- 1 -              Revd 1707/2023-2

Broj: Revd 1707/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. H., vl. obrta P. obrt za ..." Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u Z., radi predaje nekretnine u posjed i radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2587/2021-3 od 19. prosinca 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2531/17 od 11. ožujka 2021., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2587/2021-3 od 19. prosinca 2022. radi pravnih pitanja navedenih u prijedlogu.

2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio četiri pravna pitanja kojima problematizira zaključak iz pobijane odluke po kojem nije aktivno legitimiran tražiti od tuženika predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora. Naime, tijekom trajanja predmetnog postupka pred prvostupanjskim sudom, doneseno je rješenje u upravnom postupku kojim je odlučeno da se predmetni poslovni prostor vraća u vlasništvo prijašnjem vlasniku, a sve na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakon o naknadi), pa se slijedom navedenog tužitelj više ne može smatrati predmnijevanim vlasnikom tih nekretnina u smislu odredbe čl. 166. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 i 152/14, dalje: ZVDSP). Prema odredbi čl. čl. 126. st. 1. i 2. ZVDSP vlasnik predmetne nekretnine s danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva               postao je ovlaštenik naknade.

5. Predmetna pitanja iz prijedloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da tužitelj u odnosu na navedena pitanja nije naveo odgovarajuće razloge važnosti te zbog toga što tužitelj kroz predmetna pitanja prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima.  Naime, u odluci ovog suda poslovni broj Rev x 517/2011 od 17. veljače 2015., koja se navodi kao razlog važnosti, tužitelj je predaju prostora zahtijevao s osnove obveznopravnog odnosa, dok je u predmetnom slučaju tužitelj taj zahtjev, po utvrđenju nižestupanjskih sudova, podnio s osnove čl. 166. ZVDSP, tj. po osnovi činjenice da je predmnijevani vlasnik. U ostalim odlukama, koje tužitelj navodi kao razlog važnosti, nije se radilo o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom postupku, s obzirom na to da iz dostavljenih odluka  (odluke Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-2962/16, Pž-6305/12 i Pž-2739/2016) ne proizlazi da je tijekom trajanja tih postupaka ovlaštenik naknade stekao vlasništvo prostora koji su predmet zahtjeva za predaju u posjed, dok se rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž Ovr-181/2017 ne može smatrati odgovarajućim razlogom važnosti s obzirom na to da se radi o ukidnoj odluci drugostupanjskog suda, a  pravno shvaćanje izraženo u ukidnom rješenju drugostupanjskog suda ne veže ni prvostupanjski sud, pa ni žalbeni sud kad u nastavku postupka pravomoćno odlučuje u istom sporu. Također, valja reći i to da rješenje ovoga suda poslovni broj Revd 980/2022 od 29. ožujka 2022. ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. ZPP s obzirom na to da razlog važnosti može biti jedino odluka revizijskog suda u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje. Slijedom navedenog, pozivanje tužitelja na gore navedene odluke ne može se ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. S obzirom na gore navedeno, u ovome predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. svibnja 2023.

                            Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.