1              Poslovni broj: II Kž-Us-16/2023-5

Poslovni broj: II Kž-Us-16/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj K-Us-10/2022. od 14. ožujka 2023., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19. i 80/22.– dalje: ZKP/08.) te protiv optuženog B. Š. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju, odvjetniku M. V., bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "se pobijano rješenje ukine, okrivljenika pusti na slobodu, a podredno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, podredno da se okrivljenika uputi na izdržavanje kazne zatvora po presudi Općinskog suda u Splitu, broj K-1134/2014. od 11. studenoga 2016".

 

3. Žalbu je podnio i optuženi L. B. po branitelju, odvjetniku V. M., bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "istu prihvatiti i pobijano rješenje preinačiti na način da se istražni zatvor ukine ili zamijeni odgovarajućim mjerama opreza, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

 

4. Protiv pobijanog rješenja žali se i optuženi D. S. po branitelju odvjetniku M. M. bez isticanja žalbene osnove s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "prihvaćanjem žalbe ukine pobijano rješenje, a podredno da isto preinači i ukine istražni zatvor te isti zamijeni mjerama opreza redovitog javljanja u nadležnu policijsku postaju".

 

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. M., optuženog L. B. i optuženog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na svakog od imenovanih optuženika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora mjerama opreza.  Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženi L. B. navodeći da pobijano rješenje u odnosu na njega ne sadrži individualizirane razloge.

 

8. Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika.

 

9. Žalbama optuženici osporavaju postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ističući da je produljenjem istražnog zatvora u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

9.1. U odnosu na postojanje posebne zakonske osnove za produljenje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu sagledao udio optuženog D. M. kao organizatora ove kriminalne organizacije s prekograničnim elementom te optuženog L. B. i optuženog D. S. kao članova iste, čije djelovanje je nadilazilo državne granice R. H., zasnivajući se na nabavi većih količina heroina i kokaina s ciljem daljnjeg plasmana na zapadno-europskom tržištu, zbog stjecanja velike ilegalne zarade, koju karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti, kao i iskazane upornosti i natprosječne kriminalne volje radi činjenja tih kaznenih djela.

 

9.2. Navedenom valja pridodati da su svi optuženici i ranije dolazili u sukob sa zakonom te su osuđivani između ostalih i za ista kaznena djela pa je tako D. M. u četiri navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, tjelesne ozljede iz nehaja te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, dok je optuženi L. B. osuđivan zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz članka 222. stavka 1. u vezi s člankom 215. stavkom 1. KZ/11., pa kada se ima u vidu da mu se i sada stavlja na teret dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. samo sada počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja, netočna je žalbena tvrdnja optuženika kako nije osuđivan zbog kaznenih djela koja su predmet optužbe. Osim toga, optuženi L. B. osuđivan je i zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 99. stavka 1. i 4. KZ/97. pa je očigledno kako je imenovani sklon nasilju te da kod njega egzistira realna opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora. Nadalje, optuženi D. S. također je u pet navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, prijetnje, napada na službenu osobu, nasilničkog ponašanja u obitelji, teške tjelesne ozljede i neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.

 

9.3. Dakle, evidentno je kako izrečene sankcije očigledno nisu utjecale na ove optuženike da se suzdrže od daljnjih protupravnih ponašanja i usklade svoje ponašanje sa zakonom te sve utvrđene okolnosti po kakvoći, brojnosti i značenju, u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ovi optuženici mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo s čime se u potpunosti slaže i drugostupanjski sud.

 

10. Nadalje, vezano uz žalbene prigovore optuženog D. M. koji se tiču njegovog zdravstvenog stanja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako je zdravstvenu skrb optuženika moguće osigurati unutar zatvorskog sustava te kako narušeno zdravstveno stanje tog optuženika očito nije spriječilo u počinjenju stegovnog prijestupa za vrijeme boravka u istražnom zatvoru, fizičkog sukoba s drugim istražnim zatvorenikom, iz članka 140. stavka 2. točke 1. ZKP/08., zbog kojeg je stegovno kažnjen. Stoga ni takvi žalbeni prigovori nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

11. Također, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilan je i zakonit zaključak prvostupanjskog suda kako nije nikakva zapreka donošenju odluke o produljenju istražnog zatvora činjenica da optuženog D. M. čeka izvršenje kazne zatvora u drugom kaznenom predmetu jer imajući u vidu odredbu članka 56. stavka 5. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21.) određivanje ili produljenje istražnog zatvora u ovom kaznenom predmetu ima prednost nad izvršenjem kazne zatvora te dokle god postoji potreba za njegovom daljnjom primjenom nije dovoljan argument za ukidanje istog sama činjenica izvršavanja kazne zatvora.

 

12. U pogledu žalbene tvrdnje optuženog L. B. kako je on dosadašnjim boravkom u istražnom zatvoru skoro u cijelosti izvršio kaznu zatvora koja mu je bila ponuđena od strane Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, žalitelju se napominje kako je isticanje takve okolnosti potpuno promašeno kada se u fazi ponovljenog suđenja nakon potvrđene optužnice u okviru ovlaštenja iz članka 131. stavka 3. ZKP/08. preispituje postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.

 

13. Bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke je i žalbeni navod optuženog D. S. o nastupu rehabilitacije sukladno Zakonu o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji ("Narodne novine" 143/12., 105/15., 32/17. i 53/22.) s obzirom da žalitelj gubi iz vida da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženi D. S. osuđen i presudom Okružnog suda Banja Luka zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ RS na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine, no obrana ničim ne potkrepljuje svoj navod da je od te izdržane kazne proteklo više od 10 godina.

 

14. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore svih optuženika u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

14.1. Osim toga, po ocjeni ovoga suda, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora (21. svibnja 2020.).

 

15. Naime, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

 

16. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.