REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-4212/2022-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Ružice
Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KLINIČKA BOLNICA MERKUR, OIB
25883882856, Zagreb, Zajčeva 19, kojeg zastupa punomoćnik Luka Mađerić,
odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika DRAŽENA PICEKA, OIB 16084983145 vl. obrta
za trgovinu i ugostiteljstvo SPONZA, Zagreb, Zajčeva 19, kojeg zastupa punomoćnik
Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o
tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/2022
od 11. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/2022 od 11. svibnja 2022. u točki I. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova sastava
odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-31/2022 od 11.
svibnja 2022. naloženo je tuženiku predati tužitelju u roku od osam dana u
samostalan i neposredan posjed poslovni prostor površine 53,30 m2 koji se nalazi u
tužiteljevoj nekretnini u Zagrebu, Zajčeva 19, i to u prizemlju nekretnine pored
kapelice Kliničke bolnice Merkur, koja nekretnina je sagrađena na kat. čest. 8114/1 i
upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z.k.ul. br. 11163
k.o. Grad Zagreb (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan
tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn
sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj za
ostale odnose.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u točki I. izreke zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i
pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine presudu u
pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

Poslovni broj: 91 Pž-4212/2022-3 2

podredno preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev. Zahtijeva naknadu troškova
žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.875,00 kn i sudske
pristojbe na žalbu prema odluci suda.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu. Predlaže da ovaj sud odbije žalbu kao
neosnovanu i potvrdi presudu. Zahtijeva naknadu troškova sastava odgovora na
žalbu u iznosu od 1.250,00 kn.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu je ispitana na temelju odredbe članka 365.
stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih
razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na
pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora
tužiteljev zahtjev radi predaje u posjed naprijed navedenog poslovnog prostora.
Prvostupanjski sud je utvrdio kako između stranaka nije sporno da su na temelju
prethodno provedenog javnog natječaja 15. kolovoza 2014. sklopile Ugovor o zakupu
predmetnog poslovnog prostora na vrijeme od pet godina, koji Ugovor je stupio na
snagu 15. listopada 2014. i da je rok na koji je bio sklopljen Ugovor istekao 15.
listopada 2019. Utvrdio je da nije sporno ni da tuženik i nakon isteka Ugovora i dalje
koristi predmetni poslovni prostor, kao i da je taj prostor u zemljišnim knjigama upisan
kao vlasništvo općenarodne imovine s pravom korištenja osnovanog na ime tužitelja.
Utvrdio je da je sporno pravo tužitelja zahtijevati od tuženika predaju predmetnog
poslovnog prostora s obzirom na odredbu članka 10. Ugovora kojom je uz ostalo
ugovoreno da se po isteku Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. Zakona
o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11; dalje:
ZZKPP/11).

7. Prvostupanjski sud je na temelju odredbe članka 6. stavka 3. ZZKPP/11 te
izmjena tog članka Izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog
prostora („Narodne novine“ broj 64/15 i 12/18) zaključio da se iznimka od obveze da
se poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske, jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave te pravnih osoba u njihovu vlasništvu ili pretežitom
vlasništvu daje u zakup javnim natječajem, koja iznimka je sadržana u odredbi članka

6. stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“
broj: 125/11, 34/15 i 112/18; dalje: ZZKPP/18), u smislu odredaba članka 2. i članka

33. tog Zakona odnosi isključivo na sadašnje zakupnike poslovnih prostora u
vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave. Stoga je zaključio da se ta iznimka ne primjenjuje u slučajevima kada
su zakupodavci pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike
Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

8. Sukladno tome prvostupanjski sud je utvrdio da je odredba članka 10.
Ugovora o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Zajčeva 19, u dijelu u kojem je

Poslovni broj: 91 Pž-4212/2022-3 3

ugovoreno da se po isteku tog Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3.
ZZKKPP/11 protivna ZZKPP/18 kao prisilnom propisu zbog čega je ništetna, ali da ta
ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez ništetnog
dijela te ugovorne odredbe, a koja odredba nije bila ni uvjet niti odlučujuća pobuda za
sklapanje Ugovora.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nema pravo na
posjed predmetnog poslovnog prostora zbog čega ga je obvezan predati tužitelju u
smislu odredbe članka 20. i 22. ZZKPP/18.

10. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se
ne može ispitati, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude,
da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a da su određeni razlozi o
odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da odlučnim činjenicama postoji
proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili
zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Nadalje,
navodi da odredba članka 6. stavka 3. i 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog
prostora daje mogućnost da se ugovor produži bez javnog natječaja, tj. kao iznimka
od pravila propisanog odredbom članka 6. stavka 1. tog Zakona. Ističe i da dopis
Ministarstva državne imovine od 12. prosinca 2019. sadrži tumačenje te odredbe na
način da pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske,
odnosno pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i
područne samouprave mogu primjenjivati odredbe članka 6. stavka 3. i 4. tog
Zakona, koji dokaz prvostupanjski sud nije cijenio. Smatra da je prvostupanjski sud
uslijed pogrešnog tumačenja odredbe članka 6. stavka 3. Zakona o zakupu i
kupoprodaji poslovnog prostora pogrešno utvrdio da je odredba članka 10. Ugovora
ništetna.

11. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome navodi da se sukladno izričitoj
odredbi članka 6. stavka 1. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora
predmetni poslovni prostor može dati u zakup samo putem javnog natječaja zbog
čega je stajalište tuženika kako je tužitelj obvezan s njim sklopiti novi ugovor o
zakupu bez provođenja javnog natječaja neosnovan. U pogledu tumačenja
Ministarstva državne imovine od 13. prosinca 2019. ističe da se to tumačenje uopće
ne bavi nespornom zakonskom obvezom provođenja javnog natječaja prilikom
davanja predmetnog poslovnog prostora u zakup, već samo na razjašnjenje na koja
se tijela odnosi odredba članka 6. stavaka 3. i 4. ZZKPP-a. Nadalje navodi da
odredbe članka 6. stavka 3. i 4. ZZKPP-a daju mogućnost, ali ne i obvezu tijelima na
koje se te odredbe odnose, ponuditi dosadašnjem zakupniku temeljem javnog
natječaja sklapanje novog ugovora o zakupu na određeno vrijeme kao u postojećem
ugovoru o zakupu, ali samo kada je to ekonomski opravdano, odnosno kada je
mjesečni iznos zakupnine veći od najveće cijene zakupnine po odluci jedinice lokalne
samouprave. Stoga ukazuje da čak ukoliko bi i tužitelj bio tijelo na koje se primjenjuje
odredba članka 6. stavka 3. i 4. ZZKPP-a, da to ne znači da je on obvezan sklopiti s
tuženikom novi ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Stoga ukazuje da
je jasno kako je zakupni odnos između stranaka prestao 15. listopada 2019., a
unatoč čemu se tuženik i dalje nalazi u posjedu dijela nekretnine u tužiteljevom
vlasništvu. Ukazuje da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako je odredba

Poslovni broj: 91 Pž-4212/2022-3 4

članka 10. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se po isteku Ugovora primjenjuje
odredba članka 6. stavka 3. ZKPP/11 protivna ZZKPP/18 kao prisilnom propisu zbog
čega je ona ništetna, a što ne povlači ništetnost cijelog Ugovora. Stoga ukazuje kako
je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tuženik nema pravo na posjed
predmetnog poslovnog prostora zbog čega ga je dužan predati tužitelju.

12. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nije učinjena nijedna bitna
povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti,
kao ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2.
točke 11. ZPP-a, na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog
kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge o
odlučnim činjenicama na kojima je zasnovao svoju odluku. Razlozi iz obrazloženja
pobijane presude u suglasnosti su s ispravama u spisu. Razlozi navedeni u
obrazloženju prvostupanjske presude ne ostavljaju dvojbu o tome na temelju kojih
dokaza i sudačkih uvjerenja je prvostupanjski sud ocijenio osnovanim tužbeni
zahtjev.

13. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno
zaključio da se iznimka od obveze da se poslovni prostor u vlasništvu Republike
Hrvatske, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba u
njihovu vlasništvu ili pretežitom vlasništvu daje u zakup javnim natječajem, koja
iznimka je sadržana u odredbi članka 6. stavka 3. Zakona o zakupu i kupoprodaji
poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 34/15 i 112/18), a koji se u
konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 16. i 17. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora
(„Narodne novine“ broj 112/18), odnosi isključivo na sadašnje zakupnike poslovnih
prostora u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave. Posljedično tome je pravilno izveo zaključak da se ta iznimka ne
primjenjuje u slučajevima kada su zakupodavci pravne osobe u vlasništvu ili
pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave, a što je konkretan slučaj.

14. S tim u vezi ovaj sud ukazuje tuženiku da očitavanje Ministarstva državne
imovine o tumačenju odredbe članka 6. stavka 3. i 4. ZZKPP-a ne obvezuje sud
budući da takvo tumačenje ne predstavlja pravno shvaćanje u smislu odredbe
članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15,
82/16, 67/18, 126/19 i 130/20).

15. Sukladno gore navedenom, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je
odredba članka 10. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno da se po isteku tog
Ugovora primjenjuje odredba članka 6. stavka 3. ZZKKPP/11 protivna ZZKPP/18 kao
prisilnom propisu, zbog čega je takva odredba ništetna, međutim, da ta ništetnost ne
povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez ništetnog dijela te
ugovorne odredbe, a koja nije bila ni uvjet niti odlučujuća pobuda za sklapanje
Ugovora.

16. S obzirom na to da Ugovor o zakupu poslovnog prostora u Zagrebu, Zajčeva 19 sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca

Poslovni broj: 91 Pž-4212/2022-3 5

nije u cijelosti ništetan, da je on prestao 15. listopada 2019. istekom vremena na koji
je sklopljen, a nakon kojeg prestanka tuženik nije postupio po odredbi čanka 22.
ZZKPP/18 i predao tužitelju predmet zakupa-poslovni prostor, prvostupanjski sud je
pravilno tuženiku naložio ispuniti svoju obvezu i tužitelju kao zakupodavcu predati
predmetni poslovni prostor sukladno odredbi članka 20. i 22. ZZKPP/18.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tuženik niti ne ističe
posebne žalbene razloge također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154.
stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

18. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1.
ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

19. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u
iznosu od 1.250,00 kn jer to nije radnja potrebna za vođenje žalbenog postupka u
smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

Zagreb, 10. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić