Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Poslovni broj: Usž-1762/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika-specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. E. S. d.o.o., V., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničko ureda C. & partneri d.o.o., V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1411/2022-6 od 24. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja B. E. S. d.o.o., V. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1411/2022-6 od 24. veljače 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1411/2022-6 od 24. veljače 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/25, urbroj: 513-04-22-3 od 10. listopada 2022. (točka I. izreke presude), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev iz razloga što je prihvatio navode iz osporenih rješenja i odgovora na tužbu temeljem kojih je prihvatio utvrđenja poreznog nadzora tijekom kojega je neosnovano utvrđeno da je Z. D., koji je u sustav PDV-a upisan 1. rujna 2021. i koji je osnivač tužitelja, ispostavio tužitelju izlazne račune broj: 1/1/1 dana 1. rujna 2021. i broj: 2/1/1 dana 30. rujna 2021. za najam stroja za čišćenje. Međutim, tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da Z. D. nema vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao izvorno vlasništvo vozila, te da ga, prema dostavljenoj i analiziranoj dokumentaciji nije moguće povezati sa vozilom za koje je tužitelju pružio usluge najma. Smatra da presuda nema obrazloženje te predlaže da ovaj Sud ukine osporavanu presudu, odnosno preinači istu na način da usvoji tužbu te poništi osporavana rješenja, a tuženika obveže na naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor predmet kojega je bio porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 30. rujna 2021. o čemu je sastavljen zapisnik od 8. prosinca 2021., kojim su utvrđene određene nepravilnosti u poslovanju tužitelja, odnosno, utvrđeno je da je Z. D. koji je u sustavu PDV-a od 1. rujna 2021. i koji je osnivač tužitelja ispostavio izlazne račune tužitelju 1. rujna 2021. i 30. rujna 2021. za najam stroja za čišćenje, iako isti nema vjerodostojnu dokumentaciju kojom bi dokazao izvorno vlasništvo vozila pa ga nije bilo na temelju analizirane dokumentacije moguće povezati sa vozilo za koje je tužitelju pružio uslugu najma.
7. S obzirom da je jedan od uvjeta za odbitka pretporeza da isporuka mora biti primljena od drugog poduzetnika – obveznika poreza na dodanu vrijednost jer su samo obveznici PDV-a ovlašteni izdavati račune s posebno iskazanim iznosom PDV-a što je u konkretnom slučaju izostalo pa je tužitelju osporeno pravo na iskazani pretporez po ulaznim računima navedenog dobavljača, odnosno pravo na odbitak pretporeza jer iz isprava koje su bile predmet analize tijekom poreznog nadzora i koje je tužitelj dostavio proizlazi da isporuka sporne usluge najma za koju su izdani predmetni računi i na temelju kojih je tužitelj u poreznim prijavama evidentirao pretporez, nije bila stvarna, kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno upućuje na odredbe članka 57. do 65a Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20.) i članke 130. do 142. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 1/19.) te pravilno nalazi da je tužitelju zakonito osporeno pravo na iskazani pretporez po predmetnim ulaznim računima dobavljača Z. D. iz Z..
9. Slijedom navedenog, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika i rješenjem prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud i porezna tijela su točno i potpuno utvrdili činjenično stanje te pravilno primijenili i protumačili mjerodavno materijalno pravo, a prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
11. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
12. Prvostupanjski sud pravilno je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a s obzirom da je odbijena i žalba tužitelja ovaj Sud je odbio na temelju iste odredbe i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 10. svibnja 2023.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.