- 1 -              Poslovni broj: I Kž-uv-60/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-60/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. J., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 3. travnja 2023., broj Ik I-21/2023-10, u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. J. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 170. stavak 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ) odbijen je kao neosnovan prijedlog zatvorenika D. J. za uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju 4 godine i 3 mjeseca, temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-49/18 od dana 19. listopada 2018., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. u vezi članka 329. i članka 52. KZ/11.-I., sa predviđenim istekom kazne 15. srpnja 2023.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik po punomoćniku, odvjetniku V. D., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „usvoji žalbu u cijelosti, pobijano rješenje preinači i zatvoreniku odobri uvjetni otpust.

3. Sukladno članku 51. stavku 2. ZIKZ, koji se u ovom postupku primjenjuje u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Osporavajući pobijano rješenje, zatvorenik u bitnom smatra da je prvostupanjski sud trebao naročito cijeniti pozitivne okolnosti kod zatvorenika, jer „da su one pokazatelj da su dosadašnjim izdržavanjem kazne zatvora postignuti svi potrebni resocijalizacijski utjecaji, da bi uvjetni otpust bio stimulativna mjera da više ne čini kaznena djela  te da je izdržani dio kazne dostatan da bi se postigla specijalna i generalna prevencija.“

6. Protivno žalbenim navodima zatvorenika, ispravno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. J..

7. Žalbenim navodima zatvorenika, kojima sadržajno upire samo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda koji je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika za uvjetni otpust, ispravno uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu odredbe članka 59. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.-II) te potom pravilno zaključio da negativne okolnosti kod zatvorenika pretežu pred ispravno istaknutim i ocijenjenim pozitivnim okolnostima kod zatvorenika te da do sada izdržana kazna zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecala na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi kao i da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Pri tome je prvostupanjski sud, uz činjenicu da je zatvorenik višestruko osuđivana osoba, između ostalih i za ista kaznena djela, što ga čini specijalnim povratnikom, kao i da je po puštanju na uvjetni otpust po prethodno izdržavanoj kazni počinio novo kazneno djelo te da mu je rizik od povrata procijenjen srednjim do visokim, ispravno navedene okolnosti stavio u odnos sa utvrđenim pozitivnim okolnostima kod zatvorenika (kaznu zatvora izdržava uredno, nalazi se u poluotvorenom odjelu Kaznionice, odobrene izvankaznioničke pogodnosti nije zlorabio, naročito je uspješan radnik, stegovno nije kažnjavan te je završio posebni program razvoja roditeljskih kompetencija) te ispravno zaključio da program izvršavanja kazne zatvora kod zatvorenika za sada nije postigao svrhu kažnjavanja jer se ista postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Takav zaključak, s obzirom na težinu i brojnost negativnih okolnosti kod zatvorenika, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7. Stoga je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima, potpuno i ispravno utvrdio činjenično stanje o čemu je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i drugostupanjski sud te ispravno zaključio da utvrđene okolnosti priječe pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika D. J..

8. Slijedom navedenog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. svibnja 2023.