1

Poslovni broj Gž R-15/2023-2

 

                                                                                                              Poslovni broj Gž R-15/2023-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice S. O. iz O., OIB: …., zastupane po opunomoćeniku D. R., odvjetniku u O., protiv tuženika K. b. c. O., O., OIB: ….radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv odluke o trošku sadržane u presudi na temelju priznanja presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-55/2021 -7 od  29. studenog 2022.,10. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude na temelju priznanja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-55/2021-7 od 29. studenog 2022., u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 7.423,45 kn/985,26 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedinačni iznos, kako je to pobliže navedeno u izreci te presude.

 

U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.406,25 kuna/186,64 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

 

 

 

 

 

Protiv odluke o trošku sadržane u toč. II. izreke presude na temelju priznanja u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

              Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. u svezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), nalazi u tome da rješenje o troškovima ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je proturječna i nerazumljiva, te rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

              U žalbi navodi da specifikacija tužbenog zahtjeva u predmetnom podnesku predstavlja identični podnesak očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka, jer je tužiteljica konačni tužbeni zahtjev postavila temeljem izračuna tuženika koji u naravi predstavlja istovrijedni dokument izračunu i nalazu vještaka i bez tog podneska jednostavno nema postupka za isplatu razlike plaće pokrenutog stupnjevitom tužbom. Navodi da je radi ostvarenja svojih prava iz radnog odnosa ustala stupnjevitom tužbom propisanom odredbom člankom 186. b Zakona o parničnom postupku, te je tek nakon dostave relevantnih podataka za izračun visine isplate novčane svote bila u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev što je i učinila nakon prihvaćanja izračuna tuženika, svojim obrazloženim podneskom. Stoga smatra da joj je trebalo dosuditi u cijelosti trošak sastava podnesaka od 6. travnja 2021. kojim je specificirala tužbeni zahtjev.

 

Predlaže u pobijanom dijelu odluku o parničnom troškom preinačiti i dosuditi tužiteljici daljnji trošak sastava podneska u iznosu od 703,13kn/93,32 eura uvećano za PDV, te trošak sastava žalbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11 u svezi s čl. 381. ZPP-a, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno tako i ni stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a u svezi s čl. 381. ZPP-a,  ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

Tužiteljica je u ovom postupku podnijela stupnjevitu tužbu prema odredbi čl. 186. b st. 2. i 4. ZPP-a kojom je zahtijevala da se naloži tuženiku da isplati razliku naknade plaće u neutvrđenom iznosu. Istodobno je podnijela zahtjev da se rješenjem naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju i to evidenciju rada za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. , te obračun utuženih razlika plaća i to u roku u koji će mu za to dodijeliti sud, te nakon dostave podataka uredi tužbeni zahtjev.

 

 

 

Prema odredbi čl. 186 b. st. 3. ZPP-a u sporovima u kojima se ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građansko-pravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati zajednički za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa,  predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što provede vještačenje ili izvede druge dokaze o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavkom 4. istog članka propisano je da u slučaju iz stavka 2. i 3. tog članka, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to postavi sud tijekom postupka, rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

 

U konkretnom slučaju iz spisa proizlazi da je tuženik nakon toga dostavio tužiteljici izračun razlike plaće, da je tužiteljica je podneskom od 6. travnja 2021. konačno postavila tužbeni zahtjev i zatražila isplatu iznosa od 7.423,45 kn sa zateznom kamatom.

 

Sud prvog stupnja je tužiteljici za sastav podneska od 6. travnja 2021. kojim podneskom je tužiteljica specificirala tužbeni zahtjev priznao trošak u visini od 25 %, koji je propisan po Tbr. 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14,118/14, 37/22, 107/15 i 126/22; Tarifa) kao trošak ostalih podnesaka.

 

Naime, prema odredbi Tbr. 8. toč. 1. Tarife, odvjetniku za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podneska u kojima odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz i mišljenje vještaka ali ne više sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku, pripada nagrada kao nagrada za tužbu po Tbr. 7. toč.1., 3., 6. i 7. Tarife. Prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife odvjetniku za sastavljanje ostalih podneska pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč.1., 3., 6. i 7. Tarife, ali ne više od 50 bodova.

 

Iz navedenog proizlazi da je u Tbr. 8. toč. 1. Tarife taksativno propisano za sastav kojih podnesaka odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife. Dakle, navedenom odredbom nisu obuhvaćeni svi obrazloženi podnesci.

 

Podneskom od 6. travnja 2021. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev. Dakle, ne radi se ni o jednoj vrsti podneska iz Tbr. 8. toč.1. Tarife, za koju bi tužiteljici pripadalo pravo na puni iznos nagrade odvjetnika.

 

Stoga, ovaj sud zaključuje kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da podnesak tužiteljice od 6. travnja 2021. kojim je specificirala tužbeni zahtjev spada u kategoriju ostalih podnesaka iz Tbr. 8. toč. 3. Tarife, a za koji je određena nagrada od 25 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 3., 6. i 7. Tarife.

 

Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke presude na temelju priznanja, a kojim

 

 

je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška odbiti kao neosnovanu, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 10. svibnja 2023.

 

             

 

 

 

                Sutkinja

        Helena Vlahov Kozomara