Poslovni broj Gž Ovr-543/2021-2

             

 

 

 

 

 

             

 

                                          Poslovni broj Gž Ovr-543/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja S. b. d.d. iz S., OIB: …, protiv ovršenika 1. M. V. iz Z., OIB: … i 2. G. G. iz Z., OIB: …, radi naplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1093/2020-3 od 24. studenoga 2020., 10. svibnja 2023.

 

 

r i j e š i o     j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1093/2020-3 od 24. studenoga 2020.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu predmeta i sredstva ovrhe od 10. travnja 2020. u odnosu na 2. ovršenicu, kao nedopušten. Točkom II. izreke obustavljena je ovrha određena rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-10360/2015 od 28. travnja 2016. u odnosu na 1. i 2. ovršenike, te su ukinute sve provedene ovršne radnje.

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ/12), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je ovrhovoditelj 10. travnja 2020. podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na mirovini 2. ovršenice, koji prijedlog da je nedopušten jer se, sukladno odredbi članka 197. stavka 1. u vezi članka 203. OZ-a, ovrha može odrediti na mirovini ovršenika samo ukoliko se ista ne isplaćuje na račun kod banke, već na drugi način (neposredno na ruke, preko pošte...). Utvrđuje da je navedeno dužan dokazati ovrhovoditelj, koji to nije dokazao, budući da uz prijedlog nije dostavio potvrdu HZMO-a iz koje bi proizlazilo da se mirovina ovršenici ne isplaćuje na račun kod banke. Stoga odlučuje kao u točki I. izreke pobijanog rješenja.

 

6. Nadalje, utvrđuje da je ovrhovoditelj dopisom od 23. kolovoza 2019. obaviješten o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima 1. i 2. ovršenika, odnosno da je osnova za plaćanje, sukladno članku 12. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 69/18; dalje ZPONS), isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, iz kojeg razloga da je ovrha postala nemoguća, slijedom čega, primjenom odredbe članka 72. stavka 2. OZ-a, odlučuje kao u točki II. izreke pobijanog rješenja.

 

              7. Pazeći po službenoj dužnosti na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 1., 3. i 5. OZ, te na okolnost da je u slučaju iz članka 50. stavka 1. točke 6. ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavka 4. i 5. OZ, ovaj sud nije utvrdio postojanje kojeg od navedenih žalbenih razloga. Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede ovršnog postupka, kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a (članak 365. stavak 2. u vezi članka 354. stavka 2.), ovaj sud nije utvrdio postojanje neke od navedenih povreda.

 

              8. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              9. Naime, odredbom članka 197. stavka 1. OZ-a propisano je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati, odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti tog rješenja, dok je odredbom članka 203. OZ-a propisano da se odredbe ovog odjeljka na odgovarajući način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.

 

              10. Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da se ovrha na mirovini ovršenika može odrediti samo ukoliko isplatitelj mirovine istu ovršeniku ne isplaćuje na račun kod banke, a što ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije dokazao, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na mirovini 2. ovršenice odbacio kao nedopušten.

 

              11. Žalbeni navodi ovrhovoditelja da je nastojao od HZMO-a pravovremeno pribaviti potrebne podatke o načinu isplate mirovine 2. ovršenice nisu od utjecaja na drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari, budući da je rok iz odredbe članka 5. stavka 3. OZ-a, za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, zakonski rok koji se ne može produžiti. Također, iz potvrde HZMO-a za 2. ovršenicu dostavljenu uz žalbu proizlazi da se 2. ovršenici mirovina isplaćuje na račun otvoren kod banke.

 

              12. Također, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 72. stavka 2. OZ-a, obustavio ovrhu na novčanim sredstvima 1. i 2. ovršenika.

 

13. Odredbom članka 72. stavka 2. OZ-a propisano je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

 

              14. Odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika (fizičke osobe) u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Financijsku agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Financijska agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje.

 

              15. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a budući da iz dopisa FINA-e od 24. srpnja 2019. proizlazi da je ista prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje (predmetno rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima ovršenika), temeljem članka 12. ZPONS-a, u odnosu na oba ovršenika, ovrha na novčanim sredstvima 1. i 2. ovršenika temeljem predmetnog rješenja o ovrsi postala je nemoguća, te je pravilno prvostupanjski sud istu obustavio.

 

              16. Žalbeni navodi ovrhovoditelja da nije mogao podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe jer rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima 1. ovršenika nije postalo pravomoćno iz kojeg razloga da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-3654/2019 od 30. listopada 2019. odbijen i prijedlog za promjenu predmeta i sredstva u odnosu na 1. ovršenika, nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari, budući da je za obustavu ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika potrebno da se ovrha na novčanim sredstvima ne može provesti, odnosno da je postala nemoguća, a koji uvjet je prestankom izvršavanja rješenja o ovrsi od strane FINA-e, ispunjen.

 

              17. Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 10. svibnja 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.