1

                            Poslovni broj: Gž-1153/2021-5

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                                   

Poslovni broj: Gž-1153/2021-5

 

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. G. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., protiv tuženika-protutužitelja Z. O. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. R. P., odvjetnica u Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-146/17-70 od 21. listopada 2021., 10. svibnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Psp-146/17-70 od 21. listopada 2021. u pobijanom dijelu (točke I, II, IV, VI i VII izreke).

 

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskim rješenje doslovce je odlučeno:

 

"I. Utvrđuje se da je tuženik Z. O. smetao tužitelja B. G. u njegovom posljednjem faktičnom mirnom posjedu nekretnine – sobe koja se nalazi na prvom katu desno zgrade na adresi …, Z. upisane u zk. uložak …, suvlasnički dio sa neodređenim omjerom E1 k.o. G. Z. na način da je dana 18. kolovoza 2017. slomio bravu tužitelja i stavio svoj lanac i lokot i zaključao sobu te na taj način onemogućio tužitelja B. G. u nastavku faktičnog mirnog posjedovanja predmetne sobe.

 

II. Zabranjuje se tuženiku svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja.

 

III. Odbija se tužitelj B. G.:

- s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži uspostavu ranijeg posjedovnog stanja na način da tuženik tužitelju preda u miran posjed predmetnu sobu opisanu u točki I. izreke tako da skine lanac i lokot sa vrata i ugradi novu bravu te tužitelju preda ključeve nove brave te

- s dijelom tužbenog zahtjeva da se tuženiku zaprijeti novčanom kaznom.

 

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika Z. O. koji glasi:

'1. Utvrđuje se da je tuženik B. G., Z., OIB: …smetao tužitelja O. Z., Z., OIB: …, u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu stana na I. katu koji se sastoji od jedne sobe i WC-a, površine 24,85 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u Z., izgrađenoj na kč. br. …, zk. ul. …, k.o. G. Z., u naravi kuća pop. br. …, dvorište i zid u …, površine 278,2 čhv, 1001 m2, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na način da je tuženik nepoznatog dana, a za što je tužitelj saznao dana 11.08.2017. godine, promijenio bravu na ulaznim vratima stana na I. katu koji se sastoji od jedne sobe i WC-a, površine 24,85 m2, a koji se stan nalazi u zgradi u Zagrebu, Opatička ulica 2, a tužitelju nije predao novi ključ od iste brave, čime je tužitelja u potpunosti onemogućio u korištenju navedenog stana.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 1 (jednog) dana od primitka ovog rješenja uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da tužitelju vrati oduzeti mirni posjed stana na I. katu koji se sastoji od jedne sobe i WC-a, površine 24,85 m2, a koji stan se nalazi u zgradi u Z., izgrađenoj na kč. br. …, zk. ul. …, k.o. G. Z., u naravi kuća pop. br. …, dvorište i zid u …, površine 278,2 čhv, 1001 m2, upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, na način da o svom trošku tužitelju preda primjerak ključa kojim se otključava brava na ulaznim vratima stana na I. katu koji se sastoji od jedne sobe i WC-a, površine 24,85 m2, a koji se stan nalazi u zgradi u Z., … iz točke 1. ovog rješenja, i time tužitelju ponovno omogući korištenje navedenim stanom, te se ujedno tuženiku ubuduće zabranjuje, pod prijetnjom prisilne ovrhe novčane kazne, svako takovo ili slično smetanje, odnosno poduzimanje radnji kojima bi počinio isto ili slično smetanje posjeda tužitelja.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanom za tri postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe'.

 

V. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere.

 

VI. Odbija se prijedlog tuženika za određivanjem privremene mjere.

 

VII. Obvezuje se tuženik naknaditi tužitelju B. G., parnični trošak u iznosu od 3.300,00 kn, pod prijetnjom ovrhe."

 

2.     Tuženik- protutužitelj (dalje: tuženik) je podnio žalbu protiv rješenja zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači rješenje i odbije tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja), a prihvati protutužbeni zahtjev tuženika, a podredno da rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija rješenje u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I, II, IV) i u odluci o troškovima parničnog postupka (točke VI i VII izreke). Tuženik nema pravnog interesa pobijati dio odluke u kojem je uspio u postupku.

 

3.     Žalba je pravovremena i dopuštena.

 

4.     Tužitelj je odgovorio na žalbu.

 

5.     Žalba nije osnovana.

 

6.     Tužitelj tvrdi da je vlasnik i posjednik peterosobnog stana što se nalazi u Z., …, na prvom katu, s tim da jedna soba ima poseban ulaz iz zajedničkog hodnika.

 

7.     S druge strane tuženik tvrdi da prostorija koja ima poseban ulaz iz hodnika predstavlja stan, da nije sastavni dio tužiteljevog stana već se radi o samostalnom stanu kojeg je vlasnik i posjednik tuženik.

 

8.     Predmet ovog spora je:

 

-            zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite na sobi što se nalazi na prvom katu desno, a čin smetanja je lomljenje brave od strane tuženika, stavljanje lanca i lokota na ulazna vrata u sobu kojeg je počinio tuženik 18. kolovoza 2017;

-            zahtjev tuženika za pružanje posjedovne zaštite na istoj prostoriji, koju tuženik naziva stanom, s tim da tuženik tvrdi da je tužitelj promijenio bravu na ulaznim vratima u stan 11. kolovoza 2017., a nije predao ključ tuženiku, čime ga je onemogućio u korištenju stana.

 

9.     Prvostupanjski sud je izvedene dokaze valjano analizirao i cijenio, te je na osnovi takve ocjene dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

10. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

 

-       da se nekretnina koja je predmet spora nalazi na prvom katu zgrade i predstavlja sobu sa zasebnim ulazom iz zajedničkog hodnika, s tim da je na dijelu prostorije napravljena priručna kuhinja, dok preostali dio prostorije služi za spavanje;

-       da je u trenutku očevida (6. lipnja 2019.) soba bila u ruševnom stanju, na ulaznim vratima se nalazio prerezani lanac bez lokota, na kvaki nije bilo brave, a tužitelj je naveo da je toga dana brava po njegovom nalogu uklonjena, prerezan lanac na vratima i maknut lokot;

-       da je predmetnu prostoriju (sobu) koristio za stanovanje tuženikov djed H. O. u svojstvu stanara;

-       da je H. O. umro 2002.;

-       da tuženik nije koristio ovu prostoriju nakon smrti H. O., ali je posjedovao ključ prostorije od 2007. do 2014.;

-       da je tužitelj 2014. promijenio bravu na ulaznim vratima kako bi sobu renovirao, a ključ od nove brave nije dao tuženiku;

-       da tuženik nije tražio sudsku zaštitu posjeda niti se koristio dopuštenom samopomoći povodom tog događaja;

-       da je tužitelj započeo s izvođenjem radova u prostoriji;

-       da je tuženik 17. srpnja 2017. promijenio bravu i postavio metalni lanac sa lokotom na vratima, a građevinski materijal koji se nalazio u sobi i koji je bio namijenjen za poslove renoviranja iznio na hodnik;

-       da je tužitelj u to vrijeme boravio u F., a kada se vratio promijenio je bravu na ulaznim vratima u sobu;

-       da je u predmetu prvostupanjskog suda koji se vodio pod posl. brojem R1-670/19, i to po prijedlogu tuženika za osiguranje dokaza, na licu mjesta (očevid održan 11. kolovoza 2017.) tuženik spoznao da ne može otvoriti ulazna vrata svojim ključem, a tužitelj nije dopustio provođenje dokaza očevidom i ulazak u predmetu prostoriju;

-       da je tužitelj 13. kolovoza 2017. angažirao bravara radi promjene brave;

-       da su tuženik, njegov sin, supruga i punomoćnica došli pred stan i zatekli tužitelja pri mijenjanju brave, ali toga dana tužitelj nije uspio promijeniti bravu;

-       da je tužitelj potom, 17. kolovoza 2017. mijenjao cilindar u bravi zbog čega je angažirao ponovo bravara držeći da se time koristi dopuštenom samopomoći;

-       da je tuženik 18. kolovoza 2017. uklonio bravu koja je prethodnog dana postavljena, te je nakon obnavljanja brave postavljen  novi lanac i lokot na ulazna vrata;

-       da je tužitelj 6. lipnja 2019. prije održavanja očevida na licu mjesta, prerezao lanac i maknuo lokot sa ulaznih vrata, kojeg je tuženik postavio 18. kolovoza 2017.;

 

11. Na osnovu utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je tužitelj u samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 2014., kada ju je zaposjeo, promijenio bravu, a tuženik nije zaštitio svoj posjed, zbog čega se tužiteljev posjed umirio, i tužitelj kao takav uživa posjedovnu zaštitu, da je tuženik smetao posjed tužitelja 17. srpnja 2017. tako što je promijenio bravu i postavio lanac sa lokotom, a građevinski materijal iz sobe namijenjen obnovi je izbacio na hodnik, nakon čega je tužitelj zaštitio svoj posjed dopuštenom samopomoći. Nakon toga tuženik je 18. kolovoza 2017. ponovo uklonio bravu koja je bila postavljena prethodnog dana i postavio novi lanac i lokot na ulazna vrata.

 

12. Primjenjujući na utvrđeno činjenično stanje odredbe članaka 21. stavak 1. i 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZV) prvostupanjski sud je tužitelju pružio posjedovnu zaštitu jer je on bio posjednik sobe, a tuženik je 18. travnja 2017. slomio bravu na ulaznim vratima, postavio lanac i lokot te je zaključao sobu i time je onemogućio tužitelja u posjedovanju. Protutužbeni zahtjev  je odbio jer je utvrdio da radnje tužitelja kojim je vraćao posjed sobe predstavljaju dopuštenu samopomoć, dakle ne radi se o protupravnim radnjama zbog čega tuženik ne može ostvariti posjedovnu zaštitu. Kod ovakvog odlučivanja prvostupanjski sud je očito pošao sa stajališta da tuženik nije umirio svoj posjed nakon što je nasilno ulazio u posjed sobe.

 

13. Prema odredbi članka 21. stavak 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Polazeći od toga da je tužitelj za ponovni čin smetanja saznao 18. kolovoza 2017., dakle istog dana kada je i počinjen, te utvrdivši da je tužba podnesena 18. rujna 2017., prvostupanjski sud je zaključio da je tužba podnesena u propisanom roku jer je posljednji dan roka padao na dan kada sud ne radi (17. rujna 2017. – nedjelja) pa je rok istekao 18. rujna 2017., dakle narednog dana. Pri tome sud smatra da se radi o procesnopravnom roku i pozvao se na odredbu članka 112. stavak 2. i 4. ZPP-a. Također je naveo da i u situaciji kada bi se uzelo da je rok iz članka 21. stavak 3. ZV-a materijalnopravni rok posljednji dan tog roka bi padao na dan 18. rujna 2017. sukladno odredbi članka 300. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO).

 

14. Po stajalištu prvostupanjskog suda i protutužbeni zahtjev je podnesen u roku iz članka 21. stavak 3. ZV-a.

 

15. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika jer je smatrao da radnje tužitelja koje je poduzeo, a za koje tuženik smatra da predstavljaju čin smetanja, su radnje koje je on poduzeo da bi zaštitio svoj posjed, dakle da je ostvarivao zaštitu putem dopuštene samopomoći.

 

16. Žalbom se pobija i odluka o odbijanju prijedloga za izdavanje privremene mjere koju je podnio tuženik. Prvostupanjski sud je odbio taj prijedlog jer tuženik nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

 

17. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a odbio protutužbeni zahtjev tuženika i prijedlog za određivanje privremene mjere tuženika. Za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke sud je dao jasne i uvjerljive razloge koji nisu dovedeni u pitanje navodima žalbe, pa se žalitelji, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuju na te razloge.

 

18. Tuženik u žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, dakle na pogrešnu ocjenu dokaza i slijedom toga na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

19. Odredbom članka 8. ZPP-a je propisano da će sud na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i prema rezultatima cjelokupnog postupka utvrditi relevantno činjenično stanje.

 

20. Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju ali je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima tako da se činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda mogu provjeriti. Zaključak o odlučnim činjenicama – da je tužitelj bio u posjedu sobe i da je tuženik uništio bravu, stavio lanac i promijenio lokot 18. kolovoza 2017. – ima utemeljenja u raspravnoj građi. Ove činjenice sud je utvrdio na osnovi iskaza svjedoka F., R. i R. K. H., tužitelja kao parnične stranke, te isprava priloženih spisu, i to potvrda MUP-a, I Policijske postaje Zagreb od 2. kolovoza 2017. i 16. kolovoza 2017.

 

21. Ispitujući pobijanu odluku u smislu dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

22. U odnosu na žalbene navode u kojima tuženik tvrdi da je tužitelj propustio prekluzivni rok iz članka 21. stavak 3. ZV-a i da je tužiteljevu tužbu stoga trebalo odbaciti kao nepravovremenu valja reći da je prvostupanjski sud ispravno naveo da u situaciji kada posljednji dan rok pada u dan kada sud ne radi rok ističe slijedećeg radnog dana, a u konkretnom slučaju posljednji dan roka je, po izračunu prvostupanjskog suda padao na dan 17. rujna 2017., to je bila nedjelja, pa se ima uzeti da je rok isticao narednog radnog dana a to je 18. rujna 2017. i to bez obzira radi li se u konkretnom slučaju o procesnom ili materijalnopravnom roku. Ovdje valja samo dodati da je tužba predana na poštu preporučeno 16. rujna 2017., te da se dan predaje tužbe na poštu preporučenom pošiljkom ima smatrati danom predaje sudu kojemu je upućena sukladno odredbi članka 113. stavak 2. ZPP-a, iz čega slijedi da je tužba predana sudu 29. dana od dana saznanja za čin smetanja posjeda.

 

23. Žalbeni navod tuženika da se koristio dopuštenom samopomoći kada je mijenjao bravu na ulaznim vratima sobe nije točan, i posljedica je tuženikove pogrešne ocjene provedenih dokaza.

 

24. Pozivanje tuženika na činjenična utvrđenja iz parnice koja se vodila pred prvostupanjskim sudom pod brojem Ps-487/07 u kojem je navodno utvrđeno da predmetna prostorija predstavlja stan, a ne sobu, nisu odlučna u ovom sporu. Naime, u posjedovnim parnicama štiti se faktično stanje, pa je relevantno tko je posljednji mirni posjednik sobe i je li se dogodio čin smetanja, a te činjenice su pravilno utvrđene.

 

25. Nije točna žalbena tvrdnja tuženika da sud nije dao razloge zbog čega nije izveo dokaze saslušanjem preostalih predloženih svjedoka, između ostalih svjedoka koje je predložio tuženik. Naime, sud je u točki 25. obrazloženja odluke jasno naveo da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na temelju već izvedenih dokaza zbog čega je otklonio daljnje izvođenje dokaza predloženih od obje stranke. Ta odluka prvostupanjskog suda je pravilna, dakle nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354.  stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, i u skladu je sa načelom slobodne ocjene dokaza i načelom ekonomičnosti.

 

26. Ne može se prihvatiti ni tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud nedovoljno obrazložio zbog čega odbija protutužbeni zahtjev tuženika. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj bio  posjednik sobe a da je tuženik počinio čin smetanja, nakon čega se tužitelj u dva navrata koristio pravom na samopomoć jer je tuženik ponavljao činove smetanja. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se tužitelj koristio dopuštenom samopomoći pa se smatra da njegov posjed nije prestao niti je bio prekinut (članak 21. stavak 5. ZV-a). Odluka prvostupanjskog suda se temelji na tim utvrđenjima i iznesenom pravnom shvaćanju (točka 76. prvostupanjske odluke).

 

27. Pravilno je naloženo tuženiku platiti parnične troškove tužitelju oslonom na odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu spora zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

 

Dubrovnik, 10. svibnja 2023.

 

 

Sudac:

 

Emir Čustović, v.r.