- 1 -              Revd 4343/2022-2

Broj: Revd 4343/2022-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. S. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Z., radi sklapanja ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1201/2022-4 od 28. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-267/16-116 od 10. travnja 2017., u sjednici održanoj 10. svibnja 2023.,

r i j e š i o j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1201/2022-4 od 28. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ps-267/16-116 od 10. travnja 2017.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Pobijana presuda je utemeljena na činjeničnom utvrđenju da je tužitelj trenutkom stupanja na snagu (5. studenog 1996.) Zakona o najmu stanova („Narodne novine“, broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18 i 105/20) imao u suvlasništvu sa svojom suprugom nekretninu koja u naravi predstavlja kuću i dvorište, te da je prema daljnjem činjeničnom utvrđenju iz pobijane presude riječ „...o nekretnini u kojoj tužitelj može ostvariti svoje pravo na dom...“. U tom smislu materijalnopravna pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja na kojima je donijeta pobijana presuda i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postupovnopravna pitanja, kako ih je u prijedlogu naznačio tužitelj iscrpljuju se u isticanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Međutim navedeno nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a riješeno kao u izreci.

Zagreb, 10. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.