1              Poslovni broj: I Kž-285/2022-9

Poslovni broj: I Kž-285/2022-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Marije Balenović i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D., zbog kaznenog djela iz članka 179 a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-34/2020-44 od 16. svibnja. 2022. u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog M. D. i njegovog branitelja, odvjetnika A. R.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog M. D., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom M. D. za kazneno djelo opisano pod točkom 2. presude na temelju članka 154. stavak 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok se za kazneno djelo opisano pod točkom 1., iz članka 179. a, prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa se optuženi M. D., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme od uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2022., pa nadalje.

 

II U ostalom dijelu žalba optuženog M. D., odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. D. proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela u stjecaju i to pod točkom 1. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasilje u obitelji iz članka 179. a KZ/11., a pod točkom 2. kazneno djelo protiv spolne slobode, teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 1. točka 1. i stavak 2. KZ/11., te su mu za navedena djela utvrđene kazne zatvora, tako da mu je za kazneno djelo iz članka 179. a KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo iz članka 154. stavak 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, pa je na temelju članka 51. KZ/11. optuženi M. D. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci.

 

1.1. Na temelju odredbe članka 70. KZ/11. na optuženog M. D. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, dok za to traje potreba, a najdulje 2 (dvije) godine.

 

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 6. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019.; dalje: ZKP/08.) optuženi M. D. oslobođen je obveze naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja A. R., dok je temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. obvezan naknaditi nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećene, odvjetnika B. Š. iz R., s time da će se posebno rješenje o visini nužnih izdataka i nagrade donijeti naknadno, ukoliko opunomoćenik oštećene iste zatraži.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi M. D., po svom branitelju A. R., odvjetniku u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje u izmijenjenom vijeću". U žalbi je predloženo da se optuženika i njegovog branitelja obavijesti o sjednici vijeća.

 

2.1. Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog M. D., čija je nazočnost omogućena putem video linka, te branitelja optuženika A. R., a u odsutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji nije pristupio, a obavijest o sjednici vijeća je bila uredno iskazana.

 

5. Žalba optuženika djelomično je osnovana.

 

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženi M. D. navodi, da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama "…da u presudi nedostaje obrazloženje kome treba pokloniti vjeru u situaciji kada nema nikakvih drugih dokaza…niti postoji zatvoreni krug indicija koji bi eventualno upućivali da je okr. počinio kazneno djelo silovanja…", pa iako ne navodi zakonske odredbe za tu povredu, očito je da upire na bitnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

 

6.1. No, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud dao razloge za sva svoja utvrđenja zaključujući, na temelju provedenih dokaza, da je optuženik postupajući na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, ostvario sva bitna obilježja kaznenih djela za koja ga je proglasio krivim.

 

6.2. Prethodno iznesenim razlozima kojima optuženik argumentira žalbenu osnovu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, uz tvrdnju da nema nikakvih drugih dokaza osim iskaza oštećene, a čiji iskaz ne podupire činjenični i pravni opis u pogledu krivnje optuženika, osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a potvrda tome, da su u pitanju činjenični, a ne postupovni prigovori, je u tome, da gotovo identične prigovore koje je prethodno podveo pod bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u nastavku žalbe iznosi i kao prigovore koji se odnose na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će više biti riječi kod obrazlaganja tog žalbenog osnova.

 

7. Drugostupanjski sud je u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08. ispitao pobijanu presudu i utvrdio je da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U okviru žalbene osnove zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženi M. D. detaljno analizira i ocjenjuje iskaz oštećene R. D., kao i vlastitu obranu, istodobno kritizirajući analizu i ocjenu tih dokaza iznesenih u prvostupanjskoj presudi, te sugerira da je trebalo donijeti zaključke suprotne onima koje je donio prvostupanjski sud, odnosno, smatra da nema dovoljno dokaza da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela, a pritom je, smatra, "…povrijeđen i kazneni zakon na štetu optuženika, u odnosu na kazneno djelo iz članka 154.…jer kada bi bilo i točno ono što oštećena tvrdi o spolnom odnosu….da bi se moglo raditi jedino o djelu iz članka 152.,…budući da optuženik nije znao…niti je mogao znati da njegova supruga ne želi seksualni odnos, jer mu to nikada nije ni rekla, niti pokazala".

 

9. Međutim, drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja proveo sve raspoložive dokaze, koje je potom vrlo savjesno analizirao i kritički ocijenio i to, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima, do kojih je na takav, logički neupitan način došao, nema što prigovoriti.

 

10. U odnosu na kazneno djelo silovanja, žalitelj tvrdi da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešne interpretacije i tumačenja iskaza oštećene R. D. "…jer je tri puta mijenjala svoj iskaz…", za koji optuženik smatra da je konfuzan, nedosljedan i kontradiktoran sam sebi, zbog čega joj sud nije smio vjerovati, a niti njega osuditi samo na temelju takvog njenog iskaza. U odnosu na provedene dokaze, a procjenjujući iste, optuženi tvrdi da nema dovoljno, niti valjanih personalnih dokaza, a niti bilo koji materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je optuženik počinio kazneno djelo silovanja, budući da iskaz supruge nije potvrđen nikakvim drugim dokazima, a da prije svega treba imati u vidu, da je ona sama potvrdila da "nisu imali prisilne spolne odnose".

 

10.1. S obzirom na takve tvrdnje optuženika, koje se sada apostrofiraju i u žalbi, a isticane su i u tijeku prvostupanjskog postupka, prvostupanjski sud je proveo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, s ciljem utvrđenja karakteristika osobnosti oštećene, a slijedom toga i mogućnosti vjerodostojnog iskazivanja.

10.2. Tako iz nalaza i mišljenja proizlazi da su vještaci u bitnome zaključili kako je žrtva, R. D., urednog duševnog razvitka i nema duševne bolesti ili poremećenosti, niti se kod nje može dijagnosticirati neki od poremećaja ličnosti, s time da je sposobna dati vjerodostojan iskaz, a utvrdili su i postojanje Posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) kao posljedicu upravo silovanja, budući je, govoreći o silovanju, to bilo praćeno emocionalnim i kognitivnim reakcijama. Dijagnozu PTSP-a su postavili, ne samo na temelju iskazivanja oštećene, već i na temelju psiholoških testova, koji bilježe svjesne i nesvjesne mehanizme obrane i nošenja sa stresom, te da kod nje nisu pronašli da je sklona simuliranju, što bi posljedično utjecalo na njen iskaz. Činjenica što žrtva nije odmah prijavila silovanje i to što nije odmah tražila medicinsku pomoć, po mišljenju vještaka nije čudno niti neobično, jer ona živi u maloj sredini, gdje ima određeni status, a djelatnici policije su i njeni bivši učenici, te kako bi svaka prijava nužno uključila i djelovanje CZSS, pa je žrtva neprijavljivanjem, htjela prvenstveno zaštiti djecu, a podredno i sebe, od neugodnosti i neprilika u maloj sredini. Vještakinja je potom pojasnila, kako na temelju njenog kliničkog iskustva, a u susretima sa osobama sa sličnim iskustvima u smislu silovanja, kao i drugih osoba koje su npr. imale dovoljno traumatičnih situacija i događaja za vrijeme npr. Domovinskog rata, postoje osobe koje imaju PTSP, a nikada nisu tražile medicinsku pomoć, već sa svojim smetnjama žive čitav život.

 

10.3. S obzirom da vještaci nisu pronašli elemente na osnovu kojih bi posumnjali u vjerodostojnost onoga što je oštećenica iskazivala u odnosu na silovanje, odnosno da nije sklona izmišljanju, konfabuliranju, niti svjesnom laganju o samom događaju, ali s druge strane da takve osobe neke okolnosti mogu potisnuti, jer ih subjektivno i objektivno znatno teže doživljavaju i često ne prijavljuju odmah nakon događaja, prvostupanjski sud je iskaz oštećenice cijenio upravo u svjetlu psihijatrijsko-psihologijskog nalaza i mišljenja za oštećenicu. Zaključio je da je oštećenica, kao žrtva silovanja, događaj subjektivno teško doživjela, što je i dovelo do toga, da je ostvarenje prisilnog spolnog odnosa doista opisala na 2 načina "kako je njoj okrivljenik skinuo hlačice i gaćice…odnosno potom…da je hlače zajedno sa gaćicama maknuo…pa je pridržavajući penis desnom rukom, prodro u nju, dok je u isto vrijeme lijevom rukom držao njenu glavu pritisnutu o kauč", što međutim, bez obzira da li je "skinuo" ili "razmaknuo", hlače i gaće, ne znači da optuženik nije u konačnici ostvario prisilni spolni odnos, kada je penetrirajući u žrtvu, istovremeno jednom rukom čvrsto držao njenu o glavu pritisnutu o kauč, dok oštećena, uslijed šoka i stiskanja, nije niti mogla reći optuženiku da ne želi spolni odnos, niti ga je mogla odgurnuti, jer je bila je paralizirana nasilnim činom optuženika, kako je to vjerno i opisala. Iako nije bilo sporno i prema iskazu same žrtve, da nikada prije toga nisu imali nasilne spolne odnose, oštećena je jasno i detaljno opisala, kako je optuženi dana 31. srpnja 2017., spolni akt ostvario silom i protiv njene volje, budući se sjeća, kako je optuženik toga dana došao u njenu vikendicu u G., jer je taj dan trebao ići u S. po kćerku J., koja se vraćala vlakom iz V., a što sve iskazano, doista, ne ostavlja prostora sumnji da se silovanje upravo tako i dogodilo.

 

10.4. Pobijajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a u odnosu na kazneno djelo iz točke 2. izreke, optuženik tvrdi da je zanemarena njegova obrana glede tvrdnje o nemogućnosti ostvarenja nasilnog spolnog odnosa u prostoru vikendice i na način kako je to opisala oštećena "razmaknuvši hlače i gaće i potom penetrirajući u nju", zbog čega je predlagao očevid na licu mjesta i "rekonstrukciju na gumenoj lutki u sudnici…a što je sud neopravdano odbio… iako bi se na taj način moglo utvrditi čiji je iskaz istinit…".

 

10.5. Međutim, suprotno stavu optuženika, pravilno je prvostupanjski sud odbio prethodne dokazne prijedloge optuženika, uz valjano obrazloženje "…da u svakoj prostoriji ima dovoljno mjesta za obavljanje spolnog odnosa, odnosno da nitko od sudionika u postupku nije niti sporio da su prostorije dovoljno velike za obavljanje spolnog akta…te da je rekonstrukcija spolnog akta u sudnici na gumenoj lutki neprimjeren dokazni prijedlog…kojim bi se bezrazložno i nekritički izvrgnulo žrtvu dodatnoj traumatizaciji i neugodnostima".

 

10.6. S obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je primijenjen i kazneni zakon u pogledu pravne kvalifikacije djela, te je utvrđeno kako je optuženik pod točkom 2. počinio kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. i stavka 2., a u vezi sa člankom 153. stavkom 2. KZ/11., budući da je žrtva bila u to vrijeme njegova supruga, dakle bliska osoba, koja je iznijela razloge zbog čega nije odmah prijavila optuženika nakon učina tog kaznenog djela, a koji su posve objektivni i prihvatljivi, s obzirom da i iz provedenog vještačenja proizlazi, da su razlozi neprijavljivanja od strane žrtve odmah nakon događaja, posve realni i inače uobičajeni, kod takvih kaznenih djela. Osim toga, kao što je već prethodno navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je iskaz oštećene jasan te da je riječ o detaljnom i okolnosnom opisu, dok je određena odstupanja, sud ocijenio nebitnim, budući je u konačnici, optuženik nasilno ostvario spolni odnos, penetrirajući u žrtvu, dok joj je istovremeno jednom rukom čvrsto pritisnuo glavu o kauč, onemogućujući joj kretanje i protivljenje takvom činu.

 

11. Isto tako, prvostupanjski sud nije imao nikakvih razloga ne prihvatiti iskaz oštećene i svjedokinje R. D., koja je dosljedno iskazivala o tome kako su problemi u braku (brak je trajao 1994. do prosinca 2021.), počeli kada se okrivljeniku smanjio obim posla i financije, pa je počeo konzumirati alkohol, u kojem stanju je započinjao ljubomornim ispadima, predbacivanjem afere s drugim ljudima i pri tome ju vrijeđao, govoreći joj "kurvo, droljo, svinjo", a čemu je često bila prisutna mlađa kćerka J., dok je starija L. često bila van kuće zbog školskih obaveza. Kada bi optuženik vikao i vrijeđao ju, mlađa bi kćer znala izaći iz sobe i doći do njih u kuhinju, gdje bi sjela preko puta njega i šutke ga gledala, te kako je J. sve to pogađalo, pa je čak jednom došla u njihovu spavaću sobu i tražila ga da joj obeća kako će prestati s napadima i vrijeđanjima, što joj je on i obećao, ali obećanje nije održao. Najčešće je nju psihički zlostavljao u kuhinji gdje joj je govorio "kurvo, droljo i svinjo" te pri tome stiskao šake kao da će ju udariti ili držeći kuhinjsku dasku za rezanje hrane, kojom je zamahivao u njenom pravcu, govoreći joj kako je neće udariti, jer da se od udaraca vide tragovi, a jednom joj je rekao i to, kako će zaklati njih tri, misleći na nju i njihove kćerke, a potom i sebe, zbog čega se skroz preplašila. Tada je još uvijek spavala u istoj sobi s optuženikom, jer nije bila sigurna koliko kćerke znaju i shvaćaju situaciju, pa je na neki način sve prikrivala. To je trajalo dugo, ali ne može specificirati koliko vremenski, a u to vrijeme ili je bio pijan ili pripit, budući da je svakodnevno započinjao dan s rakijom, zbog čega se plašila kako za svoju, tako i za sigurnost djece. Za sve što se događalo, prijavila ga je na 18. rođendan kćerke J., budući je, došavši kući tog dana, zatekla optuženika krvavog po vratu (izrezao se žiletom), pa je zvala hitnu, a kako je on ranije najavio J. da će joj prirediti iznenađenje za rođendan, smatra da je to bila njegova manipulacija.

11.1. Stoga, što se tiče kaznenog djela nasilja u obitelji iz točke 1. presude, oštećena je identično i dosljedno iskazivala o načinu ponašanja optuženika unutar njihovog doma kako prema njoj, tako i prema njihovoj zajedničkoj djeci, a njen iskaz potkrijepljen je i iskazima njihovih kćerki, J. i L. D., kako o učestalim i redovitim vrijeđanjima oštećene R. D., o čemu je svjedočila J. D., tako i u pogledu izrečenih riječi prijetnje "ja ću vas tri zaklati, pa onda sebe", što je potkrijepljeno i iskazom L. D., a isto tako i iskazom L. C., kojoj se žrtva požala na obiteljsku situaciju i kojoj je poznato da se žrtva plašila optuženika i to, kako za sebe, tako i za svoje kćerke. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da su opisanim ponašanjem optuženika ostvarena i sva bitna obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., opisanom u točki 1. izreke pobijane presude.

 

12. Dakle, s obzirom da vještaci nisu pronašli elemente na osnovu kojih bi posumnjali u vjerodostojnost onoga što je oštećena R. D. iskazivala, kako u odnosu na silovanje, tako i u odnosu na ostale traume koje je u braku trpjela te kako je iskaz oštećene supruge potkrijepljen i kontrolnim dokazima (vještačenjem, te iskazima njihove djece, L. i J. D., kao i svjedokinje L. C., prijateljice oštećene), zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti optuženika za terećena kaznena djela prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer isti žalbenim navodima optuženika nisu s uspjehom osporeni. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenjene su i odgovarajuće odredbe materijalnog prava te je optuženik osnovano oglašen krivim za oba terećena kaznena djela, zbog čega nije ostvarena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13. Nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona na koju ukazuje žalba, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon u kojem drugom obliku, na što drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08.

 

14. Optuženik u žalbi zbog odluke o kazni tvrdi da "nije bilo mjesta izricanju tako visoke zatvorske kazne" te se u žalbi apostrofira da na strani optuženika postoje takve olakotne okolnosti koje opravdavaju i blaže kažnjavanje i to u vidu njegove dosadašnje kaznene i prekršajne neosuđivanosti, da se radi o čovjeku koji je puno i predano radio kako bi osigurao što bolju materijalnu egzistenciju obitelji te njegovo korektno držanje pred sudom tijekom cijelog postupka i suradnju s organima gonjenja i sa sudom, odgovarajući na sva pitanja, pa i ona koja su za njega bila neugodna.

 

14.1. Razmotrivši žalbene navode optuženika, te prihvaćajući, od strane prvostupanjskog suda, pravilno ocijenjene olakotne okolnosti (ranija neosuđivanost, protek vremena od počinjenja djela iz točke 2.) te otegotne (stupanj krivnje i dulje vremensko razdoblje kroz koje je ostvarivao kazneno djelo iz točke 1.) te imajući u vidu ocjenu i stav suda da iste okolnosti opravdavaju izbor i utvrđenje kazne za svako pojedino djelo u okviru zakonskog minimuma, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te zbog toga što po ocjeni ovoga suda, okolnosti počinjenja djela iz točke 2. ne premašuju uobičajeni način izvršenja takvog djela i što je u vrijeme počinjenja za to kazneno djelo bila propisana, kao minimum, kazna zatvora od 3 godine, što je blaže za optuženika, djelomično je prihvaćena žalba optuženika zbog odluke o kazni, pa je optuženiku za kazneno djelo silovanja iz članka 154. stavak 2. KZ/11. na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11., prihvaćena kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je potom optuženi M. D., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 10 (deset mjeseci), imajući na umu sve okolnosti iz članka 47. KZ/11., a u koju jedinstvenu kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. lipnja 2022. pa nadalje.

 

14.2. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 10 (deset) mjeseci, primjerena je težini i pogibeljnosti kaznenih djela i osobnosti optuženika te podobna da se njome ostvari zakonom propisana svrha kažnjavanja. Istom će se u potrebnoj mjeri izraziti prijekor društva prema počiniteljima ovakvih i sličnih kaznenih djela, a izdržavanje izrečene kazne dostatno će utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja, te će se ujedno takvom kaznom utjecati na optuženika, a i na sve druge da ne čine kaznena djela, te ojačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a počinitelju omogućiti ponovno uključivanje u društvo, čime će se u konkretnom slučaju ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije, kao i svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

15. Nije osnovana žalba optuženika zbog izrečene sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11., budući da je prvostupanjski sud istu izrekao sukladno nalazu i mišljenju vještaka, koji su kod optuženika dijagnosticirali miješani poremećaj ličnosti, zbog čega postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela i učina težeg kaznenog djela, jer je za poremećaj ličnosti koji je dijagnosticiran kod optuženika karakteristično da takve osobe ne uče iz vlastitih grešaka, dok on ima i antisocijalne stavove hostilnosti i sumnjičavosti u međuljudskim odnosima i značajnih teškoća u kontroli ljutnje, pa kako su zbog navedenog zadovoljeni svi uvjeti za provođenje psihosocijalnog tretmana, to je prvostupanjski sud pravilno na optuženika primijenio sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11. u trajanju dok za to postoji potreba, a najdulje 2 godine.

 

16. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 9. svibnja 2023.