1

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

                                                                              Poslovni broj: 2 Us I-86/2023-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja J. P., protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, kojeg zastupa službena osoba I. T., radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 10. svibnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

I.                    Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/20-01/345, URBROJ: 512-2501-22-19 od 12. prosinca 2022. godine. 

II.                 Poništava se rješenje Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/20-01/523, URBROJ: 512M2-50-22-17 od 26. listopada 2022. godine.

III.               Nalaže se prvostupanjskom tijelu da ovu upravnu stvar riješi na polazeći od činjenice da je tužitelj J. P. u pojedinim razdobljima od kraja rujna 1991. kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesnog odbora Orlovac, Karlovac, sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točke c) i članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB)

IV.              Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane da tužitelju J. P. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.243,75 eura (tisuću dvjesto četrdeset tri eura i sedamdeset pet centi) / 9.371,03 kuna (devet tisuća tri stotine sedamdeset jedna kuna i tri lipe)[1], PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

Obrazloženje

1.                 Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-561-01/20-01/523, URBROJ: 512M2-50-22-17 od 26. listopada 2022., donesenim u ponovnom postupku, odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 26. srpnja 2019., za priznavanje statusa hrvatskog branitelja za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 25. prosinca 1991., po osnovi pripadnosti naoružanom odredu Narodne zaštite Mjesnog odbora Orlovac, Karlovac. 

2.                 Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-561-01/20-01/345, URBROJ: 512-250122-19 od 12. prosinca 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje doneseni su u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 2 Us I-458/2021-7 od 15. rujna 2021. godine. Tom je presudom poništeno ranije drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3.                 Tužitelj osporava zakonitost i prvostupanjsko rješenje, te da predmet tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da su saslušani svjedoci potvrdili svoje i tužiteljeve borbene aktivnosti, pri čemu su javnopravna tijela pogrešno primijenila materijalno pravo. K tomu, tužitelj je nakon angažmana u Narodnoj zaštiti pristupio Hrvatskoj vojsci, te nakon 31. prosinca 1991. ima utvrđen status hrvatskog branitelja. Tužitelj predlaže da Sud poništi drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, podredno da sam riješi stvar priznavanjem tužitelju zatraženog statusa. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 995,00 eura, uvećano za PDV.

4.                 Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5.                 Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je donesena osporena odluka te u spis ovoga upravnog spora. 

6.                 Na raspravi provedenoj 3. svibnja 2023. stranke izlažu kao u tužbi, odnosno u odgovoru na tužbu.

7.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8.                 Prema članku 3. stavku 1. ZHB-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Odredbom stavka 2. navedenoga članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.

9.                 Tužitelj je rođen 21. listopada 1976., pa je u dotičnom razdoblju bio maloljetan. Zbog toga je u pogledu tužiteljeva angažmana u Narodnoj zaštiti mjerodavna odredba članka 3. stavka 1. točke c) ZHB-a, koja za priznavanje braniteljskog statusa razumijeva manje trajanje izravnog angažmana u borbenom sektoru.

10.             Pretpostavke iz članka 3. stavka 1. i 2. ZHB-a (tj. odgovarajuća institucionalna/formacijska pripadnost i bitna obilježja ratnog angažmana) propisane su kumulativno. Izostanak makar jedne od navedenih pretpostavki čini zapreku za priznavanje braniteljskog statusa.  

11.             Kumulativne su i pretpostavke propisane u okviru odredbe članka 3. stavka 1. točke c) ZHB-a.

12.             Točka 13. obrazloženja ovosudne presude od 15. rujna 2021. glasi:

„Sud, prije svega, utvrđuje da ispitivanje svjedoka i stranke od strane prvostupanjskog tijela nije provedeno potpuno. Naime, svjedoci M. M. i B. M., kao i ovdje tužitelj (saslušan kao stranka u upravnom postupku), općenito spominju tužiteljevo sudjelovanje u borbenim aktivnostima u selu Husje, a tužitelj dodatno ukazuje na odlazak na pomoć i u Donju Rečicu te Blatnicu. Prvostupanjsko tijelo propustilo je dodatnim pitanjima razjasniti i u zapisnicima o saslušanju registrirati u čemu su se sastojale rečene borbene aktivnosti, odnosno odlazak u pomoć. Smisao i svrha saslušanja svjedoka i stranke nije ispunjavanje procesne forme, niti puko registriranje općenitih navoda, već utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje upravne stvari. Bitna obilježja tužiteljeva angažmana u odnosnom razdoblju, naročito u segmentu što se odnosi na borbena djelovanja, među odlučnim su činjenicama za rješavanje ovog predmeta.“

13.             Iz iskaza svjedoka koje je prvostupanjsko tijelo saslušalo u ponovnom postupku (O. V. i B. M.), te iz iskaza tužitelja kao stranke, proizlazi da je krajem rujna, te od listopada, tužitelj, kao naoružani pripadnik odreda Narodne zaštite, bio angažiran i na način koji udovoljava pretpostavci iz članka 3. stavka 2. ZHB-a (npr. raspoređenost na borbenim položajima – liniji razgraničenja, izloženost neprijateljskim minobacačkim i topničkim napadima i sl.). Javnopravna tijela ne dovode u pitanje istinitost navedenih iskaza. Usto, prvostupanjsko tijelo imalo je priliku detaljnije i preciznije saslušati svjedoke i stranke. Za rješavanje ove vrste predmeta nije propisana formalna dokazna maksima, primjerice utvrđivanjem činjenica isključivo na temelju službenih evidencija. 

14.             Tuženik, pritom, u obrazloženju drugostupanjskog rješenja navodi da je tužitelj bio izložen neprijateljskim napadima kao i civilno stanovništvo, zanemarujući bitnu razliku koju čini pružanje pomoći na liniji razgraničenja s neprijateljem, tj. na borbenom položaju. Očito je da tužitelj nije bio angažiran u smislu članka 3. stavka 2. ZHB-a u cijelom razdoblju od 30. srpnja 1991. do 25. prosinca 1991., ali u određenom vremenu unutar tog perioda jest. 

15.             Ako su smatrala potrebnim dodatno utvrditi činjenično stanje, javnopravna tijela su to imala priliku u upravnom postupku (postavljanjem dodatnih pitanja svjedocima i stranci, odnosno izvođenjem dodatnih dokaza). Upravni je postupak već dvaput bio u prvostupanjskome i drugostupanjskom stadiju. Možebitna pasivnost javnopravnih tijela ne treba ići na štetu tužitelju.

16.             Istodobno, Sud je suglasan sa zaključkom javnopravnih tijela da raniji angažman (prije kraja rujna 1991.), koji su opisali svjedoci i tužitelj (kontrola vozila, čuvanje objekata i sl.) ne udovoljava pretpostavci iz članka 3. stavka 2. ZHB-a.

17.             S obzirom na dosad izneseno, Sud utvrđuje da je tužitelj, kao naoružani pripadnik odreda Narodne zaštite, u pojedinim razdobljima od kraja rujna 1991. sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točke c) i članka 3. stavka 2. ZHB-a. Iz toga proizlazi i da javnopravna tijela, na štetu tužitelja, nisu u cijelosti postupila u skladu s dužnostima koje imaju prema članku 8., članku 9. (napose st. 2.), članku 47. stavku 1., članku 98. stavku 5. i članku 120. stavku 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

18.             Sud je, stoga, u skladu sa člankom 58. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS) poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, uz nalog prvostupanjskom tijelu da ovu upravnu stvar riješi na polazeći od činjenice da je tužitelj u pojedinim razdobljima od kraja rujna 1991. kao pripadnik naoružanog odreda Narodne zaštite Mjesnog odbora Orlovac, Karlovac, sudjelovao u obrani suvereniteta

Republike Hrvatske, u smislu odredaba članka 3. stavka 1. točke c) i članka 3. stavka 2. ZHB-a. U tom pogledu, tj. u dijelu obuhvaćenom točkom III. izreke presude, predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/20, Usž-1388/20 i Usž2881/21).

19.             Ova presuda ostavlja javnopravnim tijelima samo prostor da, pri rješavanju predmetnog zahtjeva tužitelja, utvrde razdoblja angažmana tužitelja iz točke 13. ovog obrazloženja. Ovisno o pri tome utvrđenim činjenicama bit će donesena i nova odluka o zahtjevu tužitelja za priznavanje braniteljskog statusa, koja odluka ne mora biti jednaka u odnosu na cijelo razdoblje za koje je taj status zatražen. Javnopravna tijela dužna su u izvršenju ove presude voditi računa o obveznosti izreke presude, ali i o vezanosti pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 10. st. 1. ZUS-a i čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 21/22 i 16/23, odnosno čl. 81. st. 1. i 2. ZUS-a). 

20.             Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno članku 135. ZHB-a.

21.             Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22), u okviru troškovnika podnesenog do zaključenja rasprave, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (zatraženo je  497,50 eura), te pristup na ročište za raspravu (zatraženo je 497,50 eura), tj. usve 995,00 eura, što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.243,75  eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

U Rijeci 10. svibnja 2023.

                                                                                                                    S u d a c  

            dr. sc. Alen Rajko 

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.