Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 809/2019-5
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku P. V., odvjetniku iz O., protiv tuženika D. P. P., vl. obrta za ugradnju i servisiranje alarmnih sistema, video nadzora i interfona „P.“, P., OIB: …, radi utvrđenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu nezakonitom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-395/2017-2 od 23. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Pr-2/2016-20 od 15. svibnja 2017., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja se odbija.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:
„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I Utvrđuje se da izvanredni otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme kojega je tuženik P. Obrt za ugradnju i servisiranje alarmnih sistema, video nadzora i interfoona, P., OIB: …, kao poslodavac dao tužitelju I. Č. iz Z., Z., OIB:…, kao uposleniku, odlukom datiranim sa danom 02. prosinca 2015. nije dopušten. Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu se poništava, pa stoga radni odnos tužitelja nije prestao.
II Određuje se sudski raskid ugovora o radu na određeno vrijeme tužitelja I. Č. iz Z., Z., OIB: …, kod tuženika P. Obrt za ugradnju i servisiranje alarmnih sistema, video nadzora i interfoona, P., OIB:…, kao poslodavca, s danom 31. ožujka 2016. godine kao posljednjim danom rada.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati štetu zbog nedopuštenog otkaza u iznosu 3(tri) propisane (minimalne) plaće, što iznosi 7.488,00 kuna neto, uvećano za zatezne kamate koje teku od 01.04.2016.godine do dana isplate. Štetu tuženik ima isplatiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude u korist žiro računa tužitelja otvorenog kod P. d.d. Z., IBAN …. Tuženik je dužan obračunati i uplatiti sve dužne doprinose i poreze na isplaćenu štetu.
IV Nalaže se tuženiku, kao poslodavcu, da za svaki dospjeli radni mjesec, koji obuhvaća razdoblje od 1.pa do zadnjeg dana u mjesecu, na ime mjesečno dospjelih iznosa izgubljene pripadajuće bruto plaće, za razdoblje od 3.prosinca 2015.godine pa do 31.ožujka 2016.godine, isplati tužitelju sveukupni bruto iznos od 12.257,83 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- za mjesec prosinac 2015 na bruto iznos od 2.897,83 kuna, počev od 15.siječnja 2016.do isplate,
- za mjesec siječanj 2016 na bruto iznos od 3.120,00 kuna, počev od 15.veljače 2016. do isplate,
- za mjesec veljaču 2016 na bruto iznos od 3.120,00 kuna, počev od 15.ožujka 2016.,
- za mjesec ožujak 2016 na bruto iznos od 3.120,00 kuna, počev od 15.travnja 2016 do isplate. Sveukupan bruto dužni iznos tuženik ima isplatiti u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti presude. Neto iznos plaće tuženik ima isplatiti u korist tekućeg računa tužitelja otvorenog kod P. d.d. Z. IBAN ….
V Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu za dio neiskorištenog godišnjeg odmora iz 2015 i 2016.godine, u bruto iznosu od 1.098,46 kuna, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.svibnja do isplate. Neto iznos naknade tuženik ima isplatiti u korist računa tužitelja otvorenog kod P. d.d. Z. IBAN ….
VI Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi iznos koji je nezakonito i neopravdano ustegnuo na plaći radi namirenja neutvrđene štete i to u iznosu od 600,00 kuna neto uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 15.studenog 2015.godine do isplate. Tuženik je dužan obračunati i uplatiti sve dužne doprinose i poreze na isplaćeni iznos, a neto iznos ustegnute plaće isplatiti u korist tekućeg računa tužitelja otvorenog kod P. d.d. Z., IBAN ….“
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tuženik odbija.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.“
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i prvostupanjska presuda je potvrđena u toč. I.I izreke osim u dijelu u kojem je u odluci o otkazu navedeno da je radni odnos prestao 1. prosinca 2015. te je u tom dijelu preinačena prvostupanjska presuda na nači da je utvrđeno da je radni odnos prestao 2. prosinca 2015., te u toč. I.II - I.IV i u toč. I.VI izreke. Istom odlukom ukinuta je prvostupanjska presuda u toč. I. V. izreke u dosuđujućem dijelu, te u toč. II. i III. izreke i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Protiv drugostupanjske presude temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), reviziju podnosi tužitelj pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka, i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 386. st. 1. ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači uz naknadu troškova, podredno da se ista ukine.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema čl. 392.a. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da nije dopušten uvodno citiran izvanredni otkaz ugovora o radu, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i za naknadom štete zbog nedopuštenog otkaza, dok je pobijanom drugostupanjskom presudom ukinut dio prvostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom naknade za dio neiskorištenog godišnjeg odmora, te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude).
8. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da su postojali opravdani razlozi za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
9. U odnosu na revizijske navode tužitelja kojima obrazlaže postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 138. st. 1. ZPP smatrajući da je ostvarena time što je drugostupanjska presuda dostavljena izravno tužitelju a ne njegovom punomoćniku isti nisu osnovani.
10. Propust suda da presudu dostavi punomoćniku stranke u okolnostima konkretnog slučaja ne dovodi do relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer isto nije od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude.
11. Povreda ove odredbe može biti od značaja samo kod ocjene pravodobnosti pravnog lijeka podnesenog protiv odluke koja nije dostavljena punomoćniku stranke, budući da je za početak roka za podnošenje pravnog lijeka mjerodavno vrijeme kada je odluke dostavljena punomoćniku, a ne izravno stranci. Međutim, u konkretnom slučaju revizija podnesena unutar zakonom propisanog roka (na isti način i u Rev 3774/1994-2 od 12. ožujka 1998.).
12. Suprotno navodima tužitelja prilikom donošenja pobijane drugostupanjske presude nije počinjena niti bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Pobijanom drugostupanjskom presudom odgovoreno je na bitne žalbene navode, a sud drugog stupnja je naveo i koje je razloge uzeo u obzir po službenoj dužnosti (čl. 375. st. 1. ZPP). Neosnovani su revizijski razlozi da bi u pogledu odlučnih činjenica u obrazloženju pobijane odluke postojala proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Ove revizijske navode tužitelj obrazlaže ocjenjujući navode iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka na drugačiji način nego što su to učinili nižestupanjski sudovi. U odnosu na žalbene navode kojima je tužitelj osporavao ovakvu ocjenu provedenih dokaza sud drugog stupnja je u pobijanoj presudi odgovorio da je ocjena provedenih dokaza izvršena u skladu sa čl. 8. ZPP, te je prihvatio takva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja.
14. Stoga, ovim revizijskim navodima tužitelj sadržajno osporava činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova iz kojeg razloga nije dopušteno podnošenje revizije (čl. 385 ZPP).
15. Isto tako neosnovani su revizijski navodi tužitelja kojima osporava pobijanu presudu u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda na način da je utvrđeno da je ugovor o radu otkazan sa 2. prosinca 2015. (umjesto 1. prosinca 2015, kako je odlučeno prvostupanjskom presudom). Suprotno navodima tužitelja poslodavac donosi odluku o otkazu ugovora o radu, te se ugovor o radu otkazuje najranije sa danom donošenja odluke – na koji način je sud dugog stupnja i odlučio. Pritom nije od utjecaja kada je tužitelj odluku o otkazu primio.
16. Revizijski navod pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji na pogrešnoj primjeni čl. 116. ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR.)
17. Člankom 116. ZR je propisano da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
18. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je otkaz ugovora o radu bio opravdan jer je tužitelj prekršio obveze iz radnog odnosa na način da je odbijao izvršavati radne zadatke poslodavca kao i da se nedolično ponašao prema odgovornoj osobi poslodavca.
19. Za ovakvu ocjenu nižestupanjski sudovi iznijeli su detaljne razloge koji upućuju na pravilnost ocjene da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu bila dopuštena.
20. Naime, odbijanje izvršavanja naloga neposredno pretpostavljenog i to na način da tužitelj odbija ispuniti radni nalog, što je ranije činio, kao i nepristojno ponašanje prema odgovornoj osobi poslodavca koja mu je ponovno naložila da ispuni radni nalog, predstavlja grubo kršenje obveza iz radnog odnosa u kojim okolnostima poslodavac nije bio obvezan omogućiti tužitelju iznošenje obrane u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR.
21. U okolnostima kada radnik odbija izvršiti radni zadatak (ispuniti radni nalog) što mu je naložio radnik sa kojim je obavljao rad na terenu, pa potom na ponovljeni zahtjev pretpostavljene radnice tuženika istoj radni nalog baci na stol i počne joj se obraćati povišenim glasom, postoje opravdani razlozi zbog kojih poslodavac nije obvezan omogućiti raniku iznošenje obrane.
22. Pozivanje tužitelja na drugačiju sudsku praksu nije od utjecaja na zakonitost pobijane presude jer se odluke na koje se poziva ne odnose na podudarne činjenične okolnosti.
23. Kako su već ovi razlozi dostatni za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, pravilno nižestupanjski sudovi prilikom donošenja odluke u ovom sporu nisu niti razmatrali preostale razloge za otkaz ugovora o radu koji su navedeni u odluci o otkazu (izostanak sa posla u trajanju od jednog dana), te se stoga niti ovi revizijski razlozi neće uzimati u obzir jer se pobijana presuda na tim razlozima ne temelji.
24. Isto tako na pravilnost pobijane odluke nije od utjecaja je li tužitelj bio stručno osposobljen za obavljanje poslova postavljanja opreme jer mu je ugovor o radu otkazan iz razloga što je odbio ispunjavati radne naloge za rad na terenu, koje može ispuniti i kao pomoćni tehnički radnik na kojem radnom mjestu je rad obavljao, a prethodno je radne naloge ispunjavao.
25. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 10. svibnja 2023.
Đuro Sessa, v. r.