Baza je ažurirana 17.07.2026. zaključno sa NN 53/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: I -uv-59/2023-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62


Poslovni broj: I -uv-59/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Katušić – Jergović, predsjednice vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. M., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-29/2023-10 od 5. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba zatvorenika D. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. M.

1.1. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 11 (jedanaest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj Kv-8/2022-8 od 9. ožujka 2022., kojom su objedinjene presude Općinskog suda u Virovitici broj Kv-6/2020-4 od 6. veljače 2020. i presuda Općinskog suda u Virovitici broj K-86/2019-37 od 8. listopada 2020., zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. KZ/11., kaznenog djela teške krađe u produljenom trajanju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 52. KZ/11. i kaznenog djela teške krađe u produljenom trajanju iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi članka 228. stavka 1. i članka 52. KZ/11. Predviđeni istek kazne zatvoreniku je 8. listopada 2024.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. M. osobno i putem opunomoćenika, odvjetnika Ž. P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "pobijano rješenje preinači i odredi uvjetni otpust zatvoreniku". Budući da se ove žalbe međusobno sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba zatvorenika D. M.

3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust nije u dovoljnoj mjeri cijenio pozitivne okolnosti na njegovoj strani. Pa tako ističe kako je na radnom odjelu ocijenjen ocjenom "uspješan", da posljednjih godinu dana nije više stegovno tretiran, da je odslušao edukaciju iz alkohologije te da je radno angažiran, što da pokazuje da uredno izdržava zatvorsku kaznu. Ne osporava počinjene stegovne prijestupe za koje je i kažnjen, ali ističe da je od tada popravio svoje ponašanje. Također, ističe kako ima osiguran postpenalni prihvat bez obzira na neslaganje vlasnika kuće na adresi koju je naveo kao adresu boravka tijekom uvjetnog otpusta, jer da će se zatvorenikova majka pobrinuti za njegov smještaj. Smatra da je prvostupanjski sud njegovu raniju osuđivanost (koju također ne osporava) pogrešno uzeo kao odlučujuću okolnost za svoju odluku, ističući da bi time sud izrazio službeni stav kako višestruko kažnjavani zatvorenici nemaju pravo na uvjetni otpust.

6. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu zatvorenika D. M. za uvjetni otpust, uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje ima u vidu odredba članka 59. stavka 2. KZ/11., uključujući i one za njega pozitivne, koje su posebno apostrofirane u žalbi zatvorenika te je, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i po ocjeni ovoga suda, pravilno zaključio da prijedlog tog zatvorenika za uvjetni otpust nije osnovan.

7. Naime, zatvorenik je u razdoblju od 2009. do 2017., dakle prije počinjenja kaznenih djela zbog kojih se sada nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora, pravomoćno osuđen u dvanaest navrata zbog raznovrsnih kaznenih djela (prijetnja, teška krađa, krađa, nedozvoljena trgovina, oštećenje tuđe stvari), pri čemu je u šest navrata osuđen na kaznu zatvora. On se već nalazio na izdržavanju kazne zatvora, a s izdržavanja posljednje kazne zatvora otpušten je 16. prosinca 2016. po isteku kazne. Zatvorenik je u pravu kada u svojoj žalbi ističe da i višestruko osuđivani zatvorenici imaju pravo na uvjetni otpust. Međutim, nije u pravu kada tvrdi da je istu okolnost prvostupanjski sud uzeo u obzir kao odlučujuću prilikom odlučivanja o njegovom prijedlogu za uvjetni otpust. Naime, odredbom članka 59. stavka 2. KZ/11., jasno je propisano da će sud prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, između ostaloga, cijeniti i osuđenikov prijašnji život i osuđivanost, a iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da mu je ta okolnost u tom smislu, dakle tek kao jedna od više okolnosti i uzeta u obzir na temelju kojih je prvostupanjski sud zaključio da kod zatvorenika još nije ostvarena svrha kažnjavanja.

8. Ne mogu se prihvatiti ni žalbene tvrdnje zatvorenika kojima nastoji minorizirati značaj činjenice da su protiv njega vođeni stegovni postupci pozivajući se na protek vremena, odnosno da od 9. veljače 2022. nije više stegovno tretiran. Naime, riječ je o težim stegovnim prijestupima iz članka 153. stavka 3. točke 14. ZIKZ-a – posjedovanje ili uzimanje alkohola ili bilo kojeg opojnog ili psihoaktivnog sredstva, uključujući lijekove bez posebnog odobrenja, počinjenih 2. travnja 2019., kada je zatvorenik prilikom testiranja na sredstva ovisnosti bio pozitivan na buprenorfin koji mu nije bio propisan u terapiji i 27. travnja 2022., kada je zatvorenik bio pozitivan na THC i posjedovao je cigarete u kojima se zamotano u PVC foliji nalazilo 1,9 grama droge hašiš. Zbog navedenoga su zatvoreniku, u oba stegovna prijestupa izrečene stegovne mjere upućivanja u samicu.

9. S obzirom na izvješće Probacijskog ureda Požega, ne mogu se prihvatiti ni tvrdnje žalitelja o osiguranom postpenalnom prihvatu, budući da iz istoga proizlazi da je vlasnik kuće na adresi koju je zatvorenik naveo kao adresu boravka tijekom uvjetnog otpusta, suprug njegove majke, izrazio neslaganje s tim da zatvorenik boravi na navedenoj adresi, iz čega se zaključuje da zatvorenik nema osiguran niti postepanlni prihvat.

10. Konačno, valja imati u vidu i aktualnu procjenu vjerojatnosti kriminalnog povrata iz izvješća kaznene ustanove, koja se pretpostavlja visokom, kao i stav zatvorenika prema počinjenim kaznenim djelima koja priznaje, ali je prema istima u potpunosti ravnodušan.

11. Uzevši, dakle, u obzir sve prethodno izneseno, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, neovisno o trenutačnom urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora i postojanju podrške dijela obitelji (njegove majke), na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana odredbom članka 41. KZ/11. te je radi njezina ostvarenja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem jedinstvene kazne zatvora.

12. Naime, svrha kažnjavanja propisana tom zakonskom odredbom (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo) treba se postići, ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.

13. Kako, dakle, žalbom zatvorenika D. M. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu