Baza je ažurirana 08.05.2025. 

zaključno sa NN 72/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

 

Poslovni broj: 10 -860/2021-4.

 

                                                                                                                

 

 

                                                

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod                                                                              

                                                                           Poslovni broj: 10 -860/2021-4.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. P. pok. M. iz P., OIB: , zastupan po punomoćniku A. N., odvjetniku iz M., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:52634238587, kao pravni slijednik Javne biblioteke A. P., zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu iz S., Stalna služba u M., radi utvrđenja i uknjižbe, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u u Makarskoj, od 24. ožujka 2021., poslovni broj: 1 P-2576/2019-30., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tuženice Republike Hrvatske se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja S. P. se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Makarskoj, od 24. ožujka 2021., poslovni broj: 1 P-2576/2019-30.:

 

- potvrđuje u dosuđujućem i odbijajućem dijelu (točka I. i II. izreke),

 

- preinačuje u odluci o troškovima postupka (točka III. izreke) i rješava:

 

         Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.466,59 EUR/11.050,00  kn[1], u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja, suđeno je:

I/ Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj S. P. sin pok. M. iz P., OIB: isključivi vlasnik dijela nekretnine označene kao k.č.br. (č.zem.) i to onog dijela koji je na skici lica mjesta kao sastavnom dijelu Nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju A. R. od 10.prosinca 2020.godine, označen brojevima 11,12,13,..74, 75, 76, površine 2804 m2, upisanog kao maslinik Č. u zk.ul. br. KO P., slijedom čega je ovlašten temeljem ove Presude i prijavnog lista kojim će se od tog dijela formirati zasebna čest.zem., zatražiti i postići uknjižbu isključivog prava vlasništva na predmetnom dijelu čest.zem. na svoje ime za cijelo, uz istodobni upis brisanja svih vlasničkih prava s imena (u nominativu) JAVNA BIBLIOTEKA A. P., odnosno s imena tuženice Republike Hrvatske, kao pravnog slijednika i titulara upisa takve vrste."

II/ U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenje vlasništva preostalog dijela čest.zem. KO P. koji je na Skici lica mjesta kao sastavnom dijelu Nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju A. R. od 10. prosinca 2020. godine, označen brojevima 1,2,3,4,…25, 26 i 27, površine 523 m2, tužbeni zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

2. Protiv presude žalbe su pravovremeno podnijeli tužitelj i tuženica zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točke 1-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje u tekstu: ZPP).

 

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu i odluku o troškovima postupka (točka II. i III. izreke). Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, uz naknadu parničnog troška, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu, te predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije.

 

5. Tuženica u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu potvrdi.

 

6. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

 

7. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

8. Žalba tuženice nije osnovana.

 

O žalbi tuženice

 

9. Tuženica navodi u žalbi da prvostupanjska presuda proturječi sama sebi, te da je zaključak prvostupanjskog suda „o stjecanju prava vlasništva tužitelja dosjelošću u suprotnosti sa utvrđenjima suda i izvedenim dokazima.

 

9.1. Tim žalbenim navodima tuženica ukazuje da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

9.2. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako se neosnovano iznosi u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću k.č.br. , površine 3327 m2, upisane u zk.ul.br. k.o. P.

 

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo Javne biblioteke A. P., da su Obraničkom presudom od 26. veljače 1930., djedu tužitelja,tražitelju“ I. P. pok. M., pripale u vlasništvo k.č.br. i , da je u presudi navedeno da se „doznačuje u dio I. P. trudi težaški u ogradi pod putom sa 15 maslina, da je nakon donošenja te presude, 1930., djed tužitelja stupio u posjed i k.č.br. , na kojem se nalazilo 15 maslina, da je nakon njegove smrti, 1931., posjed istog dijela predmetne nekretnine nastavio tužiteljev otac M., sve do smrti 1987., a od tada predmetnu nekretninu posjeduje tužitelj, da je pravomoćnim Rješenjem o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje S.d. županije, Ispostava M. klasa UP/Io-361-02/13-0371313 od 16. travnja 2014. utvrđeno da je ozakonjena završena, jednostavna, slobodnostojeća zgrada stambene namjene, bruto površine 0,70 m2, s jednom stambenom jedinicom, izgrađena na zemljištu označenom kao čest.zem. , KO P., u G. P. u naselju M., da je zahtjev za donošenje tog rješenja 2013. podnio S. M., da je na licu mjesta jasno vidljiv dio k.č.br. koji je obrađen, na istom se nalaze stare i nove masline, kuća i uređeni podzidi, da je nove masline posadio tužitelj, da se radi o dijelu predmetne nekretnine, koji je na skici mjernika vještaka od 10. prosinca 2020., označen brojevima 11, 12, 13….74. 75 i 76, površine 2804 m2, kao i da prednike tužitelja, i tužitelja, sve vrijeme posjedovanja nitko nije ometao u posjedu, niti im osporavao posjed.

 

12. Temeljem navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da su prednici tužitelja i tužitelj, neprekidnim posjedovanjem predmetne nekretnine od 1930., stekli pravo vlasništva dosjelošću, protekom 40 godina neprekidnog posjedovanja, a prema pravnom pravilu iz paragrafa 1472 Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koja se primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (NN 73/91).

 

13. Tuženica iznosi u žalbi da prednici tužitelja nisu pošteni posjednici k.č.br. , obzirom da predmetna nekretnina nije obuhvaćena Obraničkom presudom iz 1930., pa im je bilo poznato, kada su 1930. stupili u posjed k.č.br. , kao i sve vrijeme posjedovanja, da ta nekretnina nije njihova, a ističe i da je sve vrijeme posjedovanja u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine upisana Javna biblioteka A. P.

 

14. Savjesnost posjeda se pretpostavlja, pa je na tuženici teret dokaza da su tužitelj i njegovi prednici nepošteni posjednici predmetne nekretnine.

 

15. Tuženica tvrdnje, da su prednici tužitelja, kao i tužitelj, nepošteni posjednici, temelji na činjenici da Obraničkom presudom iz 1930. djedu tužitelja nije dana na obrađivanje k.č.br. , nego samo k.č.br. i

 

16. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da njegovi prednici, a niti on, nije znao da nekretnine, koje su dobili Obraničkom presudom 1930., i koje od tada drže u posjedu nose oznaku i k.č.br. , za njih je sve to zemljište bila jedna cjelina, i sve vrijeme posjedovanja su to zemljište i koristili kao jednu cjelinu, nitko im taj posjed nije osporavao, niti ih u posjedu ometao, a on je tek 2012. saznao da to zemljište nosi i oznaku .

 

17. Tuženica te tvrdnje tužitelja ničim nije osporila, odnosno tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazala suprotno.

 

18. Također niti okolnost što je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik k.č.br. upisana prednica tuženice ne čini posjed prednika tužitelja nesavjesnim. Prednici tužitelja oduvijek su se ponašali kao vlasnici predmetne nekretnine i na temelju navedenih okolnosti, nisu imali nikakvog razloga da uvidom u zemljišne knjige utvrđuju zemljišno knjižno stanje, jer su vjerovali da su vlasnici i k.č.br. , pa im se propust da izvrše uvid u zemljišne knjige ne može stavljati na teret u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da je zemljišno knjižni vlasnik prednik tuženice.

 

19. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj stekao pravo vlasništva k.č.br. u površini od 2804 m2 dosjelošću, na temelju pravnog pravila paragrafa 1472 OGZ-a, obzirom da se njegovi prednici i on nalaze u poštenom posjedu predmetne nekretnine neprekidno od 1930. do danas,  u tom posjedu ih sve to vrijeme nitko nije ometao, niti im je posjed osporavao, a tuženica tijekom postupka nije dokazala da je njihov posjed nepošten.

 

20. Zbog navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u dosuđujućem dijelu (točka I. izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

O žalbi tužitelja

 

19. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da su njegovi prednici posjedovali k.č.br. u površini od 530 m2, koji je na skici mjernika vještaka označen brojevima od 1-27.

 

20. Očevidom na licu mjesta, s mjernikom vještakom, je utvrđeno da se radi o neobrađenom dijelu nekretnine, strmom i nepristupačnom.

 

20.1. Iz iskaza svjedoka S. K. proizlazi, da je na tom dijelu bilo klizište koje je nastalo 1926., kada je nanesena ogromna količina šljunka, zvali su ga "žalo", na tom dijelu kopao se šljunak za nasipati ceste i gradnju kuća, tužiteljev otac koristio je dio  k.č.br. koji je mogao obrađivati i koji mu je donosio prihod, a tek tužitelj i svjedok su obradili taj neobrađeni dio, a iskaza tužitelja, da je on na tom dijelu 2011. popilao izgorena stabla čempresa.

 

21. Suprotno žalbenim navodima, obzirom na stanje predmetne nekretnine utvrđeno očevidom, te iskaze svjedoka S. K. i samog tužitelja, ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o neobradivom zemljištu, za koje tužitelj nije dokazao da su ga posjedovali njegovi prednici, a niti on, prije 2011., pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

 

22. Stoga je žalba tužitelja u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odbijajućem dijelu (točka II. izreke), sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

23. Osnovano se ukazuje žalbom da je odluka o troškovima postupka donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

 

24. Obzirom na dosuđujuću površinu nekretnine, koja je predmet spora, uspjeh tužitelja u parnici je 84%, a uspjeh tuženice 16%, pa je tuženica dužna naknaditi tužitelju 68 % iznosa priznatog troška parničnog postupka, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a.

 

25. Obzirom na vrijednost predmeta spora, tužitelju pripada trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, sastava tužbe i obrazloženog podneska, od 15. siječnja 2021., kojim se očituje na nalaz vještaka, za svako u iznosu od 132,72 EUR/1.000,00 kn1, trošak zastupanja po punomoćniku na ročištima 5. ožujka 2020., 9. lipnja 2020., 16. srpnja 2020., 10. rujna 2020., 16. listopada 2020., 26. siječnja 2021. i 23. veljače 2021., za svako 132,72 EUR/1.000,00 kn1, zastupanja na ročištu 30. siječnja 2020., 66,36 EUR/500,00 kn1, pristup na ročište za objavu presude 66,36 EUR/500,00 kn1, ukupno 1.459,95 EUR/11.000,00 kn1, PDV u iznosu od 364,99 EUR/2.750,00 kn1, trošak pristojbe za tužbu i presudu, za svako 66,36 EUR/500,00 kn1 i trošak vještačenja 199,08 EUR/1.500,00 kn1, sveukupno 2.156,75 EUR/16.250,00 kn1, od čega mu, prema uspjehu u postupku od 68%, pripada trošak u iznosu od 1.466,59 EUR/11.050,00 kn1, koji mu je dužna naknaditi tuženica.

 

26. Stoga je preinačeno rješenje o troškovima postupka (točka III. izreke), sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.

 

Slavonski Brod, 10. svibnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća                                                

                                                                                      Irena Dikanović Terzić, v.r.

 

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,56450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu