- 1 -              Revd 1774/2023-2

Broj: Revd 1774/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. O. iz R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u R., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u R., radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2416/2021-3 od 22. prosinca 2022., kojim je u pobijanom dijelu ukinuta presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-507/2020-12 od 2. travnja 2021. i tužba odbačena, u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

              I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na prvo, drugo i četvrto pitanje.

              II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na treće pitanje.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2416/2021-3 od 22. prosinca 2022., kojim je u pobijanom dijelu ukinuta presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-507/2020-12 od 2. travnja 2021. i tužba odbačena, pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 79/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da pitanja naznačena u toč. I. izreke nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

5. Drugostupanjski sud je, pošavši od utvrđenja da je tužitelj pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda upućen na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja u smislu čl. 266. st. 4. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15 i 104/17), a da tužbeni zahtjev nije istaknuo u skladu s navedenom odredbom, dakle, da nije zahtijevao da se utvrdi da je njegovo osporavanje tražbine osnovano, već da je zahtijevao da se utvrdi da je tražbina neosnovana i da ne postoji, ocijenio da su ostvarene pretpostavke za odbačaj tužbe.

5.1. S jedne strane je zaključio da za tražbinu u iznosu od 2.495,22 kn za koju tuženik raspolaže tek vjerodostojnom ispravom, tužitelj nema aktivnu procesnu legitimaciju. Smatra drugostupanjski sud, da se u slučaju kada ne postoji ovršna isprava, a tražbinu je, kao u konkretnom slučaju, priznao stečajni upravitelj, a osporio koji od stečajnih vjerovnika, u skladu s odredbom čl. 266. st. 2. Stečajnog zakona na parnicu upućuje stečajni vjerovnik čija je tražbina osporena, u konkretnom slučaju tuženik.

5.2. U odnosu na preostalu tražbinu u iznosu od 12.812,01 kn, za koju tuženik raspolaže ovršnom ispravom, zaključio je da je suđenjem o istaknutom zahtjevu koji glasi na utvrđenje da je tražbina neosnovana i da ne postoji, odlučeno o tražbini iz ovršnih isprava za koje je već pravomoćno utvrđeno da te tražbine postoje. Stoga da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP-a.

6. O prvom naznačenom pitanju, kojim tužitelj polazi od pretpostavke da je tužbeni zahtjev usmjeren na „utvrđivanje osnovanosti osporavanja tražbine drugog vjerovnika“, ne ovisi odluka o sporu jer tužitelj takav zahtjev nije istaknuo.

7. Ni drugo naznačeno pitanje nije važno za odluku o sporu jer je sud zaključak o ispunjenju pretpostavki za odbačaj tužbe temeljio na drugim osnovama, a tek usput naveo je i nedokazanost statusa stečajnog vjerovnika.

8. Ocjena postojanja subjektivnog identiteta spora ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja pa tužitelj, pozivajući se na odluke ovog suda broj Rev-1976/1996-2 od 8. studenoga 2000., Rev-1948/2014-2 od 14. studenoga 2018. i dr., koje su donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama, nije dao odgovarajuće razloge važnosti četvrtog pitanja. Stoga ni to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

9. Za treće naznačeno pitanje tužitelj nije, pozivajući se na konkretnu odluku drugostupanjskog suda, odnosno neku odluku ovog suda, obrazložio razloge njegove važnosti, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

10. Slijedom iznesenog na temelju odredaba čl. 389.b st. 1. i 389.a st. 3. ZPP-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 9. svibnja 2023.

                                          Predsjednik vijeća:

                                          Ivan Vučemil, v.r.