1              Poslovni broj: I Kž-423/2021-15

Poslovni broj: I Kž-423/2021-15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š. zbog kaznenih djela iz članka 190. stavak 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog M. Š. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 29. listopada 2021. broj K-10/2020-43, u sjednici održanoj 9. svibnja 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice odvjetnice M. G. u zamjenu za branitelja optuženika odvjetnika R. R.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog M. Š., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom M. Š. za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim pod točkom 1. izreke na temelju članka 190. stavak 3., a primjenom članka 48. stavak 2. i člankom 49. stavak 1. točke 3. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, dok se prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za kazneno djelo omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. iz točke 2. izreke te presude, pa se optuženi M. Š. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, te mu se na temelju članka 57. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda i određuje da će se dio izrečene jedinstvene kazne zatvora od 1 (jedne) godine izvršiti, dok se dio izrečene jedinstvene kazne zatvora od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

 

II Odbija se u ostalom dijelu žalba optuženog M. Š. kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom optuženi M. Š. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to jednog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 1. izreke i jednog djela omogućavanja trošenja droge iz članka 191. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 2. izreke, pa su mu za ta djela utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to na temelju članka 190. stavak 3. KZ/11. u trajanju od tri godine za kazneno djelo pod točkom 1. i na temelju članka 191. stavak 2. KZ/11. u trajanju od jedne godine za kazneno djelo pod točkom 2., pa je optuženi M. Š. na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci.

 

1.1. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.– dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 550,00 (petsto pedeset) kuna predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik M. Š. ostvario kaznenim djelom iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., da je navedeni novčani iznos od 550,00 (petsto pedeset) kuna imovina Republike Hrvatske te je naloženo optuženom M. Š. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 550,00 (petsto pedeset) kuna, u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

1.2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08. naloženo je optuženom M. Š. naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. na ime vještačenja u iznosu od 3.357,60 kuna (tri tisuće tristo pedeset sedam kuna i šezdeset lipa) i na ime putnih troškova za svjedoke iznos od 1.276,10 kuna (tisuću dvjesto sedamdeset i šest kuna i deset lipa) te paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 500,00 (petsto) kuna u roku od 15 (petnaest) dana, kao i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem.

 

2. Protiv te presude podnio je žalbu optuženi M. Š. po branitelju R. R. iz O. društva S. i R. j.t.d. iz V.. Žali se iz zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se "pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe za oba optužena kaznena djela, ili ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred prvostupanjski sud, a podredno da se presuda preinači u odluci o kaznenopravnoj sankciji na blaže, uz primjenu zakonskih propisa o ublažavanju kazne".

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

 

5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe o sjednici drugostupanjskog suda obaviješteni su optuženik, njegov branitelji i državni odvjetnik, a sjednici je nazočila odvjetnica M. G. u zamjenu za branitelja optuženika odvjetnika R. R., dok je sjednica, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08. održana u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika.

 

6. Žalba je djelomično osnovana.

 

7. Optuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., koju nalazi ostvarenom u tome što je "sud o bitnoj činjenici, a to je svakako ova da je okrivljenik kupovao i davao na uživanje marihuanu koja je sadržavala više od 0,3 % tetrahidrokanabinola dao razloge koji su apsolutno neprihvatljivi i nejasni", a jer "personalni dokazi kojima sud pokušava obrazložiti ovu činjenicu uopće nisu konzistentni ni jednoznačni". Međutim, nezadovoljstvo žalitelja kvalitetom iznesenih razloga i njegovo neslaganje s takvim obrazloženjem ne predstavlja i ostvarenje ijednog od vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08., nego je ovdje riječ o prigovoru pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Da je takva kvalifikacija ovih žalbenih navoda točna potvrđuje sam optuženik koji u nastavku naglašava da su personalni dokazi nekonzistentni i višeznačni, a upravo je to argument za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitivanjem, pak pobijane presude na temelju obveze iz članka 476. stavak 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

8. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik osporava ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja. U suštini tvrdi da tvar koja je predmet kaznenih djela iz članka 190. stavak 3. i članka 191. stavak 2. KZ/11., opisanih u točkama 1. i 2. izreke, za koja je proglašen krivim, nije marihuana, pozivajući se na to da nikada nije provedeno vještačenje te materije, budući da ona nikada nije ni izuzeta. Nadalje, navodi da nije znao za dob osoba kojima je prodavao tu tvar i davao je na trošenje. Drugim riječima osporava da se u njegovim postupcima stječu bitna objektivna i subjektivna obilježja inkriminiranih kaznenih djela.

 

8.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja, izvevši sve raspoložive dokaze, iste savjesno i valjano analizirao i kritički ocijenio i to pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima do kojih je na takav logički neupitan način došao nema što prigovoriti.

 

8.2. Tvrdeći da predmet kaznenih djela nije marihuana, nego smjesa koja nije sadržavala više od 0,3 THC-a, ističe da je tu tvar nabavljao od ukupno četiri osobe, pri čemu su dvije bile pouzdane (G. H. i N. V.), dok druge dvije osobe, kojima zna samo imena (B. i Š.), to nisu bile, budući da materija koju je od njih kupovao nije imala isti efekt. No, takvu obranu prvostupanjski sud opravdano ne prihvaća pozivajući se pritom na nekoliko činjenica. Prije svega, druge prodavatelje materije optuženik spominje tek naknadno, na raspravi, dok ih uopće nije naveo prilikom ranijeg ispitivanja. Nadalje, nije uvjerljivo ni prihvatljivo da bi optuženik koji, kako sam kaže, ima iskustva s marihuanom, nastavio kupovati od nepouzdanih prodavatelja iako se uvjerio da roba nema traženu kvalitetu. Stoga su takvi navodi optuženika i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda usmjereni na izbjegavane kaznene odgovornosti. To što je svjedok P. C. ustvrdio da od materije koju je kupio od optuženika nije osjetio očekivani efekt ne dovodi u pitanje navedeni zaključak prvostupanjskog suda, koji je ovakav iskaz svjedoka C. ocijenio neuvjerljivim, pozivajući se argumentirano na navod istog svjedoka kako je i inače povremeni konzument marihuane, pa doista nije uvjerljivo da bi on, nakon što je od prve kupnje izostao očekivani učinak, nastavio kupovati istu materiju od optuženika. Ovdje treba naglasiti da su, nasuprot iskazu svjedoka P. C., svjedoci D. P. i Ž. J. potvrdili da su osjetili djelovanje marihuane, kupljene od optuženika, jednako kao i svjedoci M. C. i T. V. koji su od ponuđenog i konzumiranog jointa osjetili vrtoglavicu, pri čemu je svjedok V. dodao da se smijao i da postoji velika razlika između djelovanja duhana i pušenja tvari koju mu je ponudio optuženi, a što zna jer inače puši obični duhan. Dakle, u situaciji kada nije bilo moguće provesti vještačenje prodane odnosno konzumirane materije, jer ista više nije bila dostupna, prvostupanjski sud je na zadovoljavajući i prihvatljiv način utvrdio da se radilo o marihuani.

 

8.3. Navod optuženika da mu nije bila poznata dob osoba navedenih kao maloljetnika u činjeničnom opisu kaznenih djela za koja je proglašen krivim kojima je prodavao marihuanu i davao je na trošenje također je prvostupanjski sud opravdano otklonio kao neuvjerljiv i neprihvatljiv. Naime, ne samo što je optuženik prilikom prvog ispitivanja izjavio da su u lokal gdje je radio dolazili školarci koji su ga pitali ima li što, kao i da je znao da D. P. ide u drugi ili treći razred srednje škole i da mu je poznato kako T. V. nema osamnaest godina a D. M. i M. C. imaju oko 17 godina, nego je to potkrijepio i navodom da to zna jer ima sestru njihovih godina. Kraj takvog stanja stvari naknadno osporavanje optuženika da mu je bila poznata dob imenovanih osoba nije prihvatljivo, tim više što je, primjerice D. P. kao svjedok izjavio da se on i optuženik poznaju od ranije, iz škole, jer je svjedok išao u razred s I. T. koja je bila u vezi s optuženikom i da su se družili ispred škole.

 

8.4. Iz izloženih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

9. Međutim, opravdano optuženik prigovara odluci o kazni nalazeći da je ista previsoko odmjerena, te ističući da sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio niz olakotnih okolnosti i to: njegovu životnu dob izraženo iskreno kajanje i žaljenje i pokazanu samokritičnost, te podatak da je predmet kaznenih djela marihuana, koja je najmanje pogibeljna droga, a njegove radnje nisu ostavile ni prouzročila nikakvih štetnih posljedica. Uz to naglašava da je promijenio način života, okanio se konzumacije droga, radi u stalnom radnom odnosu i živi u izvanbračnoj zajednici, a počinjenjem kaznenih djela nije stekao ni imovinsku korist jer je prodavao po istoj cijeni po kojoj je sam kupovao.

 

9.1. Prvostupanjski sud je prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora u obzir uzeo optuženikovu mladu životnu dob (tada je bio star 23 godine), iskazano žaljenje i kritičnost prema svojim postupcima, dok je otegotnim vrednovao optuženikovu raniju osuđivanost (zbog računalne prijevare i teške krađe 2015., te krađe 2018., kao i da je kaznena djela za koja je proglašen krivim počinio s više radnji izvršenja.

 

9.2. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je kazna zatvora u trajanju od jedne godine koja je utvrđena za kazneno djelo iz članka 191. stavak 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. opisano u točki 2. izreke prvostupanjske presude adekvatna, budući da odgovara zapriječenom zakonskom minimumu za to djelo, a radi se o produljenom kaznenom djelu ostvarenom s više radnji počinjenja i davanjem na trošenje droge trojici maloljetnika koji se prema odredbama kaznenog zakona smatraju djecom, zbog čega, usprkos proteku vremena od počinjenja kaznenog djela (2018.) i ostalim ispravno utvrđenim olakotnim okolnostima, nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne, odnosno utvrđivanju kazne zatvora u kraćem trajanju. No, što se tiče kaznenog djela iz članka 190. stavak 3. u vezi s člankom 190. stavak 1. i člankom 52. KZ/11. opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud smatra da brojne olakotne okolnosti koje egzistiraju usprkos tome što se radi o produljenom kaznenom djelu, i to činjenica da je samo jednoj maloljetnoj osobi prodao u jednom navratu 1 g droge marihuana za iznos od 50,00 kn, pri čemu se i ostale inkriminirane radnje sastoje od prodaje vrlo malih količina marihuane za niske iznose, a ni ukupni broj prodaja nije toliki da bi predstavljao neku ozbiljniju kriminalnu količinu, da je do većine prodaja došlo na inicijativu kupaca, takav da opravdava primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom je u obzir uzeto da se radi o marihuani, koja je "najlakša" droga, optuženikova životna dob tempore criminis (23 godine), promjena načina života optuženika nakon počinjenja djela razmatrana u svjetlu proteka vremena od počinjenja djela i iskazano žaljenje i kritičnost prema počinjenom. Iako je optuženik ranije osuđivan, taj podatak s obzirom na vrstu djela na koja se ta osuđivanost odnosi po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne dovodi u pitanje primjenu odredaba o ublažavanju kazne. Stoga je, imajući na umu sve izneseno, ovaj drugostupanjski sud zaključio da je za to kazneno djelo primjereno na temelju članka 190. stavak 3. a primjenom članka 48. stavak 2. i članka 49. stavak 1. točke 3. KZ/11. optuženiku utvrditi kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pa ga potom na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci. Nadalje, imajući na umu sve okolnosti koje se odnose na optuženika i njegovu ličnost, a posebice promjenu načina života i time pokazanu zrelost i kritičnost prema inkriminiranim postupcima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je za postizanje prvenstveno specijalne prevencije primjereno izreći optuženiku djelomičnu uvjetnu osudu na temelju članka 57. KZ/11. Pritom je određeno da se od izrečene jedinstvene kazne zatvora dio kazne u trajanju od jedne godine ima izvršiti, dok se dio kazne od jedne godine i osam mjeseci uvjetuje na rok provjeravanja od pet godina u kojem će se adekvatno provjeriti prihvatljivost prognoze da je za postizanje cilja kažnjavanja dovoljna primjena djelomične uvjetne osude.

 

10. U skladu s obvezom iz članka 478. ZKP/08. pobijana presuda ispitana je i u dijelu oduzimanja imovinske koristi, te je utvrđeno da su se za oduzimanje imovinske koristi stekle sve činjenične i zakonske pretpostavke.

 

11. Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 9. svibnja 2023.