- 1 -              Rev 443/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 443/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja A. G. C. pok. J. iz SAD, N. Y. OIB: ..., i drugotužitelja B. K. iz C., OIB: ..., koje zastupaju punomoćnice G. M. i L. S., odvjetnice u R., protiv prvotuženice J. B. iz Ć., OIB: ... i drugotuženika D. B. iz Ć., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji prvo i drugotužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2933/2012 od 18. veljače 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Malom Lošinju poslovni broj P-328/2010 od 25. srpnja 2011., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija prvotužitelja A. G. C.

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija drugotužitelja B. K.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku J. B. i D. B. da predaju u posjed 1-tužitelju C. A. G. nekretninu i to č.br. 441 zgr, u naravi kuću, kao i da se isele iz kuće na k.č.br. 441 zgr k.o. Ć. i predaju je 1-tužitelju slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku J. B. i D. B. da predaju u posjed 2-tužitelju B. K. nekretninu označenu kao k.č.br. 417, vrt, upisanu u z.k.ul. 1110 k.o. Ć..

 

Tuženik J. B. i 2-tuženik D. B. dužni su 1-tužitelju A. G. C. platiti na ime korištenja kuće iznos od 172.800,00 kuna i to jednu polovicu tog iznosa njemu, dok su drugu polovicu istog iznosa dužni položiti sudu za Grad M. L., a 2-tužitelju B. K., na ime korištenja vrta iznos od 30.000,00 kuna (slovima: tridesettisuća kuna), i to jednu polovicu tog iznosa njemu, dok su drugu polovicu istog iznosa dužni položiti sudu za Grad M. L., sve u roku od 15 dana."

 

III. Tuženici su dužni tužitelju A. G. C. nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 16.237,00 kn, sve u roku od 15 dana."

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovna i potvrđuje presuda Općinskog suda u Malom Lošinju, poslovni broj P-328/2010 od 25. srpnja 2011. godine u tč. II. izreke, osim u dijelu kojim su tuženici dužni tužitelju A. G. C. pok. J. iz SAD platiti na ime korištenja kuće jednu polovicu iznosa od 172.800,00 kuna.

 

II. Uvažavanjem žalbe tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Malom Lošinju, poslovni broj P-328/2010 od 25. srpnja 2011. godine u tč. I. izreke i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku J. B. i D. B. da predaju u posjed 1-tužitelju C. A. G. nekretninu i to č.br. 441 zgr, u naravi kuću, kao i da se isele iz kuće na k.č.br. 441 zgr k.o. Ć. i predaju je 1-tužitelju slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana." kao neosnovan."

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

"I. Uvažavanjem žalbe tužitelja ukida se presuda Općinskog suda u Malom Lošinju, poslovni broj P-328/2010 od 25. srpnja 2011. godine u dijelu tč. II. izreke koji glasi:

 

"Tuženik J. B. i 2-tuženik D. B. dužni su 1-tužitelju A. G. C. platiti na ime korištenja kuće iznos od 172 800,00 kuna i to jednu polovicu tog iznosa njemu" i tom dijelu se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Uvažavanjem žalbi stranaka ukida se presuda Općinskog suda u Malom Lošinju, poslovni broj P-328/2010 od 25. srpnja 2011. godine u tč. III. izreke i u tom dijelu se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje."

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja prvo i drugotužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ističući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlažu da se prihvati revizija tužitelja i preinači pobijana presuda na način da djelomično prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka, odnosno podredno da predmet u pobijanom dijelu vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

4. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju prvo i drugotužitelja.

 

5. Revizija drugotužitelja nije dopuštena, a revizija prvotužitelja nije osnovana.

 

U odnosu na reviziju drugotužitelja:

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

6.1. U takvoj izvanrednoj reviziji, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3. čl. 382. ZPP).

 

6.2. Sve izložene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, jer u protivnom revizija nije dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev drugotužitelja da mu tuženici predaju u posjed nekretninu označenu kao kč.br. 417, vrt upisanu u zk.ul. 1110 k.o. Ć., kao i da mu isplate iznos 30.000,00 kn na ime korištenja vrta.

 

8. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su odbili tužbeni zahtjev drugotužitelja da mu tuženici predaju u posjed nekretninu označenu kao kč.br. 417 vrt, upisanu u zk.ul. 1110 k.o. Ć., kao i da mu isplate iznos 30.000,00 kn na ime korištenja te nekretnine, s obzirom na utvrđenje da drugotužitelj nije upisan kao suvlanik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, niti je u spis priložio bilo kakvu dokumentaciju (ugovor o kupoprodaji na koji se poziva) a koja bi išla u prilog njegove tvrdnje o stjecanju prava suvlasništva na nekretnini kč.br. 417 upisane u zk.ul.br. 1110 k.o. Ć. u ½ dijela kupovinom od prvotužitelja, već da da su na predmetnoj nekretnini upisani kao suvlasnici prvotužitelj i Grad M. L. svaki u ½ dijela.

 

9. Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije drugotužitelja u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da predmetna revizija nije dopuštena jer revident, osim što se u reviziji formalno poziva na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje (niti postupovnopravno niti materijalnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena.

 

9.1. Naime, da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Pritom treba reći da Vrhovni sud nije ovlašten sam ispitivati krije li se možda u navodima revidenta takvo važno pitanje, jer bi se takvim širokim tumačenjem izgubila granica koja je zakonom postavljena između redovne i izvanredne revizije.

 

9.2. Drugotužitelj se u reviziji kao razlog važnosti pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev-1361/1998-2 od 18. travnja 2001.

 

9.3. Međutim, iz navedene odluke proizlazi da je u tom predmetu riječ o različitim činjeničnim utvrđenjima od utvrđenja u konkretnom predmetu, te u istoj odluci nije izraženo shvaćanje koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci.

 

10. Slijedom svega navedenog, proizlazi da u ovom postupku nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije drugotužitelja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, zbog čega je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP  odbaciti reviziju drugotužitelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na reviziju prvotužitelja:

 

11. Protiv drugostupanjske presude stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. tog članka.

 

11.1. S obzirom da je pobijana presuda, protiv koje revidira prvotužitelj, donesena u odnosu na tužbeni zahtjev prvotužitelja na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, dopuštena je revizija prvotužitelja iz čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP, zbog čega je bespredmetno pozivanje prvotužitelja na reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

12. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

13. Predmet spora je zahtjev prvotužitelja da mu prvo i drugotuženici predaju u posjed nekretninu i to kč.br. 441 zgr, u naravi kuću, kao i da se isele iz kuće na kč.br. 441 zgr k.o. Ć. i predaju je prvotužitelju slobodnu od osoba i stvari.

 

14. Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su na predmetnoj nekretnini u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici upisani prvotužitelj (na temelju rješenja o nasljeđivanju od 11. rujna 1996.) te Grad M. L., svaki u ½ dijela,

 

- da je za tu nekretninu pokrenut postupak za povrat u vlasništvo sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine,

 

- da se nekretnina ne nalazi u posjedu Grada M. L.,

 

- da su se tuženici u predmetnu nekretninu uselili početkom 80-tih godina, ali da nisu obrazložili niti dokazali na temelju kojeg akta su se uselili, ali da ih je Općina C. L. uvela u posjed i predala im ključ predmetne kuće, iako je u tom trenutku imala pravo korištenja samo na jednoj polovici kuće,

 

- da je prvotužitelj telegramom od 20. srpnja 2010. pozvao tuženike putem punomoćnika na dogovor oko kupoprodajne cijene, uz obavijest da će pokrenuti postupak radi iseljenja.

 

14.1. Na temelju navedenih utvrđenja, te s obzirom da sud nije mogao utvrditi imaju li tuženici bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da im pripada pravo na posjed predmetne nekretnine, prvostupanjski sud je, ocijenio da su tuženici prestali biti pošteni posjednici (sve da su i bili pošteni u trenutku useljenja u predmetnu kuću) u trenutku kada im se obratio prvotužitelj kao suvlasnik nekretnine te pokušao s njima postići dogovor oko eventualne prodaje svojeg suvlasničkog dijela kuće. Zbog toga je prihvatio predmetni tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženicima da predaju prvotužitelju u posjed predmetnu nekretninu, isele iz kuće i predaju je prvotužitelju slobodnu od osoba i stvari, sve pozivom na odredbe 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP).

 

15. Međutim, drugostupanjski sud je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev prvotužitelja za predaju u posjed, iseljenje i predaju nekretnine prvotužitelju slobodnu od osoba i stvari, na način da je odbio tužbeni zahtjev prvotužitelja u tom dijelu, a sve pozivom na odredbe čl. 46. st. 2. ZVDSP i čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), zaključujući da prvotužitelj nije dokazao postojanje ovlaštenja od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje od dužnika u smislu odredbe čl. 64. st. 2. ZOO-a.

 

16. Odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotužitelja pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

 

17. Naime, prema odredbi čl. 46. st. 2. ZVDSP svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

17.1. Odredbom čl. 64. st. 2. ZOO propisano je kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

 

18. Slijedom svega navedenog, a s obzirom da je u okviru tužbenog zahtjeva kakav je postavio prvotužitelj, takav zahtjev vezan uz postupanje prema odredbama čl. 46. st. 2. ZVDSP i čl. 64. st. 2. ZOO, to je prema ocjeni ovog suda, pravilno drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je pozivom na te odredbe preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev prvotužitelja da mu tuženici predaju u posjed kč.br. 441 zgr, da se isele iz kuće na kč.br. 441 zgr k.o. Ć. i predaju mu je slobodnu od osoba i stvari, s obzirom da je utvrđeno da tužitelj nije dokazao postojanje ovlaštenja od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje od dužnika u smislu odredbe čl. 64. st. 2. ZOO.

 

19. Ostali revizijski navodi revidenta su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka – suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima drugostupanjskog suda. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi prvotužitelja u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

20. Stoga, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju prvotužitelja odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP, te odlučiti kao u izreci presude.

 

21. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. svibnja 2023.