1

Poslovni broj: Gž Ovr-384/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Vetmi, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. D. S.A., OIB: …, R. J. P. ., .. L., kojeg kao punomoćnik zastupa N. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenika: 1. D. C., OIB: … iz S. B., F. M. J. ., kojeg zastupa privremeni zastupnik I. Ž., odvjetnik u S. B., i 2. R. K. iz S. B., F. M. J. ., OIB: …, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhom na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovršenika D. C. izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr - 230/2018 od 05. travnja 2018., 10. svibnja 2023.

r i j e š i o j e

Žalba se uvažuje te se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Ovr - 230/18 od 05. travnja 2018. u odnosu na ovršenika D. C. ukida i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj je 02. ožujka 2018. pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika: 1.D. C. i 2. R. K. prijedlogom za ovrhu radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine u svoti od 39.067,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos glavnice od 15.833,81EUR od 06. veljače 2018. do dana plaćanja ovrhom na nekretnini ovršenika.

2. Prvostupanjski je sud ovršeniku D. C. odredio privremenog zastupnika utvrdivši da na adresi iz prijedloga za ovrhu ovršenik nije zatečen, a da je obavljen razgovor s ovršenikovim bratom B. C., kojom je prilikom ovršenikov brat izjavio da se ovršenik nalazi u Nj. na privremenom radu na njemu nepoznatoj adresi nakon čega je uvidom u informativni sustav MUP-a utvrđeno da je ovršenik 20. ožujka 2017. prijavio odlazak u Nj., grad M. ,sa očekivanim izbivanjem u trajanju od 5 godina zbog privremenog rada.

3. Prvostupanjski je sud prihvatio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave -ugovora o namjenskom kreditu koji prileži na stranicama 5 do 8 spisa, kojim ugovorom je prednik ovrhovoditelja Z. b. d.d. stavila korisniku kredita, ovdje ovršeniku, na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 15.000,00 EUR uz ugovorenu redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama odluke o kamatnim stopama Z. b., a na dan sklapanja ugovora iznosila je 6,99 % godišnje.

4. Prvostupanjski sud prihvatio prijedlog za ovrhu i donio rješenje o ovrsi broj 230/18 05. travnja 2018.

5. Protiv navedenog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu izjavio je ovršenik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a ("Narodne novine" broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu, a ovrhovoditelju naložiti da naknadi troškove postupka ovršeniku ili pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5.1.Ovršenik u žalbi ističe:

- prigovor zastare,

- prigovor prava na dom tvrdnjom da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedina u kojoj stanuje i koja mu je dom,

- prigovor nedostatka aktivne legitimacije obzirom da ga ovrhovoditelj nije obavijestio o ustupu tražbine od strane Z. b. d.d. ovrhovoditelju niti mu je dostavljen bilo kakav dokaz o ustupu,

- da su u predmetnom ugovoru ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz članka 1. i 2. ugovora o kreditu br. 757/02 od 07. siječnja 2003. koji je solemniziran po javnom bilježniku M. V. iz S. B. brojem OU-24/03.

6. Na žalbu nije odgovoreno.

7. Žalba je osnovana.

8. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu pod brojem Su IV – 87/2022 u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuju i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a iz sadržaja spisa ne proizlazi da je prvostupanjski sud to učinio.

9. U konkretnom slučaju riječ je o potrošačkom ugovoru. Ovršni sud po službenoj dužnosti treba sumarno provjeriti postojanje eventualno nepoštenih ugovornih odredbi. Po potrebi može zakazati ročište, s tim da mora izvijestiti potrošače (ovršenike) o ništetnosti odredbi ugovora i posljedicama ništetnosti (pravna sudbina cijelog ugovora i restitucija). Ako se ovršenici izjasne da žele ostati vezani nepoštenim ugovornim odredbama (odricanje od zaštite), to se mora unijeti u zapisnik ili službenu bilješku u spisu, a ako se ovršenici ne izjasne, to se ne može smatrati izjavom o odricanju. Ako se ovršenici nisu odrekli zaštite, a prvostupanjski sud ocijeni da su odredbe ništetne, isti sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu u cijelosti ili djelomično odnosno obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično.

10. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti žalbu ovršenika, pa je stoga odlučeno kao u izreci temeljem odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14), a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a.

11. Ocjenjuje se potrebnim ukazati da o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – u daljnjem tekstu: OZ), prigovoru zastare, nije nadležan  odlučivati drugostupanjski sud, a glede istaknutog prigovora prava nad dom koji ovršenik temelji na odredbama članka 34. i 35. Ustava Republike Hrvatske (" Narodne novine" broj, 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01 ,41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14 - dalje Ustav RH) i članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda ("Narodne novine" - „Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 06/99, 08/99, 14/02 i 01/06 - dalje Konvencija) tvrdeći da nekretnina koja je predmet postupka u naravi predstavlja ovršenikov dom i da mu je to je jedina nekretnina, ovršenik prema stanju spisa ne dokazuje te tvrdnje. Naime, prema pravnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava izraženim u brojnim predmetima vezano za tumačenje sadržaja prava na dom, svakoj osobi koja istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mora se omogućiti da nezavisni sud ocijeni razmjernost i razumnost takvog zadiranja odnosno u miješanje pravo na dom, budući da se pokretanjem ovršnog postupka pravu ovrhovoditelja na namirenje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika, suprostavlja ovršenikovo pravo na dom. Navedena zaštita prava na dom prema Ustavu RH i Konvenciji daje pravo na pristup domu, korištenje doma i mirno uživanje, ali ta prava spadaju i u kategoriju prava koja se mogu ograničiti, a ograničenja djeluju na isti način. Teret dokazivanja da je došlo do miješanja u nečije pravo je na osobi koja tvrdi da je došla do povrede članka 34. stavak 1. Ustava RH i članka 8. Konvencije, odnosno na ovršeniku. Ovršenik osim gole tvrdnje, međutim, ne predlaže izvođenje dokaza radi utvrđivanja navedene činjenice. Obzirom da je uknjiženo založno pravo na njegovoj nekretnini temeljem ovršne isprave, ni žalbene navode ovršenika o narušenoj pravičnoj ravnoteži ne treba ocjenjivati primjenom članka. 80.b stavak 3. OZ-a (tako i zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2020.)

12. Slijedom navedenog valjalo je uvažiti ovršenikovu žalbu pa je odlučeno kao izreci temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.

U Dubrovniku, 10. svibnja 2023.

Sutkinja:

Marija Vetma v.r.