1              Poslovni broj: II Kž-189/2023-5

Poslovni broj: II Kž-189/2023-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. F., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj Kov-8/2023-8 od 20. travnja 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog D. F. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. F., zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi i to kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je pod točkom II izreke rješenja na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. okrivljeniku u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. siječnja 2023. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. F. po braniteljici, odvjetnici M. P. S., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje "na način da se odbije prijedlog ŽDO Bjelovar za produljenjem istražnog zatvora u trajanju dva mjeseca te da se okrivljenika pusti na slobodu uz mjere opreza ili odredi provođenje psihijatrijskog vještačenja u ustanovi zatvorenog tipa te nakon toga donese odluku sukladnu nalazu".

 

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske ispravno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela koja su mu optužnicom stavljena na teret te je ispravno utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, čime su ispunjene opća i posebna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu istražnog zatvora protiv okrivljenika. Jednako tako, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se istražnozatvorska svrha iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u ovom slučaju ne može postići mjerama opreza.

 

5.1. Za svoju odluku u odnosu na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela, prvostupanjski sud je dao jasne, valjane i dostatne razloge, pa je u cijelosti neosnovan žalbeni navod okrivljenika da u tom pogledu pobijano rješenje ne sadrži potrebno obrazloženje, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

6. Nadalje, protivno žalbenim navodima okrivljenika kojima osporava utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu osnovane sumnje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ista proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koji su pobrojani u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja. Pri tome, na zaključak o postojanju osnovane sumnje nisu od utjecaja navodi žalitelja kojima se nastoji dovesti u sumnju ubrojivost okrivljenika, s obzirom da je prema rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenik bio bitno smanjeno ubrojiv u vrijeme počinjenja kaznenih djela te je u odnosu na njega predloženo izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Ujedno, u nadležnosti je raspravnog suda koji će, ako dođe do potvrđivanja optužnice, nakon provedenog dokaznog postupka, odlučivati o krivnji te liječenju okrivljenika.

 

7. U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, prvostupanjski sud svoj zaključak osnovano temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv na način da je prodavao i davao na uživanje drogu djeci u dobi od svega 14 godina. Nadalje, prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja, okrivljenik je ovisan o više psihoaktivnih tvari u komorbiditetu s psihotičnim poremećajem i disocijalnim osobinama ličnosti, uslijed čega postoji visoka vjerojatnost da će počiniti isto ili teže kazneno djelo pa mu je potrebno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Imajući u vidu okrivljenikovu osuđivanost za kaznena djela s elementima nasilja te za prekršaje iz domene zlouporabe droga, kao i činjenicu da je protiv njega u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Bjelovaru zbog istovrsnih kaznenih djela, očigledno je da ranije osude nisu utjecale na okrivljenika da se suzdrži od protupravnog ponašanja, već se u ovom kaznenom predmetu javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje težih kaznenih djela. Slijedom navedenog, sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti čine opravdanim zaključak prvostupanjskog suda o postojanju realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika.

 

7.1. U žalbi se neosnovano navodi da je sud mogao odrediti psihijatrijsko vještačenje u ustanovi koju okrivljenik ne bi mogao napuštati i na taj način ne bi mogao počiniti kazneno djelo, jer je psihijatrijsko vještačenje provedeno, a liječenje okrivljenika je moguće unutar zatvorskog sustava. Jednako tako, istražni zatvor je protiv okrivljenika produljen po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke na što okrivljenik pogrešno upire u žalbi.

 

7.2. Stoga se i prema ocjeni drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju mjera istražnog zatvora nalaže kao jedina prikladna mjera za otklanjanje utvrđene opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te u ovom trenutku istražni zatvor nije moguće zamijeniti mjerama opreza zabrane napuštanja boravišta i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s određenim osobama kako to predlaže žalitelj, jer opasnost od ponavljanja kaznenih djela ne postoji samo u odnosu na oštećenike u ovom kaznenom predmetu, već apstraktno u odnosu na bilo koju drugu osobu, dok se prema optužnici okrivljenik tereti da je kaznena djela počinio upravo u mjestu svog boravišta pa se zabrana napuštanja boravišta ne nalaže kao svrhovita mjera za otklanjanje opasnosti od ponavljanja djela.

 

8. Slijedom navedenog, kako žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.