1

Poslovni broj: UsI-3867/22-4

 

  

                 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8    

         

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A I  R J E Š E NJ E

              Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja B. S., rođenog ... u mjestu B., A., državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike, s boravištem u S., , kojega zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u Z., , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, S., radi odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji u Republici Hrvatskoj, izvan ročišta za glavnu raspravu, dana 9. svibnja 2023. godine, 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., IX Policijske postaje Z., KLASA: UP/I-216-02/22-01/7, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 29. studenog 2022. godine.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

 

                                              r i j e š i o   j e

 

Odbija se tužitelj s prijedlogom za odgodnim učinkom tužbe.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 23. prosinca 2022. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-02/22-01/7, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 29. studenog 2022. godine, kojim se u točki 1. izreke odbija zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji B. S.-u rođenog …. godine, državljaninu Alžirske Narodne Demokratske Republike. U točki 2. izreke B. S.-u, određuje se rok od 30 (trideset) dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu EGP), odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana izvršnosti ovog rješenja, dok je prema točki 3. izreke B. S. dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske ovo rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu. Ako ne izvrši ovo rješenje B. S. će se udaljiti ako nije napustio EGP, odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen ovim rješenjem shodno točki 4. izreke.

2. Tužitelj ističe da je predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje, te su temeljem tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesene nezakonite odluke u ovim postupcima. Naime, tuženik u svom rješenju navodi da je tužitelj uz svog odvjetnika dana 9. studenog 2022. pristupio radi nekakvog davanja izjave oko okolnosti odbijanja zahtjeva privremenog boravka (dakle, tuženik navodi u postupku spajanja obitelji dana 9. studenog 2022. da će mu rješenje biti negativno i traži komentar toga od strane tužitelja - potpuno nepotrebna i nepredviđena upravna radnja). Nadalje, tuženik je dana 13. siječnja 2022., dakle deset mjeseci prije davanja izjave o okolnostima, zatražio mišljenje MUP-a o predmetu. Mišljenje o predmetu ne dolazi, već tuženik dana 10. listopada 2022. izrađuje rješenje o protjerivanju tužitelja (dakle, bez ikakvog mišljenja nadređenih ili upozorenja SIS-a) i u konačnici, 14. listopada 2022., nakon deset mjeseci, a nakon samo tri dana od donošenja rješenja o protjerivanju, dolazi ,,dopis“ u kojemu MUP IX PP obavještava da postoje zapreke u vidu članka 59. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima, dakle zapreke koje se odnose upravo na rješenje izdano tri dana prije. Dakle, u vrijeme kada je IX PP - tuženik, zatražio od MUP-a mišljenje, takve zapreke nije bilo, već je u strogom finišu - tri dana prije donošenja „mišljenja" odjednom se pojavila takva zapreka. Očito se radi o koordinaciji na način: što da radimo, ako želimo odbiti, pa prvo donesite rješenje o protjerivanju, pa onda ćemo mi donijeti mišljenje da treba odbiti, jer ste donijeli rješenje o protjerivanju, pa onda vi odbijte. Tužitelj naglašava da je tuženik dana 9. studenog 2022. godine organizirao nešto što niti ne možemo objasniti koju bi radnju predstavljalo u upravnom postupku, a ukratko bi se moglo objasniti s nazivom: „izdano vam je rješenje o napuštanju, pa što kažete na to?". Potpuno bespredmetna radnja, ali opet usmjerena na pokušaj ozakonjenja nezakonitog postupka. Međutim, ono što tuženik radi nezakonito u ovom postupku jest da kao razlog donošenja rješenja navodi okolnosti da je pobijano rješenje donijeto na temelju rješenja od 10. listopada 2022., koje je doneseno na nezakonit način temeljem nezakonitih postupanja tuženika. Dakle, sam temelj pobijanog rješenja je fundamentalno nezakonit. Tužitelj je imao očito sve uvjete kako bi mu tuženik izdao dozvolu za boravak temeljem spajanja obitelji, sve dok tuženik nije počeo fabricirati činjenice u spisu. Konkretno se misli na donošenje rješenja o protjerivanju dana 10. listopada 2022., jer do tada je i MUP - tuženikov nadređeni, pričekao kako bi sam tuženik stvorio razlog da se donese negativno mišljenje. Nadalje, kako je protiv gore navedenog rješenja tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se vodi pred ovim sudom pod Poslovnim brojem UsI-3278/22, to je potrebno pričekati rješenje u tom predmetu, koji predstavlja prethodno pitanje za ovaj predmet, tj. ukoliko se nađe da bi to rješenje bilo nezakonito, tada i ovo pada u vodu. Tužitelj ističe da u gore navedenom rješenju tuženik navodi da je tužitelj u prosincu 2021. nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, a da je nakon toga nezakonito nastavio boraviti u Republici Hrvatskoj na području grada Z. Nadalje, tuženik navodi od bitnoga za status tužitelja da je tužitelj 3. kolovoza 2021. izrazio kod tuženika namjeru za priznavanjem međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Dakle, tužitelj je od 3. kolovoza 2021. u Republici Hrvatskoj legalno kao tražitelj međunarodne zaštite. Tužitelj je u tom statusu do 28. listopada 2021., a kada mu je određen rok od 30 dana radi napuštanja Republike Hrvatske. Prema tome, tih 30 dana je vrijeme u kojemu je tužitelj u Republici Hrvatskoj legalno i ima pravo biti. Dana 2. studenog 2021. tužitelj predaje zahtjev za spajanje obitelji, a s obzirom da je dana 10. srpnja 2021. legalno sklopio brak s hrvatskom državljankom. Tužitelj taj zahtjev predaje temeljem pozitivnih pravnih propisa Republike Hrvatske, poglavito temeljem članka 58. stavka 2. i stavka 3. točke 5. Zakona o strancima. Nadalje, tužitelj predaje zahtjev prije isteka kratkotrajnog boravka od 30 dana predviđenog rješenjem, KLASA: UP/I-217-03/21-06/947, a predaje ga mjesno nadležnoj Policijskoj postaji temeljem članka 9. stavka 1. Pravilnika o ulasku i boravku u Republici Hrvatskoj državljana država članica EGP i članova njihovih obitelji, a u svezi s člankom 17. istog Pravilnika, te prilaže relevantan dokaz, temeljem čega mu se izdaje potvrda o podnijetom zahtjevu. Naime, vjenčanjem, tužitelj je postao član obitelji osobe iz EGP-a, pa se tako na njega ima primijeniti taj propis. Jer, u 2022. godini tužitelj ima legalno pravo i osnov boraviti u Republici Hrvatskoj do konačnosti ili pravomoćnosti (što kasnije nastupi) rješavanja njegova zahtjeva za spajanje obitelji, a koji je tužitelj pak podnio u 2021. godini. Stoga, a kako tuženik nije reagirao na situaciju kada je bilo vrijeme, a u međuvremenu tužitelj ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj dok se ne riješi pitanje spajanja obitelji, sada pokušava progurati retroaktivno rješavanje ovog upravnog pitanja. Pri tome tuženik se poziva na članak 183. stavak 1. Zakona o strancima. Prema tome, nema uvjeta za primjenu tog članka Zakona o strancima, tj. tuženik ga pogrešno primjenjuje. Nigdje u tom članku, a niti u naknadnim ili prijašnjim člancima ništa ne ukazuje na mogućnosti retroaktivnog primjenjivanja te odredbe. I naravno, ono što nam tuženik prešućuje u svemu jest odredba članka 58. stavka 4., u vezi sa stavkom 3. točkom 1. Zakona o strancima, tužitelj nakon što podnese zahtjev ima pravo biti u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Nastavno, člankom 16. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja navodi se da državljanin treće zemlje može dokazivati zakonitost boravka potvrdom o podnošenju zahtjeva za odobrenje privremenog boravka. Nadalje, temeljem članka 26. Zakona u upravnim sporovima tužitelj traži od suda da donese rješenje kojim bi se odredilo da tužba ima odgodni učinak do pravomoćnog rješavanja ovog upravnog spora. Naime, već iz istaknutog historijata ove tužbe jasno je da je tuženikovo rješenje u tolikom mjeri protivno zakonu, da ga valja poništiti. Međutim, kako ne bi prejudicirali ovaj upravni spor, kao niti onaj Poslovnog broja: UsI-3278/22, ističe se da je tužitelj cijelo vrijeme dok je u Republici Hrvatskoj u cijelosti poštivao hrvatske zakone i propise, da je s hrvatskom državljankom sklopio bračnu zajednicu, a koju je legalizirao pred hrvatskim matičarem, da ta bračna zajednica u cijelosti funkcionira. Ističe se da je zbog ovakvih poteza tuženika tužiteljeva supruga obolila, te je ista na bolovanju, a gdje joj je nužna tuđa pomoć i njega, koju joj isključivo i jedino pruža tužitelj, s obzirom što niti ona nema nikoga drugoga tko bi joj pomogao. Ovo stanje se uslijed stresa njoj i pogoršalo, te joj je obim pomoći i njege još potrebnije, no kada je predao prvu tužbu. Ističe se da ukoliko se ne donese ovakva odluka o odgodnom učinku, prvo će se razoriti jedna obitelj koja funkcionira već više od godinu dana bez ikakvih nesuglasica, a ujedno će se tužiteljeva supruga ostaviti bez ikakve pomoći i njege, s obzirom da nikoga drugog nema. Tužitelj smatra da ovakva odgoda ni u kojem slučaju ne može biti suprotna javnom interesu, s obzirom da se tužitelj ophodi i poštuje zakone kao hrvatski državljanin, nikada nije imao nikakvih problema u tom smislu, pristojna je osoba, te se bez ostatka brine za svoju suprugu.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave z., IX Policijske postaje Z., KLASA: UP/I-216-02/22-01/7, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 29. studenog 2022. godine, te naloži tuženiku isplatiti tužitelju troškove ovog upravnog spora, sve u roku od 15 dana od presuđenja, uvećano za zakonsku zateznu kamatu u slučaju zakašnjenja. Osim toga tužitelj predlaže da sud donese rješenje, kojim se odgađa izvršenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-02/22-01/7, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 29. studenog 2022. godine do pravomoćnog i konačnog rješenja ovog upravnog spora.

4.  U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj je dana 2. studenog 2021. godine podnio zahtjev za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji temeljem članka 63. Zakona o strancima. Tuženik ističe da je od dana nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno od neutvrđenog dana u prosincu 2020. godine, pa sve do dana 3. kolovoza 2021. godine, kada je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH, nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj, te nakon što mu je istekao rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora dana 28. studenog 2021. godine po rješenju o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, pa sve do danas nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, jer nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Sukladno članku 183. stavku 1. i 2., a u svezi sa člankom 55. Zakona o strancima predmetni nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Rješenjem o protjerivanju Policijske uprave z., IX PP Z. od 10. listopada 2022. godine tužitelju je izrečena zabrana ulaska i boravka koja ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina, i izrečena je sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima i članku 23. stavku 1. podstavku 5. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine", broj: 136/21.) i određena mu je u trajanju od 1 (jedne) godine iz razloga, jer isti u Republici Hrvatskoj nezakonito boravi, te je takvim svojim ponašanjem svjesno i grubo prekršio pravne propise Republike Hrvatske, a u takvom protupravnom ponašanju se ne nalazi nikakva stvarna i ozbiljna njegova namjera poštivanja zakonskih odredbi propisanih pravnim normama Republike Hrvatske. Mišljenje MUP-a, KLASA: 216-02/22-03/96, URBROJ: 511-01-204-22-9 od 14. listopada 2022. godine je da postoje zapreke za izdavanje odobrenja privremenog boravka imenovanom, budući postoje zapreke iz članka 59. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima. Stoga tuženik smatra da je donijeta zakonita i pravilna odluka, pa predlaže da Upravni sud odbije tužbu kao neosnovanu.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, uz primjenu članka 36. točke 4. istog Zakona.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,  KLASA: UP/I-216-02/22-01/7, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 29. studenog 2022. godine (stranica 7-10 spisa), mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: 216-02/22-03/96, URBROJ: 511-01-204-22-9 od 14. listopada 2022. godine, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-02/22-19/74, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 10. listopada 2022. godine, te rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-217-03/21-06/947, URBROJ: 511-01-212-21-8 od 5. listopada 2021. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 29. studenog 2022. godine, kojim se u točki 1. izreke odbija zahtjev za izdavanje odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji B. S.-u rođenog .., državljaninu Alžirske Narodne Demokratske Republike. U točki 2. izreke B. S.-u, određuje se rok od 30 (trideset) dana za dragovoljni odlazak iz Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu EGP), odnosno Republike Hrvatske, računajući od dana izvršnosti ovog rješenja, dok je prema točki 3. izreke B. S. dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske ovo rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu. Ako ne izvrši ovo rješenje B. S. će se udaljiti ako nije napustio EGP, odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen ovim rješenjem shodno točki 4. izreke. Naime, B. S., rođen … godine u B., Alžirska Narodna Demokratska Republika, državljanin Alžirske Narodne Demokratske Republike, podnio je dana 2. studenog 2021. godine ovoj Policijskoj postaji zahtjev za odobrenje privremenog boravka u RH u svrhu spajanja obitelji, sukladno članku 63. stavku 1. točki 1. Zakona o strancima („Narodne novine", broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 53/20. i 133/20.). Uz propisani Obrazac 1a zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak priložio je  sljedeće dokaze: presliku valjane putne isprave Alžirske Narodne Demokratske Republike serijskog broja …, izdana na ime podnositelja, elektronički zapis iz matice vjenčanih iz kojeg je razvidno da je predmetni dana 10. srpnja 2021. godine u Z., Republika Hrvatska sklopio brak sa A. B., hrvatskom državljankom. Tuženik navodi da je odredbom članka 63. stavka 1. točke 1. Zakona propisano da se privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji može odobriti državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. Zakona o strancima i koji je član uže obitelji hrvatskog državljanina. Člankom 57. stavkom 1. Zakona o strancima utvrđene su svrhe radi kojih se državljaninu treće zemlje, koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj može odobriti privremeni boravak: 1. spajanje obitelji, 2. srednjoškolskog obrazovanja, 3. studiranja, 4. istraživanja, 5. humanitarnog razloga, 6. životnog partnerstva, 7. rada, 8. rada upućenog radnika, 9. boravka osobe s dugotrajnim boravištem u drugoj državi članici EGP-a, 10. u druge svrhe, 11. boravka digitalnih nomada, a u stavku 2. istog članka Zakona propisano je da se privremeni boravak u svrhu rada iz stavka 1. točke 7. ovoga članka izdaje kao dozvola za boravak i rad. Pretpostavke za odobrenje privremenog boravka strancu, kumulativno su određene člankom 59. stavkom 1. Zakona o strancima, koji propisuje da će se strancu odobriti privremeni boravak, ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik, odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je predmetni u prosincu 2020. godine nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, na točno neutvrđenom mjestu, nakon čega je nastavio nezakonito boraviti u Republici Hrvatskoj na području Grada Z. Dana 10. srpnja 2021. godine u Republici Hrvatskoj sklopio brak sa Hrvatskom državljankom, te je dana 10. kolovoza 2021. godine u prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Z., predmetni podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove je dana 5. listopada 2021. odbilo zahtjev kao neosnovan, koje rješenje je postalo izvršno dana 28. listopada 2021.              godine, a rješenjem mu je određen rok od 30 dana od dana izvršnosti rješenja da napusti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom biti prisilno udaljen, što isti nije učinio sve do danas. Predmetni je u međuvremenu dana 2. studenog 2021. godine podnio zahtjev za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji temeljem članka 63. Zakona o strancima. Slijedom navedenog, predmetni je od dana nezakonitog ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno od neutvrđenog dana u prosincu 2020. godine, pa sve do dana 3. kolovoza 2021. godine, kada je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH, nezakonito boravio u Republici Hrvatskoj, te nakon što mu je istekao rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora dana 28. studenog 2021. godine po rješenju o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, pa sve do danas nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, jer nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Sukladno članku 183. stavku 1. i 2., a u svezi sa člankom 55. Zakona o strancima predmetni nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, jer se ne smatra strancem na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Rješenjem o protjerivanju Policijske uprave z., IX PP Z. od 10. listopada 2022. godine predmetnom je izrečena zabrana ulaska i boravka, koja ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 5 godina, i izrečena je sukladno članku 192. stavku 6. Zakona o strancima. Primjenjujući odredbe propisane u članku 8. i članku 30. ZUP-a predmetnom je pružena mogućnost neposrednog sudjelovanja u upravnom postupku, kako bi se izjasnio o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari i dana 9. studenog 2022. godine u prisustvu svog odvjetnika u zapisničkoj izjavi navodi da je upoznat sa predmetom pozivanja, da će mu zahtjev za odobrenje privremenog boravka biti odbijen, budući mu je izdano rješenje o protjerivanju kojim mu se izriče zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 1 (jedne) godine. S obzirom na gore navedeno, dopisom IX. PP Z. od 13. siječnja 2022. godine uz presliku navedenog zahtjeva zatraženo je mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova, koje je svojim dopisom od 14. listopada 2022. godine izvijestilo da s obzirom da su policijski službenici za nezakonite migracije IX PP Z. predmetnom izdali rješenje o protjerivanju dana 10. listopada 2022. godine, kojim se izriče zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od 1 (jedne) godine, mišljenja su da za izdavanje odobrenja predmetnom postoje zapreke iz članka 59. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima. Sukladno članku 59. stavku 1. točki 6. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje odobriti će se privremeni boravak ako nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da postoje zapreke za izdavanje odobrenja privremenog boravka tužitelju, jer postoje zapreke iz članka 59. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima, koji propisuje da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak, ako nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska. U svezi s tim potrebito je uputiti na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-216-02/22-19/74, URBROJ: 511-19-35-22-1 od 10. listopada 2022. godine, a kojim se protjeruje iz Republike Hrvatske ovdje tužitelj, budući da nezakonito boravi u RH, te je dužan napustiti EGP. Istom se određuje zabrana ulaska i boravka u EGP u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Nadalje, Upravni sud u Zagrebu donio je presudu, Poslovni broj: UsI-3278/22-5 od 28. ožujka 2023. godine, kojom se odbija tužbeni zahtjev za poništenje predmetnog rješenja od 10. listopada 2022. godine. Tako sud zaključuje da se ne može smatrati da bi tužitelj na teritoriju RH bio u kratkotrajnom boravku, budući da je na teritorij RH ušao nezakonito, te kako nikakve naknadne aktivnosti stranca u smislu pokretanja bilo kakvih postupaka, a koji bi eventualno utjecali na dopuštenje njegovog boravka na teritoriju RH, ne kreiraju pravo na odobrenje kratkotrajnog boravka u EGP-u. U svezi s tim potrebito je uputiti na tužbeni navod tužitelja da postojanje rješenja od 10. listopada predstavlja prethodno pitanje za uređujući predmet, te da je potrebno pričekati rješenje u tom predmetu, tj. ukoliko se nađe da bi rješenje o protjerivanju bilo nezakonito, tada bi bilo nezakonito i rješenje o odbijanju zahtjeva tužitelja za izdavanje odobrenja privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji. Tužitelj naglašava da je tuženik u pravu kada navodi da nezakonit boravak ne može postati zakonit podnošenjem zahtjeva za privremeni boravak, s time da isti smatra da nije bio na nezakonitom boravku, dok sud zaključuje u ovosudnom predmetu, Poslovni broj: UsI-3278/22 da se u konkretnom slučaju ne može smatrati da tužitelj u smislu članka 183. stavka 1. Zakona o strancima, zakonito boravi na teritoriju RH, budući da ne ispunjava nijedan od alternativno propisanih uvjeta koji isključuju nezakoniti boravak.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

10. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12,152/14, 29/17. i 110/21.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavak 3. citiranog članka propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

11. Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe, budući da isti nije dokazao da su ispunjeni uvjeti iz članka 26. stavka 2. ZUS-a.

 

             

U Zagrebu, 9. svibnja 2023. godine

Sudac:

Ivan Levak,v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a). 

              Protiv rješenja o odbijanju prijedloga za odgodnim učinkom tužbe nije dopuštena žalba (članak 67. stavak 1. ZUS-a).