bio u zakašnjenju,
što nije, dolaskom tužitelja u zakašnjenje, tuženik ne bi niti mogao doći u zakašnjenje
kao što nisu mogle niti teći kamate koje su predmet ove tužbe i tužbenog zahtjeva.
Navedeno potvrđuje i Županijski sud u Varaždinu u svojoj presudi, poslovni broj:
Gž-389/2019-3 od 14. studenog 2019. godine kojom je odbio žalbu tužitelja i potvrdio
presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić Gradu, poslovni broj:
P-407/2017-13 od 10. siječnja 2019. godine, u kojoj je zaključeno:
„…zaključuje da je došlo do nemogućnosti ispunjenja obveze tuženice u roku
isključivo krivnjom tužitelja sukladno čl.208. st.1. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO) radi
čega nije došlo niti do njezinog zakašnjenja u ispunjenju obveze obzirom da nije mogla
izvršiti isplatu zadnje rate jer zajmodavac više nije bio niti na jednoj adresi gdje ga je
tuženica tražila, nitko se nije javljao na telefone, uredi su bili u privatnim stanovima
koje je zajmodavac napustio te tuženica nije imala broj računa na koji bi izvršila uplatu.
Kako je tuženica posljednju ratu na žiro-račun O.u. M. uplatila prije
podnošenja tužbe i da zbog naprijed navedenih okolnosti nije došla u zakašnjenje zbog
čega nema osnova za naplatu zakonskih zateznih kamata, zaključuje da je tuženica
uplatama O.u. M. potraživanje zajmodavca u cijelosti podmirila.“;
„…utvrđeno je da se prvostupanjski sud kada utvrđuje da tuženica nije došla u
zakašnjenje zbog čega nema osnove za naplatu zakonskih zateznih kamata, pogrešno
pozvao na čl.208. st.1. ZOO-a. Naime, utvrđene okolnosti radi kojih tuženica nije bila
u mogućnosti izvršiti svoju obvezu uplate posljednje rate i po ocjeni ovog suda,
Poslovni broj: P-587/2021-40.
okolnosti su u kojima tuženica nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze
vjerovniku A. d.o.o. Zagreb (nema ga ni na jednoj adresi u Z., nitko se ne javlja
na telefone koje činjenice tužitelj nije niti osporio, a niti je njegov žiro-račun prema
utvrđenju ovog suda naveden u Ugovoru o zajmu od 16. srpnja 2010. i Izvansudskoj
nagodbi od 3. listopada 2011.)…“;
„Odredbom čl.184. st.1. ZOO-a propisano je da vjerovnik dolazi u zakašnjenje
ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi,
dok je odredbom čl.185. ZOO-a propisano da dolaskom vjerovnika u zakašnjenje
prestaje zakašnjenje dužnika (st.1.) te od dana vjerovnikova zakašnjenje prestaju teći
kamate (st.2.). Prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (II Rev -73/90
od 14. veljače 1991.) u svezi čl.325. st.1. ranijeg Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj: 53/91 i dr.) koji je sadržajno identičan čl.184. st.1. ZOO-a,
vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad ne poduzme određene prethodne radnje bez kojih
dužnik ne može ispuniti obavezu, a time istodobno prestaje dužnikovo zakašnjenje.
Dakle zaključak da tuženica nije došla u zakašnjenje pravilno je trebalo temeljiti na čl.
184. st.1. i čl. 185. st. 1. i 2. ZOO-a. Slijedom naprijed iznesenog valjalo je žalbu
tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju čl.368. st.2. ZPP-a potvrditi pobijanu
prvostupanjsku presudu u cijelosti.“.
Nadalje, tuženik u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u iznosu od 897,25 kuna
ističe da tužitelj u tužbi nije jasno naznačio od kojeg datuma je računao zatezne kamate
niti po kojoj stopi. Naime, već letimičnim pogledom i usporedbom iznosa isplaćene
glavnice i traženog iznosa zateznih kamata jasno je da je tužitelj zateznu kamatu koja
je predmet tužbe izračunao po previsokoj stopi.
Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da naloži tužitelju da u tom dijelu
uredi tužbeni zahtjev pod prijetnjom odbacivanja.
Tuženik također osporava te predlaže sudu da odbije tužiteljev zahtjev za
isplatu parničnog troška za sastav tužbe plus 25% PDV-a u iznosu od 625,00 kuna s
obzirom da prema informacijama koje ima tuženik, tužitelj u ovom sporu zastupa sam
sebe bez punomoćnika odnosno odvjetnika kojemu bi pripadala nagrada za navedeni
trošak.
Slijedom svega navedenoga, tuženik smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan,
kako u svojoj osnovi, tako i visini te predlaže Naslovnom sudu da ga odbije u cijelosti
kao i tužiteljev zahtjev za isplatu parničnog troška.
3. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužitelj je
smanjio tužbeni zahtjev postavljen kao u izreci.
4. Radi razjašnjenja spornih činjenica, sud je izvršio uvid u cjelokupni spis
ovoga suda pod poslovnim brojem P-587/2021, tj. uvid u opis prometa po računu
tužitelja kod Z.b. d.d. (list 2-3), u pregled isplata tužitelju prema
jedinstvenom zahtjevu za 2017. godinu (list 13-14, 63-64), u zahtjev za promjenu
podataka u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava (list 15-16), u obavijest platitelju o
otvaranju posebnog računa (list 17), u sudsku praksu (list 18-20), u podnesak tuženika
od 11. siječnja 2019. godine upućen tužitelju sa prilozima (list 55-59), proveo
financijsko-knjigovodstveno vještačenje po R.r. i r. iz D. i
izvršio uvid u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka (list 70-72).
Izveo dokaz saslušanjem stranaka – tužitelja (list 108-109)
5. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu članka 8. ZPP-a.
Poslovni broj: P-587/2021-40.
6. Tužitelj svojim tužbenim zahtjevom potražuje da mu tuženik isplati iznos
od 12,08€ / 91,04 kune zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4.
siječnja 2019. godine do isplate.
Navedeni iznos se odnosi na ime zakonskih zateznih kamata obračunatih na novčani iznos koji je tužitelj primio na ime potpore u poljoprivredi.
7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio korisnik potpore u
poljoprivredi i da je 2017. godine po tom osnovu mu trebao biti isplaćen iznos od
1.863,33 kune.
Isto tako, među strankama nije sporno da je navedeni iznos tužitelju isplaćen 3. siječnja 2019. godine.
Isto tako, među strankama nije sporno da je tužitelju isplata novčanih sredstava
ostvarenih na ime potpore u poljoprivredi vršena isplatom na njegov račun koji je tada
imao kod S.b. d.d., a koji račun je zatvoren, te da je tužitelj otvorio novi račun
kod Z.b. d.d. i da je o otvaranju novog računa kod Z.b. d.d. dostavio obavijest A. dana 21. rujna 2018. godine.
Isto tako, među strankama nije sporno da se potpora u poljoprivredi isplaćuje
od 1. prosinca do 30. lipnja slijedeće kalendarske godine sukladno čl. 68. st. 2. i čl.
75. Uredbe EU 1306/2013.
8. Člankom 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-156/22) (u
daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane
obveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu.
Dakle, u postupku je utvrđeno a nije niti sporno među strankama da je tuženik
kao obveznik plaćanja potpore u poljoprivredi tužitelju, zakasnio s ispunjenjem –
isplatom potpore tužitelju.
9. Međutim, spornim se ukazuje da li je do tog zakašnjenja došlo krivnjom
tužitelja ili tuženika.
10. Člankom 183. st. 1. ZOO-a, propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.
Isto tako, čl. 184. st. 1. istoga Zakona propisano je da vjerovnik dolazi u
zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim
ponašanjem spriječi.
Člankom 185. st. 1. i 2. istoga Zakona propisano je da dolaskom vjerovnika u
zakašnjenje, prestaje zakašnjenje dužnika, a na vjerovnika prelazi rizik slučajne
propasti ili oštećenja stvari. Od dana vjerovnikova zakašnjenja prestaju teći kamate.
11. Iz izvedenih dokaza u postupku je utvrđeno da je tuženik došao u
zakašnjenje s isplatom potpore u poljoprivredi tužitelju upravo uslijed ponašanja
tužitelja.
Poslovni broj: P-587/2021-40.
12. Naime, iz iskaza tužitelja proizlazi da se predmet tužbenog zahtjeva
odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos potpore u poljoprivredi za 2017.
godinu a koja mu je plaćena u zakašnjenju a koja potpora je trebala biti plaćena do
30.6.2018. godine a ista je plaćena 3.1.2019. godine. Iznos potpore je trebao biti
negdje oko 1.883,00 kuna i isti mu je plaćen 3.1.2019. godine. Potpore iz poljoprivrede
su mu isplaćivane na račun koji je imao otvoren kod S.b. i s obzirom da je
S.b. imala određene reorganizacijske promjene ona je obavijestila sve svoje
klijente o istom i da mogu otvoriti račun novi kod O.b. s kojom se S.b.
tada spajala, ili da otvore račun kod neke druge banke a to je bilo krajem 5. mjeseca
2018. godine. Kako nije poznavao rad O.b. nije želio otvoriti račun kod iste
banke već je u 9. mjesecu 2018. godine otvorio račun u Z.b.. U S. b. su mu rekli da imaju vremena 90 dana i u okviru toga roka ako bude kakvih
uplata da će banka vratiti novac uplatitelju i izvijestiti o istome njega da je novac vraćen.
Dobio je u 9. mjesecu obavijest da je S.b. vratila novac u konkretnom slučaju
A. i to je dobio 10.9.2018. godine i nakon toga je dobio rok od 10-ak
dana da otvori račun kod bilo koje druge banke i da pristupi u A. u B.
da im dostavi broj računa i da potpiše zahtjev za pristanak da će se dalje
nastaviti isplata preko tog računa kod nove banke. I to je on tako napravio 21.9.2018.
godine je otvorio račun i odnio račun u A. gdje je i potpisao zahtjev
za promjenu računa i rečeno mu je da će kroz 2-3 dana novac biti uplaćen na
novootvoreni račun. Međutim, nije novac bio uplaćen pa je onda on reagirao i zvao
tog službenika u A. u B. i on mu je rekao da ne moraju ništa i nakon toga
je podnio prigovor čelniku te A. M. P. te su tek nakon 24.12. krenuli
sa isplatom, i to prvo sa avansom i to za 2018. godinu, a potpora iz 2017. godine je
tek bila isplata 3.1.2019. godine tako je bilo na njegov račun uplaćeno. Očekivao je da
će biti isplata kroz nekoliko dana nakon što je dostavio novi račun od banke druge,
kako je bilo i uobičajeno, međutim kako to nisu napravili onda je zvao u A. i tamo
mu je rečeno da oni ne moraju ništa i onda ga je to razljutilo jer je očekivao da će dobiti
taj novac. Avans za 2018. godinu trebao je biti isplaćen do 30.11.2018. godine
međutim isplaćen je 31.12.2018. godine u iznosu 4.400,00 kuna pa onda smatra da
nije bilo razloga da se avans isplati sa zakašnjenjem pa je i zbog toga oštećen. Na
njegov upit zbog čega nije isplaćen avans u predviđenom roku, dobio je obavijest da
se vrše određene kontrole ali on nije imao nikakve zapreke za isplatu tako da smatra
da mu je trebalo isplatiti avans a što mu je i rekao službenik iz A.. Od 2010.
godine je korisnik potpora u poljoprivredi i ranije se znalo događati da bude nekada
isplata u zakašnjenju ali ne u dužem periodu od 10 dana. U B. ima poslovnica
O.b. i nije bilo zapreke da otvori ranije račun kod Z.b. ali s
obzirom da mu je rečeno da će oni to sve rješavati i da će biti pravovremeno
obaviješten, smatrao je da ima vremena. Obavijest o otvaranju novog računa dobio je
i od banke kao i od A. s tim da je od banke bilo početkom 9. mjeseca 2018. a
negdje 10.9.2018 godine od A.. O zatvaranju računa u S.b. razgovarao je s A.
te su ga oni izvijestili da o tome imaju saznanja tj. da dolazi
do promjene kod S.b. i da se ujedinjuje sa O.b. ali A. tada
Poslovni broj: P-587/2021-40.
ništa nije govorila o novom računu. Dobio je obavijest od S.b. da je S.b. primila neke novce iz A. ali da su novac vratili A. I onda je on kontaktirao sa A. a to je bilo sve negdje u 8. mjesecu 2018. godine. S obzirom da je podnio zahtjev za promjenu računa 21.9.2018. čekao je do 12. mjeseca 2018. sa predstavkom A. da nije izvršena isplata, jer nije uspio dobiti
službenika koji je radio na tom predmetu. Nitko ga nije kontaktirao u listopadu 2018. godine o promjeni računa iz A.
13. Dakle, cijeneći izvedene dokaze, tj. dokumentaciju koju su dostavili
tužitelj i tuženik kao i iskaz tužitelja utvrđeno je da tužitelj nije na vrijeme obavijestio
tuženika o promjeni svoga računa na koji mu se isplaćuje potpora i da je tuženik
potporu na vrijeme obračunao i naložio isplatu na dosadašnji račun tužitelju koji je imao
otvoren kod S.b., međutim isplata se vratila s naznakom da je račun zatvoren.
14. U postupku je utvrđeno da je tužitelj imao saznanja da zbog statusnih
promjena S.b. da mu prestaje račun i onda je on svakako trebao na vrijeme
obavijestiti tuženika o novom računu jer je tužitelju bilo poznato da isplata potpore ide
jedino na račun otvoren kod banke.
Naime, u smislu čl. 138. st. 1. i 2. Pravilnika o provedbi izravne potpore
poljoprivredi IAKS mjera ruralnog razvoja za 2017. godini (NN 19/17), propisano je da
sredstva za potporu zatražena temeljem jedinstvenog zahtjeva iz čl. 3. ovoga
Pravilnika isplaćuju se korisnicima doznačivanjem odobrenih sredstava na žiroračun
prema uvjetima i u rokovima propisanim u čl. 75. Uredbe EU br. 1306/13.
Plaćanja korisnicima moguća su i nakon roka iz stavka 1. ovoga članka
sukladno članku 5. Uredbe EU br. 907/14.
Člankom 75. st. 1. i 2. Uredbe EU br. 1306/13 propisano je:
Plaćanja u okviru programa potpore i mjere iz članka 68. stavka 2. izvršavaju se
u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine. Plaćanja se vrše
u najviše dvije rate u tom vremenskom roku. Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi
podstavak, države članice mogu prije 1. prosinca i ne kasnije od 16. listopada platiti
predujmove od do 50 % vezano uz izravna plaćanja i do 75 % za potporu odobrenu u
okviru ruralnog razvoja kako je navedeno u članku 67. stavku 2. Osim za plaćanja
predujmova do 75 % predviđenih trećim podstavkom ovog stavka, s obzirom na
potporu odobrenu u okviru ruralnog razvoja, kako je navedeno u članku 67. stavku 2.,
ovaj se stavak primjenjuje u odnosu na zahtjeve za potporu ili zahtjeve za plaćanja koji
su dostavljeni od godine zahtjeva 2018.
Plaćanja iz stavka 1. ne izvršavaju se prije završetka provjere uvjeta
prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice u skladu s člankom 74. Odstupajući
od prvog podstavka, predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz
članka 67. stavka 2. mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u
skladu s člankom 59. stavkom 1.
Poslovni broj: P-587/2021-40.
15. Isto tako, tuženik je u smislu čl. 9. st. 1. toč. 9. Pravilnika o upisniku
poljoprivrednog gospodarstva (NN 76/11, 43/13) bio obvezan u roku od 30 dana od
dana nastanka promjene prijaviti promjene žiroračuna kao nositelja obiteljskog
poljoprivrednog gospodarstva.
16. Tuženik je dostavio u spis dokaz da je tužitelj tek 21. rujna 2018. godine
obavijestio tuženika o promjeni podataka u Upisniku poljoprivrednih gospodarstava, o
promjeni žiro računa nositelja OPG-a i da je to sada račun kod Z.b. d.d.
17. Dakle, sukladno odredbi čl. 68. st. 2. i čl. 75. Uredbe EU 1306/2013,
isplata potpore u poljoprivredi vrši se u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja slijedeće
kalendarske godine.
Dakle, tuženik je mogao krenuti sa isplatom potpore tužitelju tek od prosinca
2018. godine na novi račun koji mu je dostavio tužitelj, tj. isplatom na račun kod
Z.b. d.d., pa je onda tuženik i izvršio isplatu 3. siječnja 2019. godine.
18. S obzirom da je tužitelj kao vjerovnik došao u zakašnjenje jer je svojim
ponašanjem doveo u zakašnjenje tuženika kao dužnika, to onda svakako u smislu
citiranih odredbi čl. 184. i 185. ZOO-a, tuženik nije u obvezi platiti zakonsku zateznu
kamatu tužitelju.
19. Tužitelj je potraživao isplatu zakonske zatezne kamate prvo na iznos
1.863,33 kune tvrdeći da mu pripada ista od 30. lipnja 2018. godine pa do 3. siječnja
2019. godine tako što je naveo u tužbi da potražuje iznos od 897,25 kuna.
Međutim kako je tuženik osporio ne samo osnovu nego i visinu provedeno je
financijsko-knjigovodstveno vještačenje po R.r. i r. iz čijeg
nalaza i mišljenja proizlazi da zakonska zatezna kamata obračunata na glavnicu u
iznosu od 1.863,33 kune za razdoblje od 30. lipnja 2018. godine pa do 3. siječnja 2019.
godine iznosi 65,06 kuna odnosno 8,63 eura primjenjujući fiksni konverzijski tečaj 1€=
7,53450 HRK.
20. Očitujući se na nalaz vještaka, tužitelj je istome prigovorio i naveo da
vještak nije obračunao kamatu i na glavnicu od 4.482,94 kune koji iznos mu je tuženik
bio dužan uplatiti do 30. studenog 2018. godine kao avans u potpori u poljoprivredi za
2018. godinu.
Međutim, te tvrdnje tužitelja sud nije prihvatio kao osnovane jer tužitelj nije ni
potraživao zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos već na iznos od 1.863,33
kune a što je vještak i izračunao, pa je onda sud nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u
cijelosti jer je isti sačinio sukladno nalogu suda i pravilima struke.
21. Pismenim podneskom od 9. veljače 2023. godine, tužitelj je precizirao
tužbeni zahtjev na način da je potraživao iznos od 12,08€ / 91,04 kune na način da je
potraživao zakonsku zateznu kamatu obračunatu na glavnicu 1.863,33 kune za
Poslovni broj: P-587/2021-40.
razdoblje od 30. lipnja 2018. do 3. siječnja 2019. godine u iznosu od 65,06 kuna te je
sam izračunao zakonsku zateznu kamatu na iznos od 4.482,85 kuna i to za razdoblje
kašnjenja od 30. studenog 2018. do 31. prosinca 2018. godine a što iznosi 25,98 kuna,
te je postavio onda tužbeni zahtjev u iznosu od 12,08€ / 91,04 kune.
Međutim, tako postavljeni tužbeni zahtjev od strane tužitelja sud nije prihvatio
kao osnovan, a osim toga i isplata iznosa koji tužitelj potražuje od 25,98 kuna a koji se
odnosi na obračunatu zakonsku zateznu kamatu na glavnicu od 4.482,85 kuna
obračunatu od 30. studenog do 31. prosinca 2018. godine je zapravo potraživanje iz
druge činjenične osnove jer tužitelj ranije tijekom postupka nije dostavio nikakve
dokaze u vezi navedenog potraživanja a isto je i uslijedilo nakon zaključenja
prethodnog postupka, tako da sud u vezi istoga nije izvodio nikakve druge dokaze.
22. Stoga, kako je sud utvrdio da je tužitelj kao vjerovnik svojim ponašanjem
doveo do zakašnjenja tuženika, pa onda dolaskom tužitelja u zakašnjenje je prestalo
zakašnjenje tuženika kao dužnika, pa je onda sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao
neosnovan u smislu čl. 184. i 185. Zakona o obveznim odnosima.
23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i
ZPP-a, pa s obzirom da je tužitelj izgubio u parnici, dužan je tuženiku nadoknaditi
troškove postupka. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tuženiku, sud je u smislu
članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni
za vođenje ovoga postupka. Sud je tuženiku priznao trošak za dolazak na ročište po
punomoćniku i to za ročište 5. srpnja 2022., 5. listopada 2022., 13. veljače 2023., 27.
ožujka 2023. godine za svako ročište 86,27 eura / 650,00 kuna i to upotrebom
automobila za dolazak na ročište budući da u vrijeme održavanja ročišta nije bilo
javnog prijevoza. Tuženiku je priznat trošak za svako ročište za dolazak i povratak
260km x 2,50 kn/km ili 650,00 kuna po ročištu, ili sveukupno 345,08 eura odnosno
2.600,00 kuna pa je sud naložio tužitelju da navedeni trošak nadoknadi tuženiku u roku
od 15 dana.
U Grubišnom Polju, 11. svibnja 2023. godine
S u d a c:
Milka Katić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana i to računajući
od dana objave i uručenja presude tj. od 11. svibnja 2023. godine. Žalba se izjavljuje
pismeno u tri primjerka putem ovog suda a o podnesenoj žalbi rješava nadležni
Županijski sud. Žalba se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1.,2, 4.,5.,6., 8., 9. 10. i 11. i zbog pogrešne
primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP-a).
