- 1 -              Rev 103/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 103/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., za Ministarstvo poljoprivrede OIB: ...., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika I. Z. iz L., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u N. G., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3224/18-2 od 31. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradišci br. Povrv-775/16-10 od 6. travnja 2018., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana glede odluke o meritumu spora (toč. I.1. presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3224/18-2 od 31. srpnja 2018.).

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena glede odluke o troškovima postupka (toč. I.2., toč. II. i toč. III. presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-3224/18-2 od 31. srpnja 2018.).

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. O. iz N. G. br. Ovrv-174/16 od 11. listopada 2016. (toč. I.). Naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 8.975,00 kn (toč. II.).

 

2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda, te je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. O., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužiteljici plati iznos od 58.338,74 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2014. do isplate, iznos od 58.338,74 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2015. do isplate, te iznos od 58.338,74 kn, sa zateznom  kamatom tekućom od 1. srpnja 2016. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 5.162,70 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2016. do isplate (toč. I.1.). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.975,00 kn, sa zateznim kamatama (toč. I.2.). Naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn (toč. II.), te troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn (toč. II.).

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o troškovima postupka. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, ukine pobijana drugostupanjska presuda, odnosno da se ista preinači u skladu s revizijskim navodima, odnosno da se ukine i prvostupanjska presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana glede merituma spora, a nije dopuštena glede odluke o troškovima postupka.

 

6. Tuženik je u ovom predmetu podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP, smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja koja tuženik navodi u reviziji. Međutim, drugostupanjski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP, radi čega je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Tuženik u reviziji ustraje kod tvrdnje da je drugostupanjski sud pogrešno ocijenio da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku, jer da vjerovnik po konto kartici nije Republika Hrvatska, već Općina S. P. S.

 

9. U konkretnom slučaju je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i održao na snazi platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati utužene iznose s osnova Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta broj 30/2011 sklopljenog između stranaka 19. listopada 2011. Naime, iz čl. 1. Ugovora vidljivo je da se tuženik obvezao plaćati godišnju zakupninu u iznosu od 58.338,74 kn, a koje iznose za 2014., 2015. i 2016. nije platio.

 

10. Prema shvaćanju revizijskog suda neosnovano tuženik u reviziji ponavlja tvrdnju da tužiteljica Republika Hrvatska nije aktivno legitimiran voditi ovaj postupak, jer da vjerodostojna isprava ne glasi na Republiku Hrvatsku, već se radi o konto kartici koju je izdala Općina S. P. S.

 

11. Naime, prema odredbi čl. 75. st. 2. Zakona o zakupu poljoprivrednog zemljišta ("Narodne novine" br. 39/13, 48/15 i 20/18 – dalje: ZZPZ) da iznimno evidenciju naplate po ugovorima o zakupu i prodaji poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države te koncesije za korištenja voda za uzgoj riba i st. 1., vode jedinice lokalne samouprave, odnosno Hrvatske vode do preuzimanja te evidencije od strane Agencije. U takvom slučaju konto karticu vodi jedinica lokalne samouprave – u ovom slučaju Općina S. P. S., a aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz Ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Radi toga je tužiteljica aktivno legitimirana potraživati neplaćene iznose na ime zakupa poljoprivrednog zemljišta, neovisno o tome što je evidenciju naplate vodila jedinica lokalne samouprave. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

12. Treba istaći da tuženik reviziju podnosi i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga se revizija uopće ne može podnijeti u smislu odredbe čl. 385. ZPP. Isto tako u reviziji tuženik iznosi novu činjenicu i prilaže dokaz da je izvršio uplatu iznosa od 175.016,22 kn u korist Općine S. P. S., a nove činjenice i nove dokaze nije moguće iznositi niti u žalbenoj, a još manje u revizijskoj fazi postupka.

 

13. Nije osnovan niti revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, te ne postoji proturječnost između utvrđenja drugostupanjskog suda i dokaze provedenih u postupku.

 

14. Slijedom navedenog revizija tuženika glede merituma spora nije osnovana, pa je valjalo istu odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP, a kako je i odlučeno u izreci presude.

 

15. Glede odluke o troškovima postupka valja istaći sljedeće. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

16. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

17. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tuženika u odnosu na odluku o troškovima postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci rješenja.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.