REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U PAZINU Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-80/2021-59

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sutkinji tog suda
mr. sc. Marčeli Štefanuti, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S.
B., iz V., S.. I. 3, OIB, zastupan po punomoćnicima
E. G., odvjetniku iz P., i B. Z., odvjetniku iz P.,
protiv tuženika: 1. V. A. A., OIB: , iz S.-a, I. 46311,
99 I. drive, D., 2. D. B., OIB:, iz S.-a, 1282 H.
A. C. C., I. 60409, 3. E.-a M.-a B., OIB: iz S.-a, 1282 H. A. C. C., I. 60409, svi zastupani po punomoćniku
N. N., odvjetniku iz R., radi utvrđenja, nakon javne glavne
rasprave zaključene dana 30. ožujka 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika
stranaka, dana 10. svibnja 2023. godine,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je S. B. iz V., S.. I. 3, osobni identifikacijski
broj (OIB): vlasnik:

- 21. Suvlasničkog dijela: 88/1296 na k.č.br. ZGR. 184, k.č.br. 2260, k.č.br.
2261/1, k.č.br. 2261/2, k.č.br. 2261/3, k.č.br. 2261/4, k.č.br. 2261/5, k.č.br.
2262, k.č.br. 2263, k.č.br. 2264, sve iz z.k.ul.br. 496, k.o. Sv. Ivan,

- 22. Suvlasničkog dijela: 88/1296 na k.č.br. ZGR. 184, k.č.br. 2260, k.č.br.
2261/1, k.č.br. 2261/2, k.č.br. 2261/3, k.č.br. 2261/4, k.č.br. 2261/5, k.č.br.
2262, k.č.br. 2263, k.č.br. 2264, sve iz z.k.ul.br. 496, k.o. Sv. Ivan,

- 23. Suvlasničkog dijela: 88/1296 na k.č.br. ZGR. 184, k.č.br. 2260, k.č.br.
2261/1, k.č.br. 2261/2, k.č.br. 2261/3, k.č.br. 2261/4, k.č.br. 2261/5, k.č.br.
2262, k.č.br. 2263, k.č.br. 2264, sve iz z.k.ul.br. 496, k.o. Sv. Ivan,

- 60. Suvlasničkog dijela: 2640/86400 na k.č.br. 2193/2, k.č.br. 2215/4, k.č.br.
2215/12, k.č.br. 2218/2, k.č.br. 2219, k.č.br. 2220/1, k.č.br. 2221/1, k.č.br.
2237/14, k.č.br. 2237/16, sve iz z.k.ul.br. 486, k.o. Sv. Ivan,

- 61. Suvlasničkog dijela: 2640/86400 na k.č.br. 2193/2, k.č.br. 2215/4, k.č.br.
2215/12, k.č.br. 2218/2, k.č.br. 2219, k.č.br. 2220/1, k.č.br. 2221/1, k.č.br.
2237/14, k.č.br. 2237/16, sve iz z.k.ul.br. 486, k.o. Sv. Ivan,

2

Posl.br. 31 P-80/2021-59

- 62. Suvlasničkog dijela: 2640/86400 na k.č.br. 2193/2, k.č.br. 2215/4, k.č.br.
2215/12, k.č.br. 2218/2, k.č.br. 2219, k.č.br. 2220/1, k.č.br. 2221/1, k.č.br.
2237/14, k.č.br. 2237/16, sve iz z.k.ul.br. 486, k.o. Sv. Ivan,

- 57. Suvlasničkog dijela: 2640/43200 na k.č.br. 2080/1, k.č.br. 2084/1, k.č.br.

2084/2, k.č.br. 2290/2, sve iz z.k.ul.br. 393, k.o. Sv. Ivan,

- 58. Suvlasničkog dijela: 2640/43200 na k.č.br. 2080/1, k.č.br. 2084/1, k.č.br.

2084/2, k.č.br. 2290/2, sve iz z.k.ul.br. 393, k.o. Sv. Ivan,

- 59. Suvlasničkog dijela: 2640/43200 na k.č.br. 2080/1, k.č.br. 2084/1, k.č.br.

2084/2, k.č.br. 2290/2, sve iz z.k.ul.br. 393, k.o. Sv. Ivan,

- 58. Suvlasničkog dijela: 1320/21600 na k.č.br. 2484/6 iz z.k.ul.br. 165, k.o. Sv.

Ivan,

- 59. Suvlasničkog dijela: 1320/21600 na k.č.br. 2484/6 iz z.k.ul.br. 165, k.o. Sv.

Ivan,

- 60. Suvlasničkog dijela: 1320/21600 na k.č.br. 2484/6 iz z.k.ul.br. 165, k.o. Sv.

Ivan,

- 53. Suvlasničkog dijela: 2640/86400 na k.č.br. 2220/5 iz z.k.ul.br. 1603, k.o.

Sv. Ivan,

- 54. Suvlasničkog dijela: 2640/86400 na k.č.br. 2220/5 iz z.k.ul.br. 1603, k.o.

Sv. Ivan,

- 55. Suvlasničkog dijela: 2640/86400 na k.č.br. 2220/5 iz z.k.ul.br. 1603, k.o.

Sv. Ivan,

- 24. Suvlasničkog dijela: 66/1080 na k.č.br. 1809, k.č.br. 1810, k.č.br. 1811,

k.č.br. 1812/2, k.č.br. 1813, sve iz z.k.ul.br. 281, k.o. Muntrilj,

- 25. Suvlasničkog dijela: 66/1080 na k.č.br. 1809, k.č.br. 1810, k.č.br. 1811,

k.č.br. 1812/2, k.č.br. 1813, sve iz z.k.ul.br. 281, k.o. Muntrilj,

- 26. Suvlasničkog dijela: 66/1080 na k.č.br. 1809, k.č.br. 1810, k.č.br. 1811,

k.č.br. 1812/2, k.č.br. 1813, sve iz z.k.ul.br. 281, k.o. Muntrilj,

slijedom čega je ovlašten na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama
Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč-Parenzo i
Zemljišnoknjižnog odjela Pazin, temeljem ove presude odmah po njezinoj
pravomoćnosti, zahtijevati brisanje prava vlasništva tuženika V. A. A.,
I. 46311, 99 I. drive, D., S. A. D., osobni
identifikacijski broj (O.): , D. B., 1282 H. A. C.
C., I. 60409, S. A. D., osobni identifikacijski broj (OIB):
i E.-a M.-a B., 1282 H. A. C. C., I.
60409, S. A. D., osobni identifikacijski broj (OIB): te uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist.

II. Nalaže se Tuženicima V. A. A., I. 46311, 99 I. drive,
D., S. A. D., osobni identifikacijski broj (O.): D. B., 1282 H. A. C. C., I. 60409, S. A.
D., osobni identifikacijski broj (OIB): i E.-u M.-u
B., 1282 H. A. C. C., I. 60409, S. A. D.,
osobni identifikacijski broj (O.):, da Tužitelju S. B. iz
V., S.. I. 3, osobni identifikacijski broj (OIB):, naknade
troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje

3

Posl.br. 31 P-80/2021-59

prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, počevši od dana
donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku 15 dana.“

II Dužan je tužitelj naknaditi parnični trošak tuženicima u iznosu od 6.193,88 EUR1 / 46.667,76 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 02. veljače 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi
utvrđenja prava vlasništva nekretnina opisanih u točki I izreke Presude. Tvrdi da su
tuženici formalni vlasnici predmetnih nekretnina, da je on izvanknjižni vlasnik svih
navedenih nekretnina u opisanim suvlasničkim udjelima, te da je neposredni
posjednik istih u opisanim suvlasničkim dijelovima u cijelosti. Tužitelj smatra da
postojeće zemljišnoknjižno stanje opisanih nekretnina ne odgovara stvarnom stanju
iz razloga što je on neposredni posjednik nekretnina u opisanim suvlasničkim
udjelima u cijelosti, a prije njega, da je to bio njegov otac i to neprekidno u posljednjih
šest desetljeća. Tužitelj da je vlasništvo i posjed opisanih nekretnina stekao
nasljeđivanjem iza svog pokojnog oca A. B., koji je preminuo 16.
kolovoza 1996. godine. Tuženici da se već nekoliko desetljeća nalaze u Sjedinjenim
Američkim Državama, te da su u potpunosti pasivni u odnosu na predmetne
nekretnine, kao i njihovi prednici, jer da im iste ne pripadaju, već da one pripadaju
tužitelju, a sve sukladno pisanim i usmenim dogovorima pravnih prednika parničnih
stranaka koji datiraju iz 1950-ih godina, što da bi tuženicima moralo biti poznato.
Sud je vratio tužbu tužitelju radi dopune na način da istu prevede na engleski
jezik u roku od osam dana, što je tužitelj i učinio u zadanom roku.

2. U podnesku od dana 30. travnja 2021. godine, tuženici tvrde da su uvidom
u zemljišne knjige utvrdili da je na određenim nekretninama u njihovom vlasništvu
upisana zabilježba zaprimljena 25. veljače 2021. godine pod brojem Z-2991/2021, a
koja glasi: „ZABLIJEŽBA, SPOR, Na temelju primjerka Tužbe od 01. veljače 2021.
godine i Obavijesti o primitku elektroničkog podneska Općinskog suda u Pazinu, a
koja je tužba zaprimljena u ovom sudu dana 02. veljače 2021. godine pod brojem P-
80/2021, zabilježuje se spor koji se kod ovog suda vodi pod poslovnim brojem P-
80/2021.“, a na temelju čega da su tuženici došli do saznanja da je tužitelj ustao s
predmetnom tužbom kojom navodno traži utvrđenje prava vlasništva na određenim
nekretninama. Tuženici da su bili iznenađeni ponašanjem tužitelja, obzirom da je
njihov rođak (nećak drugotuženice, te bratić prvotuženice i trećetuženika) i obzirom
da su vjerovali da poštuje svog pokojnog oca i svoje pokojne stričeve, da isti nikada
neće ugroziti njihovo suvlasništvo na nekretninama u k.o. Sv. Ivan i k.o. Muntrilj, da
su angažirali punomoćnika koji je utvrdio da se doista radi o tužbi koja se kod
naslovnog suda vodi pod posl.br. P-80/21, kao i da tuženici nisu nikada zaprimili
predmetnu tužbu niti rješenje o određivanju zabilježbe spora. Budući da dostava
diplomatskim putem može trajati i po nekoliko mjeseci, a kako se ne bi odugovlačio
sudski postupak, te posebice radi ekonomičnosti i svrsishodnosti predmetnog
parničnog postupka, tuženici predlažu da im se dostava tužbe na odgovor izvrši
izravno dostavom njihovom imenovanom punomoćniku u Republici Hrvatskoj,
umjesto dugotrajnijim i skupljim diplomatskim putem.

1 Fiksni tečaj 7,53450

4

Posl.br. 31 P-80/2021-59

2.1. Tuženici u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u
cijelosti. Uvodno, prigovaraju naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 11.000,00 kn
kao suviše niskoj, budući da tužitelj tužbom pokušava steći pravo vlasništva na
velikom broju nekretnina, koje da su prvenstveno zemljišta s velikim površinama, a
koja ukupna vrijednost da, prema mišljenju tuženika, višestruko prelazi naznačenu
vrijednost u tužbi. Obzirom da vrijednost predmeta spora ima značaj za određivanje
visine sudske pristojbe, za obračun parničnih troškova (nagrade i naknade za rad
punomoćnika), a najvažnije radi ocjene dopuštenosti revizije, tuženici ističu prigovor
pogrešno naznačene vrijednosti predmeta spora, te pozivom na čl. 40. ZPP-a
predlažu da sud odredi vrijednost predmeta spora u iznosu najmanje 250.000,00 kn.
Osporavaju u cijelosti navode tužitelja da su tuženici samo formalno upisani
suvlasnici navedenih nekretnina, kao i navode da je tužitelj izvanknjižni vlasnik i
neposredni posjednik predmetnih nekretnina u opisanim suvlasničkim udjelima.
Tužitelj i tuženici da su suvlasnici predmetnih nekretnina, a koje pravo suvlasništva
da su stekli nasljeđivanjem iza svojih pokojnih očeva koji su bili braća, D. M.
B., pokojni suprug i otac tuženika, te A. B., pokojni otac tužitelja,
a isti da su svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama naslijedili od svoga oca,
djeda parničnih stranaka, pokojnog M. B.. Iz vlasničkih listova da je vidljivo
da, osim tužitelja i tuženika kao suvlasnika na predmetnim nekretninama, dolaze
upisane i druge osobe, koje da su preostali potomci M. B., odnosno da se
radi o bratićima i sestričnama parničnih stranaka. Tuženici navode svoju krvnu vezu s
tužiteljem radi lakšeg razumijevanja, drugotuženica da je teta tužitelja, prvotuženica
sestrična, a trećetuženik bratić tužitelja, te shodno tome da predmetne nekretnine
predstavljaju obiteljsko nasljedstvo parničnih stranaka, a da se svaka parnična
stranka nalazi u nasljedničkom posjedu svojeg suvlasničkog dijela. Tuženici ističu da
je tužitelj oduvijek znao i da zna da je on samo jedan od suvlasnika, zajedno s
ostalim članovima obitelji, na predmetnim nekretninama, i to na način kako su upisani
u zemljišnim knjigama, slijedom čega da isti ne može imati samostalan i kvalificiran
posjed predmetnih nekretnina, obzirom da mu nedostaje osnovni element navedene
vrste posjeda – poštenje u posjedovanju. Čak i da je tužitelj jedini, neposredni i
faktički posjednik utuženih nekretnina, što tuženici osporavaju, njegov posjed da nije
samostalni, vlasnički jer da je tužitelj oduvijek znao za vlasništvo ostalih nasljednika.
Tuženici osporavaju tvrdnje tužitelja da je vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina
(suvlasničkih dijelova tuženika) stekao nasljeđivanjem iza svog pok. oca A.
B. koji da je preminuo 16. kolovoza 1996. godine. Tužitelj da je
nasljeđivanjem iza svog pok. oca mogao u vlasništvo steći samo očev suvlasnički
dio, što da je i stekao zajedno sa svojim bratom M. B., ali ne i
suvlasničke udjele svog strica Davorina, supruga drugotuženice, odnosno oca
prvotuženice i trećetuženika. A. B., otac tužitelja i D. M.
B., otac, odnosno suprug tuženika, da su svoje suvlasničke dijelove na
predmetnim nekretninama stekli istovremeno, i to nakon smrti njihovog oca M.
B.. Predmetne nekretnine da su držali u samostalnom, vlasničkom suposjedu
zajedno s ostalim sunasljednicima, te da su svojoj djeci u nasljedstvo ostavili
isključivo svaki svoje udjele, i to A. svojim sinovima S. B., ovdje
tužitelju, i M. B., samo i isključivo svoje suvlasničke udjele, a D.
svojoj supruzi, ovdje drugotuženici, i djeci, ovdje prvotuženici i trećetuženiku, također
samo i isključivo svoje suvlasničke udjele. Navodi tužitelja da tuženicima ne pripadaju
predmetne nekretnine, a da iste pripadaju tužitelju „sukladno pisanim i usmenim
dogovorima pravnih prednika parničnih stranaka koji datiraju iz 1950-ih godina“
smatraju neutemeljenim, obzirom da između pravnih prednika parničnih stranaka

5

Posl.br. 31 P-80/2021-59

nikad nije sklopljen nikakav pisani ili usmeni dogovor o ustupu i prijenosu prava
vlasništva na naslijeđenim nekretninama iz kojeg da bi proizlazilo da su pravni
prednici tuženika svoj suvlasnički udio prenijeli na tužitelja, odnosno na njegovog
prednika. Iznesene tvrdnje tužitelja da su paušalne i ničim potkrijepljene, jer da bi
postojao nekakav pisani dogovor o prijenosu prava vlasništva među prednicima,
tužitelj da ga je trebao i priložiti u spis. Tuženici također u cijelosti osporavaju navode
tužitelja da isti drži utužene nekretnine u neposrednom posjedu, već da tužitelj
navedene nekretnine drži u suposjedu isključivo sa svim ostalim suvlasnicima.
Tužitelj da, osim ove, vodi još jednu parnicu pred Općinskim sudom u Puli – Pola,
Stalna služba u Rovinju, radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na iste nekretnine
koje su i predmet ovog postupka, ali protiv drugih tuženika, preostalih suvlasnika
predmetnih nekretnina, iz čega da je vidljivo koliko su navodi tužitelja netočni,
nedosljedni i kontradiktorni. U spomenutom postupku, osim ovdje tužitelja, u svojstvu
drugotužitelja da se pojavljuje M. B., brat ovdje tužitelja, u kojem se tvrdi da
su obojica neposredni suposjednici i isključivi suvlasnici predmetnih nekretnina i da
zahtijevaju uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u cijelosti, svakom
u ½ suvlasnička udjela. Slijedom navedenog, da tužitelj suvlasničke udjele ovdje
tuženika drži u isključivom neposrednom posjedu, ali da suvlasničke udjele ostalih
suvlasnika drži u suposjedu sa svojim bratom na tim istim nekretninama, tuženici
tvrde da je navedeno nemoguće, te izvode zaključak da tužitelj izmišlja činjenice na
kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, jer kako da je moguće istu nekretninu
istovremeno držati u isključivom posjedu i u suposjedu s drugom osobom. Tuženik je
mišljenja da se radi o iskonstruiranoj tužbi, koja se temelji na paušalnim i ničim
dokazanim tvrdnjama, a da su motivi tužitelja da protiv članova svoje obitelji pokreće
takve neutemeljene parnice, poznati samo njemu. Tuženicima da nije jasno razlog
pokretanja ove parnice, jer da je tijekom svih godina u mnogočlanoj i velikoj obitelji
pok. Mate Bratovića, bilo nesporno suvlasništvo i nitko da nije dirao u tuđi suvlasnički
dio. Tuženici da će se, kao državljani Sjedinjenih Američkih Država, obratiti i
Veleposlanstvu Sjedinjenih Američkih Država u Republici Hrvatskoj, s upozorenjem
da se imovina američkih državljana, koja da predstavlja njihovo zakonom i Ustavom
zaštićeno privatno vlasništvo, pokušava na ovakav način oteti, samo zbog činjenice
da oni kao američki državljani ne stanuju u RH, odnosno da su kako tužitelj ističe
„pasivni“ suvlasnici. Konačno, tuženici predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva uz
naknadu parničnih troškova.

2.2 Podneskom od dana 31. ožujka 2022. godine, tuženici ustraju kod svojih
navoda iz pisanog odgovora na tužbu. Tuženici potvrđuju da su suvlasnici svaki u
88/1296 dijela, nekretnina k.č.br. ZGR. 184, k.č.br. 2260, 2261/1, 2261/2, 2261/3,
2261/4, 2261/5, 2262, 2263, 2264, upisanih u zk.ul. 496 k.o. Sveti Ivan. Navedene
nekretnine da su upisane i u katastru i to u Područnom uredu za katastar Pula –
Pola, Odjelu za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, a iz Posjedovnog lista broj
1254 da je vidljivo da je kao posjednik upisan njihov otac, odnosno suprug pok.
B. D. M. u 44/216 dijela, što da odgovara njihovim suvlasničkim
udjelima (3 x 88/216 dijela). Tuženici nadalje potvrđuju da su suvlasnici, svaki u
2640/86400 dijela, i to nekretnina k.č.br. 2193/2, 2215/4, 2215/12, 2218/2, 2219,
2220/1, 2221/1, 2237/14, 2237/16, sve upisane u zk. ul. 486 k.o. Sveti Ivan.
Predmetne nekretnine da su upisane i u katastru i to u Područnom uredu za katastar
nekretnina Pula – Pola, Odjelu za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, a iz
Posjedovnog lista broj 1253 da je vidljivo da je kao posjednik upisan njihov otac,
odnosno suprug pok. B. D. M., u 7920/86400 dijela, što da odgovara
njihovim suvlasničkim udjelima (3 x 2640/86400 dijela). Potvrđuju da su i suvlasnici,

6

Posl.br. 31 P-80/2021-59

svaki u 2640/43200 dijela, nekretnina k.č.br. 2080/1, 2084/1, 2084/2, 2290/2, sve
upisane u zk.ul. 393 k.o. Sveti Ivan. Predmetne nekretnine da su upisane i u katastar
to u Područnom uredu za katastar nekretnina Pula – Pola, Odjelu za katastar
nekretnina Poreč – Parenzo, a iz Posjedovnog lista broj 1255 da je vidljivo da je kao
posjednik upisan njihov otac, odnosno suprug pok. B. D. M., u
7920/43200 dijela, što da odgovara njihovim suvlasničkim udjelima (3 x 2640/43200
dijela). Tuženici potvrđuju da su suvlasnici, svaki u 1320/21600 dijela, nekretnina
k.č.br. 2484/6, upisanih u zk.ul. 165, ZK tijelo XLV k.o. Sveti Ivan. Predmetne
nekretnine da su upisane i u katastar to u Područnom uredu za katastar nekretnina
Pula – Pola, Odjelu za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, a iz Posjedovnog lista
broj 1257 da je vidljivo da je kao posjednik upisan njihov otac, odnosno suprug pok.
B. D. M., u 3960/21600 dijela, što da odgovara njihovim suvlasničkim
udjelima (3 x 1320/21600 dijela). Potvrđuju da su i suvlasnici, svaki u 2640/86400
dijela, nekretnina k.č.br. 2220/5, upisanih u zk.ul. 1603 k.o. Sveti Ivan. Predmetne
nekretnine da su upisane i u katastar to u Područnom uredu za katastar nekretnina
Pula – Pola, Odjelu za katastar nekretnina Poreč – Parenzo, a iz Posjedovnog lista
broj 373 da je vidljivo da je kao posjednik još uvijek upisan samo jedan od suvlasnika
i to Š. P. iz T.. Vlasništvo svih naprijed navedenih nekretnina, da su
stekli iza svojeg oca, odnosno supruga pok. B. D. M., temeljem
rješenja o nasljeđivanju broj O-2921/2017-16 od 21. listopada 2020. godine, odnosno
rješenja Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Poreču – Parenzo broj Z-
15907/2020 od 20. studenog 2020. Tuženici potvrđuju da su suvlasnici, svaki u
66/1080 dijela, nekretnina k.č.br. 2220/5, upisanih u zk.ul. 281 k.o. Muntrilj.
Predmetna nekretnina da je upisana i u katastar to u Područnom uredu za katastar
nekretnina Pula – Pola, Odjelu za katastar nekretnina Pazin, a iz Posjedovnog lista
broj 159 da je vidljivo da je kao posjednik još uvijek upisan djed stranaka, pok. Mate
Bratović. Vlasništvo navedene nekretnine, da su stekli iza svojeg oca, odnosno
supruga pok. Bratovich Davorina Maria, temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-
2921/2017-16 od 21. listopada 2020. godine, odnosno rješenja Općinskog suda u
Pazinu, Zemljišnoknjižni odjel u Pazinu broj Z-15976/2020 od 12. studenog 2020.
godine. Tužitelj da od prvog dana zna da je njegov pok. otac Anastazije, od svojeg
pok. oca Mate Bratovića naslijedio određeni suvlasnički dio na navedenim
nekretninama, te da je tužitelj, kao njegov sin, nakon njegove smrti, postao samo
suvlasnik na predmetnim nekretninama, a nikako samovlasnik ili samoposjednik.
Tuženici, sukladno člancima 286.-292. ZPP-a, predlažu dokazne prijedloge i to
njihovo saslušanje u svojstvu stranke. Obzirom da su isti američki državljani s
prebivalištem u SAD-u, te zbog velikih troškova dolaska na sud, ali i komplikacija
putovanja avionom (pandemija COVID-19, nestabilna politička situacija vezana za rat
u Ukrajini i sl.), da su sačinili svoje stranačke iskaze u pisanom obliku, te ih dostavili
svojem punomoćniku putem e-maila sa zamolbom da iste preda sudu, a koje će
punomoćnik, po primitku originala, dostaviti prevedene na hrvatski jezik po
ovlaštenom sudskom vještaku. Slijedom navedenog, predlažu sudu da se u
dokaznom postupku pročitaju navedene izjave i prihvate kao njihove stranačke
iskaze, u slučaju da tuženici ne budu u mogućnosti u zakazano vrijeme doputovati iz
SAD-a na glavnu raspravu. Tuženici navode da obitelj J. B., uz njihovu
suglasnost, koristi predmetne nekretnine koje su u suvlasništvu tuženika, te da su oni
međusobno u stalnom kontaktu i uredno obavještavaju tuženike o stanju i održavanju
objekata i drugo. Spomenuti kontakti da su održavani krajem devedesetih godina
prošlog stoljeća i početkom ovog stoljeća, i to slanjem fotografija i pisama na adresu
obitelji Josipa Bratovića, a kasnije putem telefona i mailova na gotovo tjednoj bazi.

7

Posl.br. 31 P-80/2021-59

Također predlažu uvid u spis P-878/2017 u kojem tužitelj tvrdi da utužene nekretnine
drži u suposjedu sa svojim bratom M. B., dok u ovom postupku da iste
drži u svom isključivom posjedu. Tuženici naglašavaju da niti tužitelj niti njegovi
pravni prednici nikada nisu bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetnih
nekretnina, odnosno suvlasničkih udjela na kojima su tuženici upisani kao suvlasnici.
Zaključno, predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj u podnesku od dana 29. ožujka 2022. godine predlaže sudu spojiti
ovaj postupak s postupkom koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli – Pola, pod
posl.br. P-878/2017, smatrajući da je isto svrsishodno i u skladu s odredbama
Zakona o parničnom postupku, a posebice uzevši u obzir činjenicu da bi se time
ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi, kao i da bi se razriješila cjelokupna
problematika između stranaka. Osim toga, tužitelj ističe da je Stalna služba u Rovinju
– Rovigno, u vrijeme podnošenja tužbe, kao i Stalna služba u Poreču – Parenzo,
spadala pod Općinski sud u Puli – Pola, pa da činjenica da Stalna služba u Poreču –
Parenzo, sada pripada Općinskom sudu u Pazinu, ne može i ne smije biti odlučna u
odnosu na postavljeni prijedlog tužitelja o spajanju postupaka. Izvršena izmjena da je
isključivo administrativne prirode, obzirom na geografski položaj gradova u Istri, te
smatra da su ispunjene sve pretpostavke propisane Zakonom o parničnom postupku
o spajanju navedenih postupaka.

3.1. Tuženici su se podneskom od dana 30. ožujka 2022. godine očitovali na
podnesak tužitelja u kojem se izričito protive prijedlogu tužitelja, navodeći da
sukladno čl. 313. ZPP-a, nisu ispunjeni uvjeti za spajanje postupaka. Ističe da se
navedeni postupci ne vode protiv istih tuženika, u postupku posl.br. P-878/2017 da je
sveukupno 32 tuženika, dok u ovom postupku je troje tuženika. Drugo, navedeni
postupci da se ne vode od strane istog tužitelja, obzirom da je ovdje jedan tužitelj,
dok su u postupku posl.br. P-878/2017 dvoje tužitelja. Konačno, u postupku posl.br.
P-878/2017 koji je pokrenut tužbom 2017. godine, u istom da je zaključen prethodni
postupak i sud da je odredio koje dokaze će provesti na glavnoj raspravi, dok u ovom
postupku nije niti održano pripremno ročište.

3.2. Sud je o navedenom prijedlogu tužitelja odlučio Rješenjem posl.br. 31 P-
80/2021-30 od dana 15. travnja 2022. godine, kojim je odbio prijedlog tužitelja za
spajanje ovog postupka s postupkom koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli –
Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno pod posl.br. P-878/2017.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: rješenje o nasljeđivanju (71-72),
rješenje (73-74), rješenje (75), izvadak iz zemljišne knjige, zk.ul. 496 (76-78, 309-
311), prijepis posjedovnog lista 1254 (79), izvadak iz zemljišne knjige, zk.ul. 486 (80-
83, 302-308), prijepis posjedovnog lista 1253 (84-85), izvadak iz zemljišne knjige
zk.ul. 393 (86-89, 312-318), prijepis posjedovnog lista 1255 (90), izvadak iz zemljišne
knjige zk tijela XLV, zk.ul. 165 (91-97, 288-301), prijepis posjedovnog lista 1257 (98),
izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. 1603 (99-101), prijepis posjedovnog lista 373 (102),
izvadak iz zemljišne knjige zk.ul. 281 (103-105, 281-287), prijepis posjedovnog lista
159 (106), iskazi (107-111), prijavni list Odjela za katastar nekretnina Poreča iz 1960.
godine (121-123), posjedovni list iz 1980. godine (124, 274), Akt o podjeli iz 1954.
godine (125-127, 270-271), obavijest o razrezu poreza iz poljoprivrede za 1964.
godinu (128), Ugovor diobe između braće iz 1957. godine (129-130, 272-273),
uvozna carinska deklaracija (131,132), prijava za uvoz, izvoz i provoz robe (133),
iskaz prvotužene stranke (141-142), iskaz trećetužene stranke (147-148), iskaz
drugotužene stranke (153-154), fotografije (196-200), nalaz vještaka (232-254),
kupoprodajni ugovor iz 1941. godine (265-269), posjedovni list broj 2 (276-277),

8

Posl.br. 31 P-80/2021-59

preglednik katastarskih podataka (278), izvod iz posjedovnog lista broj 2 (279-280),
preslik spisa Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno
posl.br. 878/2017 i ovosudni spis O-299/96. Izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu
vještaka mjerničke struke. Saslušani su svjedoci S. R., D. B.,
V. B., M. P., B. O., M. B., M. T.,
V. Š., J. B., F. B., K. B.. Proveden je dokaz
saslušanja tužitelja kao parnične stranke.

5. Obzirom da su tuženici u odgovoru na tužbu prigovorili vrijednosti predmeta
spora naznačenoj od strane tužitelja kao suviše niskoj – 11.000,00 kn, te predložili da
ista iznosi najmanje 250.000,00 kn, sud je na pripremnom ročištu, a sukladno čl. 40.
st. 3. ZPP-a, dana 31. ožujka 2022. godine na zapisnik donio rješenje kojim je
vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 250.000,00 kn.

6. Podneskom od dana 27. svibnja 2022. godine tuženici u cijelosti ostaju kod
svojih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu, u podnescima i tijekom postupka.
Tuženici ponovno ističu da tužitelj nije naveo pravnu osnovu svoje tužbe, da nije iznio
sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, kao ni dokaze kojima bi se te činjenice
potvrdile. Tuženici ponovno navode da tužitelj, ni njegovi pravni prednici nikada nisu
bili zakoniti, istiniti i pošteni posjednici predmetnih nekretnina, tj. suvlasničkih udjela
na kojima su tuženici upisani kao suvlasnici. Da nisu zakoniti posjednici da proizlazi
iz činjenice da nemaju valjani pravni temelj posjedovanja na temelju kojeg bi imali
pravo stjecanja prava vlasništva. Ukoliko su u određenom trenutku koristili
suvlasničke udjele na kojima su tuženici upisani kao suvlasnici, da su to činili potajno,
bez znanja i odobrenja tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika, što da ih onda
čini neistinitim posjednicima predmetnih nekretnina. Tuženici smatraju da čak i da je
tužitelj u nekom trenutku bio u posjedu suvlasničkih djela na kojima su tuženici
upisani kao suvlasnici, navedeno da ne čini njegov posjed poštenim iz razloga što su
tužitelj, kao i njegovi prednici, znali da se radi o suvlasničkim udjelima nekretnina u
vlasništvu tuženika, odnosno njegovih pravnih prednika. Iz svega navedenog, da
proizlazi da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću, jer da nisu ispunjeni
uvjeti, obzirom da ni tužitelj, ni njegovi pravni prednici nisu bili savjesni posjednici,
uzevši u obzir da je pravni prednik tuženika, pok. D. M. B., stekao
suvlasničke udjele na predmetnim nekretninama temeljem rješenja o nasljeđivanju
iza pok. M. B., a tuženici da su iste stekli rješenjem o nasljeđivanju iza pok.
D. M. B.. Tuženici ukazuju na odredbu čl. 159. Zakona o vlasništvu
i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,
129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), na
temelju koje da proizlazi da na osnovi posjeda koji nije pošten, ma koliko dugo on
trajao, da se dosjelošću ne može steći vlasništvo. Navode da je tužiteljev otac
B. A. znao za svog pok. oca B. M. i za svoju braću, među
kojima je pok. D. M. B., pravni prednik tuženika, te samim time da je
znao za njihovo suvlasništvo i suposjed, slijedom čega da tužitelj ne može tvrditi da
je pošten posjednik i da nije znao da mu ne pripada pravo na samoposjed, ukazujući
na odredbe čl. 18. ZV-a. Tuženici se očituju i na podnesak tužitelja u kojem su
predloženi dokazni prijedlozi koje je tužitelj dostavio sudu i punomoćniku tuženika na
pripremnom ročištu. Što se tiče Prijavnog lista od 30. prosinca 1960. godine, da je
vidljivo da isti nije potpisan od strane svih suvlasnika predmetnih nekretnina,
odnosno svi posjednici čije pravo posjeda proizlazi iz prava suvlasništva. Navedeni
Prijavni list da su potpisali samo dva suvlasnika i to tužiteljev otac B. A.
i njegov brat B. A.. Tuženici ističu da isti nisu potpisali još dva brata,

9

Posl.br. 31 P-80/2021-59

B. G. i B. D. M., te sestra M. B. i majka A.
B., pri čemu postavlja pitanje ima li navedeni Prijavni list pravni učinak prema
onima koji ga nisu potpisali, i na koji način je isti tako manjkav i nepotpisan dospio u
Katastar. Osvrću se i na Akt o podjeli iz kojeg da je razvidno da su ga također
potpisali samo određeni suvlasnici, opet B. A. i njegov brat B.
A., te da su umjesto potpisa, sestra i majka stavile križić, dok navedeni Akt o
podjeli da nije potpisan od strane preostala dva brata, B. G. i B.
D. M.. Tuženici ističu da je notorna činjenica da ukoliko određeni akt, ugovor
ili sporazum koji se tiče diobe nekretnine nije pravno valjan ako ne uključuje sve
suvlasnike, slijedom čega da spomenuti Akt o podjeli ne proizvodi pravni učinak
valjanog ugovora o diobi, obzirom da isti nije potpisan od strane svih suvlasnika
predmetnih nekretnina. Pok. D. M. B., suprug drugotuženice i otac
prvotuženice i trećetuženika, da nije sudjelovao u sklapanju spomenutog Akta o
podjeli, pri čemu da isti nema pravnog učinka prema njemu niti prema njegovim
nasljednicima. Sve navedeno da se odnosi i na priloženi Ugovor o diobi braće od 11.
veljače 1957. godine. Spomenuti Ugovor da može eventualno predstavljati neki
sporazum oko načina korištenja pojedinih dijelova nekretnina, no i u slučaju da je
postojala usmena suglasnost ostalih suvlasnika koji nisu sudjelovali niti u sastavljanju
niti potpisivanju navedenog Ugovora, samo da dokazuje da je posjed tužitelja i
njegovih pravnih prednika nepošten. Pravni prednik tuženika, pok. D. M.
B. da nije nikada potpisao sporazum (ugovor) o diobi ili razvrgnuću
suvlasništva, te da takav akt ne može dirati u njegova prava, upućujući na odredbu
čl. 56. st. 1. ZV-a i sudsku praksu.

7. Tužitelj u podnesku od 22. ožujka 2023. godine tvrdi da je zajedno sa
svojim bratom Stankom (vjerojatno misleći Milanom) nasljednik iza pok. A.
B. koji da je stekao suvlasnički dio predmetnih nekretnina, a koje čine imanje
Kaštel Sv. Ivan, temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 11. rujna 1941. godine. U
navedenom ugovoru da su kao kupci naznačeni i njegova braća B. A., B. M. D., a predmet
kupoprodaje bile su nekretnine k.č. 184 zgr, 2260, 2261/1, 2261/2, 2261/3, 2261/4,
2261/5, 2262, 2464, a sve k.o. S. I.. Između oca tužitelja i njegovog brata, pok.
B. A., uključujući i pok. D.
M. B., prednika tuženika, da je došlo do podjele obiteljskog imanja na
kojem su ostali živjeti samo sinovi A. i A., dok je M. poginuo u Drugom
svjetskom ratu, a Eugenio da je poginuo u Rijeci i da nije bio oženjen niti imao djece.
Prva dioba između braće A. i Antona, koji su ostali na imanju, da je
provedena 1954. godine koje godine su potpisali Akt o podjeli, a sve uz suglasnost
ostale braće, majke i sestre, koji da u diobi nisu tražili ništa. Među navedenom
braćom da je dioba nekretnina izmijenjena glede diobe kuće i oko kuće temeljem
Ugovora o diobi od 11. veljače 1957. godine. Ovim Ugovorom da je utvrđeno što
kojem od braće pripada u vlasništvo glede Kaštela, pa je slijedom toga Bratović
A. pripala 1/3 glavnog kaštela (misli se na viši volumen), te mali Kaštel u cijelosti
(manji volumen). Što se tiče samog Kaštela, 2/3 dijela glavne zgrade (višeg
volumena) da je pripalo u samovlasništvo A. B., te je upravo na taj
način nakon 1957. godine prezidana unutrašnjost kaštela na način da je od prizemlja
pa do drugog kata samo A. u posjedu 2/3 većeg volumena prema Crkvi, a što
da je utvrdio i sud na uviđaju. Nakon provedene diobe, A. i A. da su se
smatrali vlasnicima svatko svojeg dijela imanja i da je svatko držao u posjedu svoj
dio. A., odnosno njegovi potomci da su izveli znatne radove na svojem dijelu
Kaštela, dok su u dijelu Kaštela prema Crkvi živjeli A. i njegova obitelj sve do

10

Posl.br. 31 P-80/2021-59

1977. godine, no da je i nakon toga ključeve tog dijela Kaštela imao isključivo tužitelj i
njegov brat M.. Nikada da jedni drugima nisu smetali posjed niti svojatali
međusobno ono što je u diobi pripalo drugome, te da nije bilo sporova u obrađivanju i
korištenju poljoprivrednih zemljišta, da na pojedinim nekretninama je svatko za sebe
zasadio masline koje da su trajne nasade i da se nikad nije bunio, a sve zato jer da
su svi znali da je dioba provedena 1954., odnosno 1957. godine. Tužitelj da je, nakon
započinjanja ovog postupka, pronašao Prijavni list iz 1960. godine u Odjelu za
katastar nekretnina Poreč. Prijavni list da su potpisali otac tužitelja, ali i B.
J., stric tužitelja, a otac B. J., iz kojeg da je vidljivo da su u
katastarskom operatu, do tada u posjedovnom listu 216 k.o. Sveti Ivan, bili upisani
A. B. i B. A., svaki u ½ dijela, a da se nakon toga dio kuće s
dvorištem na k.č. 184 zgr površine 2234 m2, zajedno s nekretninama k.č. 2219,
2220/1, 2221/1, 2221/3, 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2261/6, 2263, 2264, 2290/2,
2484/6, 2581, 2582, 2193/4, prenosi u novi posjedovni list, posjednika Bratović
Anastazija, oca tužitelja. Upravo navedene nekretnine da tužitelj potražuje, s time da
u cijelosti potražuje nekretnine k.č. 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2264, 2220/1, 2219,
2221/1,2221/3, 2484/6, sve k.o. Sveti Ivan i k.č. 1813 k.o. Muntrilj, dok nekretnine
k.č. 184 zgr. 2263, 2215/12, 2290/2 k.o. Sveti Ivan i k.č. 1812/2 potražuje u dijelu
prema skici mjerničkog vještaka, a koje skice su izrađene u predmetu Općinskog
suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, posl.br P-878/2017, te kojima
se služio sud u ovom postupku. Predmetne nekretnine da je nasljeđivanjem stekao
tužitelj iza smrti svog oca, pok. A. B., umrlog 1996. godine, a koji da
je iste stekao diobom sa svojom braćom. Tužiteljev otac da je od provedene diobe,

1954., odnosno 1957. godine u zakonitom, poštenom, istinitom i samostalnom
posjedu nekretnina stečenih diobom, slijedom čega da je iste stekao i temeljem
instituta dosjelosti. Samim time, da je i tužitelj u zakonitom i samostalnom posjedu
predmetnih nekretnina nakon smrti svojega oca, pa da su i u odnosu na njega,
ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Prilikom sastava tužbe koja se
vodi pred Općinskim sudom u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno pod
posl.br. P-878/2017, tužitelj da je bio utužio osobe za koje je utvrđeno da su
preminule prije pokretanja predmetne tužbe, te je između ostalog, bio tužen i D.
B.. Budući da je isti preminuo prije podnošenja tužbe, tužitelji u navedenom
postupku, da su u odnosu na njega povukli tužbeni zahtjev, te je poslije ovdje tužitelj,
podnio novu tužbu protiv njegovih nasljednika ovdje tuženika, koji dolaze upisani na
svim nekretninama koje tužitelj potražuje tužbom, a što da je i predmet ovog
postupka. Tužitelj naglašava da je potrebno u predmetu posl.br. P-878/2017 pričekati
da vještak nadopuni svoj nalaz, jer da u protivnom ne može precizirati tužbeni zahtjev
za parcele i zgradne nekretnine od kojih da su neke geometrijski podijeljene između
braće A. i A. još 1954., odnosno 1957. godine, dok da su neke između
braće podijeljene na način da je određena parcela pripala jednom bratu, a određena
parcela drugom bratu. Nakon provedenog uviđaja na licu mjesta s mjerničkim
vještakom, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev, uzevši u obzir provedenu diobu
obiteljskog imanja između svog pok. oca A. B. i strica A.
B., iz 1954., 1957. godine na način da glasi:

"Utvrđuje da je tužitelj S. B., iz V., S.. I. 3, OIB: , vlasnik:

- k.č. 1813 u zk.ul. 281 k.o. Muntrilj u 5544/25920 dijela,

- k.č. 2484/6 u zk. ul. 165 k.o. Sveti Ivan u 3960/21600 dijela,

- k.č. 2221/1, 2219 i 2220/1 u zk.ul. 486 k.o. Sveti Ivan u 7920/86400 dijela,

11

Posl.br. 31 P-80/2021-59

- k.č. 2261/5, 2264, 2261/4, 2261/3 u zk.ul. 496 k.o. Sveti Ivan u 264/1296
dijela, pa su mu tuženici dužni priznati vlasništvo i trpjeti upis prava vlasništva na
svim njihovim suvlasničkim dijelovima na ime i vlasništvo tužitelja, a tužitelj je
ovlašten temeljem ove presude, po njezinoj pravomoćnosti ishoditi upis svojeg prava
vlasništva, na svim suvlasničkim dijelovima tuženika.

Utvrđuje da je tužitelj S. B., iz V., S.. I. 3, OIB:, vlasnik:

- dijela k.č. 1812/2 u zk.ul. 281 k.o. Muntrilj, i to zapadnog dijela do žice koji
dio je prikazan na skici nalaza broj 7, mjerničkog vještaka Orlanda Bulešića u
predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, posl.br.
P-878/2017, koja skica je sastavni dio ove presude, u 5544/25920 dijela, pa su mu
tuženici dužni priznati vlasništvo i trpjeti uspostavljanje nove katastarske čestice u
katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama za navedeni dio i upis novonastale
čestice na ime i vlasništvo tužitelja u 5544/25920 dijela

- dijela k.č. 2215/12 u zk.ul. 486 k.o. Sveti Ivan i to zapadnog dijela, u naravi
oranica do granice kulture kako je prikazano na skici nalaza broj 2, mjerničkog
vještaka O. B. u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u
Rovinju – Rovigno, posl.br. P-878/2017, koja skica je sastavni dio ove presude, u
7920/86400 dijela, pa su mu tuženici dužni priznati vlasništvo i trpjeti uspostavljanje
nove katastarske čestice u katastarskom operatu i u zemljišnim knjigama za
navedeni dio i upis novonastale čestice na ime i vlasništvo tužitelja u 7920/86100
dijela (86400?)

- dijela k.č. 2290/2 u zk.ul. 393 k.o. Sveti Ivan, i to južnog dijela koji u cijelosti
predstavlja maslinjak do granice kulture, sve kako je to prikazano na skici broj 1,
mjerničkog vještaka O. B. u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola,
Stalna služba u Rovinju – Rovigno, posl.br. P-878/2017, koja skica je sastavni dio
ove presude, u 7920/43200 dijela, pa su mu tuženici dužni priznati vlasništvo i trpjeti
uspostavljanje nove katastarske čestice u katastarskom operatu i u zemljišnim
knjigama za navedeni dio i upis novonastale čestice na ime i vlasništvo tužitelja u
7920/43200 dijela

- dijela k.č. 2263 u zk.ul. 496 k.o. Sveti Ivan, i to južnog dijela koji se sastoji od
livade i oranice do granice kulture, sve kako je to prikazano na skici broj 6,
mjerničkog vještaka Orlanda Bulešića u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola,
Stalna služba u Rovinju – Rovigno, posl.br. P-878/2017, koja skica je sastavni dio
ove presude, u 264/1296 dijela, pa su mu tuženici dužni priznati vlasništvo i trpjeti
uspostavljanje nove katastarske čestice u katastarskom operatu i u zemljišnim
knjigama za navedeni dio i upis novonastale čestice na ime i vlasništvo tužitelja u
264/1296 dijela

- dijela k.č. 184 zgr. u zk.ul. 496 k.o. Sveti Ivan, koji je na skici nalaza vještaka
vještaka Orlanda Bulešića u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u
Rovinju – Rovigno, posl.br. P-878/2017, na listu 326 označen žutom bojom izuzev
ruševine koja je označena brojkom 1, u 264/1296 dijela, pa su mu tuženici dužni
priznati vlasništvo i trpjeti uspostavljanje nove katastarske čestice u katastarskom
operatu i u zemljišnim knjigama za navedeni dio i upis novonastale čestice na ime i
vlasništvo tužitelja u 264/1296 dijela."

7.1. Tuženici su se protivili preinaci tužbenog zahtjeva, obzirom da je tužbeni
zahtjev preinačen podneskom nakon zaključenja prethodnog postupka, te da je u
predmetu posl.br. P-878/17 nalaz vještaka O. B. predan sudu u Rovinju
još u lipnju 2021. godine, pa da je tužitelj imao vremena preinačiti tužbeni zahtjev
prije zaključenja prethodnog postupka.

12

Posl.br. 31 P-80/2021-59

7.2. Sud nije prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva, te je Rješenjem na
zapisnik od dana 30. ožujka 2023. godine odbijena preinaka određena podneskom
od 22. ožujka 2023. godine.

8. Podneskom od 22. ožujka 2023. godine, tužitelj opetovano predlaže
spajanje ovog postupka s postupkom koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli –
Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno pod posl.br. P-878/2017, smatrajući da bi
isto bilo svrsishodnije i ekonomičnije, jer da bi se meritorna odluka u oba predmeta
temeljila na identičnom činjeničnom stanju i identičnoj pravnoj osnovi. Budući da se
postupci ne vode pred istim sudovima, te da se ne može primijeniti čl. 313. st. 1.
ZPP-a, predlaže da sud zatraži od Vrhovnog suda Republike Hrvatske da donese
rješenje kojim bi se ovosudni predmet delegirao u nadležnost Općinskog suda u Puli
– Pola, a sve sukladno čl. 68. st. 1. ZPP-a.

8.1. Tuženik se, u podnesku od 24. ožujka 2023. godine protivi prijedlogu
tužitelja tvrdeći da su u ovom postupku provedeni svi dokazi i da je stvar „zrela“ za
donošenje odluke, dok da je u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Puli –
Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno pod posl.br. P-878/2017, proveden samo
očevid na licu mjesta i izrađen nalaz sudskog vještaka – mjernika, te da se ne nazire
dovršetak postupka. Slijedom navedenog, smatra da je prijedlog tužitelja
neutemeljen i predlaže njegovo odbijanje.

8.2. Sud je prijedlog tužitelja za delegacijom nadležnosti odbio rješenjem na zapisnik od dana 30. ožujka 2023. godine.

9. U postupku je utvrđeno da je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika dana 02.
veljače 2021. godine, te da je tužbenim zahtjevom obuhvatio suvlasničke dijelove
tuženika na 30 utuženih katastarskih čestica. Tužitelj je dana 22. ožujka 2023.
godine podneskom odredio tužbeni zahtjev kojim je obuhvatio suvlasničke dijelove
tuženika na 14 katastarskih čestica. Međutim, sud nije prihvatio preinaku tužbenog
zahtjeva tužitelja od 22. ožujka 2023. godine iz razloga jer je tužitelj preinaku
izvršio nakon zaključenog prethodnog postupka, ali i iz razloga jer je tužitelj i prije
preinake od 22. ožujka 2023. godine znao za sve nekretnine, pa tako i za one koje
nisu obuhvaćene preinakom od 22. ožujka 2023. godine, budući da je tužitelj protiv
pravnog prednika tuženika već bio podnio tužbu u drugom postupku (koji se vodi
kod Općinskog suda u Puli-Pola Stalne službe u Rovinju-Rovigno posl.br. P-878/17),
te je tužitelj već tada znao što točno potražuje tužbom koju je podnio protiv tuženika
dana 02. veljače 2021. godine.

10. Uvidom u preslik spisa Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u
Rovinju-Rovigno posl.br. P-878/17 utvrđeno je da su tužitelj S. B. i
njegov brat M. B. dana 30. lipnja 2017. godine podnijeli tužbu protiv 32
tuženika, među kojima je kao drugotuženik bio označen D. B. pok. Mate,
nepoznatog boravišta, a predmet tužbenog zahtjeva bile su nekretnine i to k.č.br.
1812/2, 1813, obe k.o. Muntrilj, zatim k.č.br. 2581 i 2582 obe k.o. Sv. Ivan, zatim k.č.
2484/6 k.o. Sv. Ivan, zatim k.č. 2290/2 k.o. Sv. Ivan, zatim k.č. 2215/12, 2219,
2220/1, 2221/1, sve k.o. Ivan, zatim k.č. zgr. 184, 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2263 i
2264, sve k.o. Sv. Ivan. Nesporno je utvrđeno da je D. B. pok. Mate koji
je bio označen kao drugotuženik, otac V. A. A. i E. M.
B., te suprug D. B. koje su u predmetu Općinskog suda u Pazinu
Stalne službe u Poreču-Parenzo posl.br. P-80/2021 označeni kao tuženici. U
predmetu posl.br. P-878/17 postupak je još uvijek u tijeku, dana 14. studenog

13

Posl.br. 31 P-80/2021-59

2018. godine održana je glavna rasprava na licu mjesta na kojoj je bio, između
ostalih, i tužitelj S. B. i njegov punomoćnik, te mjernički vještak radi
identifikacije predmetnih nekretnina. Mjernički vještak u tom predmetu je izradio i
pisani nalaz i mišljenje, a sastavni dio istog su i skice odnosno fotografije
predmetnih nekretnina kako zemljišnih tako i zgradnih, te izvodi iz katastarskih
planova kao i prijepisi posjedovnih listova.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č.zgr. 184, 2260,
2261/1, 2261/2, 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2262, 2263 i 2264, sve upisane u z.k.ul.
496 k.o. Sv. Ivan dolaze upisane u suvlasništvo šest osoba, među kojima su i
tužitelj Stanko Bratović u 132/1296 dijela i tuženici svaki u 88/1296 dijela.
11.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č. 2193/2, 2215/4,
2215/12, 2218/2, 2219, 2220/1, 2221/1, 2237/14 i 2237/16 dolaze upisane u z.k.ul.
486 k.o. Sv. Ivan u suvlasništvu deset osoba, među kojima su i tužitelj Stanko
Bratović u 5820/86400 i tuženici svaki u 2640/86400 dijela.

11.2. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č. 2080/1,
2084/1, 2084/2 i 2290/2 dolaze upisane u z.k.ul. 393 k.o. Sv. Ivan u suvlasništvu
sedam osoba, među kojima su i tužitelj S. B. u 5820/43200 i tuženici svaki
u 2640/43200 dijela.

11.3. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č. 2484/6 dolazi
upisana u XLV z.k. tijelo z.k.ul. 165 k.o. Sv. Ivan u suvlasništvu sedam osoba,
među kojima su i tužitelj Stanko Bratović u 2544/21600 dijela i tuženici svaki u
1320/21600 dijela.

11.4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č. 2220/5 dolazi
upisana u z.k.ul. 1603 k.o. Sv. Ivan u suvlasništvu više osoba, među kojima su i
tužitelj Stanko Bratović u 1860/86400 dijela i tuženici svaki u 2640/86400 dijela.
11.5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da k.č. 1809, 1810,
1811, 1812/2 i 1813 dolaze upisane u z.k.ul. 281 k.o. Muntrilj u suvlasništvo više
osoba, među kojima su i tužitelj S. B. u 3492/25920 dijela i tuženici svaki
u 1848/25920 dijela.

12. Uvidom u preslik ostavinskog spisa posl.br. O-299/96 utvrđeno je da je iza
pok. B. A. od pok. Mate (oca tužitelja) koji je umro 14. kolovoza 1996.
godine vođen ostavinski postupak, da je održana ostavinska rasprava na kojoj je
između ostalih nasljednika bio prisutan i B. S. (tužitelj), da je sa
nasljednicima utvrđena ostavinska imovina prema kojoj ostavitelj tj. otac tužitelja je
suvlasnik na određenim nekretninama i sukladno tome je donijeto Rješenje o
nasljeđivanju dana 27. studenog 1996. godine kojim je utvrđeno da ostavinsku
imovinu ostavitelja čine nekretnine k.č. 1829/11, 1829/19, 1994/5, 2116/2, sve k.o.
Sv. Ivan u 1/12 dijela, zatim nekretnine k.č. 2215/4, 2220/1, 2193/2, 2219, 2221/1,
2237/14, 2237/16, 2215/12, 2218/2, sve k.o. Sv. Ivan u 22/240 dijela, zatim
nekretnine k.č.zgr. 184, 2260, 2261/1, 2261/2, 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2262, 2263 i
2264 sve k.o. Sv. Ivan u 11/54 dijela, zatim nekretnina k.č. 2484/6 k.o. Sv. Ivan u
22/120 dijela, zatim nekretnine k.č.br. zgr. 263/1, 2272/2, 2022/1, 2080/1, 2084/1,
2084/2 i 2290/2 sve k.o. Sv. Ivan u 22/120 dijela, te k.č.br. 1880/2 k.o. Muntrilj u
cijelosti. Dopunskim rješenjem o nasljeđivanju posl.br. O-299/96-11 od 26. listopada

2009. godine utvrđeno je da je iza pok. Anastazija Bratovića pok. Mate ostala i
imovina koja se sastoji od nekretnina i to k.č. 1809, 1810, 1811, 1812/2 i 1813 sve
k.o. Muntrilj, sve u 22/120 dijela, te su nasljednicima na nekretninama iz Rješenja o
nasljeđivanju od 27. studenog 1996. godine i Dopunskog rješenja o nasljeđivanju od

26. listopada 2009. godine proglašeni S. B. u ½ dijela i M. B. u

14

Posl.br. 31 P-80/2021-59

½ dijela (sinovi ostavitelja). Uvidom u zapisnike povodom raspravljanja ostavinske
imovine ostavitelja kao i naknadno pronađene ostavinske imovine iza pok.
A. B. utvrđeno je da je na ostavinskoj raspravi sudjelovao S.
B. (tužitelj) i da je bio upoznat što točno čini ostavinsku imovinu iza njegovog
oca.

13. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-2921/2017-16 UPP-OS-
83/17 od 21. listopada 2020. godine iza pok. B. D. M. utvrđeno je
da je iza ostavitelja ostala imovina i to nekretnine k.č. 2484/6 k.o. Sv. Ivan u
3960/21600 dijela, zatim k.č. 2080/1, 2084/1, 2084/2 i 2290/2 sve k.o. Sv. Ivan, sve
u 7920/43200 dijela, zatim k.č. 2193/2, 2215/4, 2215/12, 2218/2, 2219, 2220/1,
2221/1, 2237/14 i 2237/16 sve k.o. Sv. Ivan u 7920/86400 dijela, zatim k.č.zgr. 184,
2260, 2261/1, 2261/2, 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2262, 2263 i 2264 sve k.o. Sv. Ivan, u
44/216 dijela, zatim k.č. 2220/5 k.o. Sv. Ivan u 7920/86400 dijela, te k.č. 1809,
1810, 1811, 1812/2 i 1813 sve k.o. Muntrilj u 198/1080 dijela. Nasljednicima su
proglašeni supruga D. B., kćerka V. A. A. i sin E. M.
B., svaki u 1/3 dijela. Rješenje o nasljeđivanju provedeno je u zemljišnim
knjigama.

14. Uvidom u prijepise posjedovnih listova utvrđeno je da su između ostalih
kao posjednici na nekretninama k.č.zgr. 184, 2260, 2261/1, 2261/2, 2261/3, 2261/4,
2261/5, 2262, 2263, 2264, 2193/2, 2215/12, 2218/2, 2219, 2220/1, 2221/1, 2237/14,
2237/16, 2080/1, 2084/1, 2084/2, 2290/2, 2284/6, sve k.o. Sv. Ivan bili upisani i
S. B. (tužitelj) i D. B. (suprug i otac tuženika). Na
nekretninama k.č. 1809, 1810, 1811, 1812/2 i 1813, sve k.o. Muntrilj, kao posjednik
bio je upisan B. M. (djed S. B. i otac D. B.).

15. Iz akta o podjeli (126-127) proizlazi da su B. A., B.
A. i njihova majka B. M. izvršili podjelu dana 20. kolovoza 1954.
godine i da je A. B. dodijeljena kuća nazvana "Graner" prema Crkvi
s 4,25 m kolibe zvane "Carozziera" pripojene uz kuću i pola izgorene kolibe prema
Crkvi i posticia (smočnica) i korito kako je već omeđen vrt prema cesti 1/3 sa
pašnjakom i borovom šumicom prema Crkvi kako je već omeđeno, bez ikakvog
prava prema istoku i s dužnošću zatvaranja (ograđivanja) od ugla vrta do izgorene
kolibe, pravo na cisternu kako bi se korito pokrilo za korištenje kao cisterna, uz
zajednički trošak svih pet stranaka. Pravo prolaza pješice prema jugu/Pinetu (borovu
šumicu) do široke ceste. Šuma zvana Crkvenčić, oranice Vala i Urati, vinograd zvan
Podsternu s 2000 loza. U istom aktu se navodi da su braća Anastasio, Antonio i
Maria dužni u kući nazvanoj "Graner" za potrebe stanovanja izraditi podove, u
polovici kuće, prvi i drugi kat. U aktu je opisano što se ima popraviti i pregraditi i
tko će snositi zidarske troškove, stolarske troškove i potreban materijal.

15.1. Iz navedenog akta o podjeli unatoč nazivima kuće, kolibe i opisa kulture
nije moguće utvrditi o kojim se katastarskim česticama radilo u predmetnoj podjeli.
Također nije jasno kako se u navedenom aktu navode samo tri osobe, a da
istovremeno se u aktu spominje "uz zajednički trošak svih pet stranaka", dakle da
osim troje osoba je bilo još stranaka koji nisu imenovani. A u ukupnosti svih
provedenih dokaza utvrđeno je da je pok. M. B. (otac tužitelja) imao još
djece osim onih navedenih u aktu o podjeli. A nesporno je da ostala djeca, pa tako
ni pravni prednik tuženika, nisu sudjelovala u aktu o podjeli.

15

Posl.br. 31 P-80/2021-59

16. Iz ugovora Diobe između braće (129-130) proizlazi da su se 11. veljače

1957. godine B. A. i B. A., oboje od oca pok. M. i sestra
M. i žena pok. M., B. A., podijelili tako da A. B. ima
dva dijela, a A. B. 3 dijela od imovine pok. M. B., jer da sve
parcele oni posjeduju od 1954. godine, a da 11. veljače 1957. godine popravljaju
Diobu od kuće i oko kuće i to tako da će A. B. posjedovati voznicu
(carozzeriju) zajedno i polovicu "Granera" u pravcu prema Crkvi i polovicu štale
zapaljene bez krova i dva dijela Kaštela (Dvora) i polovicu Baladura i škale pravac
prema Crkvi i vrtlić blizu Baladura pravac isto prema Crkvi u pravcu ispred Baladura
3,40 m. A ostalo zemljište da ostaje po staroj Diobi koja je izvršena 1954. godine. U
ugovoru o diobi od 11. veljače 1957. godine se opisuje i dogovor popravka kuće.
Također se opisuje što kojem od ovo dvoje braće (Anastasiu i Antunu) pripada.
16.1. Iz navedenog Ugovora od 11. veljače 1957. godine proizlazi da su od
strane diobnih stranaka Ugovor potpisali B. A. a da je
znak križem stavila M. B. dakle da u postupku diobe
nije sudjelovao i pravni prednik tuženika.

16.2. Tužitelj je tijekom postupka navodio da su i ostala braća sudjelovala u
Ugovoru o podjeli iz 1954. i 1957. godine, odnosno da su se suglasili o diobi
međutim ti navodi tužitelja su samo paušalni navodi, a niti jednim dokazom tužitelj
nije dokazao da su i ostala braća znala za diobu i da su dali suglasnost za istu.
Tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz, ni materijalni, ni personalni da su se ostala
braća, osim Anastasia i Antona, suglasili sa diobom, a nesporno je da su i ostala
braća bili suvlasnici na predmetnim nekretninama.

17. Iz Prijavnog lista broj 1742/1960 (121-123) u kojem je naznačeno
"provedeno kratkim putem" proizlazi da su se B. A. i B. A.
suglasili da se izvrši promjena vezano za k.č. zgr. 184, k.č. 2219, 2220/1, 2221/1,
2221/3, 2261/3, 2261/4, 2261/5, 2261/6, 2263, 2264, 2290/2, 2484/6, 2581, 2582 i
2193/2, sve k.o. Sv. Ivan tako da prema novom stanju B. A. dobiva dio
zgr. 184 površine 3352 m2, a B. A. 2234 m2 i ostale katastarske
čestice.

17.1. U priloženom Prijavnom listu nema skice, a također u postupku izrade
Prijavnog lista sudjelovali su samo A. B. i A. B., ali ne i druga
njihova braća, pa tako ni pravni prednik tuženika. Slijedom toga, takav Prijavni list ne
proizvodi pravne učinke.

18. Iz iskaza tužitelja i svjedoka, posebno svjedoka koji su u krvnom
srodstvu sa tužiteljem, nesporno je utvrđeno da je B. M. (otac tužitelja) imao
sinove B. A. (tužiteljev otac), B. A., B. G.,
B. D. M. (oca i supruga tuženika) i kćerku M., te ženu.

19. Iz akata o podjeli iz 1954. godine i Ugovora diobe iz 1957. godine
nesporno proizlazi da se vršila podjela imovine na nekretninama, a da u toj podjeli -
diobi nisu sudjelovali svi suvlasnici, već da su sudjelovali samo B. A. i
B. A., te M.. Slijedom toga, sud utvrđuje da dogovor između određene
braće o podjeli izvršen 1954. odnosno 1957. godine ne može proizvoditi pravne
učinke budući da nisu sudjelovali svi suvlasnici nekretnina. A tužitelj je u spis

16

Posl.br. 31 P-80/2021-59

dostavio Kupoprodajni ugovor iz 1942. godine u kojem se kao kupac nekretnine, između ostalih, navodi i D. M. B. tj. pravni prednik tuženika.

20. Nadalje, i iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. B. A.
nesporno proizlazi da su njegovi nasljednici (tj. i tužitelj) znali da podjela iz 1954. i

1957. godine nije valjano izvršena, niti je ista provedena budući da su nasljednici
iza pok. A. B. u ostavinskoj raspravi iza svog oca potvrdili da
ostavinsku imovinu iza A. B. čine određene nekretnine, ali u idealnim
dijelovima i nikako drugačije tj. ne kao samovlasnik.

20.1. I iz samog iskaza tužitelja proizlazi da se on uvijek poziva na konkretne
realne dijelove na nekretninama, a unatoč toga on je tužbeni zahtjev koncipirao tako
da traži idealne dijelove na kojima dolaze upisani tuženici tj. potražuje nekretnine u
idealnim dijelovima unatoč što smatra i tvrdi da njemu pripadaju konkretni određeni
realni dijelovi na određenim nekretninama.

21. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničkog vještaka, tužitelja osobno i
punomoćnika stranaka utvrđeno je da: nekretnine u k.o. Sv. Ivan i to:

- k.č. 1810 s površinom prema službenom kat. stanju od 784 m2, je u naravi šikara,

- k.č. 1809 s površinom prema službenom kat. stanju od 345 m2, je u naravi šikara,

- k.č. 1811 s površinom prema službenom kat. stanju od 709 m2, je u naravi
šikara,

- k.č.br. 1813 s površinom prema službenom kat. stanju od 1859 m2, je u naravi livada,

- k.č.br. 1812/2 s površinom prema službenom kat. stanju od 27662 m2, je u naravi
šikara i šuma. (Tužitelj je na licu mjesta pokazao da koristi k.č. 1813 i zapadni dio
od k.č. 1812/2, s time što je zapadni dio od istočnog dijela iste k.č. odijeljen
žičanom ogradom u smjeru sjever-jug tako da tužitelj od k.č. 1812/2 koristio dio
šume koji ujedno zaokružuje i ranije navedenu k.č. koju koristi i to 1813).
Vještak je iskazao da je skica na listu 336 rovinjskog spisa P-878/17 na kojoj su
prikazane nekretnine u k.o. Muntrilj istovjetna rečenom i pokazanom od strane
tužitelja i da je označena i žičana ograda.

- k.č. 2484/6 s površinom prema službenom kat. stanju od 2341 m2, je u naravi
oranica. Vještak je iskazao da je skica na listu 334 rovinjskog spisa P-878/17 na
kojoj je prikazana ta nekretnina istovjetna pokazanom od strane tužitelja.
- k.č.br. 2221/1 s površinom prema službenom kat. stanju od 2613 m2, je u naravi
šuma,

- k.č.br. 2219 s površinom prema službenom kat. stanju od 1342 m2, je u naravi
šuma,

- k.č.br. 2220/1 s površinom prema službenom kat. stanju od 6950 m2, je u naravi
šuma i oranica,

- k.č.br. 2220/5 s površinom prema službenom kat. stanju od 4820 m2, je u naravi šuma,

- k.č.br. 2218/2 s površinom prema službenom kat. stanju od 1560 m2, je u naravi šuma i pašnjak.

17

Posl.br. 31 P-80/2021-59

Nakon što je mjernički vještak identificirao navedene nekretnine tužitelj je osobno
izjavio da on nije vlasnik k.č. 2218/2 i 2220/5, te da te katastarske čestice ne
potražuje.

- k.č.br. 2215/12 s površinom prema službenom kat. stanju od 12776 m2, je u naravi cca 2/3 maslinik, 1/3 oranica,

- k.č.br. 2193/2 s površinom prema službenom kat. stanju od 1885 m2, je u naravi maslinik.

Nakon što je vještak identificirao te nekretnine tužitelj je izjavio da on posjeduje i da
je vlasnik na k.č. 2215/12, ali samo onog dijela na kojem nisu masline tj. da je
njegov dio cca 1/3 dijela, a preostale 2/3 dijela gdje su masline da nije njegovo
vlasništvo, već od Josipa Bratovića. Za k.č. 2193/2 izjavio je da nije njegovo
vlasništvo i da nju ne potražuje.

Vještak je izjavio da skica na listu 331 rovinjskog spisa P-878/17, na kojoj je
prikazana k.č. 2215/12 da je skica sa tog lista istovjetna pokazanom od strane
tužitelja te da onaj dio gdje piše da je oranica odnosno zapadni dio iste je pokazao
tužitelj da je njegova.

- k.č.br. 2290/2 s površinom prema službenom kat. stanju od 4888 m2, je u naravi cca ¾ maslinik, ¼ šikara,

- k.č.br. 2080/1 s površinom prema službenom kat. stanju od 1125 m2, je u naravi
šikara,

- k.č.br. 2084/1 s površinom prema službenom kat. stanju od 1465 m2, je u naravi šuma,

- k.č.br. 2084/2 s površinom prema službenom kat. stanju od 2543 m2, je u naravi šuma.

Vještak je izjavio da skica na listu 330 rovinjskog spisa P-878/17 na kojoj je
prikazana k.č. 2290/2 da dijelovi označeni sa dio A, dio B i dio C u naravi jesu
maslinici, te jedan dio dijela D u naravi je maslinik te je isprekidanom linijom odvojen
od dijela šikare za koji je tužitelj izjavio da ne koristi odnosno da koristi samo
dijelove pod maslinikom. (Tužitelj je izjavio da on nije vlasnik i da ne potražuje k.č.
2080/1, k.č. 2084/1 i k.č. 2084/2, jer da su te parcele od Josipa Bratovića. Za k.č.
2290/2 tužitelj je izjavio da on obrađuje maslinik i masline da je on posadio i to na
cca ¾ dijela te kat. čestice, a preostali sjeverni dio te parcele da je od Josipa
Bratovića.)

- k.č.br. 2237/14 s površinom prema službenom kat. stanju od 5154 m2, je u naravi oranica i pašnjak,

- k.č.br. 2237/16 s površinom prema službenom kat. stanju od 1120 m2, je u naravi
šuma i put. (Tužitelj je izjavio da on ne potražuje k.č. 2237/14 i 2237/16 jer da
nisu njegovo vlasništvo već da je vlasnik tih parcela Josip Bratović.)
- k.č.br. 2260 s površinom prema službenom kat. stanju od 698 m2, je u naravi
šuma,

- k.č.br. 2261/1 s površinom prema službenom kat. stanju od 8794 m2, je u naravi šuma i pašnjak,

- k.č.br. 2262 s površinom prema službenom kat. stanju od 1590 m2, je u naravi
pašnjak. (Tužitelj je izjavio da on ne potražuje k.č. br. 2260, 2261/1 i 2262 jer da on
nije vlasnik tih parcela, već da je vlasnik Josip Bratović.)

- k.č.br. 2263 s površinom prema službenom kat. stanju od 1690 m2, je u naravi
oranica, sjeverni i južni dio je oranica na ugaru, a 1/3 u središnjem dijelu je oranica,
- k.č.br. 2261/5 s površinom prema službenom kat. stanju od 1748 m2, je u naravi
livada,

18

Posl.br. 31 P-80/2021-59

- k.č.br. 2264 s površinom prema službenom kat. stanju od 216 m2, je u naravi livada,

- k.č.br. 2261/4 s površinom prema službenom kat. stanju od 11272 m2, je u naravi livada i šuma,

- k.č.br. 2261/3 s površinom prema službenom kat. stanju od 1626 m2, je u naravi livada i put,

- k.č.br. 2261/2 s površinom prema službenom kat. stanju od 935 m2, je u naravi
livada i šuma. (Tužitelj je izjavio da je ta parcela njegovo vlasništvo, ali da nije u
posjedu iste, jer da ju je susjed Josip Bratović ogradio žičanom ogradom.)
Vještak je iskazao da cca 1/3 sjevernog dijela k.č. 2263 k.o. Sveti Ivan, kako je u
rovinjskom spisu P-878/17 prikazano na listu 326, označena zelenom bojom, to je
dio za kojeg tužitelj tvrdi da nije njegovo vlasništvo već od Josipa Bratovića.
- k.č.br.zgr. 184 s površinom prema službenom kat. stanju od 5586 m2, je u naravi
kompleks zgrada, stambenih i gospodarskih, cisterna i dvorište. Dijelovi
gospodarskih zgrada su u ruševnom stanju. Dijelovi zgrada se ne upotrebljavaju.
Dijelovi stambene zgrade „Kaštel“ je u derutnom stanju i nije pogodan za stanovanje
ni u prizemlju, ni na katu. Dio stambene zgrade spojen sa gospodarskim zgradama u
njemu se stanuje (a to je dio koji je u rovinjskom spisu P-878/17 na str. 326
označen brojkom 4). Prema skici na str. 326 rovinjskog spisa dijelovi obojeni
žutom bojom označeni sa zaokruženim brojevima 2 i 3 koriste se u gospodarske
svrhe, zaokruženi brojevima 4 i 4a koriste se u stambene svrhe, zaokruženi broj 1 je
u derutnom stanju, zaokruženi broj 10 „Kaštel“ nije pogodan za stanovanje. U
prizemnom dijelu „Kaštela“ vide se pršuti koji vise i tužitelj tvrdi da su njegovi.
(Tužitelj je izjavio da na skici na listu 326 rovinjskog spisa sve što je označeno
žutom bojom da je njegovo vlasništvo i posjed, osim ruševnog dijela koji je u sastavu
žutog dijela označen brojkom 1.)

Vještak je izjavio da k.č. 2215/4 k.o. Sveti Ivan postoji u zemljišnim knjigama u z.k.ul. 486, ali da ne postoji u katastarskom operatu.

22. Očevidom lica mjesta i nakon identifikacije svih nekretnina koje su
predmet tužbenog zahtjeva tužitelja utvrđeno je da je tužitelj osobno izjavljivao da
neke od utuženih nekretnina nisu njegovo vlasništvo, a neke od utuženih nekretnina
da su njegovo vlasništvo, ali u određenom realnom dijelu. Dakle, iz neposredno
utvrđenog na licu mjesta, te izjave tužitelja da neke od utuženih nekretnina nisu
njegovo vlasništvo utvrđeno je da je tužitelj prilikom podnošenja tužbe u ovoj pravnoj
stvari zapravo tražio idealni dio na svim nekretninama na kojima dolaze kao
suvlasnici upisani upravo tuženici. A u tužbi izričito navodi da je vlasnik svih
utuženih nekretnina u suvlasničkim udjelima svih tuženika i da tuženicima ne
pripadaju utužene nekretnine. Iz navedenog sud zaključuje da je tužitelj mijenjao
mišljenje još od vremena podnošenja tužbe zajedno sa svojim bratom Milanom u
predmetu koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-
Rovigno pod posl.br. P-878/17, zatim je mijenjao mišljenje prilikom podnošenja
tužbe u ovoj pravnoj stvari koja se vodi pod posl.br. P-80/2021, te konačno je
promijenio mišljenje na licu mjesta dana 21. veljače 2023.godine, unatoč činjenici
da je tužitelj osobno bio prisutan i na licu mjesta u rovinjskom predmetu posl.br. P-
878/17 kada je također bio prisutan mjernički vještak određen od strane tog suda.
A tužitelj, unatoč što je sud odbio preinaku tužbenog zahtjeva od 22. ožujka 2023.
godine, nije povukao tužbu u odnosu na one nekretnine za koje je izričito izjavio da
se ne smatra vlasnikom jer da nisu njegove.

19

Posl.br. 31 P-80/2021-59

23. Svjedokinja S. R., punica tužitelja, iskazala je da je prvi puta bila
u Sv. Ivanu, konkretno u Kaštelu, kao dijete od 12 godina sa ocem, kod tužiteljevog
oca koji se zvao A.. Drugi puta je bila 1996. godine kada su se njezina
kćerka i tužitelj odlučili oženiti i tada je bila sa svojim mužem i tada se prisjetila
onog dana kada je kao dijete bila pred istim Kaštelom. Dalje je iskazala da je otac
tužitelja popravljao bačve u lijevom dijelu Kaštela, u prizemlju, a majka od tužitelja
ju je pozvala u kuhinju da se ugrije jer je bio zimski period i sve to da je bilo u tom
istom Kaštelu. Drugi puta kada je sa svojim mužem došla u Kaštel kod tužitelja radi
dogovora o vjenčanju njezine kćerke i tužitelja tada su roditelji tužitelja već bili
mrtvi. Kada je drugi puta tj. sa svojim mužem došla kod tužitelja tada je došla u
drugi dio, a ne u onaj isti gdje su živjeli roditelji tužitelja kada je bila kao mala kod
njih. Tom prilikom kada su došli na razgovor oko vjenčanja, a budući da roditelji
tužitelja nisu bili živi, tužitelj je pozvao svog brata M. B. i njegovu ženu
B. O. da budu prisutni umjesto njegovih roditelja. Tužitelj je imao i
vinograd, a na mjestu gdje je njegov otac imao radionu tužitelj je napravio podrum
gdje drži vino. U tom prostoru gdje je bila nekad radiona tužitelj je znao i još uvijek
drži meso kada se suši, kada je jako vruće i vino. Svjedokinja je iskazala da taj lijevi
dio Kaštela koristi tužitelj zajedno sa bratom M., zato jer je to prije bilo od
njihovog oca A.. Tužitelj i njegov brat M. da su ulagali u ono što su
renovirali, uložili su novce u ono što je bilo od njihovog oca. Svjedokinja je iskazala
da bi na licu mjesta pokazala dio sa lijeve strane i gdje su škalini i pilaštri od
kamena i koji dio je natkriven i taj lijevi dio da su renovirali tužitelj i njegov brat
Milan. Napravili su novi krov, stolariju. Kod pilaštri, kod konfina bio je napravljen zid
i od zida na lijevu stranu su koristili S. i M., a na desnu stranu su koristili
susjedi koji se također prezivaju B.. Zid koji je nekad bio između tužitelja i
njegovog brata, te susjeda, netko da je u dijelu srušio prije otprilike godinu dana, ali
ne zna tko. Svjedokinja nije čula, niti vidjela da tužitelju i M. itko brani da koristi
dio kojeg je opisala. Svjedokinja je na fotografijama na stranicama 290 i 304
preslika spisa P-878/17 Općinskog suda u Puli Stalne službe u Rovinju pokazala
Kaštel i gdje su ti pileštri i taj dio na lijevu stranu koriste tužitelj i brat M., a na
desnu stranu od tog zida da je netko prije godinu dana počeo rušiti zid i tu desnu
stranu da koriste susjedi koji se također prezivaju B.. Na lijevoj strani je i korta i
taj lijevi dio korte (dvorišta) također koriste tužitelj i njegov brat jer da je to njihovo.
Vrta koriste tužitelj i njegov brat, sa lijeve strane, a postoji i vrta kojeg koriste susjedi
B. I. i Đ. koriste isto vrta u manjem dijelu od tužitelja i I.. Preko korte
postoji i prolaz za u crkvu i to pravo prolaza imaju pravo Đ. obitelj tj. susjedi koji
imaju prezime B., ali oni preko te korte za u crkvu imaju samo pravo prolaza.
Za vanjsku kampanju, zemljište, svjedokinja ne zna, samo zna da ju imaju i tužitelj i
njegov brat M.. Svjedokinja ne poznaje tuženika i nikada ih nije vidjela. Dalje je
iskazala da u lijevi dio Kaštela koji pripada tužitelju i njegovu bratu M. da ništa
nije ulagano od strane drugih osoba. Poznato joj je da je A. B. bio
dobio talijansku mirovinu i da se ta talijanska mirovina nije dijelila, već da su tim
novcem tužitelj i brat Milan ulagali u lijevi dio Kaštela. Ne zna tko je ulagao u desni
dio Kaštela. Na skici nalaza koji je na listu 326 spisa Stalne službe u Rovinju
svjedokinja je pokazala dio koji je od tužitelja i njegovog brata, a to da je dio koji je
na skici označen brojkom 10 i u žutoj boji i to pokazuje vezano za objekt. Tužitelju
i bratu Milanu da pripada i kuća koja je prikazana brojkom 4, 4a (mala kuhinja),
zatim štala koja je na brojci 3, zatim garaža na brojci 2 i broj 1 lišjera. Dio dvorišta
koji je žute boje da pripada tužitelju i bratu Milanu jednako jer se oni međusobno
nisu podijelili. Vrt koji je žute boje i na kojem piše broj 2263, a ispod dio-D da je

20

Posl.br. 31 P-80/2021-59

također od tužitelja i brata Milana. Za druge dijelove oko Kaštela na desnoj strani
zna da su od B. Đ. i M. koji su braća. Đ. i M. nikada da nisu
prisvajali ništa od onoga što je od tužitelja i brata M., a ni tužitelj ni brat M.
da nisu nikada ništa prisvajali od onoga što koriste Đ. i M.. Tužitelj sa obitelji da
živi u kući koja je na skici rovinjskog spisa označena brojkom 4. Od kad je počeo
nesporazum vezano za Kaštel K. B. koji je sin od Đ. B., kada je
još bio maloljetan, rekao je njezinom unuku M. B. kada je imao 13 godina,
tj. sinu tužitelja "Budite dobri, jer ste vi tu kod nas samo podstanari.". Svjedokinja
misli da od dijela koji pripada tužitelju i njegov u bratu, unutar objekta, da se ne
može pristupiti u dio objekta kojeg koriste Đ. i M.. Ključ od lijevog dijela
Kaštela ima tužitelj, a njezin unuk da joj je rekao da mora paziti jer da bi mu
Fumica, žena od Đina, uzela ključ. Svjedokinja ne zna koliko braće je imao
Anastazije. Zna samo da je jedan Anastazijev brat bio Đinov otac. Kada je kao dijete
bila u Kaštelu tada je u lijevom dijelu Kaštela živio Anastazije i njegova obitelj, a ne
zna do kada su oni živjeli u tom lijevom dijelu Kaštela. Od kad se njezina kćerka
udala za tužitelja (1996. godine) sigurna je da u tom lijevom dijelu Kaštela nije živio
nitko, ali da su ga koristili tužitelj i njegov brat Milan.

23.1. Iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da sve ono što tužitelj smatra
da je njegovo da je zapravo od tužitelja i njegovog brata Milana na jednake
dijelove i da su zajedno tužitelj i njegov brat koristili. Svjedokinja ima saznanja samo
vezano za predmetni Kaštel i glede izgleda Kaštela od vremena kada je bila 12-
godišnja djevojčica kada je prvi puta bila tamo i od vremena kada je drugi puta

1996. godine bila u Kaštelu i saznanja što bi bilo čije da ima samo od onoga što
zna po pričanju tužitelja. Iskaz svjedokinje u dijelu da su tužitelj i njegov brat
Milan ulagali u lijevi dio Kaštela nije vjerodostojan budući da je neposredno
očevidom lica mjesta utvrđeno, a što proizlazi i iz fotografija sačinjenih na licu
mjesta koje prikazuju unutrašnjost lijevog dijela Kaštela (listovi 251 i 252) da u
unutrašnjost lijevog dijela Kaštela nije ulagano, već da je taj lijevi dio Kaštela toliko
derutan da je nesigurno u istog pristupiti i hodati po istome zbog dotrajalog poda i
stropa, te se u tom dijelu Kaštela ne može živjeti, niti se živjelo posljednjih cca 50
godina i niti se ulagalo u unutrašnjost tog dijela također posljednjih cca 50 godina.

24. Svjedokinja D. B., supruga tužitelja, iskazala je da tuženike ne
poznaje, a ona da već 25 godina živi u Sv. Ivanu i nikada ih nije vidjela. Iskazala je
da svu zemlju koju traži njezin muž da je ona osobno svojim rukama obrađivala i
danas da ju obrađuje. Što se tiče dvorca (Kaštela) u njemu su njihove stvari, u
prizemlju drže pršute, u kašetama drže krumpire. Još i danas da postoji stolarski stol
kojeg je koristio njezin svekrv i koji je pravio bačve. Oni imaju ključ od konobe i ključ
od vratiju na katu lijevog dijela Kaštela. Na katu lijevo je aktivno električno brojilo
koje glasi na ime tužitelja, od kad ona živi u Sv. Ivanu. Ne zna što je bilo godinama
ranije prije nego se ona udala za tužitelja. Sjeća se da je 1992. ili 1993. godine
prolazila blizu dvorca i tada da je vidjela montiranu dizalicu i da se popravljao krov.
Krov da su popravljali tužitelj i njegov brat Milan na lijevom dijelu dvorca, a na
desnom dijelu dvorca koji pripada B. – J. B. 1/3 dijela. Svi oni
zajednički su se dogovorili da poprave krov. 2/3 troška su platili tužitelj i njegov brat,
a 1/3 troškova je platio J. B.. Kada govori o dvorcu misli na najviši dio
dvorca. Tužitelj da koristi lijevi dio dvorca - 2/3 dvorca na temelju djeljidbe iz 1954.
godine. Ne zna tko su bile stranke te djeljidbe. Tužitelj da koristi i zemlju pod
nazivima: B., S., V., U.. Zemljište P. je maslinik, na
kojem zemljištu su oni prije 19 godina posadili 108 stabala maslina. I zemljište u

21

Posl.br. 31 P-80/2021-59

k.o. Muntrilj pod nazivom K., B. dolac, da je također njihovo. Na stranici
290 spisa Stalne službe u Rovinju svjedokinja je pokazala fotografiju na kojoj je
Kaštel. Na prvoj fotografiji sa desne strane da su jedne stepenice kojima Đino
Bratović pristupa na kat svog dijela, a s lijeve strane su stepenice kojima se
pristupa na kat na lijevi dio Kaštela i taj lijevi dio Kaštela da koristi tužitelj s obitelji.
U tom lijevom dijelu Kaštela ne žive, ali su živjeli svekrv i svekrva i tužitelj sve do
svoje 15-te godine života, a tužitelj sada ima 63 godine. Na fotografiji koja je na
listu 305 spisa Stalne službe Rovinj pokazala je dvorac - Kaštel, na lijevoj strani u
prizemlju i da se vide vrata za u podrum i ključ od tih vratiju da ima samo tužitelj i
taj ključ je jako velik. Na toj istoj fotografiji ne vide se vrata kojima se ulazi na prvi
kat jer je na toj fotografiji kolona ispred tih vratiju, a ključ od tih vratiju koja vodi na
kat također ima samo tužitelj i unutra imaju neke stolice i stolove koje je ona koristila
dok je bila obrtnik. Na katu da se nalaze i jedna nova ulazna vrata i prozori. Nakon
što joj se pokazala skica nalaza koja je na str. 326 rovinjskog spisa svjedokinja je
iskazala da tužitelj koristi vrt, kojeg obrađuju na kojem piše broj 2263, a ispod
njega dio-D, zatim sve što je u žutoj boji tj. stari Kaštel na kojem piše brojka 10
zaokruženo, na brojci 4 stanuju, na brojci 4a im je kuhinja, na broju 3 je štala, na
broju 2 je garaža. Dio na kojem piše brojka 1 je ruševina, ali ta ruševina, po
djeljidbi, njima ne pripada. Zatim da im pripada iza gdje piše dvorište i kokošinjac.
Osim toga da koriste k.č. 2261/4. Josip kojeg zovu Đ. B. nije nikada, od
kad ona živi u Sv. Ivanu, nije koristio ništa od onoga što je iskazala da koristi
tužitelj. Tužitelju da nije nikada nitko osporavao to što koristi. J. B. da im
non stop otvara prtun kojim se ulazi na livadu koja je otraga, iza ruševine, prema
groblju. Josip Bratović - Đino da im nikada nije osporavao da koriste sve što
tužitelj koristi. Svjedokinja ne zna čiji su nasljednici tuženici. Na desnoj strani
dvorca radove koji su se izvodili da je platio Josip Bratović - Đino. Od vremena od
kada je ona u Sv. Ivanu (na listu 304 rovinjskog spisa na nižem dijelu krova) taj dio
da je popravljao Josip Bratović - Đino. A na fotografiji na str. 299, na desnoj
strani gdje je skela također da je popravljao J. Đ. B. i taj dio da je od
njega, prema djeljidbi, a dio gdje nema skele to da je dio u kojem stanuje tužitelj s
obitelji. Na fotografijama na str. 302, na desnoj (označuje olovkom) je dio koji
pripada tužitelju, a preostali dio J. Đ. B.. Tužitelju da pripada i pola
šterne. Iz dijela dvorca kojeg koristi tužitelj da se ne može doći u dio dvorca kojeg
koristi J. Đ. B.. Nekada se moglo jer je dvorac napravljen na volte, pa
kada su se 1954. godine podijelili tada je to zatvoreno i napravljen zid na terasi.
Svjedokinji je poznato da je njezin svekrv imao braće, ali ne zna ni kolike, niti koju
braću. Zaključila je svoj iskaz da tužitelju pripada više od onoga na što je upisan u
zemljišnim knjigama, jer da mu prema djeljidbi iz 1954. godine pripada više.
Svjedokinja ne zna tko su bili sudionici diobe iz 1954. godine.

24.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da je u lijevom dijelu Kaštela obitelj
tužitelja živjela do cca 1973. godine. A nevjerodostojan je iskaz u dijelu da u
prizemlju lijevog dijela Kaštela i danas drže pršute i krumpire, jer neposrednim
očevidom i iz fotografija izvršenih na očevidu očito je da to prizemlje u lijevom dijelu
Kaštela nije primjereno za držanje pršuta i krumpira, a tužitelj je u posjedu drugih
objekta primjerenih za držanje takvih proizvoda.

25. Svjedok V. B. iskazao je da od rođenja živi na udaljenosti cca
800 m od Kaštela, da su mu tužitelj i tuženici rod. Tužitelj i njegov brat Milan da su
ga pitali da bude svjedok i da potvrdi što je njihovo. U tim pitanjima oni da su ga
psihički iscrpili. Svjedok nije čuo da je između tužitelja, njegovog brata M. i B.

22

P..br. 31 P-80/2021-59

tj. J. Đ. bilo ikakvih problema. Svjedok je iskazao da zna da od ulaza u
Kaštel lijevi dio je od tužitelja, a desni dio od B.. Oni su se vjerojatno podijelili pa
su znali što je čije i zato nije bilo koliko ja znam među njima nejasnoće. Ja sam od
svog oca čuo da su bila braća N. – A. B. (otac od J. Đ. B. –
B.) i A. B. (otac od S. i M.) i da su se oni u miru i tišini
podijelili. Od pamćenja svedoka u Kaštelu su živjele dvije obitelji, svaka obitelj je
imala svoj dio, živjeli su odvojeno. Osim Kaštela i korte postoji i zemljište i oni
(A. i A.) da su se između sebe podijelili i u zemlji. A. N. B.
da je dobio 2/3 dijela, a Anastazije 1/3 dijela. Na fotografiji 305 spisa suda u
Puli SS u Rovinju pokazuje desni dio na kojem je niži krov, a tom desnom dijelu
pripada i jedna kolona i taj dio jedne kolone i preostali desni dio je od Brka, a
lijevi dio od toga je od tužitelja. Na toj istoj fotografiji u prizemlju se vide jedna vrata
za u konobu i tu konobu koristi S. B.. Đ. B. ne koristi konobu. U
dvorištu oni (tužitelj i J. B.) imaju i neke granice. Tuženike nije nikada
vidio. Svjedok ne zna da li su N. - A. i A. imali još braće.

25.1. Iz iskaza tog svjedoka utvrđeno je da on uopće nema saznanja da je
otac tužitelja, osim braće N.-A. imao i druge braće. Navedeni svjedok uopće
ne zna da je postojao D. M. B., pa je svjedok iskazivao samo ono što
je čuo i zato se njegov iskaz ne može smatrati potpunim da bi na temelju njegovog
iskaza sud mogao temeljiti sudsku odluku.

26. Svjedok M. P. iskazao je da je prije otprilike 30 godina radio
kao zidar, na popravku krova na Kaštelu, ne sjeća se tko ga je tražio za obavljanje
tih radova, ali se sjeća da su mu za te radove platili M. B. i Đ.-J.
B.. U vrijeme kada je radio krov na Kaštelu Đ. B. je živio tamo. Tamo
gdje su radili krov to je bilo na dijelu koji je bio ruševan. Krov je radio na višem djelu
i pokazao je na stranici 305 rovinjskog spisa taj viši dio objekta tj. krov na tom
ulaznom dijelu i na krovu lijevog dijela objekta. U objektu nije nitko živio, to je bio
objekat u dosta rasutom stanju. U prizemlju tog objekta kada se radio krov svjedok
nije bio.

26.1. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da tužitelj nije sudjelovao u
financiranju radova na krovu Kaštela. A glede posjeda preostalih predmetnih
nekretnina svjedok nema saznanja.

27. Svjedokinja B. O. iskazala je da se 1966. godine udala za
M. B. (brata tužitelja), a 1965. godine je prvi puta bila u posjetu u Kaštelu
u Sv. Ivanu. U Kaštel da su ulagali njezin svekrv A., njezin muž Milan i
tužitelj. Kada je iskazala Kaštel mislila je na viši dio zgrade prema crkvi, zatim
misli na "Graner" – a "Graner" je onaj dio gdje sada živi tužitelj. Dalje je iskazala
da tužitelj upotrebljava i staru zgradu tj. taj viši dio zgrade Kaštela, najviše koristi
podrum jer u podrumu drži pršute, za sušiti pršute. Dio iznad podruma tužitelj
može koristiti za držanje sijena ako ga stavi u vreće, zatim može držati za držanje
luka, žbulje. Dok se nije napravilo na "Graneru" tj. tamo gdje tužitelj živi, tj.
negdje do 1974. godine kada su iz Italije dolazili, dolazili su i spavali u velikoj sobi
u tom starom Kaštelu, a nakon što je napravljen "Graner" kada su dolazili, dolazili
su i spavali tamo gdje tužitelj sada živi. Nakon 1974. godine više nitko nije stanovao
u tom starom dijelu Kaštela, ali se taj dio i dalje koristio za odlaganje stvari. Na
fotografiji na listu 305 (rovinjskog spisa) se vidi fotografija Kaštela i na toj fotografiji
pokazuje otprilike od polovine baladura pa na lijevo do kraja to jedio od njezinog
muža i od tužitelja, a prije toga je bio od njihovog oca Anastazija. Na katu na tom

23

Posl.br. 31 P-80/2021-59

lijevom dijelu gdje je jedan prozor bila je kuhinja, na dijelu gdje je drugi prozor bila
je spavaća soba. U toj jednoj spavaćoj sobi spavali su ona, njezin muž, njihovo dijete,
svekrv, svekrva i tužitelj. Ključeve su uvijek imali njezin svekrv i svekrva od tog
dijela. Danas ključeve ima tužitelj, njezin muž ga nema jer se radi o jednom velikom
ključu od 20 do 25 cm. Drugog ključa nije bilo, odnosno postojao je jedan ključ za
ulaz na kat u prostorije, a drugi ključ je postojao za konobu. Osim Kaštela,
postojalo je i zemljište koje je pripalo njezinom svekru A., a koje sada
pripada njezinom mužu i tužitelju, a to zemljište se zove: B., S., P.,
U., V., B. roba. Koliko joj je poznato A. B. nije nikada nitko
osporavao korištenje svega toga što je nabrojala. Do sada ni njezinom mužu, ni
tužitelju nikada nije nitko osporavao pravo na sve što je navela. Nakon što joj se
pokazala skica nalaza na strani 326 (rovinjskog spisa) iskazala je da sve što je
žuto na toj skici pripada njezinom mužu i tužitelju na jednake dijelove, zatim i na
skici na stranici 335 također njezinom mužu i tužitelju pripada k.č. 2261/4, 2261/5,
2264 i 2261/3. Što se tiče zemlje 2290/2 u većem dijelu je također od njezinog
muža i tužitelja, a jedan dio pripada J. B.. Na dijelu koji pripada tužitelju
je maslinik, a na mjestu koji je od Josipa je zapušteno. K.č. 2215/12 je u cijelosti
od njezinog muža i od tužitelja na jednake dijelove. Za sve ovo što je iskazivala o
Kaštelu i oko Kaštela tvrdi da je sigurna i to je iskazala. Od udaje 1966. godine ona
sa mužem je živjela u Švedskoj do 1968. godine, nakon toga su živjeli u Italiji.
Samo u razdoblju od 1975. do 1976. godine živjeli su u Svetom Ivanu i to u kući
koju su zvali "Graner", a to je kuća u kojoj sada živi tužitelj. Svjedokinja i njezin muž
Milan danas žive u Italiji zbog liječenja muža, ali imaju prijavljeno prebivalište u
P. na adresi R. 18, V.. Njezin svekrv imao je brata N. A., on je
otac od J. B.. Njezin svekrv imao je i brata Đovanija koji je živio u Italiji,
njega je često viđala, čak je i sa njima dolazio iz Italije u Sveti Ivan. Čula je da je
njezin svekrv imao i brata D. koji je živio u Americi, ali s njime nisu bili u
kontaktu. Supruga od D. (D. B.) bila je prije otprilike 10 ili 15
godina ovdje u Svetom Ivanu, sa sinom E. i J. B. ih je pozvao da
dođu kod njega da je D. B. (drugotužena) došla ovdje iz Amerike u posjetu
i oni su došli da ju vide. Ne sjeća se o čemu su razgovarali jer je prošlo već toliko
godina. U Sveti Ivan su dolazili često, gotovo svaki vikend pogotovo dok su bili živi
svekrv i svekrva. A nakon njihove smrti malo manje jer je tada ona još bila zaposlena.
Svekrv je umro 14.8.1996. godine, a svekrva 19.3.1997. godine.

27.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da sve nekretnine za koje tužitelj smatra
da su njegove da su zapravo i od njezinog supruga tj. tužiteljevog brata i od tužitelja
na jednake dijelove. Nevjerojatan je iskaz svjedokinje da se na katu lijevog dijela
Kaštela može držati sijeno ako se stavi u vreće, jer je očevidom lica mjesta
nesporno utvrđeno da je na katu lijevog dijela Kaštela oronuo pod i strop i apsolutno
nije siguran, a što je također vidljivo iz fotografija sačinjenih na dan očevida.

28. Svjedok M. B., brat tužitelja, iskazao je da je njihov otac imao 13-
ero braće, a živi da su ostali njegov otac A., A. - otac od J.-Đ.
B., D. B. koji je bio otišao 1948. godine. Njegov nono se zvao
M. B., koji je umro oko 1952. ili 1953. godine. Nono je živio u Kaštelu,
ponašao se kao gospodar, gazda i njega se poštivalo. Kada je on umro tada se
stric Anton počeo ponašati kao da bi on bio gazda, čak da je prijetio svom bratu
A. nožem. Nakon toga, su nastavili spavati na sijenu. Nakon nekog vremena
braća su se donekle pomirili i napravili su ugovor o diobi 1954. godine. Dogovor je
bio da njegov otac napusti mjesto gdje su spavali i da na "Graneru", gdje su bila

24

Posl.br. 31 P-80/2021-59

samo 4 vanjska zida i trule grede, naprave za stanovanje. Antunu Bratoviću koji
je bio sa ženom i djecom njemu je pripao dio više jer je uzeo brigu da će
uzdržavati majku i sestru. Dakle, te 1954. godine diobu su napravili njegov otac
Anastazije i barba Antun, drugih sudionika diobe nije bilo. Svi drugi su bili upoznati sa
tom diobom. Otac je imao sestru Pjerinu koja je umrla u dobi od 95 godina, umrla
je 2000. godine i ona se na neki način ponašala kao šefica među braćom, i imala je
utjecaja na braću i ona je na neki način prisilila Antona odnosno bila je posrednik
između braće da se to riješi. Ona je bila posrednik te 1954. godine. Ona je tada
rekla da netko mora brinuti o majci i sestri. Svjedok je dalje iskazao da do realizacije
ugovora o diobi iz 1954. godine nije došlo jer Anton Bratović nije imao novaca da
popravi "Graner", i tako je sve ostalo sve dok on - svjedok i brat tužitelj nisu sami
uložili u taj dio "Granera". Te 1954. godine se je učinilo slijedeće: U Kaštelu postoje
tri dijela i to glavni ulaz, lijeva strana i desna strana. Glavni ulaz je bio jedan, na
lijevoj strani su bile dvije spavaće sobe a na desnoj strani su bile dvije prostorije,
jedna je bila kuhinja sa ognjišćem, a druga je bila neka vrsta primače. Njegovom
ocu Anastaziju je pripalo, prema skici na listu 326 (rovinjskog spisa) u Kaštelu, dio
koji je u toj skici označen brojkom 10, brojkom 4, 3 i 2 i sve što je žutom bojom
prikazano na k.č. zgr. 184. Također mu je pripao i dio koji je označen žutom
bojom na k.č. 2263. A pripala mu je i parcela 2261/5, 2264, 2261/4, 2261/3. Osim
toga njegov otac je dobio i dio k.č. 2290/2, i to onaj dio na kojem su masline, a
koja skica je na listu 330 (rovinjskog spisa). Ono što na toj skici prikazuje
zapuštena oranica, to nije pripalo njegovom ocu, već je pripalo A. B.. Na
toj skici se vidi isprekidana crta i to što je isprekidana crta i što piše zapuštena
oranica to je bio dogovor između A. i A. tj. ono što piše zapuštena
oranica pripala je Antonu, a ono što piše maslinjak pripalo je njegovom ocu
Anastaziju. Na skici broj 2 na str. 331 na parceli k.č. 2215/12 dio gdje piše
oranica to je dio koji je pripao njima, a dio gdje piše maslinjak je pripao Antonu
Bratoviću. Na skici broj 3 na str. 332 se navode k.č. 2221/1, 2219, i 2220/1 sve te
tri parcele su pripale njima. Na skici broj 4 na str. 333 se navode k.č. 2581, i
2582 i te dvije parcele su u cijelosti pripale njima. Na skici broj 5 na str. 334 se
navodi k.č. 2484/6 i ta parcela je u cijelosti pripala njima. Na skici broj 7 na str.
336 se navodi k.č. 1812/2 i zapadni dio te parcele je pripao njima i to od dijela gdje
piše žičana ograda, a istočna strana od te žičane ograde pripala je Antonu. K.č.
1813 zvana Vala pripala je njima. Ono što je pripalo A. B. obrađivao je
on, a ono što je pripalo A. obrađivao je on. J. i M. nisu obrađivali na
onome što je pripalo njima. Niti su im prigovarali to što oni to rade. Na k.č. 1813 bila
je njiva i na njoj su sijali i sadili razne poljoprivredne kulture, krumpir, pšenicu. Na
dijelu k.č. 1812/2 koji im je pripao tj. na zapadnom dijelu te nekretnine oni su vršili
ispašu stoke. Na k.č. 2261/5 također su vršili ispašu, kao i na k.č. 2261/4.
Također i na k.č. 2264 i 2261/3. To što je pripalo njima kako je prikazano na skici
broj 6 na strani 335 bilo je odvojeno od dijela koji je pripao Antonu žičanom
ogradom. K.č. 2484/6 njegov otac je koristio na način da je obrađivao vinograd dok
je bio vinograd, a posljednjih 15 godina nema vinograda pa se ta parcela koristi kao
oranica. Ponavlja da nju koriste on i tužitelj. K.č. 2581 i 2582 koristili su kao
oranicu, a sada se više ne koristi kao oranica. K.č. 2220/1 u dijelu koriste kao
oranicu, a u dijelu kao šumu, a k.č. 2219 i 2221/1 koriste kao šumu, a prije se
koristila kao oranica. Na k.č. 2215/12 na dijelu na kojem piše oranica i koji je pripao
njima koriste je kao oranicu. Sa svojim bratom, tužiteljem, se dogovorio da neka
samo on tuži ove tuženike iz Amerike. Budući da 1954. godine odnosno prema
ugovoru iz te godine nje došlo do realizacije diobe u cijelosti pa je zato 1957.

25

Posl.br. 31 P-80/2021-59

godine napravljen novi ugovor kojim se podijelio Kaštel i to tako da se prema toj
podjeli iz 1957. godine baladur podijelio na dva dijela, da su se zidom zazidale
volte i vrata na prvom i drugom katu i volte u podrumu na prvom i drugom katu i
škale koje su okrenute prema istoku okrenute su prema jugu. Sva živa braća su
prema toj diobi tada bili upoznati o toj diobi. Apsolutno nisu imali primjedbu na takvu
diobu. Sva braća su bila suglasna s time, a na upit da li su bili prisutni tom dogovoru
i toj diobi svjedok je izričito izjavio da su svi znali. Nikada kasnije nitko od ostale
braće njegovog oca nije osporavao tu diobu. Dok je bio živ otac on je u Kaštelu
nakon diobe preselio se iz drugog kata na prvi kat, i napravio je spavaću sobu i
kuhinju i hodnik. Od diobe pa nadalje ključ Kaštela lijevog dijela uvijek su imali
samo oni najprije njihov otac, a kasnije tužitelj i on i radi se o jednom ključu, velikom
ključu, jedan za ući u kuću, a jedan za u podrum, a A. B. si je bio
napravio drugi ulaz tamo gdje su okrenute škale sa istoka prema jugu. Do 1960.
godina nije bilo ni struke ni vode, po vodu su odlazili u Tinjan. Njegov otac je
postavio električno brojilo 1960-tih godina koje i dan danas postoji i aktivno je na
ime tužitelja. Njegov otac umro je 1996. godine i na upit da li je tada imao primjedbi
na njegovu ostavinsku imovinu svjedok je iskazao da on nije baš toliko pametan da
može isčitati jer se u tom rješenju navode samo brojevi. On je 2016. godine dočuo
da se rade neke čudne stvari u smislu da je J. B. išao potpisati neke
ugovore i da J. B. rješava neke stvari sa odvjetnikom iz Rijeke. Tužitelj i
on su 1970. ili 1975. godine preuredili odnosno počeli preuređivati dio "Granera" da
se u njemu može stanovati. Kada je tužitelj počeo živjeti na tom preuređenom
"Graneru", u Kaštelu se više nije stanovalo, ali su Kaštel nastavili koristiti i on i
tužitelj kako je kome trebalo, trebalo im je za sušiti pršute, a koristili su za sve za što
im je trebalo. Početkom 90-tih godina krov Kaštela počeo je prokišnjavati. 1993.
godine kod njih su došli M. i J. B. i počeli plakati da bi trebalo
popraviti krov. On da je kupio dizalicu i skelu u Italiji, a i druge stvari potrebne za
renoviranje krova i to što je kupio tužitelj je u spis dostavio carinsku deklaraciju. Za
svo to razdoblje od 1957. pa nadalje ni D. B., ni njegovi nasljednici, ni
Đ. B. nisu se obraćali njima, niti polagali neka prava na tome što oni
smatraju da je njihovo. Ne zna tko je bio nasljednik iza pok. djeda M. B..
Na upit da li su u vrijeme diobe 1954. i 1957. bili prisutni i Đ. iz I. i
D. iz A. iskazao je "a što da vam na to kažem". Ponovio je da su oni znali
za to. Na upit kako su znali za to iskazao je da je 1954. godine imao 8 godina.
Živio je i u Švedskoj, i u Italiji, a i u Hrvatskoj ima prebivalište, ovdje u Poreču. Na
upit kako su se Đovani i Davorin odnosili prema diobi iz 1954. godine i 1957.
godine iskazao je da je on tada imao 8 godina, ali kako mu je rečeno oni da su sa
tom diobom bili suglasni.

28.1. Iskaz svjedoka nije vjerodostojan u dijelu kada je više puta ponovio da
su svi bili upoznati sa tom diobom tj. da su bili upoznati i druga braća, a ne samo
Anastazijo i Anton. Na više upita kako mu je to poznato nije dao odgovor već je
ponavljao da je tada imao 8 godina, u smislu da nije mogao tada razumjeti. Iz
iskaza tog svjedoka također nije utvrđeno da bi u podjeli nekretnina 1954. i 1957.
godine sudjelovali i druga braća tj. da bi sudjelovao i pravni prednik tuženika.
Nadalje, nije razumljiv iskaz tog svjedoka u dijelu kada je iskazao da je on
prepustio tužitelju da samo tužitelj tuži Amerikane tj. tuženike, budući da iz
preostalog dijela njegovog iskaza, kao i uvida u rovinjski spis P-878/2017 proizlazi da
svjedok tj. Milan Bratović polaže jednaka prava na predmetnim nekretninama, kao i
tužitelj budući da su svog oca naslijedili u jednakim udjelima. Nevjerodostojan je

26

Posl.br. 31 P-80/2021-59

iskaz svjedoka da su sva preostala braća od Anastazija i Antona bili suglasni sa diobom iz 1954. i 1957. i njegov iskaz je pristran.

29. Svjedok M. T. iskazao je da ima neposredna saznanja o
predmetnim nekretninama od cca 1978. godine. Poznato mu je da je u zgradnoj
nekretnini tj. u Kaštelu živjela i još uvijek živi obitelj Josipa Bratovića pod nadimkom
"Brko". Tužitelj i njegov brat Milan, od kad on pamti, da nisu živjeli u Kaštelu. U
blizini Kaštela, u jednoj kući koja je lijevo od Kaštela a gledajući od glavnog ulaza u
Kaštel živi tužitelj sa svojom obitelji. M. B. je brat od tužitelja. Milan
Bratović je samo dolazio bratu u posjetu. Nakon što mu se pokazuju fotografije iz
spisa (P-878/2017 OS Rovinj) iskazao je da se na strani 246 na fotografiji 1 vidi
kuća u kojoj tužitelj živi, zatim se vidi njegov auto i pomoćna zgrada također od
tužitelja, a te zgrade na toj fotografiji se ne dodiruju sa Kaštelom. Na fotografiji sa
lista 305 istog spisa nalazi se Kaštel i na toj fotografiji pokazao je glavni ulaz i sve
sa desne strane koristi tužitelj i njegova obitelj. Za lijevi dio od glavnog ulaza na toj
istoj fotografiji može reći da nikada nikog nije vidio da u tom dijelu živi i taj dio je u
derutnom stanju, u dosta derutnom stanju. Oko Kaštela je veliki kameni zid, koji
ograđuje imanje i taj veliki kameni zid gledajući od glavnog ulaza na desno pa sve
prema dole i okolo napravio je odnosno investirao J. i K. B.. On nije
nikada vidio da bi itko koristio prizemni dio Kaštela i to dio koji je na fotografiji na listu
305 sa lijeve strane od glavnog ulaza i za kojeg je prije iskazao da je u dosta
derutnom stanju. Ne zna da li je taj dio u prizemlju itko ikada koristio, on nije vidio.
Nije siguran da li sa prednje strane Kaštela poprečno postoji koji zid da bi dijelio dio
koji koristi J. B. od ostalog dijela Kaštela. Ne zna da li se može proći
između ta dva dijela odnosno dijela koji koristi J. B. i preostalog dijela
Kaštela. Na lijevoj strani dvorišta od ulaza u Kaštel, tu lijevu stranu dvorišta
koristio je i koristi tužitelj, čak je nešto i orao i sadio. Iza same zgrade Kaštela,
gledajući sa prednje strane, sasvim lijevo, postoje gospodarske zgrade u nizu i
neke su derutne i neke od tih zgrada po pričanju svjedoka J. B.
pripadaju njegovoj obitelji, a neke tužitelju. Po pričanju Josipa Bratovića zna da mu
je on govorio da je tuda bilo pravo prolaza jer je tamo izlaz iz velikog dvorišta Kaštela
prema Crkvi odnosno na glavni plac od Crkve. Svjedok ne poznaje tuženike, ali po
pričanju J. B. zna da je gospođa koja je tužena i koja je žena od M.
B., a taj Mario je imao dva imena, da je ona bila ovdje 2010. ili 2012.
godine. Ta tužena je žena od strica od J. B.. M. B. tj. muža od
jedne tuženice nije nikada vidio, ali Josip Bratović pokazao mu je slike na kojoj je bio
i brat od tužitelja i te slike su slikane za vrijeme kada je ta gospođa iz Amerike bila
ovdje prije otprilike 10, 12 godina. Ponovio je da u Kaštelu nije nikada vidio da živi
niti jedna druga obitelj osim Josipove obitelji. Nikada nije vidio da u lijevom dijelu
Kaštela od glavnog ulaza itko živi. Svjedok ima u najmu poslovni prostor koji je u
vlasništvu J. B.. Taj poslovni prostor se nalazi na adresi G. 1B.
Pravni prednici od tužitelja i od J. B. oni su obrađivali svaki svoje
zemljište i u tom smislu oni su bili podijeljeni da znaju tko što radi i čije je što i koliko
on zna među njima nije nikada bilo problema. Po pričanju svoje majke zna da je brat
Anton koji je stric od J. B. koji se zvao Ivan, a od milja su ga zvali
Ivano, da je on rekao budući da se brinuo o pokojnoj mami, da će njemu ostati
njegov dio tj. familiji od A. B., a on je bio otac od J. B.. A on
je poznavao i oca od tužitelja, zvao se Anastazijo i oni su svi bili u dobrim
odnosima. Drugih odnosno trećih obitelji osim pravnih prednika tužitelja i svjedoka
Josipa Bratovića nitko nije bio u posjedu nekretnina za koje ga se ispitujete.

27

Posl.br. 31 P-80/2021-59

29.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da on nema saznanja da bi tužitelj bio u
posjedu nekretnina koje ovom tužbom potražuje. Svjedok samo zna da tužitelj živi u
jednoj kući koja se nalazi lijevo od Kaštela gledajući s glavnog ulaza u Kaštel.

30. Svjedok V. Š. iskazao je da zna samo vezano za Kaštel u Sv.
Ivanu, a vezano za zemljišne parcele on da ne zna ništa. On je po struci električar i
bio je od strane B.-J. B. angažiran za obavljanje električarskih radova
na Kaštelu. Imao je svoju firmu. Obavljao je električarske radove na većini Kaštela,
ne na Kaštelu u cijelosti. Na listu 305 spisa P-878/17 vidi se cijeli Kaštel, te je
iskazao da je otprilike od polovine glavnog dijela Kaštela pa na desno obavljao
električarske radove i taj dio Kaštela je poprilično dobro uređen, a na lijevoj strani
nije obavljao električarske radove i taj lijevi dio Kaštela je derutan i u njemu se ništa
nije radilo s njegove strane. Prije otprilike 30 godina sjeća se da je na lijevom dijelu
Kaštela za kojeg je rekao da je derutan, tada je na zidu bio pancer i glavni ulaz
struje za cijeli Kaštel. Tužitelj živi u zgradi preko puta lijevo od Kaštela, kada
gledamo od glavnog ulaza za u Kaštel lijevo, a J. B. živi na desnom dijelu
Kaštela. Svjedok se ne sjeća da li na tom derutnom dijelu Kaštela postoji brojilo. On
dugo vremena nije bio tamo, prije je iskazao da je pancer to se radilo o starom
panceru. Vjerojatno je struja od Kaštela protezala se dalje prema kući u kojoj živi
tužitelj. On je zadnji puta bio tamo prije otprilike 6,7 godina. Od pancera je struja
išla i u lijevi i u desni dio Kaštela. Svjedok mislim da ključ od vratiju od tog lijevog
derutnog dijela ima i tužitelj i J. B.. Njega J. B. nije angažirao da
obavlja električarske radove u lijevom derutnom dijelu K.. Svjedok od 1985.
godine obavlja električarske radove preko svoje firme. Glavno brojilo od kuda dolazi
struja u Kaštel je udaljena cca 200 m daleko i nalazi se na nekoj parceli treće
osobe i to govori konkretno za javnu rasvjetu. Javne rasvjete na tom dijelu Sv. Ivana
gdje je Kaštel ne postoji posljednjih 5 godina cca. J. B. ima svoje brojilo u
svom dijelu Kaštela i to je postavio prije otprilike 20 godina. Svjedok nema saznanja
da J. B. sada ima nekih problema sa strujom sa tužiteljem.

30.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da on nema saznanja o posjedu
predmetnih nekretnina od strane tužitelja, osim da tužitelj živi u zgradi preko puta
lijevo od Kaštela gledano od glavnog ulaza za u Kaštel.

31. Svjedok J. B. (rođak tužitelja, jer su očevi braća) iskazao je da
nikada nije bio u svađi sa strankama, pa tako ni sa tužiteljem, sve do prije otprilike
5 godina kada su ga tužitelj i njegov brat M. B. počeli tužiti, ni danas nije u
svađi sa tužiteljem osim vezano za predmet spora, nije u svađi ni sa tuženicima,
D. B. mu je teta jer je njezin muž M. D. B. bio brat od
njegova oca A. B.. Iskazao je da je unuk od M. B.. M.
B., njegov djed, bio je vlasnik svega što danas tužitelj, a i njegov brat M.
B. traže. Živio je sa djedom Mateom sve dok nije umro. On je u oporuci ostavio
svo svoje imanje na pet jednakih dijelova sinovima i to: A. B. (njegovom
ocu), A. B. (ocu tužitelja) i G. B. (koji je bio u I.),
M. D. B. kojeg su zvali Daro (koji je bio u Americi i koji je muž 2.
tuženice i otac 1. i 3. tuženika), te jedan dio tj. jednu petinu skupa ostavio je
noni Agati tj. svojoj ženi i kćerki. I. B. živio je u Italiji, a D. B. živio
je u Americi. Njegov otac Anton i otac od tužitelja Anastazije dogovorili su se da će
Anastazije uživati svoju 1/5 i koristiti 1/5 od barbe iz Italije, dok s barba ne vrati, a
da će njegov tata uživati svoju 1/5 i koristiti 1/5 od barbe D. iz A. dok se

28

Posl.br. 31 P-80/2021-59

D. ne vrati iz Amerike. O tome se može zakleti i za sve to jako dobro zna i tužitelj
i on i svi nasljednici i da je to tako svi znaju da je i u katastru i zemljišnim knjigama. I
sa tetom D. B. iz A. i sa barbom G. iz I. uvijek su si bili
u dobrome. I dan danas su. Oni su zahvalni da im oni održavaju ono što je njihovo.
On apsolutno ne pretendira tj. ne zahtijeva, niti polaže prava na dio što je od tete
Dine ili od barbe iz Italije jer zna da je njihov dio njihov. Tuženici su više puta dolazili
iz Amerike ovdje u posjetu. Zadnji puta je D. B. sa sinom E. bila
ovdje 2009. ili 2010. godine, možda godinu dana prije ili poslije, bila je i kod njih
nekoliko dana na njihovoj adresi i zahvalila im se da brinu o njihovom imanju.
Nasljednici iza pok. Ivana Bratović barbe koji je živio u Italiji jesu Marino, Đani i
Maria Anđela, nakon što je tužitelj i njegov brat Milan počeo tražiti da je on vlasnik i
njihovih dijelova, oni su iz zahvalnosti što su uzdržavali pokojnu nonu i tetu, koja je
bila nepokretna, odlučili pokloniti njihove suvlasničke dijelove njemu. A 1/5 koja je
bila pripala noni Agati i teti skupa, također u znak zahvalnosti radi uzdržavanja one
su tu 1/5 poklonile njegovom ocu A. B.. Poslije smrti oca A.
B. njegov dio naslijedili su on i njegov brat Mario, ali njegov brat Mario je svoj
dio ustupio njemu. Tako je on sada upisan kao suvlasnik u 3/5 dijela. 1/5 dijela
koja je bila od D. B., a koja je sada od tuženika, održavali su oni,
njegov otac i on, ali oni odnosno on ne pretendira na taj njihov dio da bi on bio
vlasnik. U lijevom dijelu Kaštela kojeg je pokazao na listu 305 u predmetu P-878/17
apsolutno nitko ne živi preko 50 godina i u tom dijelu su zmije, gušteri, golubovi,
štakori. U propadanju je. Kune se da mu je tužitelj više puta rekao da taj dio
Kaštela ne popravlja, jer to nije njegovo. Svjedok se kune da mu je tužitelj to rekao
preko 50 puta. Zadnji puta mu je rekao otprilike 2,3 godine prije nego je podnio
tužbe. Svjedok od rođenja živi u tom Kaštelu. Na stranici 326 iz spisa P-878/17
pokazuje što tužitelj koristi i što je njegovo i što nitko drugi ne pretendira na njegovo.
Tako on koristi ono što je označeno brojkom 2, 3, 4 i 4a. To što on koristi je čak
nešto više od onoga što ga pripada, to je čak nešto više od 1/5 dijela. Cijelo
imanje oko Kaštela je ograđeno zidom i on – svjedok to održava. Tužitelj nije
pomogao niti u jednom dijelu u smislu da mu je pomogao čistiti niti jedan bršljan, a
kako je već rekao njemu pripada samo 1/5, ali niti glede te 1/5 nije sudjelovao, niti
sudjeluje, u održavanju zidina. Održavanje oko Kaštela obavlja samo on. Kada je
od strane suda (Rovinj) bilo se pristupilo na lice mjesta tada je par dana prije tužitelj
išao pokositi kao da on održava, a kune se da nikada ranije nije održavao. Zmije i sve
što je prije nabrajao pada i se nalazi na dijelu Kaštela koji je u derutnom stanju, na
lijevom dijelu Kaštela. Od vremena kada je tužba podnijeta 2017. i koji postupak se
vodi u sudu u Rovinju, od tada ključ ima tužitelj i ne želi ga dati. A do tada ključ su
koristili svi skupa tj. i svjedok i tužitelj. Koristili su ga i jedan i drugi, kada je trebalo
njemu ga je on koristio, kada je trebao tužitelju ga je koristio tužitelj. Taj lijevi dio
Kaštela, derutan dio, predstavlja otprilike 20% Kaštela odnosno 1/5. Ivano
Bratović je 1/5 svoju "tobože" imao za sebe. 1/5 bila je njegova. Svjedok na listu
326 rovinjskog spisa P-878/2017 pokazuje 1/5 koja pripada tužitelju, a to su
dijelovi označeni brojkom 2, 3, 4 i 4a, zatim pokazuje 1/5 od barbe Giovannija iz
Italije čiji nasljednici su se odrekli u njegovu korist, a to je na tom listu označeno
brojkom 10, zatim pokazuje 1/5 njegovu, a preostale 3/5 dijela obuhvaćaju brojke
1, 5, 6, 7, 8 i 9. Na derutnom dijelu Kaštela postoji brojilo. Ono je glasilo i na
B. A. i na B. A.. Oni tj. od B. A. tj. od njegovog
oca prebacili su brojilo i sve vezano za elektriku na njihov dio Kaštela, a brojilo koje
je glasio na Anastazija, tužitelj nije htio prebaciti jer bi bio morao platiti Elektri
priključivanje brojila, zato je on bio dovukao samo žicu. Tako tužitelj ima struju koja

29

Posl.br. 31 P-80/2021-59

dolazi od Kaštela, ali samo preko žice što je nestručno i opasno. Tu struju od
Kaštela crpi od kad postoji Kaštel. Krov Kaštela je saniran i zajedno su ga sanirali i
on i tužitelj. Za vrijeme renoviranja kuće u kojoj tužitelj živi, a taj dio zovu "Graner",
tužitelj je postepeno renovirao i kroz razdoblje renovacije on je svejedno živio u tom
objektu i istovremeno renovirao. Svjedok se vjenčao otprilike prije 51 godinu. Milan
Bratović nije živio u Kaštelu posljednjih 50 godina. Kada se bio vratio iz Švedske
kratko vrijeme živio je sa bratom, tužiteljem, na "Graneru" na kbr. 5, a i tužitelj je
živio na "Graneru". Ne pamti da je itko živio u lijevom dijelu Kaštela, koji je derutan.
Niti podrum na tom lijevu dijelu Kaštela ne koristi nitko. Kada je sud iz Rovinja bio na
terenu, par dana prije je tužitelj bio u taj prizemni dio derutnog dijela Kaštela bio
ponio par pršuta i pancetu kao da ih on tamo čuva. Ali svjedok tvrdi da je to ponio
tek samo za potrebe očevida od strane suda jer tamo su štakori i dr. I otac tužitelja,
A. B. je živio na G. na kbr. 5, ne u K.. Prije otprilike 2, 3
godine policija je uhvatila tužitelja sa lažnim dokumentima gdje je imao prijavljenu
adresu V., S.. I. 3, iako je živio na adresi S.. I. 5, a također je otprilike 25
godina imao lažnu osobnu iskaznicu, a također otprilike 25 godina je imao brojilo još
na ime oca A. i tek nakon što je to policija utvrdila on je promijenio adresu
na onu stvarnu na kojoj tužitelj i živi. Na Kaštelu na ulaznim vratima piše kbr. 3.
Njegov sin živi u K. na kbr. 3, S.. I. 3, ali ima nekretninu i u P.,
G. 2. Na upit punomoćnika tužitelja da li mu je poznato da je između
njegovog oca A. i njegovog brata A. napravljen pisani dokument
Ugovor o podjeli 1954. i 1957. godine iskazao je da je siguran da na sudu ni igdje
drugdje ugovori nisu provedeni, oni su se međusobno dogovarali. Oni se sudskim
putem nisu podijelili, niti u zemljištu i svi su upisani kao suvlasnici. Ali na terenu na
primjer Bošćinu koristi tužitelj, iako su na njoj i drugi suvlasnici, a tako npr. ulike
koristi on - svjedok, a kao suvlasnik je upisan tužitelj. Dalje je iskazao da desni dio
Kaštela gledajući od glavnog ulaza je sve on renovirao, i financirao sa svojom
obitelji, a također i u ograđivanju tj. izgradnji odnosno rekonstrukciji zidova je
financirao samo on sa svojom obitelji. Nije razmišljao o ukupnoj vrijednosti cijelog
imanja, jer nije na prodaju. Nitko od ostalih suvlasnika njemu nije dao nikakvu
nagradu za radove, niti za prijenos suvlasničkih udjela. Unutar Kaštela, iz desnog
dijela u kojem on živi, nije moguće ući u lijevi dio Kaštela koji je u derutnom stanju.

31.1. Iz iskaza tog svjedoka proizlazi da su se otac tužitelja (A.) i
njegov otac (A.) dogovorili koju 1/5 dijela će uživati A. kao svoju, a
također da će koristiti 1/5 dijela od brata G. koji je u Italiji, a koju 1/5 dijela
će uživati A. kao svoju, a također da će koristiti 1/5 dijela od brata D. koji
je u Americi. A 1/5 dijela od majke i sestre da će koristiti Anton, jer da je uzdržavao
majku i sestru. U odnosu na taj dio iskaza svjedok je iskazivao uvjerljivo, razumljivo,
a u konačnici i sukladno sa materijalnim dokazima u spisu (vlasničkim listovima i
posjedovnim listovima).

32. Svjedok F. B. pokazala je na listu 246 spisa P-878/17 kuću u
kojoj živi tužitelj i tužitelj da ima adresu S.. I. broj 5. Na listu 305 na kojem je
Kaštel pokazala je desnu stranu od glavnog ulaza i u tom dijelu živi ona sa obitelji.
U lijevom dijelu Kaštela ne živi nitko. Od vremena kada je ona u Kaštelu tj. od

1972. godine pa do danas u lijevom dijelu Kaštela ne živi nitko. Taj lijevi dio Kaštela
da je u jako lošem stanju. Zidove oko Kaštela održavaju oni, njezina obitelj, a
najviše njezin šogor M. B.. Njezin svekrv A. i njegov brat A. su
se dogovorili da si ne smetaju pa da rade svaki jedan dio, da njezin svekrv radi i
dio od D. M., a A. da radi od Đ. iz I.. Tuženike poznaje,

30

Posl.br. 31 P-80/2021-59

oni su dolazili ovdje, teta (drugotuženica) je bila ovdje prije otprilike 12 godina, ona
je jako stara, ona je rođena 1925. godine pa više ne može dolaziti, a kada je
dolazila uvijek je govorila da dolazi kod njih kao doma i uvijek im se zahvaljivala što
održavaju i njihov dio. I tužitelj i njegov brat Milan za sve to znaju jer kada je bila
teta Dina iz Amerike i oni su došli kod nas da ju pozdrave i zajedno su jeli i pili.
Imaju i slike o tome. Njima teta piše, imaju puno pisama, još pošalje i djeci za
čokoladu nešto dolara. Od vremena kada je tužitelj počeo tužiti od tada im on više
ne daje ključ od tog lijevog derutnog djela Kaštela. Na lijevom derutnom dijelu
Kaštela postoji brojilo za struju i to brojilo je do otprilike godinu dana glasilo na ime
B. A.. Tužitelj si je renovirao "Graner" jer prije cca 50 godina oni su
znali što njima pripada koji dio i to što im je pripadalo to su si oni renovirali i tamo su
počeli živjeti. Kada je ona došla živjeti u Kaštel 1972. godine tužitelj je već živio u
kući koju pokazuje na listu 296 spisa P-878/17. Na Kaštelu se renovirao krov, a
financiranje krova su izvršili oni i u jednom dijelu tužitelj, 50% su financirali oni. Iz
njihovog uređenog dijela Kaštela nije moguć neposredan pristup u neuređeni dio
Kaštela. Oni uređuju i održavaju zid oko Kaštela. Desnu stranu zidina su obnovili
koliko su stigli, a ostalo održavaju koliko stignu. Oni su održavali i u posjedu su.
Oni su održavali ono što koriste. Sto puta su rekli tužitelj i njegova mama Božica i
otac Anastazije da oni to neće dirati jer da je to dio od barba Đovanija iz Italije i da taj
dio pripada njemu. Rođaci iz Italije, nasljednici od Ivana su svoj dio ustupili njezinom
mužu. Njezina svekrva zvala se Leticija i ona je uzdržavala svoju svekrvu Agatu i
tetu M. B.. M. B. umrla je 1981. ili 1982. g. a Agata je umrla
ranije. Ne zna koje godine je umro I. G. B..

32.1. Iz iskaza svjedokinje proizlazi da su tužitelj i njegov otac znali da
pravnom predniku tuženika pripada 1/5 dijela predmetnih nekretnina.

33. Svjedok K. B., rođak stranaka, iskazao je da od rođenja živi u
K., na adresi V., S.. I. 3 i na toj adresi ima prebivalište. Na dijelu izvan
Kaštela živi tužitelj, a u samom Kaštelu živi on sa roditeljima i stricem. A prije smrti u
Kaštelu živjeli su i djed Anton i baka Leticija i sestra od djeda M. B.. U
kući koja je na listu 296 u toj kući gdje su dimnjaci tu živi tužitelj sa obitelji. Na
listu 305 prikazan je Kaštel i u dijelu koji je od glavnog ulaza na desno živi
njegova obitelj, a u tom lijevom dijelu ne živi nitko. Ta neposredna saznanja ima od
rođenja. Sve zidine oko Kaštela održavaju oni, njegova obitelj, njegov otac i on i
stric. Njegovi otac i stric imaju firmu od 1988. ili 1989. godine, a i on je sam
vlasnik firme i svakog dana imaju od 20 do 40 radnika i do prije otprilike godinu
dana imali su sjedište na adresi S.. I. 3. Kad god su nešto radili, obnavljali,
uređivali zid pitali su dopuštenje i rođake iz Italije i iz Amerike, ovdje tuženike. I
tužitelj i M. B. nikada nisu osporavali ili se protivili tome što oni održavaju i
zidaju zidove. Sada ključ od lijevog derutnog dijela Kaštela ima tužitelj, on je taj
ključ uzeo prije 5 godina kada se počeo tužiti i od tada ne želi predati ključ i
njegovoj obitelji, a do tada su imali ključ i jedni i drugi. Tužitelj je jako agresivan i
oni mu se ne žele suprotstavljati baš zbog toga. Na lijevom dijelu dvorišta koji je u
derutnom stanju je struja odnosno pancer za čitav Kaštel i ostale objekte tamo.
Prije otprilike 10 do 15 godina oni su prebacili brojilo za njihov dio Kaštela u kojem
žive, na desnoj strani Kaštela. A u lijevom derutnom dijelu Kaštela je i dalje ostala
struja ali ona predstavlja veliku opasnost. Kada nestane struja ili skoči pancer tada
tužitelj dopusti i otvori da možemo promijeniti pancer i imati struju. Vjerojatno je
njegova obitelj angažirala V. Š. da promjeni pancer u tom derutnom dijelu.
Nekretninu u Vranićima ima od 1986. godine. Ta nekretnina je vlasništvo njega i

31

Posl.br. 31 P-80/2021-59

njegove sestre. Ne boravi u toj nekretnini. Tužitelj nije nikada ništa financirao u
obnovu Kaštela, pa tako ni kada se popravljao krov. U jednom dijelu financirao je
njegov brat Milan Bratović i to samo u obnovi krova. To je moglo biti negdje
početkom 1990. godina. Nakon što mu se pokazuju listovi 131, 132 i 133, iskazao
je da se materijal koji se navodi na tim listovima odnosio na materijal koji su tužitelj i
njegov brat Milan prodavali po Hrvatskoj. Milan Bratović je u renoviranje krovišta
uložio novac u vrijednosti cca 10% ukupnih troškova. Oni su i od Milana i od tužitelja
bili tražili da sudjeluju u financiranju krovišta, međutim sudjelovao je samo Milan
kako je rekao. Na upit zašto nisu renovirali i lijevi dio Kaštela iskazao je da u
predmetni Kaštel svakodnevno ulažu, 300,00 eura dnevno, ulažemo u onaj dio
Kaštela u kojem žive, a razlog zašto nisu renovirali i lijevi dio je taj jer nemaju
odjednom toliko novaca. A i centralni dio Kaštela također nisu uredili jer smatraju da
je taj dio od tuženika, rođaka iz Amerike. Glede zemljišnih parcela jedan dio parcela
obrađuje tužitelj, a jedan dio parcela obrađuju oni. Tako npr. tužitelj obrađuje U.,
zatim obrađuje jedan dio B. i jedan dio P.. Na nekretninama u k.o.
Muntrilj tužitelj obrađuje Bučin dolac, a bošku pile oni. Tužitelj nije pilio nikada
bošku, nikada nije bilo spora o vlasništvu. Tužitelj i oni uvijek su si posuđivali traktor i
sve drugo i nikada nije bilo problema. Svi su znali tko je vlasnik.

33.1. Iz iskaza svjedoka proizlazi da od njegova saznanja, po rođenju, tužitelj
nije nikada živio u lijevom dijelu Kaštela, derutnom dijelu, a da su ključeve od tog
dijela dok tužitelj nije podnio prvu tužbu imali i tužitelj i J. B..

34. Tužitelj, rođak tuženika, iskazao je da je poznavao D. B. i
on bi trebao biti od njegovog pok. oca brat. Ako ga je vidio, vidio ga je jedanput i to
prije jako puno godina, ne zna točno kada. Zna da je bio oženjen i da je imao djecu.
On je vidio tu njegovu ženu jer je ona bila tu kada i on. Nakon Davorinove smrti ako
je i bila Davorinova žena ovdje on je nije vidio. Što se tiče Kaštela u jednom dijelu
su živjeli oni do 1976. godine. Na vrhu su držali pšenicu, na katu su spavali i imali
kuhinju, a u podrumu su držali vino. U predulazu za u podrum otac je držao stolarski
stol, a u drugoj prostoriji podruma držao je bačve. Čuo je od svog brata da je
Davorin Bratović umro, ali ne zna kada je to prvi puta čuo. Na upit da li je vidio što
je naslijedio od svog oca i što je bilo na ostavinskoj raspravi i u rješenju o
nasljeđivanju, iskazao je da je vidio po posjedovnom listu i po posjedovnom listu je i
naslijedio. On je otprilike prije 4 do 5 godina saznao da nešto nije u redu vezano za
vlasništvo nekretnina koje potražuje u ovom postupku. Prije otprilike 10 godina
pokušao je riješiti te parcele po vlasničkom listu između njih (a tu mislim na brata
Milana i njega) i J. B. (koji ima nadimak B.), pa su išli i kod javnog
bilježnika da to probaju srediti, ali J. B. tada to nije htio potpisati.
Nekretnine koje je pokazao na licu mjesta i za koje je izjavio da su njegove, on da ih
je naslijedio od svog pok. oca Anastazija. Ne može se sjetiti kada je njegov otac
umro. Njegov otac je umro prije otprilike 26 do 27 godina. Njegov otac je to sve bio
kupio, pa je kasnije sve to stavljeno na djeda Tomaža, a poslije se sve to razdijelilo
između njegovog oca i oca od J. B. zvanog N.. Sva ostala braća da su
bila suglasna sa diobom. Jedan brat je poginuo u ratu, jedan u Puli. Bilo je i sestara,
jedna od tih sestara bila je Marija, koja je bila teta od J. B. odnosno
sestra od Nina i njegovog oca. Ni njemu, ni njegovom ocu nikada nitko nije branio
da koriste te nekretnine koje ima u posjedu, samo što je susjed J. B.
uporno prolazio preko njegovog i otvarao prtune, pa su mu izlazile životinje koje je
imao krave, koze i onda je morao sve to prodati. To se radi o nekretninama unutar
zidina Kaštela koje su predmet tužbenog zahtjeva. J. B. kada je vidio da je

32

Posl.br. 31 P-80/2021-59

prtun zatvoren on je došao do portuna autom, otvorio prtun i pustio prtun otvoren i
otišao. Josip Bratović to radi posljednje dvije godine. Na upit kada su se zazidali
zidovi unutar Kaštela između onog dijela kojeg je sud danas vidio i preostalog dijela
Kaštela iskazao je da su ti zidovi zazidani još u vrijeme dok on nije bio ni rođen, po
pričanju zna da je to bilo kada je provedena dioba između braće. Dioba je bila 1954.
i 1957. godine. Prva dioba je bila 1954., a poslije je bila modificirana 1957. Kada je
ta dioba provedena doma su živjeli njegov otac A. i otac od J. B.
koji se zvao A. – N.. Što on zna ostala braća nisu ništa nikada potraživala ni u
Kaštelu ni na zemljištu nakon provedene diobe. Ključeve od podruma i kata koje je
danas pokazao ima on oduvijek i to je jedini ključ za taj dio. Od kada je dioba
izvršena ključ imaju oni tj. sada on, a prije njega njegov otac. U tom dijelu Kaštela
gdje su živjeli oni (on, majka, otac i brat) u tom dijelu nije nikada živio nitko drugi. Na
dijelu Kaštela na kojem on ne potražuje dio bile su drvene grede i drveni podovi, i to
se je sve popravilo i izgradilo novo i to je napravio J. B.. On njega nije pitao
dozvolu da on to može tamo raditi. On se nije protivio da on to radi. Uvijek je mislio
da po toj diobi iz 1954. i 1957. godine on radi na svom dijelu i zato se on nije
protivio tome kada je on radio. Na pomoćnim zgradama uz Kaštel je također
nadograđivao J. B. i on se tome nije protivio. On je to nadograđivao na
svom dijelu odnosno na dijelu koji je prema diobi iz 1954. i 1957. pripao njemu. Na
nekim zemljišnim parcelama su masline od J. B. i nije se protivio da on
posadi masline tamo gdje ih je i posadio. Tamo gdje je tužitelj posadio masline i što
je pokazao da je njegovo smatra da je njegov dio, a ovo drugo smatra da je od
Josipa Bratovića. Prilikom pregleda svake od parcela on je pokazao parcele i na
kojima ima i svoje masline i te masline on je posadio prije otprilike prije 20 godina, a
te masline su na k.č. 2290/2 k.o. Sv. Ivan. J. B. niti itko drugi se nije
protivio da on sadi masline tamo gdje ih je posadio. J. B. mu koji put i
predbaci nešto za masline koje je posadio, ali općenito ne. Prije otprilike 2 do 3
godine Josip Bratović mu je počeo predbacivati vezano za posađene masline, a prije
toga mu nije predbacivao. Nikada mu nitko nije prigovarao da obrađuje parcele koje
obrađuje. Ono što koristi J. B. u Kaštelu i pomoćne zgrade oko Kaštela to
on - tužitelj ne koristi. Na dijelu Kaštela renoviran je krov prije otprilike 35 do 37
godina. Brat i on su financirali 2/3 troškova, a Josip Bratović 1/3 troškova. U
prizemlju Kaštela nalazi se brojilo za struju, struja je došla u Kaštel prije otprilike
40 godinai to brojilo se uvijek vodilo na ime njegovog oca Anastazija do otprilike
pred 2 godine kada ga je prebacio na svoje ime. Brojilo je i dalje aktivno. Na dijelu
Kaštela koji smatra da je njegov, od radova nije ništa vršeno osim na krovu. On je
tužio rođake u Americi, jer je D. B. otišao u inozemstvo i nije bio tražio
ništa. Ne zna da li tuženici imaju nešto zakonski pravo na Kaštelu i na parcelama.
34.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se on smatra vlasnikom i na suvlasničkim
dijelovima tuženika, jer da je njihov prednik Davorin Mario Bratović otišao u
inozemstvo i da nije ništa tražio. Nadalje, iz njegovog iskaza proizlazi da on smatra
da je dioba izvršena 1954. i 1957. godine valjana, jer da su se tako dogovorili
njegov otac Anastazio i njegov brat Anton.

35. Iz iskaza svih svjedoka i tužitelja nije utvrđeno da je za diobu izvršenu

1954. i 1957. godine pravni prednik tuženika dao suglasnost ili da je znao za
izvršenu diobu i da se sa izvršenom diobom ikada kasnije suglasio. Svjedoci su
iskazivali o onome što su sami vidjeli i o onome što imaju saznanja po pričanju
tužitelja ili drugih članova obitelji. Međutim, iz iskaza svih svjedoka, pa ni iskaza
samog tužitelja, nije utvrđeno da bi tužitelj bio zakonit i pošten posjednik i to

33

Posl.br. 31 P-80/2021-59

utuženih nekretnina odnosno idealnih dijelova utuženih nekretnina. Naime,
provedenim saslušanjem svjedoka i tužitelja nije sporno da je tužitelj i njegov pravni
prednik koristio lijevi dio Kaštela, da su u tom lijevom dijelu Kaštela živjeli tužitelj do
svoje 15-te godine života i njegovi roditelji i brat Milan, međutim za cijelo razdoblje
korištenja i za vrijeme života Anastazija s obitelji, kao i za razdoblje nakon smrti pok.
Anastazija, tužitelj, a prije njega i njegov pravni prednik su znali i nikako im to nije
moglo biti nepoznato, da ni pravni prednik tužitelja, a kasnije ni tužitelj nisu
samovlasnici onoga što su koristili jer su znali da su tuženici, a prije njih, njihov pravni
prednik D. M. B., suvlasnik na tim istim nekretninama, što su koristili
tužitelj i njegov pravni prednik, a također su znali i to im nije moglo biti nepoznato (jer
je upravo tužitelj u spis priložio Kupoprodajni ugovor iz 1942. godine da je jedan od
kupaca bio D. M. B.), da je D. M. B. jedan od kupaca
nekretnina, tj. da je suvlasnik na predmetnim nekretninama, a da isti nije sudjelovao
u diobi 1954., a niti 1957. godine, unatoč paušalnim tvrdnjama tužitelja (a ničime
dokazanima) da je pravni prednik tuženika znao i da je bio suglasan sa diobom
nekretnina (tim više što se u aktima o diobi niti ne spominju brojevi katastarskih
čestica). Na temelju utvrđenog proizlazi da tužitelj ni do vremena smrti svog oca, a
niti nakon smrti svog oca (budući da je u Rješenju o nasljeđivanju iza pok. Anastazija
Bratovića – a koji je umro 1996. godine nesporno utvrđeno da njegovu ostavinsku
imovinu čine dijelovi katastarskih čestica), a u ukupnosti materijalnih dokaza u spisu
posebice izvadaka iz zemljišnih knjiga, te izvoda iz posjedovnih listova tužitelju nije
moglo biti nepoznato da su tuženici, a prije njih njihov pravni prednik, suvlasnici i to
upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina.

36. Dakle, u ukupnosti svih provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj koristio
određene konkretne dijelove predmetnih nekretnina, da te dijelove nije koristio
samo on, već i njegov brat M. B., da je tužitelj znao da njegov otac
A. nije jedini vlasnik onoga što je njegov otac koristio, a nakon njegove
smrti tužitelj i njegov brat M. odnosno da su tužitelj i njegov brat M.
nasljednici iza svog oca A., ali samo u onom dijelu čega je bio suvlasnik
njihov otac.

37. Tužitelj na suvlasničkim udjelima tuženika ne može steći pravo
vlasništva ni temeljem instituta dosjelosti. Naime, dosjelost je stjecanje prava
vlasništva tuđe stvari kroz zakonom određeno vrijeme od strane kvalificiranog
odnosno bar savjesnog posjednika. Dosjelost spada u originarno ili izvorno stjecanje
prava vlasništva, što znači da stjecatelj svoje pravo vlasništva ne zasniva na pravu
vlasništva prednika.

Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da su ispunjene
slijedeće pretpostavke:

- sposobnost stjecatelja, - sposobnost stvari,

- posjed određene kvalitete, te

- vrijeme dosjelosti određeno zakonom.

Dosjedatelj mora biti u samostalnom posjedu, te mora biti istinit i pošten
posjednik. Samostalnost posjeda označava okolnost da on ne priznaje višu vlast
neke druge osobe, odnosno da stvar drži kao svoju, kao da je njezin vlasnik. Posjed
je istinit ako nije stečen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja
(paragraf 345. OGZ-a), a pošten ako posjednik ne zna niti ima razloga za posumnjati
da mu ne pripada pravo na posjed (paragraf 326. OGZ-a) s tim što se smatra da je
posjed istinit i pošten sve dok se ne dokaže drukčije (paragraf 328. i 345. OGZ-a).

34

Posl.br. 31 P-80/2021-59

38. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je utvrdio da su tužitelj i njegov
otac koristili dijelove utuženih nekretnina, ali to konkretno određene dijelove, a ne u
idealnim dijelovima kako glasi tužbeni zahtjev. Posjed tužitelja, a niti njegovog
prednika nije bio one kvalitete koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva
dosjelošću, budući da su i tužitelj i njegov pravni prednik znali odnosno morali znati
da im ne pripada vlasništvo odnosno suvlasništvo na suvlasničkim dijelovima
tuženika, a prije njih njihovog pravnog prednika, već su predmetne nekretnine
koristili prema dogovoru izvršenom samo između Bratović Anastazija (oca tužitelja)
i njegovog brata Bratović Antuna, iako su znali da nisu oni jedini suvlasnici na
predmetnim nekretninama.

39. Tužitelj, ni njegov pravni prednik, nisu bili u poštenom posjedu koji se
zahtjeva za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću. Na sporni odnos
valja primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ-a) s obzirom na
činjenicu da posjed tužitelja i po pravnom predniku (ocu) postoji najmanje od oko
1960-te godine pa nadalje, a sve sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu
i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) prema kojoj se odredbi stjecanje stvarnih prava
do stupanja na snagu ZV-a prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u
trenutku stjecanja.

40. Tužitelj nije dokazao poštenje posjeda, (poštenje se pretpostavlja
temeljem paragrafa 328. OGZ-a), a tužitelj nije dokazao da su on i njegov pravni
prednik bili savjesni posjednici odnosno tuženici su dokazali da tužitelj ni njegov
pravni prednik nisu bili pošteni posjednici. Naime, tužitelj je svo vrijeme znao da
predmetne nekretnine nisu njegovo vlasništvo odnosno znao je da su predmetne
nekretnine suvlasništvo i tuženika, a prije njih, njihovog pravnog prednika.

41. Kroz posjedovanje predmetnih nekretnina u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a
konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno
poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika
presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se
smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja
ZOVO-a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf
328). A tuženici su dokazali da posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika nije
pošten.

42. Sud je stoga utvrdio da je posjed tužitelja bio nesavjestan, jer je znao da
predmetne nekretnine koje posjeduje nisu samo njegove. Zato nisu ispunjeni uvjeti
za stjecanje predmetnih nekretnina dosjelošću ni temeljem čl. 159. i 160. ZV-a.

43. Nadalje, tužitelj nije dokazao da je vlasnik utuženih nekretnina ni po
drugoj osnovi tj. ni po osnovi diobe iz 1954. i 1957. godine budući da je iz iskaza
svjedoka Milana Bratovića, brata tužitelja, utvrđeno da do stvarne realizacije diobe
nije ni došlo jer da Anton Bratović nije imao novaca da popravi "Graner" i da je sve
ostalo tako dok on i tužitelj nisu sami uložili u taj dio "Granera".

44. Meritum ovog spora je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje
prava vlasništva na idealnom dijelu predmetnih nekretnina, kako je odbijajuće
opisano u točki I izreke ove Presude.

45. Odredba čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006,

35

Posl.br. 31 P-80/2021-59

141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV)
propisuje da ako više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj
pripada po dio tog prava vlasništva računski je određen razmjerno prema cijelom
pravu vlasništva te stvari, onda su svi oni suvlasnici te stvari, a dijelovi prava
vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Prema navedenoj odredbi
proizlazi da suvlasništvo znači vlasništvo više osoba u jednoj nepodijeljenoj stvari,
pa suvlasnik ne može biti vlasnikom određenog realnog dijela nepodijeljene
nekretnine. Tužitelj tvrdi da je on vlasnik točno određenih dijelova nekretnina, zato
tužitelj sada, i ako bi mu pripadalo pravo suvlasništva, on ne može biti suvlasnik u
idealnim dijelovima predmetnih nekretnina. Tužitelj nema zakonskog uporišta tražiti
utvrđenje da je suvlasnik na idealnim dijelovima tuženika jer nije dokazao da se je
pravni prednik tuženika, D. M. B., odrekao svog suvlasničkog dijela i
da se suglasio sa diobom od 1954. ili 1957. godine, pa tužbeni zahtjev tužitelja
kojim zahtijeva da se utvrdi vlasnikom idealnih dijelova kako to zahtijeva tužbenim
zahtjevom, nije osnovan.

46. Posjedovanjem određenog "realnog" dijela nekretnine ne može se steći
(i tu su trajanje posjeda i njegova kvaliteta irelevantni), vlasništvo idealnog dijela
cijelih nekretnina, konkretno suvlasničkog dijela tuženika. Tužitelj ne može steći u
vlasništvo odnosno suvlasništvo utužene nekretnine, a razlog tome je struktura
samog idealnog dijela. Naime, idealni dio se proteže po cijeloj nekretnini, po svakoj,
pa i najmanjoj prostornoj jedinici nekretnine, tj. i onih dijelova nekretnina za koje
tužitelj izričito tvrdi da nisu njegovi npr. desna strana Kaštela i neke konkretne
dijelove nekretnine za koje tvrdi da nisu njegovi. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva
kakvog je postavio tužitelj, utvrdilo bi se da je tužitelj postao suvlasnik i dijela
nekretnine kojeg dijela uopće nikada nije ni posjedovao. Utuženi dijelovi
predmetnih nekretnina su idealni dijelovi, međutim realni dijelovi nekretnina kako je
tužitelj izjavljivao tijekom postupka da se smatra vlasnikom, ne mogu predstavljati
utuženi idealni dio, a to zbog strukture samog idealnog dijela kako je već naprijed
navedeno. Zato je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

47. Dakle, kako tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi idealnim
vlasnikom na utuženim nekretninama, a tvrdi da je vlasnik točno konkretnih realnih
dijelova određenih nekretnina, jedino ispravno je za zaključiti da realni dio
nekretnina kojih je tužitelj u posjedu, ne može predstavljati utuženi idealni dio cijele
nekretnine i zato se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev, niti djelomično. Tužitelj je,
nakon zaključenja prethodnog postupka, odredio tužbeni zahtjev kojim je pokušao,
na nekim utuženim nekretninama i opisati realni dio kojeg potražuje za određenu
katastarsku česticu, a ujedno označujući idealni dio, međutim tužitelj je takav
tužbeni zahtjev postavio nakon zaključenog prethodnog postupka podneskom od

22. ožujka 2023. godine unatoč činjenici da je saznanja da posjeduje konkretne
određene realne dijelove imao i ranije tj. i prije zaključenja prethodnog postupka, ali i
u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, kao i 2017. godine kada je zajedno
sa bratom podnio tužbu kod Općinskog suda u Puli-Pola Stalne službe u Rovinju-
Rovigno radi utvrđenja suvlasništva na nekretninama, ali i 2018. godine, kada je
bio prisutan na raspravi na kojoj je sudjelovao i mjernički vještak kod Općinskog
suda u Puli – Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod posl.br. P-878/2017, a nije
opravdao razlog zašto prije zaključenja prethodnog postupka nije uredio tužbeni
zahtjev.

36

Posl.br. 31 P-80/2021-59

48. Idealni dio stvari je prema odredbi čl. 37. st. 2. ZOO-a neodvojiv od
suvlasničkog dijela koji ga određuje s time da svaki suvlasnik temeljem odredbe čl.

38. st. 1. ZV-a, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj
prava vlasništva i to bez suglasnosti ostalih suvlasnika ukoliko time ne vrijeđa prava
ostalih.

49. Tuženici su u spis dostavili pisane izjave tražeći da se njihove izjave
uzmu u obzir kao njihovi iskazi. Sud nije prihvatio izjave tuženika kao njihove iskaze
u smislu dokaznog sredstva iz razloga jer se tužitelj istome protivio i to opravdano,
budući da tužitelj nije imao mogućnosti postavljati pitanja tuženicima, a vezano na
ono što su u izjavama tuženici izjavili, te bi prihvaćanjem pisanih zahtjeva bilo
povrijeđeno načelo neposrednosti.

50. U odnosu na dokazne prijedloge - račune deklaracija za uvoz opreme (za
renoviranje krova na Kaštelu) iz Italije (131-133) ističe se da su navedeni dokazi
irelevantni u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, a tužitelj u ovom postupku ne
temelji tužbeni zahtjev na stjecanju na temelju građenja.

51. Sud sudi na temelju činjenične osnove na koju se poziva tužitelj, jer u
protivnom prekoračuje tužbeni zahtjev (takav stav zauzeo je i Vrhovni sud u odluci
Rev-2790/91 od 11. ožujka 1992. godine). Sud u parničnom postupku odlučne
činjenice utvrđuje sa stupnjem izvjesnosti, u smislu da uvjerenje suda o njima mora
biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

52. Temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a primjenom pravila o teretu
dokazivanja, u svijetlu tog instituta, sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao da je
savjestan, zakonit i miran posjednik utuženih nekretnina.

53. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a koja
propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna je protivnoj stranci i
njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tužitelj je
izgubio u ovoj parnici, te je dužan tuženicima naknaditi parnični trošak.

Tuženicima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i sastav podneska od

21. ožujka 2022. godine, za svaku radnju u iznosu od 238,08 EUR / 1.799,24 kn
(prema VPS-u označenom u tužbi), zatim za sastav podneska od 27. svibnja 2022.
godine, 22. srpnja 2022. godine, zastupanje na ročištu 31. ožujka 2022. godine, 08.
lipnja 2022. godine, 23. rujna 2022. godine, 21. veljače 2023. godine i 30. ožujka

2023. godine, za svaku radnju u iznosu od 597,00 EUR / 4.498,10 kn (prema VPS-u
od 250.000,00 kn). Priznat im je trošak i sastava podneska od 30. travnja 2021.
godine, 30. ožujka 2022. godine i 24. ožujka 2023. godine, za svaku radnju u iznosu
od 99,50 EUR / 749,68 kn, plus PDV u iznosu od 1.238,78 EUR / 9.333,59 kn, a što
sveukupno iznosi 6.193,88 EUR / 46.667,76 kn. Punomoćnik tuženika zastupao je tri
osobe, slijedom čega mu je priznato pravo na povišenje tarife od 10 % za drugu i
treću osobu.

Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na Tbr. 8., 9., 36., 42., 48. i

50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine,
142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022). Visina vrijednosti
boda iznosi 1,99 eura / 15,00 kn.

54. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

37

Posl.br. 31 P-80/2021-59

U Poreču - Parenzo, dana 10. svibnja 2023. godine.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a
podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove
Presude.

DNA:

1. Pun. tužitelja, 2. Pun. tuženika.