Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 3301/2019-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. F. iz K., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu L. i R. d.o.o., K., P. Đ., protiv tuženika Lovačkog saveza Koprivničko-križevačke županije, K., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima K. K. i Z. K., odvjetnicima u K., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika J. d.d., Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o., Z., P. V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4949/2017-3 od 4. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj Pn-33/2016-32 od 19. lipnja 2017., na sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4949/2017-3 od 4. ožujka 2019. te se predmet vraća na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.
O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.018,38 Eur/15.207,50 kn te joj naknadi troškove postupka u iznosu od 2.126,09 Eur/16.019,04 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama, pobliže opisanima u izreci presude.
2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:
„Uvažava se žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. Pn-33/16-32 od 19. lipnja 2017. i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da sud naloži tuženiku da joj isplati na ime imovinske štete 15.207,50 kn sa zateznim kamatama od 3. lipnja 2013. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka od 16.019,04 kn sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2017. do isplate.
2. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka od 8.125,00 kn sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2017. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.
3. Nalaže se tužiteljici isplatiti umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka od 6.875,00 kn sa zateznim kamatama od 19. lipnja 2017. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku od 15 dana.
Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u povodu žalbe od 2.566,65 kn u roku od 15 dana.
Nalaže se tužiteljici naknaditi umješaču na strani tuženika trošak parničnog postupka u povodu žalbe od 2.566,65 kn u roku od 15 dana."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica, navodeći da ju podnosi na temelju čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja su po njenoj ocjeni važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a riječ je o sljedećim pitanjima:
„Je li oštećenik, koji trpi štetu od naleta na divljač, isključen ostvarivati naknadu štete protiv osobe koja u skladu sa službenim podacima mjerodavnih tijela gospodari lovištem iz kojega je istrčala divljač (sve u skladu s čl. 1063.-1064. Zakona o obveznim odnosima) i koja osoba je u svojstvu i osiguranika i ugovaratelja osiguranja sklopila policu osiguranja od šteta koje počini divljač na motornim vozilima na području iz kojega je istrčala divljač, u varijanti ukoliko je ta osoba prethodno povjerila pravnim poslom taj dio lovišta drugoj osobi na korištenje?
Je li u toj varijanti oštećenik može naknadu štete potraživati isključivo protiv te druge osobe kojoj je prethodno povjerena stvar na korištenje na temelju čl. 1066. st. 1. ZOO, a ne protiv osobe koja je u službenim evidencijama naznačena kao osoba koja gospodari lovištem i koja osoba je osiguranik po polici osiguranja od odgovornosti za štete koju divljač nanese na imovini u mjestu gospodarenja?
Je li u toj varijanti osoba koja prethodno povjeri drugom stvar na korištenje, oslobođena od odgovornosti za nastalu štetu, iako je u svojstvu osiguranika sklopila policu osiguranja od odgovornosti za štete nastale od divljači za predmetno područje gospodarenja i iako je u službenim evidencijama nadležnih tijela naznačena kao lovoovlaštenik predmetnog lovišta?“
4. Kao razloge važnosti zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, tužiteljica navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-5693/2013-3 od 14. listopada 2014. i Gž-1969/2015-2 od 17. lipnja 2016. Predlaže da se drugostupanjska presuda preinači.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je dopuštena i osnovana.
7.1. Prema odredbama čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.2. U takvoj reviziji stranka u smislu čl. 382. st. 3. ZPP treba, ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna izložiti i razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće je ocijenilo da su postavljena revizijska pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci poslovni broj Rev 706/2016-2 od 27. travnja 2021.
9. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete na vozilu tužiteljice, koja joj je nastala 18. travnja 2013. na ... kod K., kada je pred njeno vozilo istrčala srna, pri čemu je sporno pitanje je li tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio lovoovlaštenik u smislu čl. 83. Zakona o lovstvu („Narodne novine“, broj 140/05, 75/09 i 153/09 - dalje: ZL) pa je li, stoga, pasivno legitimiran u ovom postupku.
10. U postupku je utvrđeno:
- da je do nezgode došlo po danu i suhom vremenu, u području ograničenja brzine kretanja prometnim znakom na 70 km/h, unutar granica građevinskog područja naselja K. prema tada važećem prostornom planu uređenja G. K., na području zajedničkog otvorenog lovišta koje je, na temelju Ugovora br: 06104 o produženju prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu IV/104 - K. 1. od 22. svibnja 2007. Županija ..., kao davatelj zakupa, dala tuženiku - u zakup za lovnu godinu 2007., a nakon čega su tuženik i njegovi članovi – lovačke udruge pa tako između ostalog i Lovačka udruga S. kao lovoovlaštenik na predmetnom području, sklopili sporazum o gospodarenju, kojim su se ugovorne strane sporazumjele da su korisnici zajedničkog lovišta K. 1 točno određene lovačke udruge, pri čemu je Lovačka udruga S. korisnik lovišta u području gdje se dogodila predmetna nezgoda,
- da iz Police osiguranja od 2. srpnja 2012. sklopljene s tuženikom proizlazi odgovornost lovačkih društava na svojim područjima prema trećima,
- da mjesto nesreće nije bilo unutar područja za koje bi važile odredbe prometnog znaka opasnosti A 44 "Divljač na cesti",
- da se neposredno prije naleta osobno vozilo tužiteljice moglo kretati brzinom od oko 60km/h, a u trenutku naleta brzinom od oko 50 km/h, pri čemu nije postojala tehnička pretpostavka za izbjegavanje ove prometne nesreće kod brzine kretanja od 60 km/h, a šteta na vozilu tužiteljice je po svom karakteru je djelomična (popravljiva) i iznosi 15.207,50 kn, koliko je tužiteljica i platila po predračunu.
11. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u dosuđenoj visini, na temelju čl. 1085. i 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO), smatrajući da na strani tužiteljice nema doprinosa predmetnoj šteti, dok je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer je upravo tuženik u svojstvu i ugovaratelja i osiguranika u vrijeme nezgode gospodario predmetnim lovištem kao lovozakupnik, a ne lovačka udruga, uslijed čega smatra neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije.
12. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovanim u cijelosti, navodeći da međusobne odnose tuženika i njegovih članica u vezi korištenja pojedinih dijelova zajedničkog lovišta uređuje Ugovor br: 06104 o produženju prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu IV/104- K. 1. od 22. svibnja 2007., dok je odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištima i načela na kojima se ta odgovornost zasniva uređena ZL-om i općim propisima obveznog prava (čl. 1063. – 1067. ZOO). Stoga, kako je tuženik dio lovišta na području kojega se dogodila nezgoda dao na korištenje Lovačkoj udruzi S. na temelju gospodarske osnove, a ne u podzakup (jer bi isto bilo protivno zabrani iz toč. IX. Ugovora sklopljenim sa ... županijom) te budući da divljač koja pretrčava cestu na kojoj se odvija promet motornim vozilima predstavlja opasnu stvar (čl. 1063. – 1067. ZOO), drugostupanjski sud smatra osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, ocjenjujući da je jedino Lovačka udruga S. kao imatelj prava lova mogla biti odgovorna za štetu koja je nastala na djelu lovišta koje joj je dano na korištenje i koje nesporno koristi (čl. 83. st. 1. ZL), jer je ona lovoovlaštenik na tom dijelu lovišta.
13. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci ne može se prihvatiti kao pravilno.
14.1. Naime, prema čl. 2. st. 1. toč. 3. ZL zajedničko lovište je lovište ustanovljeno na zemljištima raznih vlasnika, koji prema odredbama ovoga Zakona nisu mogli ustanoviti vlastito lovište.
14.2. Prema odredbi čl. 2. toč. 8. ZL lovoovlaštenik je definiran kao pravna ili fizička osoba koja je stekla pravo lova na temelju ovog Zakona, dok je pravo lova ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova (čl. 2. toč. 4. ZL).
14.3. Prema odredbi čl. 6. st. 1. ZL pravna ili fizička osoba može steći pravo lova na lovištima u vlasništvu Republike na temelju koncesije ili zakupa na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju koncesije.
14.4. Prema čl. 29. st. 1. ZL zajedničko lovište može se dati u zakup pravnoj ili fizičkoj osobi sa sjedištem na području Republike Hrvatske na 10 lovnih godina putem javnog natječaja.
14.5. Prema čl. 30. ZL župan, odnosno gradonačelnik G. Z. sklapa ugovor o zakupu zajedničkog lovišta na vrijeme od 10 lovnih godina s najpovoljnijim ponuditeljem (lovozakupnik).
14.6. Prema odredbi čl. 62. toč. 4. ZL dok lovište nije u zakupu, Ministarstvo može ovlastiti HLS, odnosno Lovački savez županije ili drugu pravnu ili fizičku osobu osposobljenu za lov, za izvršenje sanitarnog odstrjela, redukcijskog odstrjela, ili izlovljavanja divljači s površina na kojima ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili na kojima prema drugim propisima ne smiju obitavati (otoci, zračne luke i sl.). Rješenjem za obavljanje lova propisat će se visina odstrjela i raspolaganje s odstrijeljenom divljači i njezinim dijelovima.
14.7. Prema čl. 51. ZL, izvršavanje mjera uzgoja i zaštite divljači u lovištu obuhvaća provedbu niza radnji koje osiguravaju opstanak i razmnožavanje divljači (spašavanje divljači od elementarnih nepogoda, provedba mjera za osiguranje dovoljne količine kvalitetne hrane i pitke vode, provedbu preventivnih, dijagnostičkih, kurativnih i higijensko-zdravstvenih mjera u lovištu, i dr.), međutim isto ne obuhvaća i lov na divljač.
15.1. Obzirom da tijekom postupka tuženik nije tvrdio ni dokazivao ima li, eventualno, rješenje resornog ministarstva po kojemu bi mu bilo povjereno izvršenje sanitarnog odstrjela, redukcijskog odstrjela, ili izlovljavanja divljači s površina na kojima ugrožava sigurnost ljudi i imovine ili na kojima prema drugim propisima ne smiju obitavati, odnosno je li mu povjereno isključivo provođenje mjera uzgoja i zaštite divljači, bez prava lova, dok, ujedno, iz toč. III. predmetnog Ugovora broj 06104 o produženju prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu VI/104 – „K. 1“ od 22. svibnja 2007. jasno proizlazi tuženikovo pravo na lov divljači i druge ovlasti koje spadaju pod pravo lova, pogrešna je ocjena drugostupanjskog suda da tuženik nije bio u statusu lovoovlaštenika u predmetnom lovištu, u razdoblju na koje se tužba odnosi pa da time nije pasivno legitimiran (u tom smislu je i shvaćanje iz odluke ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev 706/2016-2 od 27. travnja 2021.).
15.2. Kako je sud drugog stupnja zauzeo pogrešno pravno shvaćanje glede pasivne legitimacije tuženika, pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio neosnovanim.
16. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode (osobito iz revizije umješača - koje se odnose na tijek zateznih kamata na naknadu štete dosuđenu prvostupanjskom presudom), nema uvjeta za preinaku presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).
Đuro Sessa, v.r.