- 1 -              Rev 1974/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1974/2019-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. H. OIB ..., iz S., koju zastupaju punomoćnici A. V. i Z. V. odvjetnici Odvjetničkog društva V. & V. iz V., protiv tuženika T. o. d. d. OIB ..., Podružnice Č., sa sjedištem u Č., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola broj Gž-1120/17-2 od 3. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-1054/2012 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice D. H. protiv tuženika T. o. d. d. Podružnice Č. radi naknade štete, neimovinske i imovinske, u iznosu 346.000,00 kuna u pogledu neimovinske štete a u iznosu od 69.562,25 kuna u pogledu imovinske štete, kao i radi plaćanja mjesečne rente u iznosu od 3.500,00 kuna mjesečno počevši od 20. svibnja 2011. Odbijen je i tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova te je njoj naloženo nadoknaditi tuženiku te troškove u iznosu od 2.257,81 kune.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-1054/2012-62 od 24. svibnja 2017.:

 

- preinačuje u dijelu točke 1/I. i II. izreke tako da se tuženiku nalaže platiti tužiteljici iznos od 6.920,00 (šesttisućadevetstodvadeset) kuna na ime imovinske štete zajedno sa zateznim kamatama od 24. svibnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

 

- potvrđuje u preostalom dijelu točke 1/I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 364.180,00 kuna sa zateznim kamatama i točki 1/II. izreke kojim je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.000,00 kune sa zateznim kamatama te preostali zahtjev za kamate na iznos od 6.920,00 kuna

 

- ukida u preostalom dijelu – u točkama 1/III., IV. i V. te u točki 2. izreke pa se u tom dijelu predmet vraća istomu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima žalbe odlučit će se u končanoj odluci.“.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je njezina žalba odbijena kao neosnovana reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužiteljice.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

 

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 261. ZPP na koju upućuje tužiteljica.

 

8.1. Naime, prema odredbama čl. 251. st. 1. - 4. ZPP vještačenje obavljaju vještaci koje određuje sud, na prijedlog stranaka, a kad je radi utvrđenja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP-a), sud će odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ga podnijeti i pismeno prije rasprave, a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje (čl. 260. st. 1. i 2. ZPP-a).

 

8.2. Značaj sudskog nalaza i mišljenja, u smislu citiranih propisa, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Premda nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu izraditi također stalni sudski vještaci, kad njihov pisani nalaz i mišljenje nije zatražio sud. Stoga, takav nalaz i mišljenje, kao i eventualne kasnije izmjene i dopune, nemaju jednaku dokaznu snagu kao nalaz i mišljenje vještaka koje je odredio sud i koje je provedeno u smislu propisa ZPP-a kojim je uređeno izvođenje tog dokaza, već predstavlja ispravu pribavljenu od strane pojedine stranke u postupku, koja jest dokazno sredstvo ali ju kao takvu treba vrednovati i ocijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

 

8.3. Valja ovdje istaknuti da je u predmetnoj stvari sama tužiteljica na ročištu održanom 9. svibnja 2013. predložila provođenje medicinskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji dr. D. V.-M. iz V. čijem nalazu kasnije prigovara te traži novo vještačenje.

 

8.4. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 261. ZPP jer u mišljenju stalnog sudskog vještaka specijaliste neurologa dr. D. V.-M. nema proturječnosti ili nedostataka niti postoje razlozi za sumnju u pravilnost danog mišljenja.

 

8.5. Navedena vještakinja je podnijela nalaz i mišljenje u pisanom obliku, a potom ih iznijela i usmeno na raspravi odgovarajući pritom i na tužiteljičine primjedbe. Mišljenje je i obrazloženo te stoga nije bilo razloga zatražiti novo vještačenje po drugom vještaku.

 

9. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužiteljica pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

10. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

11. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete koju je pretrpjela u prometnoj nezgodi 24. rujna 2009. za čiji nastanak je odgovoran osiguranik tuženika.

 

12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da se 24. rujna 2009. oko 22.40 sati, u S., u ..., ispred kućnog broja ..., dogodila prometna nesreća u kojoj je V. B., osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom marke O. K. registarske oznake ČK ..., pod utjecajem alkohola pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od  1,03 g/kg, desnim bočnim dijelom automobila udario tužiteljicu koja se kretala uz desni rub kolnika u istom smjeru,

 

- da je uslijed navedenog udarca tužiteljica zadobila natučenje zdjelice lijeve strane s natučenjem živca ishiadikusa, koje ozljede su okvalificirane kao teške tjelesne ozljede,

 

- da je V. B. pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu, br. K-107/10-19 od 19. rujna  2010., proglašen krivim radi kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci,

 

- da je medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prim. D. V.-M., dr. med., spec. neurologije, utvrđeno da je  tužiteljica u predmetnom štetnom događaju  zadobila ozljede u vidu natučenja i krvnog podljeva  područja lijeve natkoljenice te ozljedu ishijadičnog živca u području kuka i bedra lijevo koja je uzrok posljedičnoj djelomičnoj oduzetosti lijeve noge koja se u potpunosti ispoljila drugog dana po ozljeđivanju, da postoji uzročno-posljedična veza između ove ozljede i opisane prometne nesreće, a radi se o običnoj teškoj tjelesnoj ozljedi, a da prema opisanoj kliničkoj slici, nalazima elektrofiziologije i kliničkom tijeku radilo se o kombinaciji bloka provođenja i mogućeg prekida kontinuiteta manjeg dijela pojedinih živčanih vlakana n.ishiadikusa i to njegovog dijela koji čini peronealni živac zbog natučenja i manjeg krvnog podljeva, a da također tužiteljica je "eksponirala znake akutnog postraumatskog stresnog ponašanja" i tražila suport,

 

- da mišljenje izneseno u nalazima Zdravstvene ustanove za ortopediju i fizikalnu terapiju S. d.o.o. Z. od  10. rujna 2011., 18. veljače 2012. te od 10. listopada 2012. nije medicinski utemeljeno, da u navedenim nalazima je točno i neosporno da je tužiteljica imala povredu lijevog ishijadičnog živca tj. njegovog dijela koji čini lijevi peronealni živac, no netočno je da se radi o stanju poslije multiplih kontuzija tj. višestrukih natučenja jer je u medicinskoj dokumentaciji jasno i neosporno opisana ozljeda s lokalizacijom u području lijevog bedra i natkoljenice, te da primjena blokada kortikosteroidima kod 23. godišnjakinje bez sigurnog tjelesnog uzroka bolova je upitna kao i dijagnoza obostranog peritrohateritisa temeljem bolne osjetljivosti na dodir, ove tegobe nisu uzročno povezane sa predmetnim štetnim događajem, kao i da ne postoji niti jedan medicinski opravdani razlog za preporuku danu od navedene zdravstvene ustanove: "Ne preporučam nikakve aktivnosti koje uključuju stajanje, dulje sjedenje, prisilni položaj tijela dulji od 15-tak minuta, saginjanje, dizanje i nošenje tereta, hod po neravnom terenu i s dosta arhitektonskih barijera i sl.", jer naime, tužiteljica nije imala niti ima: bilo koju tjelesnu bolest koja zahtjeva mirovanje (srčanu slabost, krvarenje, difuzni upalni proces i sl.); nije imala niti ima prijelom ili loše srastao prijelom s nestabilnošću (uredni RTG nalazi); nestabilnost kralježnice (uredan nalaz magnetske rezonancije i slabinske i grudne kralježnice) dapače, osnova rehabilitacijskog liječenja tužiteljice jest kretanje i vježbanje,  a ono što nije preporučljivo odnosi se jedino na ekstremne napore i pretjerano forsiranje ozlijeđene noge, te potpuno je netočno da je stanje definitivno, a netočno je i da daljnje poboljšanje uz adekvatno postupanje nije moguće,

 

- da je po sudskoj vještakinji prim. dr. D. V.-M. utvrđeno trajno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice uslijed zadobivene ozljede u vidu natučenja dijela živca n.ishiadikusa tj. peronealnog živca, u opsegu od 5% te po sudskom vještaku mr.sc. N. H. utvrđeno trajno smanjenje životne aktivnosti s osnova posljedično razvijenog anksioznog-depresivnog sindroma, u omjeru od 15%, slijedom čega ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 20%,

 

- da kod tužiteljice kao posljedica zadobivene ozljede nije zaostalo nikakvo naruženje (u vidu ožiljaka, defekta tkiva ili slično), kao i da upotreba štaka ili štake pri hodu kod tužiteljice nije medicinski opravdana, te ne postoji naruženost niti u vidu šepavosti, odnosno hoda uz upotrebu štaka, tužiteljica ne može trpjeli duševne boli zbog naruženosti, a kako to proizlazi iz danog mišljenja sudskog vještaka dr. mr. sc. N. H.,

 

- da je tuženik u mirnom postupku tužiteljici isplatio iznos od 132.500,00 kuna (129.800,00 kuna neimovinska šteta i 2.700,00 kuna tuđa pomoć i njega).

 

13. Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenog utvrđenog činjeničnog stanja, cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih bolova, cijeneći intenzitet i trajanje straha te po kvalifikatornoj okolnosti duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti ocijenili da tužiteljici ne pripada više od 129.800,00 kuna koliko joj je tuženik isplatio u mirnom postupku. Na ime imovinske štete drugostupanjski sud je tužiteljici dosudio iznos od 6.920,00 kuna (u vidu troškova tuđe pomoći i njege iznos od 1.920,00 kuna (pored već u mirnom postupku isplaćenog iznosa 2.700,00 kuna), za uništene i oštećene stvari iznos od 1.000,00 kuna te troškove liječenja iznos od 4.000,00 kuna).

 

14. U revizijskom stadiju postupka sporna je pravilna primjena odredbe čl. 1095. i 1100. ZOO. Tužiteljica u reviziji tvrdi da je visina naknade dosuđena u preniskom iznosu u odnosu na imovinsku štetu.

 

15. Upravo suprotno navodima revizije, iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je kod odlučivanja o visini naknade imovinske i neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imajući na umu pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah i duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao kvalifikatornih okolnosti, sud imao na umu sve važne okolnosti ovog slučaja, te se uz ostalo pravilno vodio činjenicom da je tužiteljica doživjela prometnu nezgodu i posljedično njoj teške tjelesne ozljede u mladoj životnoj dobi.

 

16. Iz nižestupanjskih odluka proizlazi da su sudovi kod određivanja visine neimovinske štete vodili računa o svim okolnostima konkretnog slučaja i tužiteljici dosudili pravičnu naknadu u smislu odredbe čl. 1100. ZOO, pa navodima revizije pravilna primjena materijalnog prava u ovom dijelu nije dovedena u pitanje.

 

 

17. Obzirom da nisu ostvareni revizijski razlozi valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.