1

Poslovni broj: 26 Gž-355/2023-2

 

 

 

Poslovni broj: 26 Gž-355/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R  E S U D A

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. B., OIB: ..., iz V., kojeg zastupa punomoćnica M. A., odvjetnica u V., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB: ..., Z., koju zastupa punomoćnica K. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i p. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-108/2021-26 od 27. veljače 2023., u sjednici vijeća 11. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-108/2021-26 od 27. veljače 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetan čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9010963107 koji je sklopljen između stranaka 20. siječnja 2006. u dijelu kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i da ista ne proizvodi pravne učinke, te da su ništetne odredbe navedenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF i da iste ne proizvode pravne učinke, pod toč. II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 1.287,85 EUR/9.703,28 kn sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose od dospjelosti do isplate, pod toč. III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak postupka od 1.592,01 EUR/11.995,00 kn sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je pod toč. IV. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka.

 

2. Navedenu presudu u cijelosti, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

4. Žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9010963107 sklopljenog između stranaka 20. siječnja 2006., kojim je ugovoren način promjene kamatne stope sukladno odluci banke i ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF, te zahtjev za isplatu novčanih iznosa koji su po osnovi ništetnih odredaba kojima je ugovoreno ispunjenje obveza uz valutnu klauzulu u CHF isplaćeni tuženici.

 

6. Ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

 

- da je između stranaka 20. siječnja 2006. sklopljen Ugovor o kreditu broj 9010963107 (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), kojim je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 13.582,29 CHF prema srednjem tečaju za CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate od 84 mjeseci, te kojim je u čl. 4. ugovorena obveza tužitelja isplatiti tuženici kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženice o kreditiranju građana, a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,50% godišnje, te da je ispunjenje obveze otplatom kredita ugovoreno uz primjenu valutne klauzule koja je vezana uz tečaj CHF (čl. 7.);

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđene u tom dijelu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženice, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženica s korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima nije pojedinačno pregovarala, te da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredaba kojima je tuženica ugovarala valutu uz koju je vezana glavnica CHF jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženica informirala potrošače o bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo neravnotežu u pravima  obvezama ugovornih strana na štetu potrošača;

 

- da je tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koja je podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. u predmetu broj P-1401/12 prekinuta zastara u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO), da je zastara počela ponovno teći pravomoćnošću navedene presude od 13. lipnja 2014. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4, a u odnosu na valutnu klauzulu kada je donesena pravomoćna presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-662/2017-10 od 14. lipnja 2018. te da do podnošenja tužbe nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a;

 

- da se fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom je prihvaćen zahtjev iz tužbe propisane čl. 502.a st. 1. ZPP-a, kako to propisuje čl. 502.c ZPP-a i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj se osoba poziva na presude iz postupka kolektivne zaštite;

 

- da iz iskaza tužitelja F. B. proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopio s tuženicom radi kupnje osobnog vozila za osobne potrebe i da se odlučio za navedenu vrstu kredita jer mu je u banci rečeno da se radi o najpovoljnijem kreditu, a da nije bio upoznat s rizicima porasta tečaja CHF i s načinom promjene kamatne stope, te da o ničem nije pregovarao s tuženicom;

 

- da je tuženica odustala od saslušanja predložene svjedokinje M. B.;

 

- da je nalazom financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno da je tužitelj radi promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita, u otplatnom razdoblju od 1. siječnja 2009. pa do konačne otplate kredita isplatio tuženici iznos od 1.287,85 EUR/9.703,28 kn.

 

7. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovoren način promjene kamatne stope i valutna klauzula vezana uz CHF, što je utvrđeno toč. I. izreke presude, te je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o ispunjenju obveze primjenom valutne klauzule u CHF i promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita isplatio tuženici iznos od 1.287,85 EUR/9.703,28 kn obvezao tuženicu toč. II. izreke presude isplatiti navedeni iznos tužitelju primjenom čl. 323. st. 1. ZOO-a sa zateznom kamatom na određene pojedinačne iznose temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a.

 

8. U žalbi tuženica ističe da se tužbeni zahtjev u vezi utvrđenja ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule temelji na presudi Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, što je promašeno jer se navedene presude ne mogu odnositi na predmetni Ugovor o kreditu, obzirom je sud pošao od pogrešne pretpostavke da je ugovor na snazi, dok je u konkretnom slučaju ugovor prestao isplatom kredita, pa takav ugovor ne može biti predmetom kontrole. Osim toga nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa i ugovorne odredbe u predmetnom Ugovoru o kreditu. Iako je tuženica unijela odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u Ugovor o kreditu, to samo po sebi ne znači da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama jer tuženica sve do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. nije imala obvezu definirati parametre promjenjivosti. Tuženica je ugovornu kamatu mijenjala zbog promjena tržišnih uvjeta te o tome obavještavala tužitelja koji nije prigovarao povećanju kamate niti tražio raskid ugovora, a promjenjivost kamatne stope je posljedica što ne postoji jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope na potrošačke ugovore. Ugovaranje valutne klauzule dopušteno je temeljem čl. 22. ZOO-a, što znači da za opstojnost i primjenu valutne klauzule postoji zakonska osnova. Osporava stajalište prvostupanjskog suda o prekidu zastare podnošenjem tužbe u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pozivajući se na stručne članke pravnih teoretičara. Smatra da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je presuda iz navedenih razloga nerazumljiva i ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati.

 

9. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica, obzirom je presuda jasna i sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost.

 

10. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovoga suda pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.

 

11. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19.) koji je na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a isto tako i odredba čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) propisuje da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe 502.c ZPP-a koja propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ga u postupku povodom restitucijskog zahtjeva tužitelja obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove povodom restitucijskog zahtjeva individualnog potrošača, te da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, a što se naravno odnosi i na situaciju kada je kredit otplaćen kao što je u konkretnom slučaju, pa su stoga žalbeni navodi tuženice kojima ističe protivno navedenom pravno neutemeljeni. Dakle, to što je Ugovor o kreditu otplaćen nije pravna prepreka za utvrđenje ništetnosti njegovih odredaba, obzirom otplatom kredita ništetnost pojedinih ugovornih odredaba nije prestala, a na ništetnost se ugovorne stranke uvijek mogu pozivati.

 

12. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te da je predmetnim Ugovorom o kreditu redovna kamata kao i valutna klauzula uz koju je vezana glavnica sadržajno izražena na identičan način kao i ona koja je pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom, a da tuženica nije dokazala da su stranke pregovarale o spornim odredbama i da je tužitelju pružila pravno dostatne informacije, time da tužitelj u iskazu navodi da nije bio obaviješten o načinu promjene kamatne stope i tečajnom riziku koji je vezan uz valutu CHF, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne.

 

13. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetne odredbe o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF preplatio tuženici s osnova tečajne razlike iznos od 1.287,85 EUR/9.703,28 kn, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženicu isplatiti tužitelju navedene iznos sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene u izreci presude, koja teče od izvršenih uplata do isplate primjenom čl. 1115. ZOO-a, obzirom se tuženica koja je stekla navedene novčane iznose temeljem ništetnih odredaba koje je ugovorila mora smatrati nepoštenim stjecateljem.

 

14. Iako je prvostupanjski sud nepotrebno obrazlagao od kada teče zastarni rok za potraživanje isplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope, obzirom zahtjev za isplatu po tom osnovu nije predmetom tužbe u ovom postupku, nego je predmetom tužbe samo potraživanje isplaćenog iznosa s osnova nepoštene odredbe o ispunjenju obveze uz valutnu klauzulu u CHF i promjene tečaja u odnosu na tečaj u vrijeme plasiranja kredita, pravilno je ocijenio neosnovanim prigovor zastare u konkretnom slučaju.

 

14.1. Uzimajući u obzir Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., prema kojem zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, što znači da je za potraživanje u konkretnom slučaju zastara počela teći od 14. lipnja 2018. kada je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17, to u trenutku podnošenja tužbe 2. travnja 2021. nije protekao opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a i zastara nije nastupila.

 

15. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. i II. izreke.

 

16. Odlukom o troškovima postupka pod toč. III. i IV. izreke prvostupanjski sud je obvezao tuženicu naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.592,01 EUR/11.995,00 kn, dok je odbio zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka, navodeći da je odluka donesena temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

17. U žalbi kojom pobija odluku o troškovima postupka tuženica sadržajno ne iznosi žalbene razloge, već izričito navodi da odluku o troškovima pobija u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari. Kako ovaj sud ne ispituje u žalbenom postupku po službenoj dužnosti odluku o troškovima postupka u vezi pravilne primjene materijalnog prava temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, to je ovaj sud odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. III. i IV. izreke.

 

U Varaždinu, 11. svibnja 2023.