- 1 -              Rev 1053/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1053/2019-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. iz V., OIB ..., zastupanoga po punomoćniku D. G., odvjetniku u V., protiv tuženika K. d.o.o. V., V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. H., odvjetniku u V., radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-13/2018-3 od 17. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-67/2018-22 od 7. rujna 2018., na sjednici održanoj 10. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija tuženika.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuju se dopune revizije tuženika od 13. ožujka 2019. i 3. srpnja 2019.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-13/2018-3 od 17. siječnja 2019. potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-67/2018-22 od 7. rujna 2018. kojom je, u toč. I. izreke, utvrđeno da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu od 8. kolovoza 2012. kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31.  srpnja 2012. te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i naloženo je tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto adekvatno  njegovoj stručnoj spremi, da mu uspostavi kontinuitet radnog odnosa od dana nezakonitog otkaza do povratka na rad, kao i da mu prizna sva prava koja proistječu iz radnog odnosa te da isplati tužitelju na ime neisplaćene plaće i naknade plaće bruto iznos od 80.980,37 Eur/610.146,60 kn za razdoblje od 24. kolovoza 2012. do 19. lipnja 2018. sa zateznom kamatom kako je pobliže opisano u izreci presude. U toč. II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici 80.980,37 Eur/610.146,60  kn, u toč. III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu na utvrđenje da je ništetna odluka o otkazu ugovora o radu od 8. kolovoza 2012, u toč. IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu  od 2.690,95 Eur/20.275,00 dok je u toč. V. izreke, odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 3.419,27 Eur/25.762,50 kn.

 

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju i dvije dopune revizije u podnescima od 13. ožujka 2019. i 3. srpnja 2019. je podnio tuženik, pozivajući se na  čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana odluka preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

4. Revizija je neosnovana, a dopune revizije su nedopuštene.

 

5. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6.1. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku. U presudi su dati jasni i neproturječni razlozi za odluku, koji revizijskim razlozima nisu dovedeni u sumnju, osobito po pitanju ocjene je li tuženik dokazao opravdanost razloga iz obrazloženja Odluke o otkazu (je li sadržaj poslova rukovoditelja općih poslova i poslova voditelja pravnih poslova i poslova upravljanja ljudskim resursima isti ili nije, odnosno postoji li identitet poslova ta dva radna mjesta), a u kojem smislu se navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka ističe, a što suštinski spada u primjenu materijalnog prava pa je o tom dijelu navoda revidentu odgovoreno u nastavku ove presude.

 

6.2. Neosnovan je i revizijski navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što se nije očitovao na sve žalbene navode tuženika. To iz razloga što je isti sud u obrazloženju presude, u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, ocijenio sve žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom predmetu. Pritom tuženik u reviziji određeno i ne navodi na koje točno žalbene navode smatra da drugostupanjski sud nije odgovorio.

 

6.3. Tvrdnja revidenta da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 293. st. 5. i čl. 293. st. 1. ZPP, time što je prethodni postupak zaključen tek na trećem ročištu također nije osnovana, jer je drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Gž-1818/13-3 od 26. travnja 2016. ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovno suđenje, nakon čega je, na prvom slijedećem ročištu, održanom 30. studenoga 2016. zaključen prethodni postupak i zakazano ročište za glavnu raspravu, a čime je i otklonjena povreda spomenute odredbe čl. 293. st. 5. i čl. 293. st. 1. ZPP.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o otkazu njegovog Ugovora o radu, te zahtjev za vraćanje tužitelja na radno mjesto adekvatno njegovoj stručnoj spremi, uz naknadu neisplaćene plaće.

 

8. U nižestupanjskom postupku je utvrđeno:

 

- da je tuženik 5. srpnja 2012. raspisao natječaj za radno mjesto rukovoditelja općih poslova (koje radno mjesto je obuhvaćalo pravne i kadrovske poslove), na kojemu je po tadašnjem Pravilniku bilo predviđeno jedno radno mjesto po sistematizaciji i na kojemu je od 1997. do 10. kolovoza 2012. bila zaposlena Z. D., koja je 11. kolovoza 2012. otišla u mirovinu, a prije čega je godišnji odmor započela 2. srpnja 2012.,

 

- da su pravne poslove, pored Z. D. obavljale još dvije osobe, a poslove zastupanja za tuženika pred sudom obavljao je odvjetnik na temelju ugovora o zastupanju,

 

- da je tuženik, zastupan po direktoru S. E., s tužiteljem, koji je dipl. pravnik, 31. srpnja 2012., po provedenom natječaju, sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta rukovoditelja općih poslova, s početkom rada od 1. kolovoza 2012.,

 

- da je skupština društva tuženika donijela 30. srpnja 2012. odluku o opozivu predsjednika uprave – direktora S. E. s 1. kolovozom 2012., a ujedno je i Trgovački sud u Osijeku 17. listopada 2012. donio presudu poslovni broj P-424/12-13 kojom je utvrdio da je odluka o imenovanju S. E. predsjednikom uprave tuženika ništetna,

 

- da je 7. kolovoza 2012. donesen novi Pravilnik kojim je izvršena sistematizacija radnih mjesta na način da je ukinuto radno mjesto rukovoditelja općih poslova i uvedeno novo radno mjesto voditelja pravnih poslova i poslova upravljanja ljudskim potencijalima koje je u suštini obuhvaćalo iste poslove kao i ukinuto radno mjesto,

 

- da je tuženik 8. kolovoza 2012. po novom direktoru donio Odluku o otkazu tužiteljevog Ugovora o radu, zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga, iz razloga popunjenosti tog radnog mjesta po sistematizaciji, kao i zbog toga što je uslijed reorganizacije poslodavca radno mjesto rukovoditelja općih poslova ukinuto te da ne postoji mogućnost da se uz dodatno obrazovanje odnosno osposobljavanje tužitelj zaposli ne nekim drugim poslovima unutar tuženika,

 

- da je tužitelj Odluku o otkazu ugovora o radu zaprimio 8. kolovoza 2012., a zahtjev za zaštitu prava preporučeno uputio tuženiku 20. kolovoza 2012.

 

- da je tuženik 9. kolovoza 2012. raspisao natječaj za radno mjesto voditelja pravnih poslova i poslova upravljanja ljudskim potencijalima, nakon čega je 13. kolovoza 2012. donio odluku o sklapanju ugovora o  radu za to radno mjesto na neodređeno vrijeme s radnikom I. A. D.,

 

- da je tužitelj uputio predstavku Državnom inspektoratu i da je isto tijelo 25. rujna 2012. donijelo rješenje kojim se zahtjev tužitelja odbija, a u vezi nepoštivanja odredbe čl. 35. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 174/04,  92/05,  2/2007,  107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12) prilikom zapošljavanja kod tuženika po natječaju od 9. kolovoza 2012.,

 

- da je tuženik obavijestio dopisom sindikalnog povjerenika o namjeri davanja otkaza ugovora o radu tužitelju, sa čime je sindikalni povjerenik bio suglasan,

 

- da je, nalazom i mišljenjem vještaka utvrđena razlika koju je tuženik u navedenom periodu dužan tužitelju isplatiti na ime naknade plaće u iznosu od 610.146, 60 kn, pri čemu je uzeto u obzir umanjenje za razdoblje od 17. ožujka 2014. do 1. lipnja 2015.  kad je tužitelj radio u P. š. školi V., za razdoblje od 11. rujna 2015. do 21. rujna 2015. kad je ostvario primanje od trgovačkog društva J. d.o.o., te za razdoblje od 24. siječnja 2017. do 19. lipnja 2018. kada je ostvarivao primanje kod poslodavca Osnovna škola A. G. M. V.

 

9. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su, pozivom na odredbu čl. 107. st. 1. toč. 1., 2. i 7., Zakona o radu (Narodne novine, broj: 149/09, dalje: ZR) prihvatili tužbeni zahtjev, iz razloga što tuženik nije dokazao prestanak potrebe za obavljanjem pravnih i kadrovskih poslova koje je obavljao tužitelj u trenutku otkazivanja, odnosno da izmjenom Pravilnika nije izvršena reorganizacija rada kod tuženika ukidanjem radnog mjesta na koje je primljen tužitelj, već je samo promijenjen njegov naziv, tim više što je tuženik već narednog dana raspisao natječaj za te poslove, na koje je par dana kasnije i zaposlio I. A. D., a bez da je to radno mjesto prethodno ponudio tužitelju.

 

10. Odredbom čl. 107. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, između ostaloga i u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koja terete radnika. Poslovno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Poslodavac koji je poslovno uvjetovanim otkazom otkazao radniku, ne smije 6 mjeseci na istim poslovima zaposliti drugog radnika. Ako u naprijed navedenom roku nastane potreba zapošljavanja zbog obavljanja istih poslova poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu radniku kojem je otkazao iz poslovno uvjetovanih razloga.

 

11. Ovaj sud je shvaćanja da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svoga poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. Međutim, u situaciji kada su u postupku utvrđene činjenice (a u činjenična utvrđenja ovaj sud nije ovlašten ulaziti, u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP) da izmjenom Pravilnika nije suštinski izvršena reorganizacija, već je samo formalno promijenjen naziv tužiteljevog radnog mjesta pa potreba za radom tužitelja nije prestala, a pritom u reviziji nije dovedeno u pitanje ovlaštenje direktora S. E. za sklapanje ugovora o radu s tužiteljem, ovaj sud je ocijenio da je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvaćen, na temelju gore navedenih zakonskih odredaba.

 

Međutim, u konkretnom slučaju je utvrđeno da u vrijeme donošenja navedene odluke o otkazu ugovora o radu nije stvarno prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja, već da je naprotiv tuženik u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužitelju na poslovima koje je ranije obavljao tužitelj zaposlio drugu radnicu radnika i nakon isteka tog ugovora produžio mu radni odnos zbog povećanog opsega poslova.

 

Revizijski navodi kojima tuženik iznosi činjenice, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i preocjenjuje dokaze (osobito u pogledu utvrđenja jesu li postojale razlike između radnog mjesta rukovoditelja općih poslova i radnog mjesta voditelja pravnih poslova i poslova upravljanja ljudskim potencijalima; je li tuženik imao novčanih sredstava za financiranje plaće tužitelja od kada je zaposlen do odlaska Z. D. 11. kolovoza 2012. u mirovinu kao i da je u tijeku zapošljavanja tužitelja na radno mjesto rukovoditelja općih poslova to mjesto još 10 dana bilo po sistematizaciji popunjeno s radnicom koja je išla u mirovinu i koja je u tom razdoblju koristila preostali godišnji odmor) prigovori su činjenične naravi (koji u reviziji nisu dopušteni) i njima nije moguće dovesti u sumnju zaključak sudova da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za davanje poslovno uvjetovanog otkaza tužitelju i da je stoga predmetni otkaz nedopušten.

 

11. Stoga, a kako nije osnovan niti prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena je kao neosnovana te je odlučeno kao u izreci presude.

 

12.1. Vezano uz dopune revizije podnesene u podnescima zaprimljenima 13. ožujka 2019. i 3. srpnja 2019., valja reći da na temelju odredbe čl. 91.a ZPP reviziju može izjaviti odvjetnik, a slijedom odredbe st. 2. istog čl. iznimno reviziju može izjaviti i sama stranka ili njen opunomoćenik koji nije odvjetnik pod uvjetom da imaju položen pravosudni ispit. Stranka ili njen opunomoćenik u tom slučaju dužni su uz reviziju dostaviti potvrdu o položenom pravosudnom ispitu u izvorniku ili u preslici iz koje bi bilo vidljivo da stranka odnosno opunomoćenik koji nije odvjetnik imaju položen pravosudni ispit.

 

12.2. Iz sadržaja revizije slijedi da reviziju izjavljuje osobno I. Š., oec., direktor, no u spisu, a niti uz reviziju ne prileži potvrda da je I. Š. položio pravosudni ispit.

 

12.3. Kako tijekom postupka revident nije dostavio potvrdu iz koje bi slijedilo da ima položen pravosudni ispit, niti je takva potvrda dostavljena uz reviziju, dopune revizije  su nedopuštene i stoga ih je valjalo temeljem čl. 392.b st. 1. ZPP odbaciti i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

13. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn).

 

Zagreb, 10. svibnja 2023.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.