1                             Poslovni broj: I Kž-161/2023-4

 

Poslovni broj: I Kž-161/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća, te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. veljače 2023. broj K-39/2021-46, u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Prihvaća se žalba optuženog M. M., ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Splitu proglasio je krivim optuženog M. M. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u vezi članka 152. stavak 1. KZ/11. pobliže činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude za koje je, na temelju članka 153. stavak 1. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine u koju kaznu je, na temelju članka 54. KZ/11., optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. do 22. srpnja 2016.

 

1.1. Temeljem članka 70. KZ/11. optuženom M. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja mjera se ima izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora i koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. i stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.- dalje: ZKP/08.) optuženi M. M. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.627,44 EUR/ 42.399,95 kn od čega se iznos od 183,06 EUR odnosi na troškove svjedoka J. P., iznos od 310,55 EUR odnosi se na troškove svjedoka S. Nj., iznos od 3.975,00 EUR odnosi se na troškove braniteljice po službenoj dužnosti M. Š., odvjetnice u D., iznos od 327,03 EUR odnosi se na troškove psihijatrijskog vještačenja okrivljenika provedenog po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Č. L., iznos od 331,80 EUR odnosi se na troškove psihologijskog vještačenja žrtve J. P. provedenog po stalnom sudskom vještaku psihologu mr. N. D., te se iznos od 500,00 EUR odnosi se na ime paušala.

 

2. Protiv te je presude žalbu podnio optuženik putem branitelja J. T., odvjetnika u S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškova kaznenog postupka i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi kaznene odgovornosti, podredno, da se prvostupanjska presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Premda optuženi M. M. u uvodnom dijelu žalbe ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08., nakon čega parafrazira dio teksta točke 11. stavka 1. članka 468. ZKP/08. ''da je izreka presude nerazumljiva, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su razlozi koji su navedeni  nejasni i u znatnoj mjeri proturječni'', iste ne obrazlaže, već se žalbeni razlozi zapravo odnose na činjenična utvrđenja u presudi.

 

6.1. Stoga je neosnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku bitnu postupovnu povredu na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti.

 

7. Međutim, osnovano se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, nakon ocjene žalbenih navoda za sada ukazuju pogrešnima.

 

7.1. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, optuženik ističe da niti jedan od tri iskaza žrtve nije životan niti logičan, pozivajući se na ukidno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-490/2018-7 od 12. prosinca 2018., jer ona, nakon silovanja, sjeda s optuženikom u vozilo da ju odveze u O. koji je udaljen 30 kilometara, nakon čega se ne obraća policiji niti suprugu već se nakon dva mjeseca ponovno vraća u D. P., mjesto s cca 30 domaćinstava, radi rada u turizmu, gdje prebiva optuženik i za koje mjesto nije ni na koji način vezana te prijavljuje optuženika za silovanje nakon što je on tražio da mu vrati novce koje smatra da mu je žrtva otuđila.

 

7.2. U odnosu na iskaz žrtve, valja prvo istaknuti da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 490/2018-7 od 12. prosinca 2018., ukazano na niz nelogičnosti i nedosljednosti njenog iskaza, pa je tako navedeno da je iskaz žrtve suprotan iskazu njenog bivšeg supruga, koji je naveo da mu je žrtva govorila o dva silovanja, jednom koje se dogodilo 2015. u garaži kojom prilikom je izgubila i svijest, i spornom silovanju koje se dogodilo u travnju 2016. U odnosu na ovu različitost u iskazima, vezano uz broj silovanja od strane optuženika, prvostupanjski sud smatra da se radi o objektivnoj posljedici proteka vremena od predmetnog događaja i nepreciznosti u opisivanju događaja, što za drugostupanjski sud nije prihvatljivo. Naime, silovanje je teško i odiozno kazneno djelo koje nedvojbeno ostavlja psihičke traume i predstavlja izuzetno stresan događaj pa protek vremena od par godina ne može predstavljati objektivan razlog za neprecizan opis u smislu je li optuženik počinio dva kaznena djela silovanja (jedno 2015., a drugo 2016. godine) ili jedno predmetno kazneno djelo silovanja pri čemu je svjedok S. Nj. iznio i detalje vezano uz silovanje iz 2015. koje mu je žrtva ispričala (bacanje na pod, udarac glavom, gubitak svijesti) da bi žrtva na raspravi iskazala da je 2015. optuženik ''imao namjeru s njom imati spolni odnošaj u garaži i da je uspjela izbjeći tu njegovu namjeru, da su u blizini bili neki gosti i da je možda to utjecalo na njegovo ponašanje i da je istina da je o tom događaju pričala bivšem suprugu S. i navela da tada u garaži nije došlo do silovanja''.

 

7.3. Nadalje je citiranom odlukom ukazano, u pogledu postojanja dogovora između žrtve i njenog supruga iz lipnja 2016., koji ona ističe u svom iskazu, o tome da će ona optuženika prijaviti za počinjeno silovanje iz travnja 2016. pod uvjetom ako ovaj bude prema njoj nasilan i sl., da je svjedok S. Nj. na više mjesta u svom iskazu ove tvrdnje žrtve opovrgao navodeći da je za navedeno silovanje iz travnja 2016. saznao tek kasnije, u listopadu 2016. i da takav dogovor o naknadnoj prijavi silovanja nije postojao. Međutim, na navedeno se prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne osvrće. U ovom dijelu valja ukazati da je sama žrtva izjavila da je po povratku u D. P. prijavila optuženika za silovanje jer su se 19. srpnja 2016. posvađali iako ga nije mislila prijaviti jer je mislila da ga više neće vidjeti da bi u drugom iskazu navela da se u dogovoru sa suprugom u lipnju 2016. vratila u D. P. te je poslušala supruga koji joj je rekao da prijavi optuženika što je i učinila.

 

7.4. Isto tako, u pobijanoj presudi nedostaje raščlamba nedosljednosti iskaza žrtve u pogledu trajanja intimne veze žrtve s optuženikom, kako je to precizno opisano u uputi citiranog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Osim toga, ukazano je i na iskaz svjedoka N. V., koji je vidio žrtvu i optuženika kako izlaze iz apartmana i hodaju prema autu i odlaze te na njima nije primijenio ništa neobično što bi opovrgavalo iskaz žrtve da je otišla iz apartmana sama s koferom, zaplakana i ''sva nikakva'' cestom u pravcu O., da bi ju kasnije sustigao optuženik, a što se u pobijanoj presudi objašnjava na način da svjedok V. nije bio očevidac predmetnog događaja, te je bio zaokupljen čišćenjem masline, koja analiza prvostupanjskog suda također nije prihvatljiva za drugostupanjski sud. Iskaz svjedokinje J. K., koja opisuje da je preko telefona čula razgovor optuženik i žrtve, nakon predmetnog događaja, pri čemu opisuje da je čula da oni sasvim uobičajeno i normalno razgovaraju, prvostupanjski sud ocjenjuje usmjerenim otklanjanju kaznene odgovornosti optuženika i motiviranim željom da svjedokinja pomogne svom dugogodišnjem prijatelju, međutim, da su se svjedokinja i optuženik dogovorili o neistinitom sadržaju iskazivanja na način da se otkloni odgovornost optuženika, kako to zaključuje prvostupanjski sud, tada nije logično da bi iskazi optuženika i svjedokinje u tom dijelu bili proturječni kako to također zaključuje prvostupanjski sud.

 

7.5. Dakle, prvostupanjski sud krivnju optuženika temelji na iskazu žrtve J. P., povezujući njen iskaz s mišljenjem vještaka psihologa mr. N. D., dok iskaze ostalih svjedoka ocjenjuje irelevantnim jer nisu očevici predmetnog događaja. Takvo rezoniranje prvostupanjskog suda, a cijeneći prethodno citirano rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ukazuje da prvostupanjski sud prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza žrtve nije raspravio sva sporna pitanja na koja mu je ukazano tim rješenjem pri čemu nije sporno da ne postoje očevici spornog događaja, međutim, ostale okolnosti koje opisuje žrtva nisu suglasne iskazima ispitanih svjedoka (svjedoci V., Nj. i K.) čime je dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza žrtve u cijelosti. Naime, žrtva J. P. nije dosljedna u svojem iskazivanju, a niti je njen iskaz suglasan iskazima drugih svjedoka pri čemu je značajno da je njen iskaz suprotan iskazu svjedoka Nj. koji ima posredna saznanja jer mu je, kako to sama iskazuje, sve ispričala i priznala.

 

7.6. Slijedom iznijetih razloga proizlazi da u prvostupanjskoj presudi doista postoji nedostatak u ocjeni izvedenih dokaza i pogrešnom zaključivanju, na što s uspjehom ukazuje optuženik u svojoj žalbi, pa je prihvaćanjem žalbe optuženika kao osnovane, prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

8. U ponovljenom postupku sud će temeljitije i kritičnije ocijeniti sve izvedene dokaze, razjasniti naprijed istaknuta sporna pitanja i utvrditi relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i u skladu sa zakonom obrazloženu odluku.

 

 

U Zagrebu, 10. svibnja 2023.