- 1 -              Revd 1326/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1326/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Đ. iz M., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnik u S., protiv tuženika A. b. d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2551/2022-2 od 27. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-2920/2019-27 od 6. lipnja 2022., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na prvo, drugo, četvrto, peto, sedmo i deveto pitanje.

 

              II. Prijedlog za dopuštenje se odbacuje u odnosu na treće, šesto, osmo i deseto pitanje.

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2551/2022-2 od 27. prosinca 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-2920/2019-27 od 6. lipnja 2022.

 

2. Tuženik je predložio da mu se dopusti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja iz presude donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u pojedinačnom postupku koji je pokrenuo potrošač pozivajući se na ta utvrđenja ako se u pojedinačnom postupku utvrde drukčije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača?

 

2. Odnosi li se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 (tzv. slučaj Franak) na ugovor o kreditu koji je sklopila osoba koja nema svojstvo prosječnog potrošača s obzirom na svoju ekonomsku naobrazbu?

 

3. Primjenjuju li se pravomoćna utvrđenja presuda za zaštitu kolektivnih prava i interesa u pojedinačnim sudskim postupcima koji su pokrenuti radi vraćanja stečenog bez osnove prije nego što je na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN 70/19)?

 

4. Prilikom provođenja kontrole nepoštenosti ugovorne odredbe u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), je li materijalno pravo pogrešno primijenjeno ako sud zanemari pretpostavku suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja i pretpostavku znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača?

 

5. U slučaju restitucije na osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, teku li zakonske zatezne kamate od dana uplate svakog pojedinog iznosa ili od dana podnošenja tužbe?

 

6. S obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. o početku tijeka zastare restitucijskog zahtjeva, mogu li zakonske zatezne kamate u takvim zahtjevima početi teći prije pravomoćnog utvrđenja ništetnosti?

 

7. Je li odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti ništetna ako je prethodno utvrđen ništetnim isključivo način njezine promjene?

 

8. Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana tako da odredi primjenu fiksne kamatne stope za solemnizirani ugovor o kreditu u kojemu su se stranke jasno opredijelile za ugovaranje promjenjive kamatne stope?

 

9. Može li se podnošenje tužbe koju je Udruga potrošača podnijela radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača smatrati radnjom vjerovnika iz članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja dovodi do prekida zastare u pojedinačnom sudskom postupku koji je pokrenuo potrošač koji nije bio stranka tog kolektivnog spora?

 

10. Ako sud u pojedinačnom postupku utvrdi ništetnost odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, i time ga pretvori u ugovor o kreditu u hrvatskim kunama bez valutne klauzule s fiksnom kamatnom stopom, smije li sud u tom kreditu (kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom) kao fiksnu kamatnu stopu primijeniti iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom ili treba primijeniti kamatnu stopu koju su banke redovito naplaćivale za kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom u tom razdoblju?“.

 

3. Obrazlažući razloge važnosti prvog, drugog, četvrtog, petog, sedmog i devetog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik se pozvao na odluke viših sudova, revizijskog suda i Suda Europske Unije, dok u odnosu na ostala postavljena pitanja nije određeno izložio razloge važnosti u smislu  odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

 

4. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.

 

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

 

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. i 2. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.

 

7. Postavljajući prvo pitanje predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da su u ovom predmetu utvrđene drugačije činjenične okolnosti od onih koje su utvrđene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, dok odgovor na drugo pitanje (u kojem se polazi od pretpostavke da tužiteljica nema svojstvo prosječnog potrošača) ovisi o činjeničnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Stoga, prvo i drugo pravno pitanje nisu važna pitanja  za osiguranje jedinstvene primjene prava  i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

8. U odnosu na četvrto, peto, sedmo i deveto pitanje ocijenjeno je da nije riječ o pitanjima u pogledu kojih pobijana presuda odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. i dr., niti je riječ o pitanjima u pogledu kojih bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. Navedena pitanja, stoga, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

9. U odnosu na treće, šesto, osmo i deseto pitanje predlagatelj nije određeno izložio razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na ta pitanja nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije je u odnosu na prvo, drugo, četvrto, peto, sedmo i deveto pitanje odbijen na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a (točka I. izreke), a u odnosu na treće, šesto, osmo i deseto pitanje prijedlog za dopuštenje revizije je odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.