1              Poslovni broj: I Kž-uv-55/2023-4

Poslovni broj: I Kž-uv-55/2023-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. V., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu broj Ik I-18/2023-12 od 27. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 165. stavka 1. i članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ/21.) u vezi s člankom 59. KZ/11. zatvorenik I. V. uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju tri godine i tri mjeseca na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Čakovcu broj Kv-131/2021-9 od 18. siječnja 2022., zbog kaznenog djela protiv imovine – teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 51. KZ/11. i kaznenog djela protiv javnog reda – napada na službenu osobu iz članka 315. stavka 1. KZ/11.

1.1. Pod točkom II izreke rješenja određeno je da je prebivalište zatvorenika za vrijeme uvjetnog otpusta u P.

1.2. Pod točkom III izreke rješenja određeno je da uvjetni otpust počinje teći danom otpuštanja zatvorenika s izdržavanja kazne, koji datum će biti određen posebnim nalogom i trajat će do predviđenog isteka kazne 28. srpnja 2023.

1.3. Pod točkom IV izreke rješenja na temelju članka 60. stavka 2. u vezi s člankom 62. stavkom 2. točkom 11. KZ/11. zatvoreniku je određena posebna obveza da se javi Policijskoj postaji Prelog u roku od tri dana od dana otpuštanja i da se toj postaji nastavi javljati jedan puta tjedno.

1.4. Pod točkom V izreke rješenja na temelju članka 174. stavaka 2., 3. i 4. ZIKZ/21. određeno je da zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta ili boravišta samo uz suglasnost nadležnog suca izvršenja. Pored toga, nadležni sudac izvršenja odlučuje i o odsutnosti zatvorenika s mjesta prebivališta, odnosno boravišta duljem od tri dana, kao i o svakom njegovom odlasku u inozemstvo.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i pobijano rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalba državnog odvjetnika je dostavljena zatvoreniku I. V., a odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ/21. u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

5. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju odluku da su ostvareni uvjeti iz članka 59. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika I. V..

6. Odredbama članka 59. stavaka 1. i 2. KZ/11. propisano je da sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ali ne manje od tri mjeseca, ako se osnovano očekuje da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje te da će prilikom odlučivanja o prijedlogu sud cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

7. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno navodi da iz izvješća zatvora proizlazi da je tijek izvršavanja kazne kod zatvorenika uredan, da zatvorenik u cijelosti poštuje pravila kućnog reda, pokazujući pozitivan odnos prema drugim zatvorenicima i zatvorskom osoblju, nije stegovno kažnjavan, procijenjen je naročito uspješnim u programu izvršavanja kazne zatvora te uredno koristi pogodnosti izlazaka.

8. Međutim, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da iznesene pozitivne okolnosti na strani zatvorenika nadilaze okolnost njegove višestruke osuđivanosti te umanjuju sumnju u kriminalni povrat koji je prema procjeni zatvora na srednjoj razini vjerojatnosti. Naime, iako je pobijano rješenje utemeljeno na činjenicama koje proizlaze iz izvješća Zatvora, prvostupanjski sud nije imao u vidu činjenicu da je prema izvješću Zatvora mišljenje Policijske uprave međimurske u pogledu korištenja pogodnosti izlazaka negativno te da zatvorenik počinjena kaznena djela nekritički priznaje. Uz to, prema dijagnostičkim podacima navedenim u izvješću Zatvora, zatvorenik je osoba psihopatske strukture, nerazvijene empatije, egocentričan i bešćutan, sklon antisocijalnim ponašanjima, ne izražava kajanje zbog počinjenih kaznenih djela, izrazito je agresivan i sklon sukobima, a naročito u alkoholiziranom stanju, te je njegov odnos prema alkoholu na razini zlouporabe. Aktualna procjena stanja zatvora u odnosu na navedene dijagnostičke podatke, nije pokazala promjene. Kako je prethodno navedene okolnosti prvostupanjski sud u cijelosti zanemario prilikom donošenja pobijane odluke, to je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8.1. Nadalje, zatvorenik je šest puta osuđivan zbog raznih kaznenih djela, između ostalih tri puta na bezuvjetne kazne zatvora zbog kaznenih djela pokušaja ubojstva, silovanja i napada na službenu osobu. Stoga, osnovano navodi državni odvjetnik da kod ovog zatvorenika postoji kontinuitet u činjenju kaznenih djela te se radi o specijalnom povratniku pa je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je unatoč višekratnoj osuđivanosti zatvorenik spreman za život na slobodi te da je u odnosu na njega ostvarena svrha kažnjavanja.

9. S obzirom na navedeno, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je ocjenjivao značaj navedenih pozitivnih okolnosti koje na strani zatvorenika doista postoje, dok je pritom propustio u dovoljnoj mjeri sagledati značaj prijašnjeg života ovog zatvorenika i zanemario njegovu ličnost kao i odnos prema počinjenom kaznenom djelu, a koje okolnosti su odlučne za uvjetni otpust u skladu s člankom 59. stavkom 2. KZ/11.

10. Uslijed navedenih razloga činjenično stanje tijekom provedenog prvostupanjskog postupka za sada nije u potpunosti i pravilno utvrđeno u pogledu svih odlučnih okolnosti za uvjetno otpuštanje zatvorenika zbog čega se za sada ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust.

10.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi okolnosti na koje je upućen ovom odlukom te će ih cijeniti u vezi s drugima bitnim za odlučivanje o uvjetnom otpustu, a potom će na osnovu potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

10.2. Stoga je trebalo na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijano rješenje ukinuti te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 9. svibnja 2023.