Poslovni broj 22 Gž Ovr-750/2023-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 22 Gž Ovr-750/2023-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dariji Horvat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja C. A., OIB: … iz Z., kojeg zastupa odvjetnik M. M., odvjetnik u R., protiv protivnika osiguranja I. F., OIB: … iz V. C., kojeg zastupa punomoćnik D. Ž., odvjetnik u R., radi određivanja privremene mjere zabranom protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnina, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-974/2022-8 od 12. siječnja 2023., dana 10. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Ovr-974/2022-8 od 12. siječnja 2023.

 

              II. Odbija se predlagatelj osiguranja sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovanim.

 

              III. Odbija se protivnik osiguranja sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem prvog stupnja odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja u iznosu od 219.768,50 kn uvećan za zakonske zatezne kamate, zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina navedenih u izreci uz zabilježbu zabrane u zemljišnoj knjizi, kao i zahtjev za naknadu troška postupka (toč. I), dok je naložena zemljišnoknjižnom odjelu zabilježba odbijenog prijedloga za izdanje privremene mjere na nekretnini iz toč. I. izreke (toč. II) i naloženo predlagatelju osiguranja naknaditi protivniku osiguranja trošak postupka u iznosu od 1.866,41 eur/14062,00 kn (toč. III)

 

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio predlagatelj osiguranja zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje preinači, uz naknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka, ili isto ukine.

 

3. U svom odgovoru na žalbu protivnik osiguranja porekao je žalbene navode i predložio da se žalitelj sa žalbom odbije kao neosnovanom, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je ustanovio da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP-a na koju pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP-a.

 

6. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj, jer pobijano rješenje sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, rješenje nije proturiječno i isto se može ispitati.

 

7. Predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu za donošenje privremene mjere navodi da ima potraživanje prema protivniku osiguranja u iznosu od 219.768,50 kn, koje potraživanje proizlazi iz obveze protivnika osiguranja, kao posrednika pri pregovorima za kupnju spornih nekretnina, na naknadu štete zbog neostvarenja kupoprodaje spornih nekretnina u iznosu od 25.000,00 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi ukupno 188.362,50 kn, zbog stvarnih troškova koje je predlagatelj osiguranja imao radi sastava predugovora o kupoprodaji koji nisu sklopljeni, u iznosu od 16.406,00 kn, te iznosa od 15.000,00 kn na ime povrata dvostrukog iznosa rezervacije.

 

8. Sud prvog stupnja smatra utvrđenim da iz dostavljenih i provedenih dokaza ne proizlazi vjerojatnost tražbine predlagatelja osiguranja, koji ničim ne dokazuje da je imao štetu u visini od protuvrijednosti od 25.000 EUR, ne dokazuje niti da je uopće imao taj, a niti neki drugi iznos, spominje 250.000 EUR za kupnju nekretnina, koji njegovi navodi u prijedlogu su proizvoljni i apsolutno ničim u i najmanjoj mjeri dokazani. Nije, osim svog iskaza, koji nije dao u ovom postupku, predložio bilo koji dokaz kao potvrdu svojih tvrdnji. Ničim ne dokazuje da je bilo nužno da nastane trošak pravne analize i sastava predugovora po odvjetniku. On je očito svojevoljno angažirao odvjetnika, ne dokazuje niti da je platio račune, a niti dokazuje da je bilo dogovoreno da se pripremi sadržaj predugovora i da je bilo dogovoreno da će se isti potpisivati. Iznos od 15.000,00 kuna koji je bio platio na račun protivnika osiguranja, mu je i vraćen od protivnika osiguranja. Nije dokazao sa dostavljenim dokazima da bi postojala obveza vraćanja dvostrukog iznosa rezervacije na strani protivnika osiguranja. Nije utvrđeno uopće da li je taj iznos vraćen zbog odustanka protivnika osiguranja, problema sa lokacijskom dozvolom, jer je sam to tražio predlagatelj osiguranja, a što pak navodi saslušani svjedok D. F. Zahtjev za naknadu štete i zahtjev za povrat dvostruke rezervacije se međusobno isključuju. Naime, iz navoda predlagatelja se zaključuje da je smatrao da je rezervacija dogovorena kao kapara kao odustatnina, pa bi se primijenile odredbe čl. 304 i 307 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22). Sve da je i dokazao predlagatelj vjerojatnost svoje tražbine, nije dokazao da je donošenje privremene mjere nužno jer bi protivnik osiguranja svoju imovinu prikrio, otuđio ili na drugi način njome raspolagao, tj. da nema druge imovine iz koje bi se mogao naplatiti.

 

8.1. U predmetu pod poslovnim brojem P-976/2022 tužitelj potražuje isti novčani iznos za čije osiguranje predlaže donošenje privremene mjere, a tužio je I. F. i D. F. Dostavio je istu dokumentaciju u tom predmetu kao u ovom, ali nema računa izdanih po odvjetniku.

 

8.2. Tijekom postupka sve dok sud ne donese makar nepravomoćnu presudu o postojanju tražbine, vjerojatnost postojanja tražbine utvrđivat će se po pravilima o slobodnoj ocijeni dokaza.

 

9. Ovaj sud prihvaća naprijed zaključak suda prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine u iznosu od 219.768,50 kn.

 

10. Također, predlagatelj osiguranja nije dokazao opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu njegove tražbine, jer bi svoju imovinu prikrio, otuđio ili na drugi način njome raspolagao, tj. da nema druge imovine iz koje bi se mogao naplatiti. Opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana je kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju. Osim toga, predlagatelj osiguranja mora dokazati i uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine. Iz navedenog proizlazi da za određivanje privremene mjere nije dostatno postojanje tzv. objektivne opasnosti već je potrebno da protivnik osiguranja poduzima određene radnje koje bi u većoj mjeri otežale naplatu predlagateljeve tražbine (npr. prikrivanje, uništenje ili oštećenje imovine). Opasnost u smislu čl. 344. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) znači poduzimanje konkretnih radnji ili propuštanja svjesno poduzetih radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine. One moraju stvarno ugrožavati buduću naplatu predlagateljeve tražbine, a sud mora utvrditi postojanje takvih radnji odnosno propuštanja dužnika i subjektivni odnos dužnika prema njemu. To, nadalje, znači da se ne može smatrati da je opasnost učinjena vjerojatnom već samo zbog toga što protivnik osiguranja-dužnik prodaje svoju nekretninu ukoliko ta prodaja nije poduzeta radi ugrožavanja namirenja predlagateljeve tražbine.

 

11. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikrili ili na drugi način njome raspolagati.

 

12. U konkretnom slučaju nisu se ispunile pretpostavke koje predviđa čl. 344 st. 1 OZ, kako je to pravilno ocijenio sud prvog stupnja.

 

13. Na žalbene navode da je sud propustio provesti predloženi dokaz saslušanjem stranaka, za odgovoriti je da sud može, ali ne mora provesti dokaz saslušanjem stranaka (čl. 264 st. 1 ZPP-a). Osim toga, iz obrazloženja pobijanog rješenja je razvidno da u postupku nisu saslušane stranke jer na ročište koje je bilo određeno radi saslušanja stranaka nije pristupio predlagatelj, uredno pozvan putem punomoćnika, a nije ispričao svoj nedolazak. Punomoćnik je naveo da nije pristupio jer ne razumije hrvatski jezik. Prije ročišta predlagatelju je pravovremeno bilo naloženo da plati za troškove sudskog tumača koji je i bio imenovan i pozvan na ročište, ali kako nije platio predujam, obaviješten je tumač da ne treba pristupiti na ročište. Na istom ročištu protivnik osiguranja je smatrao da nije niti potrebno saslušavati stranke smatrajući da su ispunjeni svi uvjeti za odbijanje prijedloga.

 

14. Na daljnje žalbene navode je za odgovoriti da je sud prvog stupnja ocjenu svih dokaza dao sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a, tako, nakon što je izvršio uvid u svu dokumentaciju dostavljenu u spis po predlagatelju osiguranja, i ocjenu tih provedenih dokaza (toč. 4., 6. i 9. obrazloženja pobijane odluke).

 

15. Žalitelj neosnovano ukazuje na arbitrarno odlučivanje u ovom predmetu u postupovnom smislu. Naime, obrazloženje pobijane odluke sadrži relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je dana pobijanom odlukom.

 

16. Protivno žalbenim navodima odluka iz toč. II. Pobijanog rješenja pravilna je i zakonita i ista se temelji na odredbi čl. 95 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj: 63/19, 128/22) u svezi s čl. 290 OZ-a.

 

18. Radi navedenog temeljem odredbe čl. 380 toč. 2 ZPP-a u vezi s čl. 21 OZ-a trebalo je riješiti kao u izreci.

 

18. Odluka o trošku, protivno žalbenim navodima, pravilna je i zakonita. Temeljem odredbe čl. 14 OZ-a valjano je predlagatelj osiguranja obvezan da snosi trošak postupka protivnika osiguranja koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, a čiji trošak je sukladan Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa). Odnosi se na sastav odgovora na prijedlog od 10. kolovoza 2022. u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 11 toč 1 Tarife) i za zastupanje na dva ročišta u iznosu od 7.500,00 kn (Tbr. 12. toč. 1 Tarife), a ovi iznosi uvećani za PDV 2.812,50 kn, dakle ukupno 14.062,00 kn.

 

19. Odbijen je predlagatelj osiguranja sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154 st. 1 ZPP).

 

20. Odbijen je protivnik osiguranja sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban (čl. 155 st. 1 ZPP)

 

 

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

 

 

 

                                                                                                                                               Sudac:

Darija Horvat, v.r.