- 1 -              Revd 4744/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4744/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada U.-U., U., (OIB: ...), protiv 1. tuženice S. H. iz U. (OIB: ...) i 2. tuženika D. F. H. iz U., oboje zastupanih po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz P., radi zaštite prava vlasništva - predaje posjeda dijelova nekretnina i uklanjanja zidova, odlučujući o prijedlogu tuženika da im se dopusti revizija protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. br. Gž-1136/2021-2 od 23. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie posl. br. P-1347/2019-38 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tuženicima naloženo (stavak I/) predati tužitelju ''u posjed zauzete dijelove nekretnina označenih kao k.č.br. 2514/1 i kč.br. 2515/1, obje k.o. U., a koji su dijelovi prostorno naznačeni crvenom bojom na geodetskoj podlozi - skici izmjere sačinjenoj u okviru ovoga parničnog postupka po stalnom sudskom vještaku mjerniku N. G., ing.geod., iz K., izrađenoj u mjesecu studenom 2020. godine, koja čini sastavni dio ove presude i to:

- dio čestice katastarske oznake 2514/1 k.o. U., u površini od 90 m2, naznačen na skici izmjere vještaka crvenom bojom sa pridruženim slovom "A";

- dio čestice katastarske oznake 2515/1 k.o. U., u površini od 5 m2, naznačen na skici izmjere vještaka crvenom bojom sa pridruženim slovom "D".,

kao i (stavak II/) sa „zauzetih dijelova nekretnina tužitelja označenih kao k.č.br. 2514/1 i k.č.br. 2515/1, obje k.o. U., a koji su dijelovi naznačeni kako je opisano u točci I/ ove presude, ukloniti izgrađene ogradne zidove, svo na njima zasađeno i rastuće raslinje, kao i sve druge svoje stvari, sve u roku od 15 (petnaest) dana.''

 

2. Tuženici su sukladno odredbama čl. 387. i 385. Zakona o parničnom postupku podnijeli prijedlog da im se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija, pa su u prijedlogu postavili pitanje:

 

              ''Jesu li ovlašteni prvostupanjski i drugostupanjski sud primjenjivati kao činjenično pitanje i činjenično stanje - odluku u izvanparničnom postupku radi uređenja međa, a u kojem postupku (iz 1991.g. R1 - 49/91 49/91) prvostupanjski sud nije izašao na lice mjesta te nije odredio među na licu mjesta niti je uredio među na način da je donio rješenje o uređenju međa i nije postavio međašne oznake kako je to provedbenim propisima određeno kao obvezatno postupanje suda, te donošenje pismenog rješenja o uređenju međa, tako i donošenje rješenja uz grafički prikaz u sudskom spisu?''

 

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Prijedlog tuženika nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 23. prosinca 2021., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a stavka 1., prema kojoj: ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...''.

 

7. Po tome je ovdje po tuženicima postavljeno pitanje iz prijedloga za sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi ali i (ovdje relevantno) određeno izloženih razloga zbog kojih predlagatelj smatra da je postavljeno pitanje važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP-a, kao i postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Od toga polazeći, iako su predlagatelji u prijedlogu naznačili pitanje, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

8.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi to pitanje - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bilo važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nije naveden niti jedan a pogotovo ne određen razlog iz kojeg bi se moglo zaključiti o toj važnosti pitanja, a taj razlog ne može nadomjestiti isticanje tuženika kako bi po njima trebalo ocijeniti dokaze i bit spora, odnosno njihovo isticanje shvaćanja kojeg sugeriraju prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - kao ni njihova uopćena (ničime konkretizirana tvrdnja) da „postojeća sudska praksa ne daje jedinstveni odgovor na navedeno pitanje“,

 

8.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenog pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njemu u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke (dakle: shvaćanje nekog drugog suda iz odluke koja bi bila konkretizirana, sve kako bi se njezina usporedba sa ovdje osporenom odlukom mogla provjeriti), ili da se o njemu uopće i može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bilo važno (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

8.3. da podneseni prijedlog ovaj sud može razmatrati samo u granicama u njemu postavljenog pitanja i razloga kojima ga predlagatelji obrazlažu (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi tog pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače (izvan postavljenog pitanja) pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

9. Prethodno navedeno pod točkom 8. treba sagledati uvažavajući:

 

9.1. da revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (to obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki),

 

9.2. da se ovaj postupak, takav, po svojoj prirodi, ne može poistovjetiti, približiti ili pretvoriti, kako bi to predlagatelji htijeli (navodom o važnosti pitanja), oglednom postupku kojeg uređuju odredbe čl. 502.i do 502.n ZPP-a, a (tek) u kojemu bi (jer je to samo njemu svojstveno) Vrhovni sud Republike Hrvatske imao ovlasti i mogao odlučivati (izraziti shvaćanje) u slučaju kakav je ovdje - o pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava u situaciji kada ne postoji (bar na to ovdje predlagatelji ne ukazuju) nesigurna i neujednačena sudska praksa.

 

10. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

10.1. da pitanje iz podnesenog prijedloga nije važno (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na njegov sadržaj te kako je formulirano i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

10.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

11. Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenje revizije valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

                                                                                                                dr. sc. Jadranko Jug, v.r.