- 1 -              Rev 298/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 298/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. B., OIB …, iz V., zastupanog po punomoćniku V. P., odvjetniku iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Vukovaru, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-113/2021-3 od 3. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-1/2020-35 od 11. prosinca 2020. u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-113/2021-3 od 3. listopada 2022., kao i presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Pr-22/2019-15 od 13. studenoga 2020., u dijelu u kojem je nalaženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 878,53 € (6.619,26 kn) uvećano za zateznu kamatu te na ime parničnog troška iznos od 918,69 €  (6.921,87 kn) na način da se tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu odbija kao neosnovan.             

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke nalaženo je tuženici isplatiti tužitelju a ime razlike plaće 878,53 € (6.619,26 kn) uvećano za zateznu kamatu, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima, te sa zahtjevom za dosudom zatezne kamate za razdoblje od 06.-15. u mjesecu, te je nalaženo tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 918,69 €, (6.921,87 kn), a tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.250,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana te je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-1/2020-35 od 11. prosinca 2020. u dijelu u kojem je nalaženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće 878,53 €  (6.619,26 kn)  uvećano za zateznu kamatu te na ime parničnog troška iznos od 918,69 €  (6.921,87 kn).

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-4892/2022-2 od 4. siječnja 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

 

              "Može li se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike primijeniti kao povoljnije pravo u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog Kolektivnog ugovora reguliraju?".

             

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog navedenog pravnog pitanja

 

5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženice.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Predmet spora je, dakle isplata razlike plaće u ukupnom iznosu od 878,53 €  (6.619,24 kn) sa zateznom kamatom na pojedinačne utužene iznose za razdoblje od studenoga 2014. do studenoga 2019.

 

8. Prema sadržaju postavljenog pitanja sporno je treba li se na obračun plaće tužitelja, policijskog službenika, primijeniti Uredba o plaćama policijskih službenika, po kojem je tuženica izvršio obračun plaće tužitelju ili Kolektivni ugovor iz kojeg proizlazi da postoji razlika koju tuženik nije isplatio tužitelju, kako to tvrdi tužitelj.

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne pravno odlučne činjenice i to da je tužitelj zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova RH na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u cijelom utuženom razdoblju i da mu je tuženica isplaćivala plaću po rješenjima od 19. ožujka 2013., 25. veljače 2013., 01. svibnja 2016., i 17. siječnja 2018., kao i da na isplaćenu plaću nije primijenila navedeni KU.

 

10. Nižestupanjski sudovi smatraju da se  u ovom sporu primjenjuju odredbe Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/219 - dalje: ZOP), odredbe Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 27/17 - dalje: ZR), koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014., i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 i 112/17 - dalje KU), te Uredba o plaćama policijskih službenika i Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike, sukladno čemu se bruto plaća tužitelja treba uvećati i za dodatke iz navedenog KU, što tužitelj ovom tužbom i zahtijeva jer je tuženica to propustila to učiniti.

 

11. Osnovano tuženica kroz dopušteno pitanje osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva jer je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova da se na plaću policijskih službenika primjenjuju odredbe navedenog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike

 

12. Naime, iako odredbe čl. 192. i  čl.194. ZR-u reguliraju pitanje predmeta kolektivnog ugovora i osobe koje obvezuje kolektivni ugovor, te odredbe na konkretni slučaj nije moguće primijeniti.

 

13. Plaće policijskih službenika ne obračunavaju se na identičan način, niti na temelju istih propisa kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, jer se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZOP-i Uredba o plaćama policijskih službenika.

 

14. Naime odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-i određeno je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), a prema st. 3. te odredbe na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

 

15. Dakle, iz navedene odredbe više nego jasno proizlazi da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, primjenjuju samo na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-i i Uredbom o plaćama policijskih službenika.

 

16. Prema odredbi čl. 43. ZOP-i ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju se u tri kategorije, i to:

 

              1. radna mjesta rukovodećih policijskih službenika,

              2. radna mjesta viših policijskih službenika,

              3. radna mjesta nižih policijskih službenika.

 

17. 1. Prema  čl. 78. st. 1. ZOP-i plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima.

 

17. 2.  Osnovnu plaću policijskog službenika, prema st. 2. te odredbe čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža, a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.).

 

17. 3. Specifičnost policijske službe, prema čl. 79. ZOP-i uključuje dodatke za:

 

              – povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika,

              – osobno policijsko zvanje,

              – odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

 

18. 1. Uredbu o plaćama policijskih službenika, Vlada Republike Hrvatske donijela je na temelju članka 80. ZOP-i. Tom Uredbom, u čl. 1. utvrđene su vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

 

18. 2. U čl. 2. Uredbe regulirano je pitanje osnovne plaće na slijedeći način:

 

              Plaća policijskog službenika sastoji se od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima.

              Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenoga radnog staža.

              Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe.

              Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji.

 

19. Dodaci za specifičnost policijske službe propisani su u čl. 3. i 4. Uredbe, a te odredbe glase:

 

Članak 3.

 

              "Dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje se za:

 

              1. povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika,

              2. osobno policijsko zvanje,

              3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.

 

Članak 4.

 

              "Dodaci iz članka 3. točaka 1. i 3. ove Uredbe stalni su, isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 1 ove Uredbe, od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 2 ove Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz Priloga 3 ove Uredbe.

Dodatak iz članka 3. točke 2. ove Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika".

 

20. Prema čl. 6. Uredbe dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava se prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje radno mjesto je raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijenti za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe iskazani su u Popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1, Prilog 2 i Prilog 3) koji je sastavni dio te Uredbe.

 

21. Navedena Uredba je više puta dopunjena i mijenjana, i ona predstavlja posebni propis donesen na temelju ZOP-i, kao posebnog zakona (lex specialis).

 

22. Kada je riječ o obračunu plaće državnih službenika i namještenika tada se kao opći propisi primjenjuju Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi.

 

23. Obračun plaće je općenito za državne službenike i namještenike, za utuženo razdoblje, reguliran Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj: 112/2017) u čl. 35. a na isti način i ranijim Kolektivnom ugovorom ("Narodne novine" broj: 104/2013) u čl. 41. Prema tim KU osnovna plaća obračunava se kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen državni službenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću (čl. 5.) ovdje su određeni kao dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

 

24. Slijedom iznesenog pravilo tuženica zaključuje kako plaću policijskom službeniku nije moguće pravilno obračunati bez primjene naprijed navedenih posebnih propisa, prvenstveno Uredbe o plaćama policijskih službenika, kao i da je pogrešno primijenjena odredba čl. 9. st. 3. ZR-u ''za radnika povoljnije pravo'', jer se o povoljnijem pravu za radnika, u navedenoj pravnoj regulativi ne može govoriti kada je upravo ZOP-i i propisima doneseni na temelju tog zakona, kao posebnim zakonom, u čl. 1. st. 3., u odnosu na policijske službenike, određeno posebno uređenje radno-pravnog položaja policijskih službenika. Stoga se na radno-pravni položaj policijskih službenika u ovakvoj pravnoj situaciji ne primjenjuju odredbe važećeg KU-a za državne službenike i namještenike, jer bi se oni mogli primijeniti na obračun plaće policijskih službenik samo da ZOP-i i propisima donesenim na temelju toga zakona nije uređeno to pitanje.

 

25. Stoga je za zaključiti da:

 

              Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne može se primijeniti kao povoljnije pravo u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog Kolektivnog ugovora reguliraju, a to je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje...

 

26. Slijedom navedenog, reviziju tuženice valjalo je prihvatiti i preinačiti pobijanju presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva i temeljem odredbe članka 397. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 9. svibnja 2023.

                                                                                                                              Predsjednica vijeća:

                                                                                                                              Jasenka Žabčić, v.r.