- 1 -              Rev 455/2019-2

Broj: Rev 455/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. d.d., O., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., odvjetnika u O., protiv Grada Đakova, Đ., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u O., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-2065/16-2 od 25. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu br. P-1306/15-18 od 26. listopada 2016., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. 8563 k.o. Đ., u naravi kč. br. 775/246 S., zemljište pod zgradama 311 m2, parkiralište 1941 m2, livada 489 m2, ukupno 2741 m2 i nekretnine upisane u zk. ul. br. 7691 k.o. Đ., u naravi kč. br. 775/242 pašnjak S. površine 25 m2, a što je tuženik dužan priznati, jer će u protivnom ova presuda zamijeniti priznanje, te je da je radi toga tuženik dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama. Ujedno je tužitelj obvezan tuženiku nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 63.125,00 kn.

2. Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.)., te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužitelja, te da se tuženika obveže na naknadu cjelokupnih troškova postupka.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U ovom postupku tužitelj traži da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva dosjelošću na kč.br. 775/246 upisanoj u zk. ul. 8563 k.o. Đ. i kč. br. 775/242 upisanoj u zk. ul. 7691 k.o. Đ.

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je na temelju rješenja Sekretarijata za upravno-pravne poslove i upravni nadzor općine Đ. od 10. rujna 1973. ugostiteljskom poduzeću „G.“, kao investitoru, odobrena gradnja autobusnog kolodvora u Đ., na tadašnjim kč. br. 919/5 i 919/103 k.o. Đ.,

- da je to poduzeće ishodilo uporabnu dozvolu za izgrađeno,

- da nekretnina 775/246, upisana u zk. ul. 8563 k.o. Đ. i nekretnina 775/242 upisana u zk. ul. 7691 k.o. Đ. nisu bile unesene u postupku pretvorbe u temeljni kapital „G.“ ugostiteljsko poduzeće iz Đ.,

- da su navedene nekretnine bile upisane kao društveno vlasništvo, da bi 2014. bile upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske, te u konačnici kao vlasništvo tuženika na temelju izvansudske nagodbe sklopljene između Republike Hrvatske i tuženika,

- da je na temelju identifikacije predmetnih čestica utvrđeno da dio kč. br. 775/242 je u naravi prilaz iz ... prema parkiralištu za taksi vozila, budući je tuženik taj dio odredio kao auto-taksi stajalište, dok je kč. br. 775/246 u naravi prostor na kojem se nalaze peroni autobusnog kolodvora, parkiralište, dio nogostupa od autobusnog kolodvora do ... i dio zelene površine.

9. Nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja zaključujući da nije proteklo vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP).

10. Pritom nižestupanjski sudovi posebno ističu da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. 7286/1 k.o. Đ., a koji se sastoji od kč. br. 775/234, a koju je stekao na temelju kupoprodajnog ugovora s tvrtkom G. d.o.o. 13. prosinca 1996., dok je suvlasništvo u 4/5 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. 2386 k.o. Đ. stekao na temelju Ugovora od 9. srpnja 1993. Kako sporne nekretnine nisu bile predmet prodaje niti u jednom od ugovora, to tužitelj nema zakoniti posjed.

11. U reviziji tužitelj prije svega tvrdi da je kvalificirani posjednik spornih nekretnina, u smislu čl. 18. ZVDSP, jer da ima valjani pravni osnov posjedovanja spornih nekretnina. Navedena tvrdnja tužitelja ne može se prihvatiti osnovanom, pri čemu je pravilno shvaćanja nižestupanjskih sudova da tužitelj nema valjani zakoniti osnov za posjedovanje spornih nekretnina. Naime, za sporne nekretnine tužitelj ne raspolaže ugovorom kojim bi iste kupio, niti na bilo koji drugi način stekao, pri čemu niti prednik tužitelja, ugostiteljsko poduzeće G. d.o.o. sporne nekretnine nije unijelo u temelji kapital.

12. Valja dodati da je sud u parničnom postupku vezan za činjeničnu osnovu koja se navodi u tužbi, a u tužbi tužitelj ne tvrdi da bi vlasništvo spornih nekretnina stekao građenjem, već dosjelošću.

13. Pravilno drugostupanjski sud ističe, a isto nije dovedeno u pitanje revizijskim navodima tužitelja, da posjed tužitelja nije bio niti pošten (savjestan). Naime, iz navoda samog tužitelja jasno da je su i prednici tužitelja, a i sam tužitelj znali tko je upisan kao vlasnik spornih nekretnina, da prednik tužitelja sporne nekretnine nije unio u društveni kapital, pa slijedom toga niti u tom smislu nije ispunjena pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

14. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 9. svibnja 2023.