1              Poslovni broj: II Kž-200/2023-5

Poslovni broj: II Kž-200/2023-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. Ć., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kov-6/2023. od 24. travnja 2023. o ukidanju istražnog zatvora i određivanju mjere opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog A. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. Ć., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 124. stavka 1., članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.) okrivljeniku je ukinut istražni zatvor koji je protiv njega bio određen iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu. Pod točkom II izreke, na temelju članka 98. stavka 1. i 2. točke 6. ZKP/08., okrivljeniku je naložena mjera opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti – djelatnosti autotaksi prijevoza. Pod točkom III izreke rješenja određeno je da naložena mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude. Pod točkom IV izreke rješenja okrivljenik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja naložene mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni A. Ć. po branitelju, odvjetniku D. P., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da okrivljeniku odredi "mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. – obveznog svakodnevnog javljanja djelatnicima policije PU dubrovačko neretvanske županije".

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje za počinjenje kaznenog djela u odnosu na okrivljenika, kao i da nadalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, ispravno je zaključio prvostupanjski sud da se utvrđena opasnost može uspješno otkloniti izrečenom mjerom opreza u vidu zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti, slijedom čega je osnovano ukinuo istražni zatvor okrivljeniku te isti zamijenio mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08.

6. Naime, prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenik je osnovano sumnjiv da je tijekom obavljanja djelatnosti autotaksi prijevoza došao u kontakt s oštećenicom, a nakon što je istu kao taksi vozač prevezao do adrese njezinog apartmana, otišao je za njom u apartman i na razini osnovane sumnje počinio kazneno djelo za koje ga se tereti podignutom optužnicom. Stoga, imajući u vidu opisane okolnosti i način počinjenja kaznenog djela, ispravno je prvostupanjski sud naloženom mjerom opreza okrivljeniku zabranio obavljanje djelatnosti autotaksi prijevoza u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela.

7. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je imao u vidu njegove obiteljske prilike i neosuđivanost te je pravilno zaključio da se s obzirom na utvrđeni stupanj opasnosti, istražnozatvorska svrha iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. može uspješno ostvariti izrečenom mjerom opreza, pri čemu drugostupanjski sud nije našao da bi okrivljeniku bilo svrhovito odrediti mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. umjesto izrečene mjere, kako to predlaže žalitelj.

8. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedene u pitanje žalbenim prigovorima da su naloženom mjerom opreza okrivljeniku uskraćene mogućnosti rada i osiguravanja egzistencije jer okrivljeniku nije zabranjeno obavljanje drugih djelatnosti različitih od djelatnosti autotaksi prijevoza. Uz to, naložena mjera opreza predstavlja minimalno ograničenje prava koje je okrivljenik dužan podnijeti u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako naložena mjera na najmanji mogući način zadire u osobni život okrivljenika te ga ne ometa u svakodnevnom životu i riječ je o društvenom oprezu koji je primjeren konkretnoj situaciji.

9. Slijedom navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. svibnja 2023.