- 1 -              Rev 2342/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2342/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. T. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Š., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: ..., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru br. Gž-1023/17-2 od 7. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu br. P-77/17 od 14. srpnja 2017., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru br. Gž-1023/17-2 od 7. veljače 2019., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim traži da se utvrdi da je jedini i isključivi vlasnik dijela čest. zem. 1550/3, upisane u zk. ul. 722 k.o. B., a koji dio je na skici izmjere mjerničkog vještaka I. B. od 27. travnja 2015. označena slovima A, B, C, D, A, površine 6129 m2, kao i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka (toč. I.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.375,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se reviziju prihvatiti, obje nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

7. Tužitelj u reviziji u biti postavlja pitanje glede primjene čl. 8. ZPP, odnosno može li parnični sud prilikom ocjene dokaze utemeljiti svoju odluku isključivo ne prihvaćajući neke dokaze, a da druge dokaze ni na koji način nije ocijenio. Isto tako postavlja se pitanje tumačenja kvalitete dokaza od strane suda, pri čemu drugostupanjski sud smatra da samo iskazi svjedoka nisu dovoljni i nemaju pouzdana saznanja o izvanknjižnom vlasništvu nekretnine, bez da se priložene i neki drugi materijalni, kontrolni dokazi.

 

8. Kao razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelj ukazuje na drugačiju sudsku praksu Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-1406/07.

 

9. Prema shvaćanju revizijskog suda postavljeno je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je čest. zem. 1550/3 k.o. B. bila upisana kao Općenarodna imovina uz organ upravljanja M.N.O. B.,

 

- da je 2008. navedena nekretnina otpisana iz dotadašnjeg zk. ul. u novi zk. ul. 722 k.o. B. uz upis vlasništva Republike Hrvatske,

 

- da je dio čest. zem. 1550/3 k.o. B. površine 5000 m2 od revizije posjedovnog stanja i kultura iz 1956. upisan kao posjed J. T.,

 

- da je iz rješenja NO općine S. iz 1958. vidljivo da je većem broju fizičkih osoba dodijeljeno zemljište na području općine S., među ostalim i J. T., ocu tužitelja u površini od 900 m2, u k.o. R.,

 

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je sporni dio nekretnine ograđen s tri strane suhozidom (starim i djelomično urušenim), te da se otprilike na sredini zemljišta nalazi obiteljska stambena zgrada, te dalje gospodarski objekti, te 20-tak starijih stabala badema,

 

- da svjedoci N. T., A. T., M. S. i Z. T. da su prednici tužitelja koristili sporni dio nekretnine,

 

- da prvostupanjski sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi tužiteljici prednici bili u posjedu utužene nekretnine 40 godina prije 6. travnja 1941.,

 

- da se zahtjev tužitelja nije ocjenjivao s obzirom na pravila o građenju na tuđem zemljištu, jer tužitelj nije predložio provođenje građevinskog vještačenja.

 

11. Prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, budući da od 8. rujna 1991. nije protekao rok iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP). Isto tako tužitelj nije stekao vlasništvo dosjelošću niti primjenom pravnih pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), jer nije utvrđeno da je tužitelj, zajedno sa svojim prednicima, bio u posjedu spornog dijela nekretnine 40 godina prije 6. travnja 1941. Kod toga se posebno ističe da saslušani svjedoci o tome nemaju nikakvih saznanja, a osim iskaza svjedoka tužitelj nije pružio nikakve druge dokaze.

 

12. Drugostupanjski sud potvrđujući prvostupanjsku presudu ističe da se izvanknjižno stjecanje prava vlasništva ne može uspješno dokazivati samo saslušanjem svjedoka koji zbog životne dobi o tome nemaju nikakvih valjanih osobnih saznanja, da su saslušani svjedoci klasični svjedoci po čuvenju čiji iskazi se kao posredni dokazi mogu koristiti u sveobuhvatnoj ocjeni dokazne građe, ali da isti imaju dokaznu vrijednost samo ako postoje i drugi materijalni, kontrolni dokazi koji potkrepljuju takve navode. Kod toga se posebno ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir smrtni list tužiteljeva pokojnog djeda, koji ga na vrijeme nije dostavio sudu.

 

13. Gore navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-750/16-2 od 17. travnja 2019. izraženo je shvaćanje da ZPP ne isključuje kao dokazna sredstva svjedoke koji imaju posredna saznanja o pravno odlučnim činjenicama (identično shvaćanje izraženo je i u odlukama ovoga suda Rev-1414/14-2 od 13. lipnja 2018., Rev-104/93-2 od 7. travnja 1993., te Rev-577/98-2 od 28. veljače 2001.). Jednako tako nije neophodno da iskazi posrednih svjedoka budu potkrijepljeni drugim materijalnim, kako ih naziva drugostupanjski sud „kontrolnim“, dokazima.

 

14. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, kada je odbio zahtjev tužitelja jedino iz razloga što iskazi posrednih svjedoka nisu potkrijepljeni drugim materijalnim dokazima.

 

15. No, drugostupanjski sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema razloga o žalbenim navodima tužitelja glede primjene materijalnog prava. Naime, u žalbi je tužitelj pobijao zaključke prvostupanjskog suda o tome da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a drugostupanjski sud se na takve navode ni na koji način nije očitovao.

 

16. Radi navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

17. U nastavku postupka drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tužitelja, te dati razloge o svim relevantnim žalbenim navodima.

 

18. O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačno odluci na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.