Poslovni broj: 8 Gž-233/2023-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                         Poslovni broj: 8 Gž-233/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Sanje Dujmović, izvjestiteljice i članice vijeća, te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., OIB: ….. Z., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku K.K., odvjetniku iz Z., , protiv tuženika B. 2017 j.d.o.o. OIB: .……, Z., zastupanog po punomoćniku M.G., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-780/2022-10 od 19. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika B. 2017 j.d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-780/2022-10 od 19. siječnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I              Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. u Z., poslovni broj Ovrv-85/21 od 8. veljače 2022. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.820,70 EUR/ 28.787,07 HRK1 sa zateznim kamatama tekućima :

na iznos od 164,11 EUR/ 1.236,51 HRK1 od 3. prosinca 2018.,

na iznos od 160,85 EUR/ 1.211,90 HRK1 od 2 siječnja 2019.,

na iznos od 143,45 EUR/ 1.080,81 HRK1 od 2. veljače 2019.,

na iznos od 94,51 EUR/ 712,06 HRK1 od 1. ožujka 2019.,

na iznos od 115,17 EUR/ 867,77 HRK1 od 1. travnja 2019.,

na iznos od 120,61 EUR/ 908,73 HRK1 od 2. svibnja 2019.,

na iznos od 144,54 EUR/ 1.089,00 HRK1 od 3. lipnja 2019.,

na iznos od 161,40 EUR/ 1.216,10 HRK1 od 1. srpnja 2019.,

na iznos od 240,25 EUR/ 1.810,13 HRK1 od 1. kolovoza 2019.,

na iznos od 11,08 EUR/ 83,50 HRK1 od 18. kolovoza 2019.,

na iznos od 148,89 EUR/ 1.121,78 HRK1 od 2. rujna 2019.,

na iznos od 359,88 EUR/ 2.711,52 HRK1 od 1. listopada 2019.,

na iznos od 289,19 EUR/ 2.178,89 HRK1 od 2. studenog 2019.,

na iznos od 272,87 EUR/ 2.055,94 HRK1 od 2. prosinca 2019.,

na iznos od 141,27 EUR/ 1.064,41 HRK1 od 2. siječnja 2020.,

na iznos od 148,89 EUR/ 1.121,78 HRK1 od 3. veljače 2020.,

na iznos od 362,06 EUR/ 2.727,91 HRK1 od 2. ožujka 2020.,

na iznos od 204,35 EUR/ 1.539,69 HRK1 od 1. travnja 2020.,

na iznos od 155,41 EUR/ 1.170,94 HRK1 od 4. svibnja 2020.,

na iznos od 225,02 EUR/ 1.695,39 HRK1 od 1. lipnja 2020.,

na iznos od 7,50 EUR/ 56,50 HRK1 od 3. srpnja 2020.,

na iznos od 143,45 EUR/ 1.080,81 HRK1 od 1. kolovoza 2020.,

sve do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 692,32 EUR/ 5.216,29 HRK1 u roku 15 dana.''

2. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

''Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. u Z., poslovni broj Ovrv-85/21 od 8. veljače 2022. u preostalom dijelu te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.''

3. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga, a osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da iz priloženih dokaza od strane tužitelja proizlazi da je tužitelj obaviješten od Republike Hrvatske o stupanju tuženika u posjed poslovnog prostora. Tuženik bi takvim stupanjem u posjed postao obveznik plaćanja troškova koji su do tada teretili Republiku Hrvatsku. Nakon obavijesti tužitelj je izvršio očevid i donio rješenje od 3. srpnja 2018. koje prileže spisu kojim je rasporedio utrošak potrošnje vode na korisnike predmetne zgrade. Izdani računi se ni po čemu ne podudaraju s iznosima koje je plaćala Republike Hrvatska kao raniji korisnik, ne podudaraju se niti sa samim rješenjem tužitelja, niti sa stvarnom potrošnjom vode, pa su potpuno proizvoljni i neosnovani. Predmetni nezakonito izdani računi nisu dokaz visine tužbenog zahtjeva niti mogu biti podloga usvajanju tužbenog zahtjeva. Presudom je pogrešno utvrđeno činjenično stanje kako u pogledu postojanja poslovnog odnosa tako i u pogledu iznosa nepodmirenih obveza tuženika. Slijedom navedenog predlaže se uvažiti žalbu, preinačiti prvostupanjsku presudu u cijelosti te zahtjev odbiti, a tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žalitelj ne konkretizira bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri donošenju iste sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 3.820,70 EUR (28.787,07 kn) sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose kako su isti precizirani pod toč. I izreke prvostupanjske presude, a po osnovi pružene komunalne vodne usluge.

8. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. u Z., poslovni broj Ovrv-85/21 od 8. veljače 2022. kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.820,70 EUR (28.787,07 kn) sa zateznim kamatama. Tako donesenu odluku obrazlaže utvrđenjima da tuženik ne osporava da je korisnik usluge tužitelja, već da osporava ugovorni odnos s tužiteljem koji ocjenjuje neosnovanim upućujući na odredbu čl. 205. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09., 63/11., 130/11. i 56/13.; dalje ZV) te također na odredbu čl. 3. st. 14. i čl. 11. st. 4. Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/2013; dalje Uvjeti). Nadalje, utvrđujući da iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i utuženih računa za tuženika slijedi postojanje dosjele tražbine za isporučene vodne usluge za razdoblje od prosinca 2018. do kolovoza 2020., pa kako tuženik nije dokazao da nije korisnik usluga, a visina utuženog potraživanja da proizlazi iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja i računa, koji u smislu odredbe čl. 28. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17. i 131/20.) predstavljaju vjerodostojnu ispravu, te kako tuženik nije dokazao, u smislu odredbe čl. 219. ZPP, da je predmetna novčana tražbina plaćena, to je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP odlučeno kao uvodno.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda neosnovanim se nalazi žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, tuženik i u ovoj fazi postupka osporava osnovu zahtjeva tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu postojanja poslovnog odnosa stranaka.

11. Neosnovanim se nalazi izneseni žalbeni razlog stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je između Republike Hrvatske, kao zakupodavca, i tuženika, kao zakupnika, sklopljen 4. travnja 2018. Ugovor o zakupu poslovnog prostora 3002/2018 iz kojeg proizlazi da zakupodavac daje, a zakupnik prima u zakup poslovni prostor u Z. ……., a čl. 9. tog Ugovora određeno je da je zakupnik obvezan plaćati sve troškove koji proizlaze iz korištenja poslovnog prostora, pa između ostalog i vodu. Nadalje, slijedi da je 3. srpnja 2018. tužitelj donio rješenje iz kojeg proizlazi da, između ostalih, na adresi ……..vodu troši stambena zgrada, s time što iz uvida u mjerna mjesta proizlazi da je pod šifrom kupca označen tuženik, a osim toga iz zapisnika o kontroli na terenu od 2. srpnja 2018. proizlazi da je uvidom na terenu utvrđeno da korisnik B. 2017. j.d.o.o. koristi dva prostora na predmetnoj adresi (…..) i to objekt u dvorištu (za proizvodnju sladoleda) i ulični objekt, koji zapisnik je sačinjen u prisutnosti korisnika usluga te je ovjeren potpisom i pečatom istog (l.s. 83). Prema tome žalbeni navodi u pogledu (ne)postojanja poslovnog odnosa stranaka nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12. Pruženu komunalnu vodnu uslugu tuženik je koristio za potrebe odvijanja djelatnosti kojom se bavi u zakupljenom poslovnom prostoru pa žalbeni navodi, kako se izdani računi ni po čemu ne podudaraju s iznosima koje je plaćala RH kao raniji korisnik, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda. Naime, tuženik je kroz utuženo vrijeme bio korisnik prostora na navedenoj adresi na kojoj koristio uslugu tužitelja te iz priloženih računa slijedi da se brojilo redovito očitovalo i da su sukladno tome tuženiku bili ispostavljeni računi, na koje račune tuženik nije izjavio prigovor, iako prema odredbi čl. 99. Uvjeta korisnik usluge ima pravo prigovora na ispostavljeni račun u roku od osam dana od dana primitka istog, tako da niti navodi kako izdani računi nisu podudarni sa stvarnom potrošnjom ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

13. Prema tome na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 205. ZV koja propisuje da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja da je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi odnosno pravilno je primijenio odredbu čl. 3. st.14. Uvjeta koja također propisuje da je korisnik vodne usluge svaka fizička ili pravna osoba koja je vlasnik odnosno drugi posjednik građevine ili druge nekretnine (npr. najmoprimac zakupac odnosno drugi mirni posjednik) i koja je s isporučiteljem sklopila ugovor o priključenju na komunalne vodne građevine ili je na temelju tih Uvjeta izjednačena s tim osobama, što je u konkretnom slučaju, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud u pobijanom dijelu održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. u Z. poslovni broj Ovrv-85/21 od 8. veljače 2022.

14. Žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu odluke o trošku kojom je tuženik pravilno obvezan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 692,32 eur / 5.216,29 kn.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

16. Prvostupanjsko rješenje kojim je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi imenovanog javnog bilježnika navedenog poslovnog broja i utvrđeno da je u tom dijelu tužba povučena, kao ne pobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Zadru 10. svibnja 2023.

 

Predsjednica  vijeća

 

                                                                                                      Sanja Prosenica