1              Poslovni broj: 15 Kž-337/2023-12

 

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj:15 Kž-337/2023-12

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća, te Jasne Smiljanić i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog M. L., II optuženog M. C., 3 optuženog I. M. i 4. optuženog P. L. zbog kaznenih djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2 u svezi stavka 1 Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbi Općinskog državnog odvjetnika u Zadru, 1. optuženog M. L., 2. optuženog M. C., 3. optuženog I. M. i 4. optuženog P. L. podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru broj: K-165/2022 od 9. veljače 2023, u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, 1. optuženog M. L., 2. optuženog M. C., 3. optuženog I. M. i 4. optuženog P. L. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj: K-165/2022 od 9. veljače 2023. proglašeni su krivima 1. optuženi M. L., 2. optuženi M. C., 3. optuženi I. M. i 4. optuženi P. L. da su počini i to svaki po jedno kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama – iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 u svezi članka 36. stavak 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano izrekom te presude.

 

2. Na temelju odredbe članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11,1. optuženi M. L. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Temeljem odredbe članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 2. optuženi M. C. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina. Temeljem odredbe članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 3. optuženi I. M. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina. Temeljem odredbe članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, 4. okrivljeni P. L. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina

 

3. Temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina 1. optuženom M. L. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode (uhićenja) 24. kolovoza 2021. godine, pa nadalje.

 

4. Temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina 2. optuženom M. C. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode (uhićenja) 25. kolovoza 2021. godine, pa nadalje.

 

5. Temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina 3. optuženom I. M. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode (uhićenja) 29. listopada 2021. godine, pa nadalje.

 

6. Temeljem članka 54. stavak 1. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina 4. optuženom P. L. se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode (uhićenja) 29. listopada 2021. godine, pa nadalje.

 

7. Temeljem članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. 80/22 -  dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećenik - Republika Hrvatska se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom postavljenim po zakonskom zastupniku ODO Zadar, upućuje isti ostvarivati u parničnom postupku.

 

8. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11, a u svezi čl. 79. KZ/11 od 1. optuženog M. L. se oduzimaju 3 (tri) stabljike konoplje pojedinačne visine V=72 cm, V=113 cm, V=115 i 15 (petnaest) stabljika konoplja u rasponu visina 103-320 cm, a koji su predmetni od istog privremeno oduzeti na temelju potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, Službe krim. policije br. 01373258, pod 2 i 3. (l.s. 60).

 

9. Temeljem odredbe članka 189. stavak 1. ZKP/08 predmeti oduzeti 24. kolovoza 2021., 1. optuženom M. L. potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i to potvrdom serijskog broja … pod 1, (l.s. 60) SIM telefonska kartica nepoznatog operatera br. … i potvrdom ser. br. … (l.s. 69) mobilni uređaj marke S. IMEI 1: …., IMEI 2: …. sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja …., imaju se vratiti vlasniku. Temeljem odredbe čl. 189. st. 3. ZKP/08 predmeti će se vratiti vlasniku –1. optuženiku ako to zatraži u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ako vlasnik u tom roku ne zatraži povrat predmeta, predmeti će se uništiti.

 

10. Temeljem odredbe članka 189. stavak 1. ZKP/08 predmeti oduzeti 25. kolovoza 2021., 2. optuženom M. C. potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta i to potvrdom serijskog broja … (l.s. 138) i to mobilni uređaj marke H. I. 1 …, IMEI 2: … sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja … i potvrdom ser. br. … (l.s. 146) i to 1 (jedan) sef 5 s natpisom F. E. combine lock, imaju se vratiti vlasniku. Temeljem odredbe čl. 189. st. 3. ZKP/08 predmeti će se vratiti vlasniku – 2. optuženiku ako to zatraži u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ako vlasnik u tom roku ne zatraži povrat predmeta, predmeti će se uništiti.

 

11. Temeljem odredbe članka 189. stavak 1. ZKP/08 predmeti oduzeti 29. listopada 2021., 3. optuženom I. M. potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja … (l.s. 493) i to preklopni mobilni uređaj marke S. crne boje i mobilni uređaje marke I. I. 1: …, IMEI 2:… u kojem se nalazi SIM kartica pozivnog broja … i potvrdom ser. br. … (l.s. 513) i to mobilni uređaj marke S. IMEI: … s pripadajućom SIM karticom imaju se vratiti vlasniku. Temeljem odredbe čl. 189. st. 3. ZKP/08 predmeti će se vratiti vlasniku – 3. optuženiku ako to zatraži u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ako vlasnik u tom roku ne zatraži povrat predmeta, predmeti će se uništiti.

 

12. Temeljem odredbe članka 189. stavak 1. ZKP/08 predmeti oduzeti 29. listopada 2021., 4. optuženom P. L. potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja … (l.s. 521) i to 1) mobilni uređaj marke S. M. 1: …, IMEI1 :…, iMEI2:… u sa pripadajućom SIM karticom pozivnog broja …2) SIM kartica operatera B. " ser. br. …, 3) SIM kartica sa natpisom U. ser. br. …, 4) nosač SIM kartice sa otiskanim brojem PIN …, PIN …, imaju se vratiti vlasniku. Temeljem odredbe čl. 189. st. 3. ZKP/08 predmeti će se vratiti vlasniku – 4. optuženiku ako to zatraži u roku od 1 (jedne) godine nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Ako vlasnik u tom roku ne zatraži povrat predmeta, predmeti će se uništiti.

 

13. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 1. optuženi M. L., 2. optuženik M. C., 3. optuženik I. M. i 4. optuženik P. L. dužni su naknaditi trošak provedenog postupka u ukupnom iznosu od 58.433,00 kn (pedeset osamtisućečetristotridesetrikune) odnosno 7.755,39 eura (sedamtisuća sedamstopedesetpet eura i tridesetdevetcenti)[1] i to svaki okrivljenik u iznosu od po 14.608,25 kn, (četrnaesettisućašestoosamkuna i dvadesetpetlipa) što je 1.938,85 eura (tisućudevetstotridesetosameura i osamdesetpetcenti), koji iznos su 1-4 optuženici dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

 

14. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud osudi sve optuženike na strože kazne i da paušalnu svotu za troškove kaznenog postupka odredi u većem iznosu, te usvoji postavljeni imovinskopravni zahtjev oštećene Republike Hrvatske.

 

15. Žalbu je pravodobno podnio 1.optuženi M. L. po branitelju Š. P., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku odluku i donese oslobađajuću odluku za 1.optuženog, podredno da pobijanu presudu ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je predložio da on i njegov branjenik budu obaviješteni o sjednici vijeća.

 

16. Žalbu je pravodobno podnio i 2. optuženi M. C. osobno i putem branitelja T. G., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se 2. optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

 

17. Žalbu je pravodobno podnio i 3. optuženi I. M. osobno i putem tri branitelja i to I. B. odvjetnika iz Z., braniteljice G. G., odvjetnice iz Z., i branitelja A. K., odvjetnika iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbama je predloženo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se 3. optuženik oslobodi od optužbe, ili da mu se smanji kazna. U žalbi podnesenoj po odvjetniku A. K. zatražena je obavijest o održavanju sjednice vijeća.

 

18. Žalbu je pravodobno podnio i 4. optuženi P. L. osobno i putem branitelja B. G., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbi je predloženo da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je zatražena obavijest o održavanje sjednice vijeća.

 

19. U odgovoru na žalbu Općinskog državnog odvjetnika 2. optuženi M. C. putem branitelja T. G., 3. optuženi I. M. putem branitelja A. K., 1. optuženi M. L. putem branitelja Š. P. te 4. optuženi P. L. putem branitelja B. G. predložili su da se žalba odbije kao neosnovana.

 

20. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

21. Na temelju članka 475. ZKP/08 održana je javna sjednica na koju je pristupila zamjenica Županijskog državnog odvjetnika R. S., koja je u cijelosti ostala kod navoda žalbe, te za 1. optuženika M. L. zz branitelj odvjetnik D. M., za 2. optuženog branitelj odvjetnik T. G., odvjetnik iz Z., za 3. optuženog branitelj odvjetnik I. B. iz Z., te odvjetnica G. G. iz Z. a za 4. optuženika sjednici vijeća nije pristupio branitelj B. G. koji je ispričao izostanak te je u podnesku naveo da ostaje kod svih navoda sadržanih i obrazloženju u žalbi kao i kod navoda iz odgovora na žalbu državnog odvjetništva. Isto tako branitelj 3. optuženika A. K. ispričao je svoj izostanak te je naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda i prijedloga iznesenih u podnesenoj žalbi i odgovoru na žalbu, dok su javnoj sjednici nazočili putem video linka 1. optuženi M. L., 2. optuženi M. C., 3. optuženi I. M. i 4. optuženi P. L., te su u cijelosti ostali kod navoda žalbi i kod odgovora na žalbe.

 

22. Žalbe nisu osnovane.

 

U odnosu na žalbe zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka

 

23. Državni odvjetnik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer da je prvostupanjski sud nepravilno primijenio odredbe ZKP/08 koje su mogle utjecati na presudu.

 

24. Ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi prihvatio prijedlog branitelja te iz spisa predmeta kao nezakonite dokaze pogrešno izdvojio zapisnike o očevidu (bez naloga) od 10. studenog 2021 (list spisa 750-753), i zapisnik o provedenom toksikološkom vještačenju od 23. studenog 2021 (listovi 860-862 spisa). Nadalje navodi da je sud naveo kako je zapisnik o očevidu cijenio nezakonitim i izdvojio iz spisa predmeta, kao i zapisnik o provedenom toksikološkom vještačenju jer je provođenje sporne istražne radnje rezultiralo izuzimanje sporne biljne materije s lica mjesta koja je dostavljanja na toksikološko vještačenje pa kako je ova radnja policijskih službenika bila nezakonita, to su nezakoniti i rezultati provedenog toksikološkog vještačenja prema doktrini "plodova otrovne voćke". Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud naveo kako iz iskaza ispitanih policijskih službenika A. V., Š. P. i R. K. proizlazi da o provođenju navedene radnje nije bio obaviješten državni odvjetnik, a navedeni očevid da je obavljen na prijedlog policijskog službenika A. V.. S obzirom na navedeno, a kako je postupak već bio u tijeku jer prema članku 17. ZKP/08 kazneni postupak započinje pravomoćnošću rješenja o provođenju istrage, to se u konkretnom slučaju nije radilo o hitnoj dokaznoj radnji, već se radilo o istražnoj radnji koju temeljem članka 219. ZKP/08 provodi državni odvjetnik, a sukladno odredbi članka 220. stavak 1. ZKP/08 ako postoji opasnost od odgode istražitelj koji provodi dokaznu radnju provesti će prema potrebi i druge dokazne radnje koje su s njom povezane ili iz nje proističu, međutim, prema stavku 2. istog članka prije provođenja radnje iz stavlja 1. ovog članka istražitelj je dužan izvijestiti državnog odvjetnika o provođenju radnji, ako to nije mogao učiniti prije provođenja radnje dužan ga je izvijestiti odmah nakon njezina provođenja, a što ovdje nije slučaj.

 

25. Državni odvjetnik drži da su predmeti zapisnik o očevidu od 10. studenog 2021. i zapisnik o provedenom toksikološkom vještačenju od 23. studenog 2021. zakoniti dokazi te se ne radi, kako to navodi i zaključuje sud o hitnoj dokaznoj radnji iz članka 212. ZKP/08, već o kontinuitetu i nastavku inicijalnog očevida od 23. kolovoza 2021. Ističe da je pogrešan zaključak suda da je dokazna radnja očevida koji je izdvojen kao nezakonit dokaz proveden tijekom dokaznog postupka tj. tijekom istrage, pa je stoga očevid trebao biti proveden po nalogu državnog odvjetnika sukladno članku 219. ZKP/08. Nadalje, dokazna radnja očevida može se provesti prije početka kaznenog postupka u istrazi i nakon podizanja optužnice, u konkretnom slučaju se radi o nastavu očevida od 23. kolovoza 2021, budući da je primarna zadaća svakog očevida, između ostalog, utvrditi svojstvo nekog predmeta važnog za rješenje konkretnog kaznenog predmeta i utvrditi tragove koji upućuju na postojanje drugih relevantnih okolnosti. Upravo iz tog razloga nakon što je biljna materija oduzeta očevidom 23. kolovoza 2021. ponovno je izuzeta biljna materija sa iste plantaže, upravo radi utvrđivanja relevantnih okolnosti, a u konkretnom slučaju to je količina i postotak THC-a u zasađenim biljkama.

 

26. Nakon skoro tri mjeseca s istih biljaka s kojih su već ranije izuzeti uzorci za koje je toksikološkim vještačenjem utvrđeno da je riječ o drogi marihuana, koja u sebi sadrži 2% THC-a naknadno su ponovno uzeti uzorci i poslani na vještačenje, a kojim toksikološkim vještačenjem od 23. studenog 2021. je utvrđeno da imaju 20% THC-a., a činjenica da su uzorci uzeti kroz formu "zapisnika o očevidu" nije relevantna jer naziv pismena nije relevantan za ono što on u biti predstavlja a predstavlja činjenicu da su policijski službenici kroz taj zapisnik o očevidu izuzeli uzorke marihuane s plantaže koju su već prethodno čuvali.

 

27. Slijedom iznijetog, s pravom ističe državni odvjetnik da je prvostupanjski sud neosnovano izdvojio iz spisa predmeta zapisnik o očevidu od 10. studenog 2021. (list 750-753 spisa), i zapisnik o toksikološkom vještačenju od 23. studenog 2021. jer se ne radi o nezakonitim dokazima. Naime, odredba članka 212. stavak 2. ZKP/08 propisuje da je policija dužna izvijestiti državnog odvjetnika, osim za provođenje dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta iz članka 261. ZKP/08, i pretrage iz članka 246. ZKP/08. Kako se radi upravo o privremenom oduzimanju predmeta iz članka 261. ZKP/08, konkretno o izuzimanju uzoraka, to je navedenu radnju policija poduzela sukladno članku 212. stavak 2. ZKP/08, pa shodno tome se ne radi o nezakonitim dokazima budući da sastavljanje zapisnika o očevidu, koji u suštini predstavlja sadržajno popis predmeta biljaka kojim se oduzimaju biljke radi uzimanja uzoraka, odnosno, takva radnja predstavlja predmete koji mogu poslužiti utvrđivanju činjenica u postupku pa će se privremeno oduzeti i osigurati njihovo čuvanje, a sve sukladno članku 261. stavak 1. ZKP/08.

 

28. Stoga su navedeni dokazi zakoniti, kako zapisnik o očevidu, tako i zapisnik o toksikološkom vještačenju, međutim ne radi se o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer navedeno postupanje nije utjecalo na presudu prvostupanjskog suda, budući da je nedvojbeno utvrđena proizvodnja opojne druge marihuane sa više od 0,3% tetrahidrocanabinola, a koja droga se nalazi na popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu upotrijebiti za izradu droga i to u Dijelu I i Odjeljku III pa samim time postotak THC-a iznad dozvoljenog predstavlja dostatnu kriminalnu količinu kod optuženika za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 i to od 8.860,15 kg. indijske konoplje (marihuane).

 

29. 1. optuženi M. L. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žaleći se da je izreka presude proturječna sama sebi i razlozima presude, kao i da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, također da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i prikupljenih dokaza.

 

30. Suprotno žalbenim prigovorima 1. optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, a to je namjera, odnosno svijest 1. optuženog M. L. da se radi o proizvodnji, ne samo industrijske konoplje već o marihuani.

 

31. Iako 1. optuženik osporava da bi znao da sporna konoplja nije industrijska, suprotno proizlazi prvenstveno iz iskaza svjedoka M. C. koji je prilikom obilaska plantaže uočio različite vrste biljaka i pri tome 1. optuženika pitao od kuda mu to sjeme obzirom da mu on takvo sjeme nije prodao. Upravo odgovor 1. optuženika da mu je to sjeme od lani upućuje na neistinost njegove obrane i zaključak da je 1. optuženi M. L. znao da je to biljka koja nije industrijska konoplja, a čija proizvodnja nije legalna.

 

32. Stoga je prvostupanjski sud u odnosu na 1. optuženog utvrdio sve odlučne činjenice te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupak iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

33. 2. optuženi M. C. žaleći se po branitelju i osobnom žalbom upire da prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno, da nije postojala jedinstvena namjera na počinjenje predmetnog djela, te da razlozi koji su dati da su kontradiktorni.

 

34. Suprotno stavu žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka S. P. utvrdio da je 2.optuženi M. C. zvani R. "radio na plantaži konoplje tamo gdje su biljke bile veće, gdje ga je viđao svaki dan, gdje su dolazili neki ljudi"… (točka 59 presude). Kada se s tim u svezi uzme u obzir, a što ističe i sam 2. optuženi M. C. osobnom žalbom da je radio kod 1. optuženika samo kao radnik za 250,00 kuna, a ako bude dobar prinos da će dobiti i bonus iz čega proizlazi zaključak da 2. optuženik nije bio "nadničar" kao što želi prikazati jer radnici na plantaži su radili za dnevnicu bez sudjelovanja u dobiti, odnosno bonusa, pa navedeno ukazuje da 2. optuženik nije bio običan nadničar, već je ravnopravno sudjelovao u ostvarenju ovog kaznenog djela, pa se stoga postavlja i pitanje žalbenog prigovora 2. optuženika zašto se on raspitivao o uzgoju konoplje kod trećih osoba, kako to navodi u žalbi, ako je bio samo radnik na plantaži i kod izgradnje plastenika. Navedeno proizlazi i iz međusobne telekomunikacije, provedenih posebnih dokaznih radnji proizlazi da su 1. i 2. optuženi do 23. srpnja bili u telefonskoj komunikaciji, što također ukazuje na zajedničko dogovorno ostvarenje inkriminiranog kaznenog djela.

 

35. Stoga, iako 2. optuženik najprije tvrdi da je bio samo običan radnik uz naknadu, iz navedenog proizlazi da njegov angažman na plantaži nadilazi posao nadničara, već te radnje predstavljaju radnje supočinitelja između kojih je postojao dogovor o počinjenju kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, te zajedno sa 1. 3. i 4 optuženikom i samim time je bitno doprinio počinjenju kaznenog djela, budući da je svakodnevno dolazio na plantažu, većinom na dijelu gdje su "veće biljke" očekivao dobar prinos i "bonus" te stoga nema dvojbe ni za ovaj drugostupanjski sud da je 2. optuženik znao i prihvatio dogovor o načinu na koje je djelo bilo počinjeno, te je bio supočinitelj, pa stoga nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka koju opisuje 2. optuženi M. C..

 

36. 3. optuženi I. M. žali se žalbom po tri branitelja i osobnom žalbom, pa će ove žalbe u odnosu na pojedine žalbene osnove biti razmotrene kao jedinstvena žalba.

 

37. 3. optuženi I. M. ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna, a time i manjkava. Naime, na "Popisu droga psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge u Dijelu I. i Odjeljku III nalazi se biljka konoplja (canabis sativa I) kod kojih je ukupni sadržaj THC-a viši od 0.3% - odnosno tetrahidrocanabinola, koji je glavna psihoaktivna supstanca koja se nalazi u biljci indijska konoplja (lat. canabis sativa) poznatijoj kao marihuana, pa stoga nije u pravu žalitelj kada ističe da je izreka presude nerazumljiva jer se radi o terminološkoj razlici koja ne čini prvostupanjsku presudu nerazumljivom, kako u izreci, tako i u razlozima, a u odnosu na naziv droge.

 

38. Namjera kod 3. optuženika I. M., odnosno njegova uloga i doprinos počinjenju kaznenog djela i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je utvrđena a pitanje alibija neosnovano, budući da se radi o dužem inkriminiranom periodu u kojem su svjedoci viđali 3. optuženika na plantaži, kao i 1. 2. i 4. optuženika, dok počinjenje ovog kaznenog djela ne zahtjeva permanentni boravak u Republici Hrvatskoj, pa je ovaj žalbeni prigovor promašen.

 

39. Što se tiče bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11, prvostupanjski sud iznio je jasne i valjanje razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na 3. optuženog I. M. temeljem kojih dokaza je i utvrdio svijest 3. optuženika, a tako i ostalih suoptuženika, te da se radi o nasadima indijske konoplje, a što proizlazi i iz bilježnice koja je pronađena kod 3. optuženika (točka 70.2) prvostupanjske presude, gdje je prvostupanjski sud argumentirano iznio razloge o odlučnim činjenicama kao i ostalih dokaza koje je cijenio vjerodostojnim, pa se žalitelj upućuje na (točke 70-73 presude) radi nepotrebnog ponavljanja, kako u odnosu na svijest tako i u odnosu na prethodni zajednički dogovor između 1. 2. 3. i 4. optuženika

 

40. U odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koju ističe 3. optuženik, a koja sadržajno predstavlja žalbenu osnovu iz članka 468. stavak 2. ZKP/08, a odnosi se na povredu prava na pravično suđenje, regulirano je člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a koja štiti pravo na neovisnog i nepristranog vještaka. Ovaj žalitelj drži da je nepristranost vještaka usko povezana i s pravom na jednakost oružja koja da je ozbiljno narušena u situaciji kada imenovani vještak, po stavu žalitelja, ne zadovoljava standarde objektivnog testa nepristranosti. Nadalje, drži da Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. je ustrojbena jedinica u sastavu MUP-a Republike Hrvatske. Vještakinja koja je provela predmetna vještačenja, mr. sc. I. G. zaposlenica je MUP-a. Ministarstvo unutarnjih poslova podnositelj je prijave u ovom kaznenom predmetu, pa vještaku koji je zaposlen u MUP-u po objektivnom kriteriju, odnosno testu ECHR-a nedostaje nužno potrebno svojstvo neovisnosti i nepristranosti, štoviše ukazuje na objektivno odsustvo nepristranosti. Kako nalaz vještaka u konkretnom slučaju ima važniju postupovnu ulogu od one pukog svjedoka, to se žalitelj poziva i na presudu ECRH u predmetu B. protiv A. od 6. svibnja 1985.

 

41. Sasvim je promašeno osporavanje zakonitosti i vještačenja provedenih u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. MUP RH, pozivanjem optuženika na presudu Europskog suda za ljudska prava od 6. svibnja 1985. u predmetu B. protiv A.. Navedena presuda Europskog suda za ljudska prava odnosi se na potpuno drugačiju situaciju, naime, ona govori o jednakosti oružja i posljedičnoj mogućoj povredi članka 6. stavka 3 d Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda  cit: "lako je razumjeti da se može pojaviti sumnja, naročito u svijest optuženika, o nepristranosti vještaka čiji je izvještaj u stvari inicirao kazneni progon". U konkretnom slučaju iskazivanje D.(I. V. UB.-OP. sud) sugerirao je da je on više bio svjedok protiv optuženika. U načelu njegovo ispitivanje na raspravi nije sprečavala Konvencija, ali načelo jednakosti oružja svojstveno koncepciji pravičnog suđenja, (vidi mutatis mutandis odluku D. od 17. siječnja 1970, serija A broj 11 p 15, para 28) a kako je i naznačeno u stavku 3 (d) članak 6 (točka 6-3-d), (,,pod istim uvjetima – vidi mutatis mutandis odluka E. i ostali od 8. lipnja 1976, serija A broj točka 39. para 91) nalaže jednaki odnos pri ispitivanju D i pri ispitivanju osoba koje je pozvala ili je mogla pozvati obrana neovisno u kojem svojstvu., " ( odlomak 32 ; Zahtjev 8658/79).

 

42. Prema tome, nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. su dokazi koji podliježu provjeri vjerodostojnosti, a nikako zakonitosti. Činjenica da je državnom odvjetniku i policijskim službenicima isti poslodavac – država, u kontekstu naprijed citirane odluke, ne kompromitira rad Centra, niti njegovih stručnjaka, kao niti tvrdnja kako su zainteresirani za ishod postupka.

 

43. Slijedom svega iznijetog, nije u pravu 3. optuženi kada tvrdi da je pobijana presuda manjkava, nejasna, proturječna sama sebi i razlozima presude, jer prvostupanjska presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni, te nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire 3. optuženik.

 

44. 4. optuženi P. L. svojim žalbama upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su dani su šturi i presudu čine manjkavom.

 

45. Međutim, suprotno tvrdnji 4. optuženika, prvostupanjski sud je opsežno i argumentirano naveo temeljem kojih dokaza je utvrdio da je 4. optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo, a njegov doprinos počinjenja kaznenog djela ogleda se u financiranju uzgoja konoplje kao i fizičke pomoći i sudjelovanja prilikom rada na plantaži, a što proizlazi iz obrane 4. optuženika, a koja je neuvjerljiva u dijelu koji se odnosi na davanje iznosa od 10.000,00 kuna koje je dao 1. optuženom bez ikakvih uvjeta, a da se pri tome nisu vidjeli nekoliko mjeseci, kao niti mjesecima kasnije, a navodno za bolesno dijete 1. optuženika. Ovakva obrana je neživotna, a nadasve iz razloga što po iskazu 4. optuženika da površno poznaje 1. optuženog, a navodi da mu je dao zadnji novac koji posjeduje, što je neuobičajeno ponašanje za poznanika.

 

46. Shodno svemu navedenom, nisu počinjene opisane bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje upire državni odvjetnik, te 1. 2. 3. i 4. optuženici.

 

U odnosu na žalbe zbog povrede kaznenog zakona

 

47. 1. optuženi M. L. i 3. optuženi I. M. ističu ovu žalbenu osnovu dok 3. optuženi drži da su pogrešno primijenjene odredbe članka 190. stavak 2. KZ/11, jer da ostaje upitno da li bi berba konoplje bila uspješna, odnosno, da li je kazneno djelo uopće dovršeno, ili je tek ostalo u pokušaju.

 

48. Međutim, suprotno stavu 2. i 3. optuženika prvostupanjski sud je osnovano utvrdio da je kazneno djelo dovršeno, obzirom da već sadnja sporne konoplje u cilju proizvodnje i prodaje predstavlja dovršeno kazneno djelo dok uspješna ili neuspješna berba, kako to ističu žalitelji, ih ne ekskulpira, niti upućuje na zaključak da je djelo pokušano, već eventualno predstavlja "rizik posla" (ako berba ne bude uspješna).

 

49. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti, te nisu utvrđene povrede kaznenog zakona.

 

U odnosu na žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja

 

50. Nisu osnovani prigovori zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

51. 1. optuženi M. L. osporava zaključak prvostupanjskog suda, a to je da nije mogao, niti je znao da se ne radi o industrijskoj konoplji, a da je pristao da se treće osobe uključe u projekt poglavito znajući da bi sadnja novih sjemenki koje mu je donio 3. optuženik dovela do kvalitetnijeg uroda zbog većeg postotka CBG-a, te da je iz toga razloga i zahtijevao račun za certificirano sjeme od 3. optuženika.

 

52. Suprotno navodima 1. optuženika M. L., upravo činjenica da je sjeme uzeo od 3. optuženog I. M., znajući da 3. optuženik nije ovlašteni proizvođač sjemena, te činjenica da s obzirom na specifičnost proizvodnje i sadnje industrijske konoplje mora imati račun za sjeme, a isto tako upitan od svjedoka M. C. od kuda mu sjeme za biljke za koje mu sjeme nije prodao svjedok M. C., koji je ovlašteni proizvođač i vlasnik tvrtke C.-C. d.o.o. 3. optuženi govori da je to njegovo prošlogodišnje sjeme. Upravo ovo upućuje na zaključak da je 1. optuženik znao da se radi o sjemenu koji nema certifikat, pa samim time kasnije, biljke na koje mu je ukazao svjedok M. C., odnosno izgled biljke, upućuju na to da je 1. optuženik znao o kakvom se sjemenu radi, i da ga je na te biljke upozorio svjedok C., pa time sve upućuje na zaključak da je u odnosu na izgled biljke 1.optuženik bio svjestan da se ne radi o industrijskoj konoplji, a štoviše znajući da sjeme nije certificirano.

 

53. 2. optuženi M. C. drži da je njegova uloga na plantaži bila isključivo pomaganje u uzgoju za dnevnicu, međutim, njegova stalna nazočnost na plantaži, pomaganje 1. optuženiku zajedno sa radnicima, kao i njegovi učestali telefonski kontakti sa 1. optuženikom, te okolnost da je najviše on radio na parceli gdje je bila zasađena sporna konoplja, kao i okolnost da je očekivao "bonus" od berbe, upravo ukazuje na njegov doprinos cjelokupnom projektu, što je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

54. Nadalje, žalbeni prigovori 3. optuženog I. M. usmjereni su na osporavanje bilo kakve povezanosti sa djelatnošću 1. optuženika, osim financijske potpore i ulaganja. Ti prigovori su neuvjerljivi, te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio relevantne činjenice u odnosu na 3. optuženika (točke 57. i 60 presude), a nadasve što upućuje bilježnica 3. optuženog iz koje je razvidno da dobro poznaje podvrste konoplje što premašuje ulogu pukog investitora u proizvodnji industrijske konoplje.

 

55. Jednako tako, i uloga 4. optuženog P. L. u zajedničkom djelovanju na plantaži predstavlja doprinos u ostvarenju zajedničkog cilja pri čemu 4. optuženi pomažući u izgradnji plastenika i prskanju zasađenih biljaka, osim svog rada uložio je i sredstva u očekivanju da će mu se taj ulog isplatiti jer je neobično da bi netko sudjelovao na plantaži i fizički radio bez ikakvog motiva, radeći za dnevnicu, a pri tome dajući pozajmicu od 10.000,00 kuna 1. optuženiku.

 

56. 1., 2., 3. i 4. optuženici prigovaraju nalazu i mišljenju toksikološkog vještaka mr. sc.I. G. i T. H., njihovi prigovori su u cijelosti identični, pa su razmotreni kao jedinstveni žalbeni prigovor.

 

57. Žalitelji ističu da je ukupna količina od 8.860,15 kg utvrđena na način da je provedeno toksikološko vještačenje samo određenih neznatnih količina biljaka, dok je ukupna inkriminirana količina određena procjenom, temeljenom na toksikološkom vještačenju ovih neznatnih uzoraka. Drže da bi se moglo utvrditi da je zajedno i prema prethodnom dogovoru organizirano sijanje najmanje 7.728 stabljika konoplje čije lišće i cvjetni vrhovi sadrže više od 0,3 % THC-a, prosječno 2,5 % THC-a, onda je bez ikakve dvojbe vještačenjem trebalo biti utvrđeno da se doista radi o toj količini biljaka, što nije slučaj, jer je na vještačenje dostavljena tek neznatna količina pronađenih biljaka. Nadalje ističu da se ne može odrediti kolika bi bila masa lišća i cvjetnih vrhova sa 7728 stabljika jer je na vještačenje dostavljena svježa materija, što znači da su gornji dijelovi stabljika koje su bile netom ubrane, i budući da su predstavljali samo uzorke materije koja se nalazi zasađena na polju, materija nije lagana te ne može odgovoriti koliko je točno materije, tj. uzoraka od cjelokupne materije dostavljeno u Centar. Nadalje, ističu da je ispitivanjem na raspravi vještaka agronomske struke M. P. i vještaka toksikologa mr. sc. I. G. utvrđeno da bi se u slučaju oduzete biljne materije moglo raditi o industrijskom sjemenu konoplje, čija je viša razina THC-a uzrokovana nepovoljnim atmosferskim uvjetima, a ne o biljkama marihuane posađene kako bi se stvorila droga namijenjena daljnjoj prodaji.

 

58. V. M. P. navodi da su mu na vještačenja dostavljene biljke koje nisu bile oprašene, a da on ne može tvrditi da na tom spornom polju A 38 do 83 nije bilo muških cvjetova. Navodi da muška biljka može oprašiti žensku biljku industrijske konoplje i na taj način povećati THC kod industrijske konoplje. Da bi se znalo o kakvoj vrsti konoplje se radi može se utvrditi genetskom analizom. U konkretnom slučaju vještak ističe da ne zna da li je sporna biljna materija koja je dostavljena na vještačenje marihuana, ili industrijska konoplja, ili koja još točno vrsta, jer se jedino genetskom analizom može utvrditi. To što sporna biljna materija nije tip S. 27, ne znači da nije neki drugi tip industrijske konoplje ili konoplje tipa S., obzirom da tip S. ima preko 90 podvrsta, a da je do povećanja THC-a u oduzetim vještačenim biljkama realno moglo doći i vjerojatno je došlo zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, koji su u to vrijeme na tom području prevladavali (suša i iznimno visoke temperature i sl.).

 

59. Slijedom iznijetog drže da nije provedeno toksikološko vještačenje svake biljke kojim vještačenjem bi se utvrđivalo da li je svaka od biljaka marihuana ili nije, odnosno, sadrži li postotak THC-a veći od zakonom dopuštenog, već prvostupanjski sud hipotetski drži da je zajedno i prema prethodnom dogovoru organizirano sijanje najmanje 7728 biljaka konoplje čije lišće i cvjetni vrhovi sadrže više od 0,3% THC-a i to prosječno 2,5%, i da je bez ikakve dvojbe vještačenjem trebalo biti utvrđeno da se radi o toj količini biljaka, što ovdje nije slučaj, jer je na vještačenje dostavljena tek neznatna količina pronađenih biljaka.

 

60. Međutim, suprotno ovim žalbenim prigovorima nalazu i mišljenju toksikološkog vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio (točka 29.1 presude i točka 29.2. presude) da je na ukupnom broju dostavljenih stabljika od 7728 konoplje na parceli oznake A od 38 do 83 red, izvršena procjena koliko bi iznosila masa lišća i cvjetnih vrhova od zasađenih 7728 biljaka, kada bi se berba provela nakon njihove zriobe. Proizlazi da je suho lišće i začeci cvjetnih vrhova uzeti sa stabljika označeni na A 71 mase 1146,5 grama, a ostalo 1132,3 grama je konoplja i da sadrži 2,1% tetrahidrokanabinola (THC). Prema masi suhog lišća i začetka cvjetnih vrhova od 1146,5 grama koji su izdvojeni sa stabljike A71, visine 163 cm a koja predstavlja prosječnu stabljiku prema svom izgledu na polju A od reda 38 do 83 da se može procijeniti masa lišća i cvjetnih vrhova, odnosno začetka cvjetnih vrhova u ukupnom broju od 7728 biljaka te da bi iznosila oko 8860,15 kg (8,8 tona), a ukoliko bi se berba obavila u završnoj fazi cvjetanja da bi masa lišća i cvjetnih vrhova bila zasigurno i veća.

 

61. Iz nalaza i mišljenja vještaka agronomske struke, prof. dr. sc. M. P. proizlazi da stabljike konoplje izuzete od polja A od 1-37, s polja B i C odgovaraju stabljikama konoplje S. 27, dok stabljike konoplje izuzete sa polja A od reda 38 do 83 morfološki ne odgovaraju stabljikama sorte S. 27 jer se te biljke jače granaju već od baze stabljike i nemaju izraženu glavnu os stabljike. Iz nalaza i mišljenja vještaka za toksikološka vještačenja mr. sc. I. G. i T. H. od 23. kolovoza 2021. uzorci izuzeti sa stabljika – lišće i cvjetni vrhovi označeni od A 38 do 83 su konoplje i sadrže više od 0,3 % THC-a, prosječno 2,5%., THC-a , dok iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. I. G. od 24. kolovoza 2021. proizlazi da prema masi suhog lišća i začetka cvjetnih vrhova od 1146,5 grama koji su izdvojeni sa stabljike A 71 visine 163 cm koja predstavlja prosječnu stabljiku prema svom izgledu na polju A od reda 38 do 83 se može procijeniti masa lišća  i cvjetnih vrhova, odnosno začetaka cvjetnih vrhova u ukupnom broju od 7728 biljaka odnosno 8,8 tona (točke 61. i 62. presude).

 

62. S tim u vezi kada se ima na umu da je 1. optuženi upozoren od svjedoka C. da biljke drugačije izgledaju, da mu on nije prodao certificirano sjeme,odnosno da nema certifikat za sjeme koje je nabavio 1. optuženik od 3. optuženika a to što se ne može raspoznati sjeme industrijske od indijske konoplje irelevantno je, jer već upravo način na koji je nabavljen dio sjemena i izgled izrasle biljke upućuje na zaključak da su 1. do 4. optuženici znali o kojem sjemenu, odnosno o kojoj konoplji se radi, dok atmosferske prilike utječu na povećani postotak THC-a neznatno, pa samim time, a kako je to iskazao svjedok C., da industrijska konoplja u prosjeku ima 0,13%  THC-a, a ne može imati 2,5% THC-a, te da je sjeme CBG genetike u kojoj ne postoji mogućnost povećanja THC-a, pa je samim time i očekivana količina utvrđena po vještaku pravilna, obzirom da je procijenjena masa lišća i cvjetnih vrhova u ukupnom broju od 7728 stabljika, a da bi količina nakon zriobe bila veća, a prigovor da nisu sve biljke vještačene već da su biljke uzimane metodom slučajnog odabira, je neosnovan iz razloga što su u izuzetim uzorcima upravo sa polja A od 38 do 83 a koje stabljike morfološki ne odgovaraju stabljikama sorte S. 27, kad i očigledno po vanjskom izgledu odudaraju od stabljika tipičnih za industrijsku konoplju.

 

63. Stoga je pravilno prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje toksikoloških vještaka, a shodno tome je i pravilno utvrđeno činjenično stanje pa su stoga prigovori 1. 2. 3. i 4 optuženika neosnovani.

 

U odnosu na žalbe zbog odluke o kazni

 

64. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni navodeći da u postupka odabira vrste i visine kazne prvostupanjski sud je 1.,2., i 4 optuženiku kao otegotno cijenio njihov stupanj krivnje koji je maksimalan jer su kritične zgode postupali s izravnom namjerom, da su bili svjesni da je njihovo postupanje zabranjeno te su bili ubrojivi, njihove egoistične pobude, dakle da su kazneno djelo počinili isključivo radi stjecanja imovinske koristi, te činjenicu da njihov prijašnji životi nije bio usklađen sa zakonom, budući da su već ranije osuđivani i to 1. optuženi za kazneno djelo iz članka 172. stavak 2. KZ/11, 2. optuženi za kazneno prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, te 4.optuženi za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, pa stoga navedeno upućuje na obrazac njihovog društveno neprihvatljivog ponašanja i ulazi u njihovo ponašanje nakon počinjenja ovog kaznenog djela, s obzirom na pokazanu nekritičnost, odnosno nepostojanje svijesti o neprihvatljivosti takvog ponašanja, a osim toga kao otegotnu okolnost sud im je cijenio i količinu posađene droge marihuane.

 

65. Državni odvjetnik nadalje ističe da prvostupanjski sud 3. optuženiku nije našao olakotnih okolnosti, kao ni kod 4. optuženika, a kao otegotne mu je cijenio okolnosti navedene za ostale optuženike, dakle maksimalni stupanj krivnje jer je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno, bio je ubrojiv, što je kazneno djelo počinio isključivo zbog stjecanja imovinske koristi, njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela s obzirom na pokazanu nekritičnost odnosno nepostojanje svijesti o neprihvatljivosti takovog ponašanja te količinu posađene droge marihuane, te njegovu prijašnju osuđivanost s tim da je za razliku od ostalih optuženika 3. optuženik pravomoćno osuđivan za činjenje istovrsnog kaznenog djela i to odlukom nadležnog suda u Španjolskoj JDO DE LO PENAL N.2 DE GRANOLLERS, PAB 0000055/2020 od 8. rujna 2021. pravomoćnost 8. rujna 2021, šifra djela (0700 00) a zbog kaznenog djela u vezi s drogama ili prekursorima, što ga čini specijalnim povratnikom.

 

66. Državni odvjetnik se zalaže za strože kažnjavanje optuženika u odnosu na značaj otegotnih okolnosti. Navodi da je riječ o optuženicima koji su prethodno kažnjavani, da su počinili kazneno djelo koje je znatno teže od ranijih, a u koje su uložili kroz dulje vrijeme jako razrađenu organizaciju rada, čime su pokazali s jedne strane odlučnost i upornost u činjenju tog kaznenog djela, a s druge strane ustrajnost, jer su ga činili kroz razdoblje od više mjeseci. Nadalje, ističe da je 1. optuženik kazneno djelo počinio na parceli u vlasništvu Republike Hrvatske i na parceli za koju je radi sadnje raznih kultura tražio poticaj od države, a potom je na toj istoj parceli, na velikom dijelu zasađena i uzgojena marihuana u količini od 8,8 tona, a u očekivanju enormne zarade, te stoga drži da predmetno protupravno ponašanje nadilazi obično ponašanje kod činjenja kaznenih djela.

 

67. U žalbama zbog odluke o kazni 1.2. 3 i 4. optuženici ističu da su kazne zatvora i to 1. optuženom M. L., 2. optuženom M. C. i 4. optuženom P. L. u trajanju od pet godina na koje su osuđeni prestroge kao i 3. optuženom I. M. u trajanju od šest godina zatvora.

 

68. 1. optuženi navodi da je kazna previsoka držeći da nikada ranije nije kažnjavan za ovo ili slično kazneno djelo, da isti jedini skrbi o supruzi kao i svojoj djeci od kojih je jedno dijete s posebnim potrebama, a za što je priložio i medicinsku dokumentaciju u spis.

 

69. 2. optuženi ističe u žalbi zbog odluke o kazni da je prestrogo odmjerena te da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti a precijenio otegotne okolnosti slučaja, te drži da je valjalo cijeniti olakotne okolnosti na strani 2. optuženika sa većom pozornošću, a što bi rezultiralo i blažom kaznom.

 

70. 3. optuženi ističe da je kazna na koju je osuđen, u trajanju od šest godina zatvora previsoka, te da je pogrešno otegotnom okolnošću cijenjen stupanj krivnje, odnosno, postupanje s izravnom namjerom, te svijest o zabranjenosti postupanja kao i motiv u vidu stjecanja imovinske koristi, jer da su to sve zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela koje se može počiniti jedino s izravnom namjerom kada je okrivljenik svjestan protupravnosti svog postupanja i kada postupa radi stjecanja imovinske koristi. Okolnost da je 3. optuženik bio ubrojiv, isto tako smatra da mu se ne može cijeniti kao otegotna okolnosti, a također ponašanje nakon počinjenja djela u smislu nekritičnosti sud je cijenio otegotnim, a zapravo se radi o načinu na koji se branio, odnosno, negirao je krivnju jer se ne može kao otegotna okolnost cijeniti način na koji okrivljenik iznosi svoju obranu. Jedina otegotna okolnost na strani 3. optuženika je ranija osuđivanost, međutim, navodi da se radi o presudi zbog posjedovanja manje količine droge radi vlastite konzumacije u K. Š., a što nikako nije niti usporedivo s predmetnom inkriminacijom te se ne može govoriti o 3. optuženiku kao višestrukom specijalnom povratniku. Prvostupanjski sud nije utvrdio niti jednu olakotnu okolnost odnosno činjenicu da se radi o obiteljskom čovjeku, oženjenom, ocu dvoje malodobne djece, te da se uzdržava od vlastitog rada, da se bavi legalnom djelatnošću, iznajmljivanjem apartmana, te se stoga zalaže za blaže kažnjavanje.

 

71. 4. optuženik u svojim žalbama također drži da je kazna zatvora u trajanju od pet godina previsoka i zalaže se za blaže kažnjavanje, navodeći da je prvostupanjski sud podcijenio postojanje olakotnih okolnosti, a da je precijenio otegotne okolnosti, odnosno, okolnost da je ranije osuđivan zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, pa takva osuda ni po svojoj vrsti niti težini kaznenog djela ne može se dovesti u vezu s onim što se pobijanom presudom njemu stavlja na teret te se stoga ne može niti zaključiti o njegovoj tendenciji protupravnog ponašanja u smjeru zlouporabe opojnih droga. Navodi da nikada nije bio u doticaju sa opojnim drogama niti bilo kojim drugim ponašanjem koje bi predstavljalo teža kaznena djela a nekritičnost i ponašanje nakon počinjenja djela zapravo je povreda prava na njegovu obranu, pa stoga drži da ga je valjalo blaže kazniti.

 

72. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i 1. 2. 3. i 4 optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

 

73. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su člankom 47. stavak 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranom, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.

 

74. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

 

75. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

76. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio otegotne okolnosti, a pri tome ovaj drugostupanjski sud imao je na umu olakotne okolnosti a u odnosu na činjenicu da su optuženici roditelji odnosno 1. optuženi M. L. otac troje djece, 3. optuženi I. M. otac dvoje djece, a 4. optuženi P. L. otac troje djece, dok su navedene ostale okolnosti pravilno utvrđene, te po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.

 

77. Prilikom odluke o kazni sud mora uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na kaznu, uvažavajući ukupnost svih društvenih i osobnih uzroka, koji su pridonijeli počinjenju konkretnih kaznenih djela, te će se stoga, s obzirom na primjereno utvrđene kazne te vrstu i vrijeme počinjenja, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere, te svrsi kažnjavanja, upravo kaznom zatvora u trajanju od pet godina u odnosu na 1. 2. i 4. optuženika te kaznu zatvora od šest godina na koju je osuđen 3. optuženik, moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelje da u buduće ne čine kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Ovdje valja istači da za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, raspon kazne je od jedne do dvanaest godina, ali jačina povrede zaštićenog dobra koja se označava i kao pogibeljnost djela, odnosi se na konkretan oblik i okolnosti počinjenja, a naročito ugroza zdravlja proizvodnjom droge.

 

78. Stoga, uzimanjem u obzir svih tih navedenih okolnosti, a koje određuju težinu svakog pojedinog počinjenog kaznenog djela, razvidno je da su kazne zatvora izrečene optuženicima dostatne da se njima ostvari specijalna prevencija, te će se svrha kažnjavanja postići upravo tako izrečenim kaznama, a i utjecati na generalnu prevenciju, pa slijedom navedenog, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

U odnosu na odluku o troškovima

 

79. Državni odvjetnik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, međutim, žalba državnog odvjetnika je neosnovana iz razloga što je prvostupanjski sud temeljem odredbe članka 148. stavak 1 ZKP/08 1.2.3 i 4 optuženika obvezao na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 58.433,00 kuna/odnosno 7.755,39 eura, i to svakog optuženika u iznosu od po 14.608,25 kuna a što je 1.938,85 eura ((fiksni tečaj konverzije 7,53450), koji iznos su 1 – 4 optuženici dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Imajući na umu imovinske prilike 1 do 4 optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda naložena obveza plaćanja troškova kaznenog postupka je primjerena imovinskim prilikama 1. do 4. optuženika, unatoč složenosti postupka.

 

U odnosu na žalbu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu

 

 

80. Prvostupanjski sud je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenika – Republiku Hrvatsku sa svojim imovinskopravnim zahtjevom postavljenim po ODO Zadar uputio ostvarivati u parnici.

 

81. Državni odvjetnik drži da je valjalo dosuditi imovinskopravni zahtjev, no međutim, suprotno stavu državnog odvjetnika prvostupanjski sud je pravilno uputio na temelju članka 158. stavak 1. ZKP/08 oštećenika – Republiku Hrvatsku u parnicu, budući da bi utvrđivanjem visine imovinskopravnog zahtjeva došlo do odugovlačenja kaznenog postupka, pa stoga žalba državnog odvjetnika niti u ovom dijelu nije osnovana.

 

82. Na temelju članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao niti povrede zakona pa je na temelju članka 482. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

 

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

Lidija Vidjak, v. r.