Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev-x 524/2017-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 524/2017-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o., OIB iz Republike Bosne i Hercegovine, I., kojeg zastupa punomoćnik M. F., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2060/14-2 od 27. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-844/07-43 od 5. svibnja 2014., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o  j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-2060/14-2 od 27. prosinca 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-844/07-43 od 5. svibnja 2014. i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev upravljen na isplatu iznosa od 720.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Odlučeno je o troškovima postupka (točke II. i III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena su žalba i dopuna žalbe tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev prihvati, odnosno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nižestupanjski sudovi u bitnome utvrđuju da su policijski službenici Odjela gospodarskog kriminaliteta PU Zagrebačke 19. lipnja 1992. nakon provedene kriminalističke obrade nad J. K. i D. M. podnijeli kaznenu prijavu protiv istih radi osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela. Nadalje utvrđuju da je Gradska tržišna inspekcija pića privremeno oduzela i pohranila na daljnje čuvanje u skladište trgovačkog društva V. i h. d.o.o. Z. te da pića nisu oduzeta od strane policijskih službenika. Konačno utvrđuje da je istraga protiv J. K. i D. M. obustavljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu 8. siječnja 2004. koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 4. siječnja 2006.

 

7.1. Na temelju takvih utvrđenja nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženica nije pasivno legitimirana za naknadu štete tužitelju. To iz razloga što je predmetnu robu (alkoholna pića) koja su nedvojbeno bila u vlasništvu tužitelja oduzela Tržišna inspekcija Grada Z. koja je provela nadzor i koja je djelovala u sklopu Grada Z. kao tijelo prvoga stupnja, dok je Ministarstvo gospodarstva djelovalo kao tijelo drugoga stupnja. Takav zaključak nižestupanjski sudovi temelje na odredbama Zakona o tržišnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 10/77, 47/89, 53/91 i 26/93, dalje: ZTI).

 

8. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u pogledu pasivne legitimacije tuženice ne može se prihvatiti. Naime, točno jest da je oduzimanje robe izvršila Tržišna inspekcija Grada Z.. U vrijeme oduzimanje robe na snazi je bio Zakon o tržišnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 10/77, 47/89 i 53/91, dalje ZTI) koji je u odredbi čl. 1. st. 1. propisivao da organi tržišne inspekcije u Republici Hrvatskoj obavljaju nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa kod pravnih i fizičkih osoba kojima se uređuju, između ostaloga, i razmjena robe i usluga na tržištu u zemlji i s inozemstvom (al.1.). Čl. 3. istog zakona propisano je da takve poslove nadzora obavljaju organi tržišne inspekcije u općinama, Gradu Zagrebu i Ministarstvo trgovine. Čl. 4. st. 2. toga zakona propisano je da su poslovi organa tržišne inspekcije koji se odnose na nadzor nad primjenom saveznih i republičkih zakona poslovi od općeg interesa za Republiku Hrvatsku. Nadalje, čl. 6. ZTI-a propisano je da organi tržišne inspekcije u općinama i Gradu Zagrebu obavljaju poslove neposrednog nadzora iz čl. 1. ZTI-a. Konačno, čl. 8. ZTI-a je propisano da Ministarstvo trgovine obavlja, između ostaloga, i nadzor nad radom inspektora u općinama i Gradu Zagrebu. Iz ovih odredaba bi proizlazilo da je Tržišna inspekcija Grada Z. u to vrijeme djelovala kao dio sustava državne uprave. Naime, ta je inspekcija obavljala poslove nadzora koji su se obavljali u sklopu inspekcijskog nadzora u Republici Hrvatskoj pri čemu je na nju prenesen neposredan nadzor koji je bio pod kontrolom Ministarstva trgovine. Pri tome je jasno naglašeno da su poslovi inspekcijskog nadzora poslovi od općeg interesa za Republiku Hrvatsku. Dakle, ovako ustrojen sustav tržišne inspekcije ukazuje na to da je Tržišna inspekcija Grada Z. obavljala poslove državne uprave pod nadzorom Ministarstva trgovine. U prilog ovakvom tumačenju nadležnosti za obavljanje inspekcijskih poslova, pa time i pasivne legitimacije tuženice, valja ukazati i na odredbu čl. 1. st. 1. Zakona o upravi („Narodne novine“ br. 16/78, 50/78, 29/85, 41/90, 53A/91 i 53/91, dalje: ZU) koja je bila na snazi u vrijeme oduzimanja robe i koja je propisivala da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi zakonom određeni organi republičke uprave, organi uprave gradske zajednice općina i organi općinske uprave kao dijelovi jedinstvenog ustroja državne uprave u Republici Hrvatskoj.

 

9. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u vezi pasivne legitimacije tuženice nisu utvrđivane pretpostavke moguće odštetne odgovornosti zbog postupanja Tržišne inspekcije. Pri tome, a s obzirom da nije doneseno rješenje o oduzimanju robe već je isto zapisnički konstatirano potrebno bi bilo utvrditi na temelju čega je roba konkretno oduzeta i koje je tijelo tuženice eventualno odgovorno za takvo postupanje.

 

10. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje tijekom kojega će sudovi s obzirom na izneseno pravno shvaćanje potpuno utvrditi činjenično stanje u odnosu na moguću odštetnu odgovornost tuženice i donijeti novu odluku.

 

11. Odluka o troškovima revizije iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 10. svibnja 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu