- 1 -              Poslovni broj: Usž-1305/2023-2

                           

Poslovni broj: Usž-1305/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

                                                                      P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice G. M. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 25 UsI-2283/2022-8 od 24. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj:  25 UsI-2283/2022-8 od 24. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.      Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/22-01/366, urbroj: 338-01-06-05-22-02 od 4. srpnja 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-03/22-02/1167, ur.broj: 338-21-02-02-22-4 od 19. travnja 2022, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 994,24 eura/7.491,10 kn.

2.    Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., od 19. travnja 2022., kojim tužiteljici zaposlenoj kod poslodavca O. d.o.o., Z., ozljeda pretrpljena 23. ožujka 2022. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 82.7 nije priznata ozljedom na radu, te joj nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3.     Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu iz svih razloga propisanih člankom 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS). Navodi da se ozljeda dogodila nakon izlaska iz stana na stepenicama unutar zgrade u kojoj živi, te da nisu dani jasni razlozi u kojem je trenutku nastupio redoviti put i gdje započinje javna površina, jer smatra da taj put započinje nakon zatvaranja vrata stana na putu do posla. Ističe da nije vlasnica stana u stambenoj zgradi u Z., te da je to činjenica koja utječe na odluku da se radi o redovitom putu. S tim u vezi navodi da radnik koji se ozlijedi u zgradi poslodavca na putu prema kući ne bi mogao ostvariti prava s osnove ozljede na radu. Predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te rješenja tuženika i vrati predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav žalbe u iznosu od 622,14 eura/4.687,50 kn.

4.      Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan sa presudom Upravnog suda u Zagrebu. Predlaže da se žalba odbije.

5.                     Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7.              Odredbom članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13., dalje: Zakon) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

8.              Iz spisa predmeta razvidno je da je poslodavac žaliteljice O. d.o.o. podnio prijavu o ozljedi na radu za žaliteljicu u kojoj je navedeno da se  ozljeda dogodila 23. rujna 2022., u vremenu između 8,00 i 8,59 sati kada se na putu na posao poskliznula prilikom silaska niz stepenice na ravnom dijelu polukata zgrade u Z. Prijavu o ozljedi na  radu ispunio je nadležni izabrani doktor, koji je istu ovjerio potpisom i pečatom, a tužiteljici je dijagnosticirana ozljeda prema MKB-10 klasifikaciji S 82.7.

9.              Sud je prihvatio utvrđenje tuženika da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu, budući da se ozljeda dogodila u prostoru stambene zgrade, a ne na javnoj površini, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz citirane odredbe članka 66. točke 3. Zakona.

10.              Ovaj Sud smatra da je pravilno zaključeno da je ozljeda žaliteljice nastala u okolnostima koje se ne smatraju redovitim putem od stana do mjesta rada. Naime, ozljeda na putu od stana do mjesta rada ili obrnuto ima karakter ozljede na radu, u pravilu, samo onda ako se slučaj dogodio na redovitom putu. Unatoč činjenici što se žaliteljica kritičnog dana uputila na posao, žaliteljica nije stupila na površinu javne namjene, već se poskliznula unutar stambene zgrade koja se ne smatra javnom površinom, pa je pravilan zaključak da ozljeda žaliteljice nije nastala pod okolnostima propisanim člankom 66. točka 3. Zakona. Stoga je pravilno zaključeno da se ne radi o ozljedi na radu.

11.              Prema odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka odbijen je zahtjev žaliteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

12.              Slijedom navedenog, žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku ove upravne stvari.

13.              Valjalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu 10. svibnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.