- 1 -              Rev 3762/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3762/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G., OIB ... iz P., zastupane po punomoćnici M. B. V., odvjetnici u P., protiv tuženika Grada P.-P., OIB ..., P., radi utvrđenja prava vlasništva, i o protutužbenom zahtjevu radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-914/2018-2 od 13. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-402/14 od 27. listopada 2017., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice I. G. iz P., OIB ... prema tuženoj Grad P. – P., P., OIB ... koji tužbeni zahtjev glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužiteljica I. G. stekla dosjelošću pravo vlasništva dijela nekretnine opisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, kč. br 5256/2, u naravi oranica, voćnjak, površine 7730 m2, z.k ul. 16143, k.o P. i to u 253/7730 dijelova prema skici mjerenja vještakinje M. K., dipl. ing. geod. od 12.4.2015. koja skica predstavlja sastavni dio ove presude slijedom čega je tuženik dužan priznati tužiteljici to pravo vlasništva pa se nalaže zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda Pula da izvrši u zemljišnim knjigama uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u 253/7730 dijelova k.č. br 5256/2 u naravi oranica, voćnjak površine 7730 m2, zk. ul. 16143, k.o P.", kao neosnovan.

 

II Prihvaća se u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja Grad P. – P., P., OIB ... protiv tužiteljice – protutužene I. G. iz P., OIB ... koji protutužbeni zahtjev glasi:

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku preda u posjed nekretninu i to 250/7730 dijelova kč. br. 5256/2 k.o P., prema skici mjerenja u nalazu i mišljenu vještakinje M. K. koji nalaz čini sastavni dio ove presude označenom detaljnim točkama 5-A-B-C-D-8-17-18-24-23-22-15-14-10-27-11-2-4-5 slobodnu od osoba i stvari, u roku od 15 dana."

 

III Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.300,00 kuna u roku od 15 dana

 

IV Odbija se tužiteljica prema tuženoj u cijelosti sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao neosnovan.“.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ovom sudu da prihvati reviziju, preinači pobijanu odluku i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine pobijane odluke i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

 

7. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

8. Revidentica osporava pravilnost primjene čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim, prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju. Osporavajući ocjenu dokaza revident osporava i činjenična utvrđenja, međutim, osporavanje činjenica ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten cijeniti.

 

9. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine pobliže označene u izreci prvostupanjske presude.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se 1969. obitelj tužiteljice doselila u stan koji je otac tužiteljice dobio od svog poslodavca, da se vrt koji potražuju tužbenim zahtjevom ne nalazi u sklopu okućnice zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan već se nalazi više od 50 metara niže od zgrade, da je majka tužiteljice otkupila predmetni stan 1995. i da u ugovoru o otkupu stana nema vrta, odnosno nekretnine koja je predmet tužbenog zahtjeva te da tužiteljici kao i njezinim prednicima nije moglo ostati nepoznato da predmetna nekretnina nije njihovo vlasništvo.

 

11. Nižestupanjski su sudovi, uz utvrđenje da se tužiteljica, osobno, a niti putem svojih prednika ne nalazi u poštenom posjedu predmetne nekretnine zaključili da istu nije mogla steći dosjelošću prema pravilima Općeg građanskog zakonika (OGZ), niti prema pravilnima Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92, 77/92 - dalje: ZOVO) niti prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - dalje: ZVDSP) jer nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću odnosno nedostaje poštenje posjednika.

 

11.2. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1463. OGZ-a, kao i prema odredbi čl. 28. ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten, odnosno savjestan, a poštenje (savjesnost) je subjektivni element stjecanja prava vlasništva koje ovisi o posjednikovom znanju ili mogućnosti saznanja za takve okolnosti iz kojih se može pouzdano izvesti zaključak da je stvar koju posjeduje njegova odnosno da to nije. I odredbama ZVDSP propisano je da za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na temelju dosjelosti prema čl. 159. ZVDSP potrebno je da budu ispunjene dvije pretpostavke poštenje (savjesnost) posjeda i protek određenog vremena, a utvrđeno je da nedostaje jedan od zakonskih uvjeta - poštenje (savjesnost) posjeda stoga tužiteljica nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine na temelju dosjelosti. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da su prednici tužiteljice kao i sama tužiteljica znali da im ne pripada predmetna nekretnina jer su predmetni stan dobili od poslodavca prednika tužiteljice (ne i vrt) te su predmetni stan kasnije i otkupili, ali ne i predmetni vrt, odnosno znali su da posjeduju nešto što nije njihovo vlasništvo smatrajući da se radi o općinskoj imovini.

 

11.3. Budući da je utvrđeno da posjed pravnih prednika tužiteljice nije pošten kao što je utvrđeno i da je tužiteljica nepoštena posjednica ista nije mogla steći dosjelošću predmetnu nekretninu. Stoga su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

12. Revizijski navodi tužiteljice svode se na prigovor ocjeni izvedenih dokaza na okolnost poštenja posjeda te iznošenje drugačijih zaključaka, suprotnih zaključcima nižestupanjskih sudova. Međutim, takve prigovore koji se zapravo svode na osporavanje činjeničnog utvrđenja revizijski sud nije ovlašten razmatrati niti se upuštati u ocjenu osnovanosti istih sukladno čl. 385. st. 1. ZPP.

 

13. Suprotno tvrdnji revidentice pravilno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužiteljica nije mogao steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću jer se radi o nepoštenom posjedu, a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti pošten po odredbama svih Zakona koji su vrijedili u razdoblju u kojem tužiteljica tvrdi da je posjedovala nekretninu osobno i putem prednika. Budući da nedostaje jedan od zakonskih uvjeta - poštenje (savjesnost) posjeda tužiteljica nije mogla steći vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću.

 

14. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.

 

                               Predsjednica vijeća:

                                                                                                  Jasenka Žabčić, v.r.