- 1 -              Poslovni broj: Usž-330/23-3

Poslovni broj: Usž-330/23-3

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. Č. iz V1., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-507/21-7 od 28. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-507/21-7 od 28. listopada 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-01/18-01/215, urbroj: 513-04/21-2 od 18. veljače 2021. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., Carinskog ureda V2., Službe za RGP V2. i Slobodna zona, klasa: UP/I-410-19/15-19/10078, urbroj: 513-02-7034/5-18-29 od 23. travnja 2018. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika od 18. veljače 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 23. travnja 2018. kojim je u tužitelju utvrđena obveza posebnog poreza na motorna vozila od 10.990,46 kuna (točka I. izreke), utvrđeno je da je tužitelj dana 10. travnja 2016. platio utvrđeni iznos poreznog duga (točka II. Izreke) odbacuje se u cijelosti nalaz i mišljenje C. z. v. i p. d.o.o. V1. od 7. travnja 2015. (točka III. izreke) te je utvrđeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka IV. izreke).

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome u žalbi navodi da je pogrešno shvaćanje suda da predmetno vozilo nije imalo nedostataka iz razloga što je prošlo tehnički pregled, a s takvim nedostacima o kojima je riječ ne bi prošlo tehnički pregled. Ističe da je neprihvatljivo stajalište suda da bi kvar kod ABS sustava bio naznačen u potvrdi o pojedinačno pregledanom vozilu s obzirom na to da carinski službenik nije stručnjak koji prilikom pregleda može utvrditi taj kvar. Navodi da je vozilo prošlo tehnički pregled deset dana nakon što se provodio postupak utvrđivanja porezne osnovice pa je pogrešno izvesti zaključak da je vozilo u tom trenutku bilo tehnički ispravno. Upire na to da je prvostupanjsko tijelo povrijedilo načelo zakonitosti jer je u konkretnom primijenilo propis koji je više puta mijenjan, a zakonitost osporenog rješenja se ocjenjuje po materijalnim propisima koji važe u vrijeme donošenja tog rješenja. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputama Visokog upravnog suda i na pravilan i zakonit način ocijenilo vještačenje te ih stavilo u korelaciju s činjenicama utvrđenim u tom postupku. Stava je da je službena osoba koja je provodila upravni postupak, kada je posumnjala u točnost danog mišljenja vještaka, bila dužna vještaka saslušati na usmenoj javnoj raspravi. Navodi da oštećenja i nedostaci predmetnog vozila ne proizlaze iz EUROTAX kataloga, na temelju kojeg je tuženik izvršio procjenu porezne osnovice, već iz fizičkog pregleda vozila učinjenog od strane vještaka. Upire na to da prvostupanjsko tijelo nije na pravilan i zakonit način ocijenilo vještačenje, tuženik je u tome podržao prvostupanjsko tijelo, a ni prvostupanjski sud nije smatrao potrebnim cijeniti činjenice navedene u predmetnom nalazu vještaka radi utvrđivanja vrijednosti predmetnog motornog vozila. Smatra da porezna osnovica nije utvrđena na zakonit način pa samim time nisu ispunjeni uvjeti za obračun i naplatu posebnog poreza. Predlaže da ovaj sud poništi prvostupanjsku presudu i rješenja javnopravnih tijela.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8.              U predmetnom upravnom postupku prvostupanjskim rješenjem od 2. travnja 2015. je utvrđena porezna osnovica za predmetno vozilo u iznosu 57.844,54 kuna na temelju raspoloživih podataka o cijenama rabljenih motornih vozila na hrvatskom tržištu putem kataloga EUROTAX Hrvatska te se tužitelja obvezalo na plaćanje posebnog poreza u iznosu 10.990,46 kuna. Tužitelj je uložio žalbu na prvostupanjsko rješenje te priložio nalaz i mišljenje C. z. v. i p. d.o.o. V1., a drugostupanjsko porezno tijelo je rješenjem od 13. kolovoza 2015. žalbu odbilo. Navedena rješenja su presudom Upravnog suda u Osijeku od 4. svibnja 2016. poništena te je predmet vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku prvostupanjskim upravnim rješenjem od 12. kolovoza 2016. tužitelj je obvezan na plaćanje posebnog poreza od 10.990,46 kuna, drugostupanjskim upravnim rješenjem od 12. lipnja 2017. je odbijena njegova žalba na to rješenje, a presudom Upravnog suda u Osijeku od 17. listopada 2017. je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje upravnih rješenja. Visoki upravni sud je presudom poslovni broj: Usž-4217/17-2 od 11. siječnja 2018. poništio prvostupanjsku presudu i porezna rješenja uz obrazloženje da javnopravna tijela nisu ocijenila vještačenje te nisu činjenice utvrđene u tom vještačenju stavili u korelaciju s činjenicama utvrđenim u tom postupku.

9.              Iz spisa predmeta proizlazi, kao i iz obrazloženja osporene prvostupanjske presude, da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu uzelo u razmatranje vještačenje vrijednosti predmetnog automobila od 7. travnja 2015., kao i tehničke podatke o staju vozila, fotografije vozila te parametre uzete prilikom procjene vrijednosti vozila. U nalazu je navedeno da je vozilo ocijenjeno na način da je u dobrom stanju, srednje i uredno, što odgovara njegovoj starosti i istrošenosti, a kao jedini bitni nedostatak navodi se stanje kočnica, ABS sustav je neispravan. Također je utvrđeno da vozilo ima hrđe i korozije, da je filter čađi prezasićen, brzinomjer ne radi, motor nema snage te eko test ne zadovoljava. Prvostupanjsko upravno tijelo je, tijekom postupka, zatražilo od C. z. v. H. – S. C., V2. podatke i stručno mišljenje o tome može li vozilo proći tehnički pregled ako ima navedene nedostatke, na što je spomenuti C. dostavio odgovor da uz tehničke nepravilnosti vozila navedene u predmetnom vještačenju, vozilo ne može proći na tehničkom pregledu. Za predmetno vozilo je utvrđeno da je prvi tehnički pregled obavljen 10. travnja 2015.

10.              Polazeći od navedenih utvrđenja ovaj Sud je stava da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno ocijenili okolnosti navedene u predmetnom vještačenju i doveli ih u korelaciju sa činjenicama bitnim za oporezivanje u ovom predmetu. Prvostupanjski je sud ocijenio pravilnim zaključke javnopravnih tijela prema kojima nisu uvažila korekcije vrijednosti vozila na vanjsko i unutarnje stanje vozila, broj vlasnika i na broj kilometara koje su navedene u nalazu vještaka jer su navedeni nedostaci, oštećenja i kvarovi već sadržani u katalogu EUROTAX Hrvatska, na temelju kojega je utvrđena vrijednost vozila. Jednako tako, osporavanim rješenjima nije uvažena korekcija vrijednosti predmetnog vozila od 22% za stanje kočnica, podvozja i sustava upravljanja budući da se radi o nedostacima s kojima vozilo ne može proći na tehničkom pregledu.

11.              Člankom 11. stavkom 3. Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“ 15/13. i 108/13.; dalje: ZPPMV) propisano je ako se tijekom pregleda utvrdi da je za motorno vozilo ovlaštena pravna osoba u potvrdi o sukladnosti pojedinačno pregledanog vozila utvrdila nedostatke ili carinski službenik utvrdi da motorno vozilo ima nedostatke zbog kojih ne može biti korišteno u prometu, carinski ured će zastati s postupkom utvrđivanja postotka pada vrijednosti rabljenog motornog vozila i iznosa ostatka posebnog poreza dok se nedostaci ne otklone, o čemu se odlučuje zaključkom.

12.              Iz činjenica koje nedvojbeno proizlaze iz spisa proizlazi da vozilo nije imalo nedostatke takve naravi, posebice iz razloga što je dana 10. travnja 2015. predmetno vozilo prošlo tehnički pregled, a tužitelj nije dostavio dokumentaciju i račune iz kojih bi proizašlo da su izvršeni popravci nedostataka navedenih u vještačenju i koji, prema C. z. v. H. – S. C., dovode do tehničke neispravnosti vozila. Ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je tužitelj imao mogućnost izjasniti se o izvršenim popravcima, kao i o tome jesu li oni utjecali na vrijednost vozila, da bi se u upravnom postupku utvrdilo stvarno stanje stvari.

13.              Prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenja poreznih tijela o visini porezne osnovice, s kojima se slaže i ovaj Sud. Stoga, tužitelj žalbenim navodima nije uspio dokazati da je iznos posebnog poreza na motorno vozilo previsoko i nezakonito odmjeren.

14.              Budući da tužitelj u upravnom sporu nije uspješno osporio činjenice na temelju kojih je obračunat i plaćen posebni porez na motorna vozila, to je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj obveznik plaćanja toga poreza u konkretnom slučaju. Polazeći od navedenog, valja zaključiti da je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

15.              S obzirom na to da tužitelj u žalbi ponavlja sve već ranije istaknute prigovore u odnosu na koje je prvostupanjski sud dao iscrpno obrazloženje, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti, to iz istih razloga žalbene navode ocjenjuje neosnovanima.

16.              Slijedom iznesenog, utvrdivši da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

 

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.