1              Poslovni broj: I Kž-eun-16/2023-4

Poslovni broj: I Kž-eun-16/2023-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe V. P., zbog kaznenog djela iz članka 353. Kaznenog zakona Mađarske, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesene protiv rješenja kojim se odobrava predaja bez pristanka Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv-eun-25/2023. od 18. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba tražene osobe V. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I, II i III izreke na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15., 102/17., 76/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja bez pristanka tražene osobe V. P. R. M. radi vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela – omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka iz članka 353. Kaznenog zakona Mađarske. Pod točkom IV. izreke pobijanog rješenja predaja tražene osobe V. P., koja nije pristala na predaju, odobrena je pod uvjetom da se bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora. Pod točkom V. izreke, na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU određeno je kako će predaju tražene osobe V. P., nadležnim tijelima Republike Mađarske izvršiti ured S.I.Re.N.E. Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba po branitelju, odvjetniku B. H., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u Zagrebu kao drugostupanjski sud uvaži žalbu tražene osobe V. P. i ukine pobijano rješenje te predmet vrati na ponovno odlučivanje ili donese rješenje o obustavi postupka izvršenja.''

 

2.1. U odnosu na prijedlog branitelja tražene osobe da se pozove na sjednicu vijeća, valja istaknuti da odredbom članka 495. ZKP/08. nije propisana analogna primjena odredbi članka 475. ZKP/08 na postupak o žalbi protiv rješenja, a koje odredbe se odnose na izvještavanje ili osiguravanje prisutnosti stranaka na sjednici vijeća u postupku o žalbi protiv prvostupanjske presude, stoga branitelj tražene osobe nije obaviješten o sjednici vijeća.

 

3. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20 i 80/22., dalje: ZKP/08), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Iako žalitelj navodi da podnosi žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., iz sadržaja žalbe proizlazi da ju podnosi i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. te zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Protivno navodima žalbe, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio da su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe V. P. R. M. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od strane Lokalnog suda u Szekesfehervaru, Republika Mađarska broj 8. BNY. 496/2021/3 od 2. kolovoza 2021. godine u svrhu vođenja kaznenog postupka, zbog kaznenog djela – omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka iz članka 353. Mađarskog kaznenog zakona, kao i da ne postoje razlozi za odbijanje predaje tražene osobe iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU. Također, prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio ni apsolutnu niti relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalitelj.

 

6. Žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na način da je izreka proturječna razlozima rješenja i nejasna, s obzirom da u istoj nije navedeno na temelju kojeg Europskog uhidbenog naloga se odobrava predaja tražene osobe Republici Mađarskoj. Naime, članak 29. stavak 5. ZPSKS-EU propisuje koje sve podatke rješenje kojim se odobrava predaja bez pristanka mora sadržavati, a oznaka Europskog uhidbenog naloga, odnosno naziv tijela koje ga je izdalo te datum izdavanja nisu propisani zakonom kao obvezni sadržaj rješenja o predaji bez pristanka. U konačnici, u uvodu i u obrazloženju rješenja prvostupanjski sud je naveo te podatke te time nije počinio bitnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

7. Nadalje, žalitelj ističe kako prvostupanjski sud, unatoč prijedlogu tražene osobe da se upozna sa svim činjenicama i okolnostima zbog kojih je država moliteljica podnijela Europski uhidbeni nalog, nije zahtijevao od nadležnog suda u Republici Mađarskoj da pribavi cjelokupnu dokumentaciju na kojoj se temelji Europski uhidbeni nalog u skladu sa odredbom članka 9. ZPSKS-EU. Žalitelj smatra kako je prvostupanjski sud time povrijedio pravo obrane tražene osobe obzirom da joj nije omogućio uvid u cjelokupan spis zbog čijeg vođenja se zahtijeva njezina predaja, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., odnosno nije mogao na valjan način procijeniti postoje li razlozi za odbijanje izvršenja Europskog uhidbenog naloga sukladno članku 20. i članku 21. ZPSKS-EU., čime upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

 

7.1. Prvenstveno valja istaknuti kako je traženoj osobi V. P. prije ispitivanja pred državnim odvjetnikom uručena pouka o pravima te je isti na temelju članka 24. stavka 3. podstavka 8. ZPSKS-EU upoznat sa pravom uvida u spis prije ispitivanja pred državnim odvjetnikom, kada je iskazao da ne želi izvršiti uvid u spis prije ispitivanja. Branitelj tražene osobe je izvršio uvid u spis dana 3. travnja 2023. Također, članak 29. stavak 2. ZPSKS-EU propisuje da sud može zatražiti dodatne podatke ili dokumentaciju od tijela koje je izdalo nalog i odrediti primjeren rok, no isto zakon ne propisuje kao obvezu, već će sud zatražiti dodatnu dokumentaciju ukoliko isto ocijeni potrebnim. Nadalje, članak 9. ZPSKS-EU na koji se poziva žalitelj, odnosi se na jezik, odnosno na potrebu da strane pravosudne odluke budu prevedene na hrvatski jezik, a u konkretnom slučaju osnovnom spisu prileži prijevod predmetnog EUN-a na hrvatski jezik (list 79-84 spisa). Stoga, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je u potpunosti utvrdio činjenično stanje, a da pritom nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

 

7.2. U odnosu na žalbeni navod za potrebom dostave optužnog akta i dodatne dokumentacije koja se nalazi u spisu kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ističe kako takva obveza nije propisana niti Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009. niti odredbama ZPSKS-EU.

 

7.3. Nadalje, ovaj sud podsjeća kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.

 

7.4. Stoga, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga država izvršiteljica nije obvezna niti ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju kao i određenu kvalitetu dokaza u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici te na kojima se europski uhidbeni nalog temelji. Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje i/ili stupanj kvalitete dokaza u državi izdavateljici nije niti obligatorni niti fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u Republici Hrvatskoj.

 

7.5. Osim toga, u Nacrtu izvješća o provedbi Europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica (2019/2207(INI)) od 4. rujna 2020. koje je sačinio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta istaknuto je kako je stav Suda EU da je odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iznimka od načela uzajamnog priznavanja te se mora strogo tumačiti.

 

7.6. Također, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u predmetnom europskom uhidbenom nalogu detaljno naveden činjenični i zakonski opis kaznenog djela inkriminiranog traženoj osobi s relevantnim odredbama iz kaznenog zakona Mađarske. Stoga neovisno o činjenici da se radi o kaznenom djelu – omogućavanje neovlaštenog ulaska i boravka, za koje je, prema članku 10. ZPSKS-EU, isključena provjera dvostruke kažnjivosti, treba zaključiti da ovakav činjenični opis djela ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. točkom 5. ZKPSK-EU, a da i rješenje kojim je odobrena predaja sadrži odgovarajuće podatke propisane odredbom članka 29. stavka 5. točke 3. ZPSKS-EU.

 

7.7. U svezi izloženog, valja istaknuti i kako je u ranijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Kž-eun 27/2017. od 8.studenog 2017. te broj Kž-22/17. od 31. kolovoza 2017.) zauzet stav kako da se u postupku predaje tražene osobe ne utvrđuje osnovanost sumnje. S tim u vezi, valja istaknuti kako postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje tražene osobe u svrhu kaznenog progona u drugoj državi članici Europske unije nije kazneni postupak nego predstavlja postupak sui generis (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-eun-8/14. od 7. veljače 2014.).

 

7.8. Stoga, kao što je već istaknuto, država izvršiteljica naloga ne preispituje osnovanost optužbe, niti odlučuje o kaznenoj odgovornosti niti o dopuštenosti ili nedopuštenosti (zakonitosti) dokaza koje će eventualno provesti nadležni sud države izdavateljice naloga s obzirom da je to u nadležnosti države izdavateljice naloga sukladno odredbama domaćeg kaznenog prava te države. Slijedom svega navedenog, nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud bio u obvezi zatražiti dodatne podatke i dokumentaciju od nadležnog tijela države izdavanja koja bi opravdala predaju tražene osobe V. P. R. M.

 

8. Stoga, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima Republike Mađarske, a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge, koje u svemu prihvaća i ovaj sud.

 

9. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 10. svibnja 2023.