- 1 -              Revr 1004/2016-4

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1004/2016-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. P., OIB: ... iz K. N., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u S. protiv tuženika B. d.d., OIB: ... T., kojeg zastupa punomoćnik D. C., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-268/15 od 28. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-9764/09 od 5. prosinca 2014., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžo-268/15 od 28. siječnja 2016.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju.

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 450.000,00 kn na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje sa zakonskom zateznom kamatom  koja teče od 29.siječnja 2012. do isplate u roku od 15 dana. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 6.300,00 kn na ime naknade za tuđu pomoć i njegu sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana utuženja do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je sa više zatraženim iznosom od 2.100,00 kn na ime tuđe pomoći i njege te sa iznosom od 1.000,00 kn na ime troškova liječenja odbijen zahtjev kao neosnovan. U točki III. naloženo je tuženiku na ime naknade za izgubljenu zaradu isplaćivati tužitelju iznos od 1.073,96 kn mjesečno počev od 1. prosinca 2012. pa ubuduće i to do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni svako mjesečni iznos teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je dospjele obroke do pravomoćnosti dužan isplatiti odjednom, a ostale po dospijeću, sve u roku od 15 dana. U točki IV. naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u roku od 15 dana u iznosu od 96.551,25 kn dok je sa više zatraženim iznosom od 30.368,75 kn traženje tužitelja odbijeno kao neosnovano.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P1-9764/09 od 5. prosinca 2014. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik podnosi i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovni postupak.

 

3.1. Obzirom da su u ovom predmetu ispunjeni uvjeti za redovnu reviziju iz članka 382. stavka 1. ZPP-a, neće se razmatrati izvanredna revizija tuženika.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj u cijelosti osporava navode tuženika i predlaže odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

 

5. Revizija je neosnovana.

 

6. Prema odredbi članka 392.a stavka 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je naknada nematerijalne i materijalne štete proizašle iz štetnog događaja koji se dogodio 29. siječnja 2009. u brodogradilištu tuženika kada je prilikom izvlačenja vilica ispod rebrenica došlo do njihovog pada na nogu tužitelja.

 

8. Suprotno revizijskim navodima tuženika, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer  drugostupanjska presuda nema nedostataka i može se ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava koje prileže spisu.

 

9. U revizijskim navodima tuženik daje svoju ocjenu izvedenih dokaza (Zapisnika Državnog inspektorata i iskaza pojedinih svjedoka) u smjeru utvrđivanja doprinosa tužitelja nastalom štetnom događaju, što predstavlja prigovore činjenične naravi koji prigovori se ne mogu isticati u revizijskom stupnju postupka (članak 385. stavak 1. ZPP-a).

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je dana 29. siječnja 2009. došlo do ozljeđivanja tužitelja dok se kretao u predmontažnoj hali tuženika na putu u blagavaonicu (radilo se o vremenu radnog odmora)

- da je tužitelj u trenutku nezgode bio zaposlenik kooperantske tvrtke tuženika V. T. d.o.o. na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme i obavljao je poslove zavarivača

- da je do ozljede došlo padom predmeta na nogu tuženika tj. lima-rebrenice dimenzija 293x99x2 s privarenim limom tzv. rebrom po dužoj stranici lima, okvirne težine cca 590 kg

- da se radilo o dvije rebrenice koje je istovarivao bočni viličar marke B., vlasništvo tuženika

- da prilikom izvlačenja vilica ispod tereta tj. rebrenica, iste su pale bočno na desnu stranu i pri padu ozlijedile tužitelja

- da je rukovatelj viličara (inače djelatnik tuženika) obavljalo radni postupak istovara tereta viličara iako manipulativni prostor nije bio slobodan od ljudi, uslijed čega se dogodila ozljeda tužitelja

- da je nadalje, postupak istovara rebrenica sa viličara obavljen u stanju njihove labilne ravnoteže i prisilnim izvlačenjem vilica ispod tereta umjesto da se ta radnja obavi korištenjem dizalice u hali

- da se tužitelj nije mogao kretati pješačkom stazom u hali predmontaže, jer je ista bila zakrčena odloženim brodskim limovima, komadima brodskih rebara i drvenim podnicama skele

- da je ova pješačka staza pored toga u trenutku nezgode nije bila ni vidno označena (žutom bojom)

- da ulazak i prolazak kroz samu halu nije bio zabranjen, time da je tužitelj kroz halu u trenutku štetnog događaja prolazio na način kako su inače radnici tuženika i njegovih kooperanata prolazili do blagovaonice

- da u trenutku kad je tužitelj prolazio pored viličara, isti je bio natovaren i u stanju mirovanja

- da je vozač viličara otpočeo s radnjom spuštanja rebrenica sa viličara iako za to nisu bili ispunjeni uvjeti odnosno tužitelj mu se nalazio sa bočne strane (koji položaj je mogao uočiti), a same rebrenice su bile u labilnoj ravnoteži

- da je propustio upotrijebiti dizalicu, koja je bila nužna, jer se radilo o teretu gdje je svaka rebrenica težila više od 590 kg

- da su navedeni propusti vozača viljuškara bili uzrokom ozljeđivanja tužitelja i to bez bilo kakvog doprinosa tužitelja u trenutku nastanka nezgode tako i u obujmu i visini štete koju tužitelj trpi u uzročno-posljedičnoj vezi s ovom štetnom radnjom za koju odgovara tuženik

- da je tužitelj dobio više komadni prijelom lijeve potkoljenice sa defektom kosti i kože, presječene obje potkoljenske arterije i to prednja i stražnja tibijalna arterija, nagnječenje muskulature lijeve potkoljenice i konačno veliki defekt kože na mjestu prijeloma

- da su učinjene 4 operacije u različitim vremenskim intervalima, provedene su fizikalne terapije, nosio je gips, te je koristio štake

- da je zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti u ukupnom postotku od 80%, kao i naruženost srednjeg stupnja, dok je bol jakog intenziteta trpio 10 dana, srednjeg 45 dana i blagog 135 dana

- da je strah jakog intenziteta trajao 10 dana, srednjeg 17-18 dana, te lakog 4 mjeseca

- da je tuđu pomoć i njegu trebao dva mjeseca po dva sata dnevno te dva mjeseca 1 sat dnevno, nemedicinskog karaktera

- da je uslijed štetnog događaja tužitelj izgubio profesionalnu sposobnost za rad, da nije utvrđena preostala radna sposobnost temeljem koje bi se tužitelj profesionalnom rehabilitacijom osposobio za rad sa punim radnim vremenom na drugom poslu

- da navedenim nije mogao nastaviti raditi kod svog dotadašnjeg poslodavca

- da mu je određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1.848,27 kn mjesečno počev od 14. studenog 2012.

- da razlika između prosječne plaće usporednih djelatnika V. T. d.o.o. i invalidske mirovine koju tužitelj prima, sve za razdoblje od studenog 2012. do travnja 2014. mjesečno iznosi 1.073,96 kn

 

11. Kraj svih ranije navedenih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi nalaze osnovanim zahtjev tužitelja temeljem članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) jer imatelj opasne stvari odgovara za štetu temeljem objektivne činjenice da je šteta uzrokovana uz ocjenu kako u konkretnom slučaju postoji isključiva odštetna odgovornost tuženika. Nadalje, su nižestupanjski sudovi ocijenili da posljedice koje tužitelj trpi su u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, te smatraju primjerenom pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 450.000,00 kuna na ime neimovinske štete, sukladno odredbi članka 1100. ZOO. U odnosu na naknadu za tuđu pomoć i njegu ista je određena s obzirom na vrijeme koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega te cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege.

 

12. Dakle, iz pobijanih nižestupanjskih odluka, suprotno navodima revidenta, proizlazi da su sudovi kod određivanja pojedinih vidova nematerijalne štete vodili računa o svim okolnostima konkretnog slučaja (posebice nastalim posljedicama) i tužitelju dosudili pravičnu novčanu naknadu u smislu odredbe članka 1100. ZOO, pa navodima revizije pravilna primjena materijalnog prava u ovom dijelu nije dovedena u pitanje.

 

12.1. U dijelu navoda u kojima revident problematizira ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja odnosno funkcionalne sposobnosti tužitelja, čime zapravo izražava nezadovoljstvo provedenim medicinskim vještačenjem (implicira tzv. relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 261. ZPP-a) valja odgovoriti da su nižestupanjski sudovi pravilno utvrdili da nema nejasnoća, nepotpunosti niti proturječja, kao i da su se vještaci očitovali na sve primjedbe, tu otklonili potrebu provođenja novog vještačenja. Stoga su neosnovani navodi revidenta o počinjenju naznačene povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. Revident ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na tijek zatezne kamate na iznos neimovinske štete, jer je tužitelj nekoliko puta u tijeku postupka preinačavao tužbu u odnosu na neimovinsku štetu (23. travnja 2012., 13. veljače 2013., 13. svibnja 2014. i 18. srpnja 2014.). Taj revizijski razlog do podnošenja revizije nije isticao.

 

13.1. Naime, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od 29. siječnja 2012. (datum završetka liječenja), a tužba u ovom predmetu je podnesena 12. studenog 2009.

 

13.2. Odredbom članka 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

13.3. O tome je zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-168/16-2 od 30. svibnja 2016. koje glasi:

 

„Obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga.“

 

13.4. Dakle, zatezna kamata na neimovinsku štetu dosuđena je u skladu s odredbom članka 1103. ZOO.

 

14. Revident podnosi reviziju i u dijelu koji se odnosi na imovinsku štetu –mjesečnu rentu u vidu izgubljene zarade, pri čemu problematizira pravo tužitelja na naknadu ovog oblika štete iz razloga, jer da tužitelju nije prestao ugovor o radu zbog odlaska u invalidsku mirovinu. U tom dijelu drugostupanjski sud je odgovarajući na žalbene navode tužitelja istakao da je do promjene zdravstvenog stanja kod tužitelja došlo isključivo kao posljedica ozljeđivanja u štetnom događaju što je dovelo do trajnog smanjenja radne sposobnosti tužitelja za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad), čime je tužitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu. Tuženik se u reviziji prvi puta poziva na ocjenu izjave tužitelja na zapisniku sa ročišta od 10. listopada 2014., a na koju činjenicu se nije pozivao u žalbi, pa pobijana drugostupanjska odluka ne sadrži ocjenu o toj činjenici. Stoga se sadržajno gledajući taj prigovor u suštini svodi na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (arg. iz članka 385. ZPP-a), pa takvi navodi nisu cijenjeni.

 

15. Kako je dakle utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, tako je istu valjalo odbiti na temelju odredbe članka 393. ZPP-a i odlučiti kao u izreci presude.

 

16. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za odlučivanje, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troška za sastav odgovora na reviziju (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i odlučiti kao u izreci pod točkom II.

 

Zagreb, 10. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.