1                                          Poslovni broj: UsI-1233/22-15

 

    

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. U. d.o.o., J., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., OIB: …, radi poreznog nadzora, nakon održane usmene i javne rasprave, 9. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/88, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. siječnja 2022. 

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/88, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. siječnja 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja ministarstva Porezne uprave, Područnog ureda Z. ž., KLASA: UP/I-471-02/20-01/109, URBROJ: 513-07-22-20-10 od 16. prosinca 2022., kojim je pod točkom I.1. tužitelju za 2016. utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 43.954,00 (porezna osnovica 175.816,00 kn, porezna stopa 25%) i kamate u iznosu od 9.350,30 kn, pod točkom I.2. za 2017. obveza poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 43.812,50 kn (porezna osnovica 175.250,00 kn, porezna stopa 25%) i kamate u iznosu od 7.135,38 kn, a pod točkama II. – V. naložena je uplata utvrđenih obveza na za propisani račun uz nalog za obračun i plaćanje daljnjih kamata tekuće od 18. studenoga 2020. i provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da su na temelju prvostupanjskog rješenja od 8. ožujka 2016. s danom 1. siječnja 2016. prestali biti obveznikom poreza na dodanu vrijednost sukladno članku 90. stavku 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članku 186. stavku 4. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, te je predmetno rješenje postalo izvršno i tužitelj se prestao ponašati kao obveznik poreza na dodanu vrijednost, ali su 28. prosinca 2016. primili prvostupanjsko rješenje o poništenju prethodnog rješenja, na koje su se žalili, te su tek u listopadu 2020. primili rješenje od 22. srpnja 2020. o odbijanju žalbe, a nakon toga 24. studenoga 2020. zaprimili su zapisnik na ukupni iznos od 104.252,38 kn.   

3. Ističe da je porezno tijelo kao zakonsko uporište za donošenje rješenja o poništenju navelo tehničke članke Zakona o općem upravnom postupku, i to članka 129. i 131. koji propisuju sam postupak donošenja rješenja o poništenju ili ukidanju rješenja, a ne propisuju uvjete koji moraju biti ispunjeni za navedenu obnovu postupka.

4. Smatra da način na koji je vođen postupak dovodi u zabludu poreznog obveznika, je li on ili nije porezni obveznik, treba li dostavljati porezna izvješća ili ne, a obzirom da je rješenje od 8. ožujka 2016. izvršno, te ih 4 godine nitko nije upozorio da ne postupaju u skladu sa Zakonom, pa nije njihova greška što izvješća nisu predavana, jer su postupali prema rješenjima Porezne uprave.

5. Predlaže sudu da poništi nezakonito donesena rješenja.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

7. Predlaže sudu da bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, na temelju ovlaštenja iz članka 39. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

10. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

11. Prema podacima spisa predmeta, prvostupanjskim rješenjem od 8. ožujka 2016. tuženik je prestao biti obveznikom poreza na dodanu vrijednost, međutim prvostupanjskim rješenjem od 7. prosinca 2016. to rješenje je poništeno i zahtjev tužitelja da više ne bude obveznikom poreza na dodanu vrijednost je odbijen, kao i njegova žalba rješenjem od 22. srpnja 2020., iz kojeg razloga je doneseno prvostupanjsko rješenje od 16. prosinca 2020., kojim su tužitelju utvrđene porezne obveze za 2016. i 2017., te osporavano rješenje o odbijanju žalbe od 31. siječnja 2022., pozivom na članak 189. stavak 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20).

12. U obrazloženju tuženik ističe da je na tužiteljeve žalbene navode već odgovoreno u obrazloženju drugostupanjskog rješenja od 22. srpnja 2020., te ne stoje tužiteljevi navodi da bi bio doveden u zabludu, jer je kao sudionik u postupku bio upoznat s činjenicom da je od dana upisa u registar obveznika PDV-a bio u obvezi 5 kalendarskih godina primjenjivati redovni postupak oporezivanja temeljem rješenja nadležnog poreznog tijela od 19. kolovoza 2014., pa kako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drugačije riješena, rješenje od 8. ožujka 2016. pravodobno je poništeno kao nezakonito sukladno odredbama članka 129. i 131. Zakona o općem upravnom postupku.

13. Odredbom članka 189. st. 1. Općeg poreznog zakona propisano je da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti. Ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar.

14. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

15. Naime, tuženik je u osporavanom rješenju odgovorio na sve žalbene prigovore tužitelja, a dane razloge kao pravilne, prihvaća i ovaj sud, te tužitelj neosnovano prigovara da je bio u sumnji je li bio porezni obveznik u 2016. i 2017., a obzirom da je znao da je rješenje od 8. ožujka 2016. poništeno rješenjem od 7. prosinca 2016., a što znači da su poništavanjem tog rješenje poništene i sve pravne posljedice koje je to rješenje proizvelo sukladno članku 115. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09 i 110/21).

16. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

17. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. svibnja 2023.

 

 

Sutkinja:

 Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.