REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 127/2019-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc.
Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje
izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira
Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SELAN d.o.o. OIB 83897298924, Senj,
Petra Matkovića 7, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plešćar, odvjetnik u
Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri, u Zagrebu, Ivana Lučića 2A, protiv tuženika
HRVATSKI OPERATOR PRIJENOSNOG SUSTAVA d.o.o., OIB 13148821633,
Zagreb, Kupska 4, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Laktić, odvjetnik u Odvjetničkom
društvu Laktić & partneri, u Zagrebu, Selska cesta 90a, radi isplate iznosa od

36.900.590,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-5732/15-2 od 26. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-320/13 od 4. ožujka 2015., u sjednici održanoj 9.
svibnja 2023.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki 1. njezine izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 36.900.590,00 kn zajedno sa zateznim kamatama:

1. za mjesec studeni 2009.g. na iznos od 715.503,09 kn tekućim od 01. prosinca 2009.g. pa do isplate,

2. za mjesec prosinac 2009.g. na iznos od 402.387,21 kn tekućim od 01. siječnja 2010.g. pa do isplate,

- 2 - Rev 127/2019-3

3. za mjesec siječanj 2010.g. na iznos od 380.846,62 kn tekućim od 01. veljače 2010.g. pa do isplate,

4. za mjesec veljača 2010.g. na iznos od 1.409.021,40 kn tekućim od 01. ožujka 2010.g. pa do isplate,

5. za mjesec ožujak 2010.g. na iznos od 2.291.963,80 kn tekućim od 01. travnja 2010.g. pa do isplate,

6. za mjesec travanj 2010.g. na iznos od 4.476.224,60 kn tekućim od 01. svibnja 2010.g. pa do isplate,

7. za mjesec svibnja 2010.g. na iznos od 2.323.165,00 kn tekućim od 01. lipnja 2010.g. pa do isplate,

8. za mjesec lipanj 2010.g. na iznos od 2.162.942,30 kn tekućim od 01. srpnja 2010.g. pa do isplate,

9. za mjesec srpanj 2010.g. na iznos od 3.770.270,50 kn tekućim od 01. kolovoza 2010.g. pa do isplate,

10. za mjesec kolovoz 2010.g. na iznos od 3.285.273,90 kn tekućim od 01. rujna 2010.g. pa do isplate,

11. za mjesec rujan 2010.g. na iznos od 3.516.668,80 kn tekućim od 01. listopada 2010.g. pa do isplate,

12. za mjesec listopad 2010.g. na iznos od 5.750.228,70 kn tekućim od 01. studenog 2010.g. pa do isplate,

13. za mjesec studeni 2010.g. na iznos od 3.569.298,90 kn tekućim od 01. prosinca 2010.g. pa do isplate,

14. za mjesec prosinac 2010.g. na iznos od 2.847.800,00 kn tekućim od 17. prosinca 2010.g. pa do isplate,

sve po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne
banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu
za osam postotnih poena, u roku od 8 dana.“.

Točkom 2. izreke pobijane presude odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja
za naknadu parničnog troška u iznosu od 697.500,00 kn. Točkom 3. izreke pobijane
presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od

300.500,00 kn. Točkom 4. izreke pobijane presude odbijen je kao neosnovan zahtjev
tuženika za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 99.500,00 kn.

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja Selan d.o.o. OIB 83897298924,
Senj, Petra Matkovića 7, i tuženika Hrvatski operator prijenosnog sustava d.o.o., OIB
13148821633, Zagreb, Kupska 4, i potvrđuje presuda Trgovačkog suda Zagrebu
poslovni broj P-320/2013 od 4. ožujka 2015.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatski operator prijenosnog
sustava d.o.o., OIB 13148821633, Zagreb, Kupska 4, za naknadu troškova žalbenog
postupka u iznosu od 127.500,00 kn.“.

- 3 - Rev 127/2019-3

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede
odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju
odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,
28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet
vrati na ponovno odlučivanje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode tužitelja. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a
revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija
revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba
parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u
pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu
proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka,
a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te
ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP
niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužitelj.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava
koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao
primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet spora je pravo tužitelja kao povlaštenog proizvođača električne energije na
naknadu za isporučenu električnu energiju u mrežu tuženika za vrijeme pokusnog rada
tužiteljeve vjetroelektrane Vrataruša u razdoblju od mjeseca studenog 2009. do 16.
prosinca 2010.

10. Nižestupanjski sudovi su utvrdili sljedeće činjenično stanje:

- da je prethodnim rješenjem Hrvatske energetske regulatorne agencije od 31.
listopada 2007. društvo Valalta d.o.o. iz Rovinja steklo status povlaštenog proizvođača
električne energije iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i kogeneraciju
u odnosu na namjeravanu izgradnju Vjetroelektrane Vrataruša na području Grada
Senja,

- da je Ugovorom o prijenosu postojećih i budućih prava na Vjetroelektranu Senj
društvo Valalta d.d. kao prenositelj prava, prenijelo sva prava i obveze koja omogućuju
izgradnju vjetroelektrane u Hrvatskoj na području Grada Senja, na tužitelja kao
primatelja prava,

- 4 - Rev 127/2019-3

- da je Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa pri izgradnji priključka
Vjetroelektrane Vrataruša Senj na visokonaponsku prijenosnu mrežu HEP-OPS-a od

24. srpnja 2008. koji je sklopljen između HEP d.d., tuženika i VALALTA d.o.o., uređen
međusobni odnos ovih ugovorni strana, koji se odnosi na građenje priključka
vjetroelektrane Vrataruša, utvrđivanje prava i obveza u postupcima pripreme,
financiranja i građenja predmetne građevine,

- da je odredbom čl. 10. Sporazuma određeno da građenje obuhvaća i pokusni
(probni) rad postrojenja, dok je člankom 11. Sporazuma određeno da tuženik i Valalta
d.o.o., zajednički utvrđuju sve bitne aktivnosti vezane za pokusni rad,

- da je čl. 13. st. 3. Sporazuma određeno da društvo Valalta d.o.o., nema pravo na
naknadu troškova od strane HEP-a d.d. ili tuženika glede ostvarivanja predmeta tog
Sporazuma,

- da iz Ugovora o priključenju br. 04/08 koji je sklopljen 24. ožujka 2009. između HEP-
a d.d., tuženika, Valalta d.o.o. i tužitelja proizlazi da su predmet istoga sve pojedinosti
vezane za izgradnju priključka te utvrđenje iznosa naknade za priključenje,

- da iz Dodatka br. 1. Sporazum o uređenju međusobnih odnosa pri izgradnji priključka
Vjetroelektrane Vrataruša Senj na visokonaponsku prijenosnu mrežu HEP-OPS-a od

24. srpnja 2008., koji dodatak je sklopljen 23. rujna 2009. između HEP-a d.d., tuženika,
Valalta d.o.o. i tužitelja proizlazi da je u čl. 13. st. 3. Sporazuma iza riječi „Valalta“
dodane riječi „i/ili SELAN“,

- da iz rješenja Hrvatske energetske regulatorne agencije od 22. rujna 2010. s
klauzulom pravomoćnosti s danom 23. listopada 2010. proizlazi da je istim u
prethodnom rješenju o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije
od 31. listopada 2007., promijenjen nositelj projekta, tako da umjesto društva Valalta
d.o.o. to postaje tužitelj,

- da iz Ugovora o korištenju mreže povlaštenog proizvođača za Vjetroelektranu
Vrataruša Senj koji je sklopljen 8. prosinca 2010. koji je sklopljen između tužitelja kao
povlaštenog proizvođača i tuženika proizlazi da su istim regulirani uvjeti korištenja
mreže u korist tužitelja kao povlaštenog proizvođača za predaju proizvedene električne
energije u mrežu, uvjeti korištenja mreže, pružanje mjernih usluga, tužiteljeva obveza
plaćanja naknade za korištenje mreže i vođenje pogona,

- da iz rješenja Hrvatske energetske regulatorne agencije od 10. prosinca 2010.,
proizlazi da je tužitelj stekao status povlaštenog proizvođača električne energije, da je
kao datum početka redovnog pogona i početka isporuke električne energije u
elektroenergetsku mrežu određen dan izvršnosti navedenog rješenja, tj. 10. prosinca

2010.

11. Na temelju ovako utvrđenog stanja nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev
sa obrazloženjem da se na konkretnu situaciju ne može primijeniti institut stjecanja bez
osnove, propisan odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne

- 5 - Rev 127/2019-3

novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), jer osnovu za predaju električne energije u
mrežu tuženika za vrijeme pokusnog tužiteljeve vjetroelektrane čini pravni posao.
Također sudovi utvrđuju da u smislu odredbe čl. 17. st. 1. Zakona o tržištu električne
energije („Narodne novine“, broj 177/04, 76/07, 152/08 i 14/11) Operator prijenosnog
sustava ne smije trgovati električnom energijom, stoga ista nije mogla postati imovinom
tuženika.

11.1. Što se tiče alternativnog tužbenog zahtjeva, prema kojem tužitelj polazi od toga
da je između tužitelja i tuženika došlo do prešutno sklopljenog Ugovora o kupoprodaji
električne energije sudovi su utvrdili da među strankama nije bilo izjava volje za
sklapanje ugovora o kupoprodaji električne energije, slijedom čega je izostala
suglasnost o bitnim sastojcima ugovora o kupoprodaji, a to su predmet i cijena.

12. Pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.

13. Zakonom o energiji („Narodne novine“, broj 68/2001, 177/2004, 76/2007,
152/2008, 127/2010), Tarifnim sustavom za proizvodnju električne energije iz
obnovljivih izvora energije i kogeneracije („Narodne novine“, broj 33/07 - dalje: Tarifni
sustav), Zakonom o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj 177/2004,
76/2007, 152/2008, 14/2011) i Pravilima djelovanja tržišta električne energije
(„Narodne novine“, broj 135/2006, 146/2010), važećim u vrijeme za koje tužitelj navodi
da se obavljao pokusni rad Vjetroelektrane Vrataruša, nije propisana obveza plaćanja
električne energije isporučene u elektroenergetski sustav tijekom navedenog
pokusnog rada.

13.1. Čl. 26. st. 6. Zakona o energiji („Narodne novine“, broj 68/2001, 177/2004,
76/2007, 152/2008, 127/2010) propisano je da Tarifni sustav za proizvodnju električne
energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije određuje pravo proizvođača na
poticajnu cijenu koju operator tržišta plaća za isporučenu energiju, dok se mjerodavnim
Tarifnim sustavom određuje pravo povlaštenih proizvođača električne energije na
poticajnu cijenu električne energije koju operator tržišta plaća za isporučenu električnu
energiju proizvedenu iz postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i
kogeneracijskih postrojenja, sukladno članku 26. stavku 5. Zakona o energiji (st. 1.), a
isti se Tarifni sustav temelji na opravdanim troškovima poslovanja, izgradnje, zamjene,
rekonstrukcije te održavanja postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije i
kogeneracijskih postrojenja te razumnom povratu sredstava od investicije (st. 3.).

13.2. Odredbom čl. 8. Pravila djelovanja tržišta električne energije („Narodne novine“,
broj 135/2006, 146/2010) propisano je da povlašteni proizvođač koji ima pravo na
poticajnu cijenu, prodaje električnu energiju sukladno podzakonskim aktima koji
reguliraju područje obnovljivih izvora energije i kogeneracije i temeljem ugovora o
otkupu električne energije sklopljenog s operatorom tržišta.

14. Na temelju odredbe čl. 2. st. 2. toč. 5. Zakona o tržištu električne energije („Narodne
novine“, broj 177/2004, 76/2007, 152/2008, 14/2011) tužitelj je energetski subjekt koji
obavlja djelatnost prijenosa električne energije u smislu odredbi čl. 15. do čl. 17. toga
Zakona i koji prema navedenim odredbama ne smije trgovati električnom energijom,
neovisno o registriranim djelatnostima koje čine njegov predmet poslovanja. Prijenos

- 6 - Rev 127/2019-3

električne energije definiran je u čl. 2. st. 2. toč. 10. toga Zakona kao transport
električne energije međusobno povezanom mrežom vrlo visokog i visokog napona radi
njene isporuke krajnjim kupcima ili energetskom subjektu za distribuciju, koji ne
uključuje opskrbu.

14.1. Stoga električna energija proizvedena tijekom pokusnog rada vjetroelektrane,
obzirom na navedenu zakonom propisanu djelatnost tuženika, nije mogla postati
imovina tuženika jer on obavlja samo njezin transport radi isporuke krajnjim kupcima
ili energetskom subjektu za distribuciju, a kako to ispravno obrazlažu i nižestupanjski
sudovi.

15. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji i na alternativnoj osnovi, a to je potraživanje
kupoprodajne cijene iz prešutno sklopljenog ugovora o otkupu električne energije
između tužitelja i tuženika, pozivajući se na odredbe čl. 249. i čl. 384. ZOO-a.

Odredbom čl. 247. ZOO-a propisano je da se ugovor smatra sklopljenim kad su se
stranke sporazumjele o bitnim sastojcima ugovora. Da bi došlo do suglasnosti o bitnim
sastojcima potrebna je izjava volje koja se u smislu odredbe čl. 249. ZOO-a može
izjaviti i konkludentnim činima.

U konkretnom slučaju, među strankama nije bilo izjava volje za sklapanje ugovora o
kupoprodaji električne energije, slijedom čega je izostala suglasnost o bitnim
sastojcima ugovora o kupoprodaji, a to su predmet i cijena.

15.1. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, tuženik nije niti primio isporučenu
energiju, već kako je ranije obrazloženo tuženik sukladno zakonskim odredbama
električnu energiju samo isporučuje daljnjim kupcima.

16. Zbog svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

17. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta
postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi
čl. 166. st. 1. ZPP).

Zagreb, 9. svibnja 2023.

Predsjednik vijeća: dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30858-b1f1f

Kontrolni broj: 0126a-4d16b-505b5

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.