Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj Gž R-975/2021-3
|
Republika Hrvatska Županijski sud u Rijeci Žrtava fašizma 7 51000 Rijeka |
Poslovni broj Gž R-975/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Svjetlane Pražić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice H. B. iz S., OIB: ....., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici iz S., protiv tuženika KBC S., OIB: ....., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2561/2021 od 06. svibnja 2021., dana 10. svibnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog
suda u Splitu, posl.br. Pr-2561/2021 od 06. svibnja 2021., u dosuđujućem dijelu točke I. izreke do iznosa od 948,18 eur / 7.144,09 kn [1] s pripadajućim zateznima kamatama, osim kamata na iznos poreza na dohodaka i prireza porezu na dohodak koje teku kako slijedi:
- na iznos od 79,11 eur / 596,09 kn od 15. veljače 2016.
- na iznos od 69,86 eur / 526,36 kn od 15. ožujka 2016.
- na iznos od 80,32 eur / 605,15 kn od 15. travnja 2016.
- na iznos od 74,80 eur / 563,55 kn od 15. svibnja 2016.
- na iznos od 82,63 eur / 622,60 kn od 15. lipnja 2016.
- na iznos od 75,23 eur / 566,79 kn od 15. srpnja 2016.
- na iznos od 72,97 eur / 549,82 kn od 15. kolovoza 2016.
- na iznos od 72,59 eur / 546,96 kn od 15. rujna 2016.
- na iznos od 69,12 eur / 520,77 kn od 15. listopada 2016.
- na iznos od 70,96 eur / 534,64 kn od 15. studenog 2016.
- na iznos od 70,58 eur / 531,75 kn od 15. prosinca 2016.
- na iznos od 77,74 eur / 585,75 kn od 15. siječnja 2017.
- na iznos od 52,27 eur / 393,85 kn od 15. veljače 2017.
točki II. izreke do iznosa od 406,46 eur / 3.062,50 kn.
dijelu točke I. izreke preko iznosa od 7.144,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 400,82 eur / 3.020,00 kn s
pripadajućim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
-na iznos od 50,15 eur / 377,88 kn od 15. ožujka 2017.
-na iznos od 48,96 eur / 368,90 kn od 15. travnja 2017.
-na iznos od 63,02 eur / 474,81 kn od 15. svibnja 2017.
-na iznos od 51,80 eur / 390,29 kn od 15. lipnja 2017.
-na iznos od 57,43 eur / 432,72 kn od 15. srpnja 2017.
-na iznos od 48,68 eur / 366,77 kn od 15. kolovoza 2017.
-na iznos od 26,52 eur / 199,80 kn od 15. rujan 2017.
-na iznos od 24,99 eur / 188,29 kn od 15. listopada 2017.
-na iznos od 29,27 eur / 220,54 kn od 15. studenog 2017.
III.Prihvaća se žalba tuženika i preinačuje citirana presuda u dijelu točke II.
izreke preko iznosa od 406,46 eur / 3.062,50 kn do iznosa od 580,66 eur / 4.375,00 kn i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška preko iznosa od 406,46 eur /3.062,50 kn do iznosa od 580,66 eur / 4.375,00 kn, za iznos od 174,20 eur / 1.312,50 kn.
Obrazloženje
iznos od 10.164,09 kn s pripadajućim zateznim kamatama i naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 4.375,00 kn, dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.
2. Protiv navedene presude žalbu je podniotuženik predlažući njezino ukidanje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do listopada 2017. u ukupnom bruto iznosu od 10.164,09 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i
dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.
6. U postupku pred prvostupanjskimsudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od procesnih povreda, pa niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., dalje: ZPP), jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika i da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.
8. Prvostupanjski sud utvrđuje da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine; da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj; da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna; da je 7. prosinca 2011. godine arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom
je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu; da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen dana 4. prosinca 2015. i da je Vlada RH dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017.
9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći sadržaj Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12), Sporazuma o osnovici za plaću u javnim službama od 23. studenog 2006., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kao i pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199.st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, dalje: ZR), kao i da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno, a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a prosječno 2 ili više posto, prvostupanjski sud zaključuje da da se na utuženo razdoblje ima primijeniti osnovica u iznosu od 5.415,37 kn. Pri tome prvostupanjski sud otklanja prigovor tuženika o pravnoj nevaljanosti navedenih akata iz razloga što nisu potpisani po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske s obzirom na činjenicu da je taj Sindikat parafirao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, dakle ravnopravno s ostalim Sindikatima sudjelovao u pregovorima. Stoga prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, dosuđuje tužiteljici utuženi iznos razlike plaće s pripadajućim zateznim kamatama. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u visini odmjerenoj sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosas pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje do 26. siječnja 2017.
11. Suprotno žalbenim navodima, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor koji je sklopljen u skladu s odredbom čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama iz 2009.("Narodne novine" broj 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS), na temelju kojeg propisa se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom kojeg sklapaju Vlada RH i sindikati javnih službi, kao i u skladu s odredbom čl. 51. st. 4. TKU/12, kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu iz 2009. te svih njegovih izmjena i dopuna ili novih sporazuma koji se na njega nastavljaju, a koji predstavljaju važeće dokumente koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Istu odredbu je sadržavao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10). Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu potpisali su sindikati javnih službi s jedne strane i Vlada Republike Hrvatske, s druge strane, te je u Preambuli navedeno da je svrha sklapanja Dodatka Sporazumu iz 2009.
osigurati primjerenu i pravednu cijenu rada u javnim službama nakon izlaska iz gospodarskih teškoća. Radi provedbe tog dokumenta su prihvaćene konkretne mjere, između ostalog, analiza odredbi svih kolektivnih ugovora, svih izmjena, odnosno dodataka ugovorima, te svih sporazuma koji u naravi stvari predstavljaju kolektivne ugovore, a kojima se reguliraju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, kao i sve propise kojima se određuju plaće, odnosno kriteriji za određivanje plaća u javnim službama. Upravo iz sadržaja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi da se radi o dokumentu koji po svojoj naravi predstavlja kolektivni ugovor kojim su regulirani kriteriji za određivanje plaća u javnim službama, pa su utoliko neosnovani žalbeni navodi tuženika da bi takve odredbe morale biti dio teksta zakona, odnosno konkretnog kolektivnog ugovora. Pri tome okolnost da navedene Izmjene nisu potpisane od strane jednog od sindikata - Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Stoga, sukladno prethodnom pravnom shvaćanju, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, dapače utvrđeno je da je parafirao Izmjene i dopune Sporazuma, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako nepotpisivanje od strane tog sindikata nije od utjecaja na pravnu valjanost tih Izmjena i dopuna. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma.
12. Također, suprotno žalbenim navodima, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužitelju isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009.
13. Stoga je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos od 7.144,09 kn na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici (5.415,37 kn) za do 26. siječnja 2017.
14. Međutim, materijalno pravo je pogrešno primijenjeno u dijelu kojim je tužiteljici priznato pravo na razliku u plaći nakon 26. siječnja 2017. do zaključno sa listopadom 2017., na što opravdano ukazuje tuženik. Naime, prvostupanjski je sud očito ispustio iz vida odredbu članka XI. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kojom je ugovoreno da
se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina) i odredbu članka 199. stavak 1. ZR-a kojom je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, prema kojima nakon 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016. odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama) nema mjesta primjeni Sporazuma sa izmjenama i dopunama, a time niti obračunu plaće tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn. Stoga je iz tih razloga po žalbi tuženika preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužiteljici priznato pravo na razliku u plaći i za razdoblje nakon 26. siječnja 2017. do zaključno sa listopadom 2017., tako što je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.020,00 kn bruto sa zateznim kamatama.
15. Budući da dužnost naknade parničnih troškova zavisi od konačne odluke o glavnoj stvari i da je tužiteljica u konačnici uspjela u predmetnoj parnici sa 70,00%, to tužiteljici pripada parnični trošak u tom omjeru, odnosno 3.062,50 kn, dok je za preostali dio valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku o parničnim troškovima i u tom dijelu odbiti zahtjev tužiteljice na ime parničnog troška.
16. Slijedom svega navedenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
17. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u odbijajućem dijelu točke I. izreke.
U Rijeci, 10. svibnja 2023.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
[1]Fiksni tečaj konverzije 7,53450
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.