- 1 -              Rev 360/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 360/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. T., OIB ..., iz Z., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-18/2021-2 od 23. studenoga 2021., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-50/2019-14 od 27. listopada 2020., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-18/2021-2 od 23. studenoga 2021., u dijelu pod točkama I., III. i IV. izreke, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-50/2019-14 od 27. listopada 2020. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.800,00 kn (2.893,36 EUR) s pripadajućim zateznim kamatama pod točkom I. izreke (osim u dijelu zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) i točku II. izreke i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pr-50/2019-14 od 27. listopada 2020. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.893,36 EUR (21.800,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama (osim u dijelu zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), kao i u dijelu pod točkom II. izreke.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak revizije u iznosu od 298,63 € (2.250,00 kn), u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati na ime dodatka za rad na terenu iznos od 21.800,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je pobliže određeno pod točkom I. izreke, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kn (točka II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je presuda suda prvog stupnja te je suđeno:

 

''Nalaže se tuženici da tužitelju isplati 21.800,00 kn sa zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:

 

- 300,00 kn od 1. veljače 2014.,

- 300,00 kn od 1. ožujka 2014.,

- 150,00 kn od 1. travnja 2014.,

- 150,00 kn od 1. svibnja 2014.,

- 300,00 kn od 1. kolovoza 2014.,

- 300,00 kn od 1. rujna 2014.,

- 300,00 kn od 1. prosinca 2014.,

- 150,00 kn od 1. veljače 2015.,

- 450,00 kn od 1. ožujka 2015.,

- 300,00 kn od 1. travnja 2015.,

- 450,00 kn od 1. svibnja 2015.,

- 150,00 kn od 1. lipnja 2015.,

- 150,00 kn od 1. srpnja 2015.,

- 450,00 kn od 1. kolovoza 2015.,

- 450,00 kn od 1. rujna 2015.,

- 600,00 kn od 1. listopada 2015.,

- 450,00 kn od 1. studenoga 2015.,

- 150,00 kn od 1. prosinca 2015.,

- 450,00 kn od 1. siječnja 2016.,

- 450,00 kn od 1. veljače 2016.,

- 1.050,00 kn od 1. ožujka 2016.

- 450,00 kn od 1. travnja 2016.,

- 600,00 kn od 1. svibnja 2016.,

- 750,00 kn od 1. lipnja 2016.,

- 300,00 kn od 1. srpnja 2016.,

- 300,00 kn od 1. kolovoza 2016.,

- 750,00 kn od 1. rujna 2016.,

- 750,00 kn od 1. listopada 2016.,

- 150,00 kn od 1. studenoga 2016.,

- 1.050,00 kn od 1. prosinca 2016.,

- 600,00 kn od 1. siječnja 2017.,

- 600,00 kn od 1. veljače 2017.,

- 300,00 kn od 1. ožujka 2017.,

- 600,00 kn od 1. travnja 2017.,

- 750,00 kn od 1. svibnja 2017.,

- 300,00 kn od 1. lipnja 2017.,

- 300,00 kn od 1. srpnja 2017.,

- 150,00 kn od 1. kolovoza 2017.,

- 600,00 kn od 1. rujna 2017.,

- 750,00 kn od 1. listopada 2017.,

- 170,00 kn od 1. studenoga 2017.,

- 340,00 kn od 1. prosinca 2017.,

- 340,00 kn od 1. siječnja 2018.,

- 510,00 kn od 1. veljače 2018.,

- 510,00 kn od 1. ožujka 2018.,

- 170,00 kn od 1. travnja 2018.,

- 680,00 kn od 1. svibnja 2018.,

- 340,00 kn od 1. lipnja 2018.,

- 510,00 kn od 1. srpnja 2018.,

- 170,00 kn od 1. kolovoza 2018.,

- 340,00 kn od 1. rujna 2018.,

- 170,00 kn od 1. listopada 2018. do isplate,

osim zateznih kamata za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto plaći, za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. (točka I. izreke).

 

2.1. Odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena toč. I. izreke presude suda prvog stupnja u dijelu kojom je kao neosnovan odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto plaći od 21.800,00 kn (točka II. izreke).

 

2.2. Naloženo je tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2020. do isplate (točka III. izreke) te je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 kn (točka IV. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu (točka V. izreke).

 

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2843/2022-2 od 11. siječnja 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

''1. Smatra li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljanju policijski službenici Republike Hrvatske u ''zonama'', koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. (''Narodne novine'', broj 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17 i 12/18)?

2. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a tumačenje se odnosi na specifične okolnosti vezane za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prama Uredbi o graničnim prijelazima?

3. Primjenjuje li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019. na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?

4. Je li sama činjenica ''eksteritorijalnosti'' zajedničkih lokacija na graničnim prijelazima pravno odlučujuća da se rad na istima smatra terenskim radom te u tom kontekstu razmatranja imaju li policijski službenici prilikom rada na zajedničkim graničnim prijelazima na području Republike Slovenije pravo na terenski dodatak prije i poslije 1.11.2017. (izmjene Kolektivnog Ugovora o državnim službenicima i namještenicima) odnosno ima li sama udaljenost od granične crte utjecaja na ostvarivanje prava na terenski dodatak propisan Kolektivnim ugovorom obzirom na tumačenje broj 1/50 Zajedničke Komisije?

5. Ima li način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju obzirom na specifičnosti radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na isplatu na ime terenskog dodatka?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i potvrdi presuda suda prvog stupnja odnosno da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Potražuje trošak sastava revizije.

 

5. Tužitelj u odgovoru na reviziju predlaže istu odbiti kao neosnovanu i obvezati tuženicu na naknadu trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

 

8. Predmet spora je potraživanje tužitelja, policijskog službenika Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M., za isplatu dodatka za rad na terenu za razdoblje od siječnja 2014. do rujna 2018., kada je kao zaposlenik Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M. obavljao poslove granične kontrole, izvan stalnog mjesta rada na koji je raspoređen, na teritoriju Republike Slovenije i to na zajedničkim graničnim prijelazima GP L.- D., GP H. na S. – R. i GP M. T. – R., sukladno dogovoru Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., po Sporazumu između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (''Narodne novine'', broj 2/2004, Međunarodni ugovori), pozivom na čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 89/12, 104/13 104/13, dalje KU/13), te Dodatke I. i II. KU/13, odnosno pozivom na čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'', broj 112/17 i 12/18, dalje KU/17).

 

9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je u utuženom razdoblju tužitelj, kao djelatnik Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M., radio na radnom mjestu policijskog službenika na graničnim prijelazima L. – D., H. na S. – R. i M. T.– R.,

- dakle, da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, unutar iste ustrojstvene jedinice i to Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaje granične policije M., neovisno o tome što se spomenuta tri granična prijelaza nalaze nekoliko desetaka ili stotina metara od granične crte u teritoriju Republike Slovenije, jer se radi o mjestima zajedničke granične kontrole koja su ustanovljena Sporazumom i Dogovorom Vlade Republike Hrvatske i Republike Slovenije i na kojima policijski službenici Republike Hrvatske obavljaju poslove i radnje iz područja nadzora granice i druge poslove međunarodne policijske suradnje pod uvjetima određenima međunarodnim ugovorom,

- da se navedeni granični prijelazi s Republikom Slovenijom nalaze na području Policijske uprave krapinsko-zagorske, na temelju Uredbe Vlade RH o graničnim prijelazima (''Narodne novine'', broj 79/13). Teritorijalna nadležnost policijskih postaja nad pojedinim graničnim prijelazima određena je Odlukom ministra unutarnjih poslova o osnivanju policijskih stanica i ispostava granične, pomorske i aerodromske policije, br. 511-01-65-16010/1-1992 od 22. srpnja 1992 te Odlukom načelnika Policijske uprave Z., sada Policijske uprave krapinsko-zagorske, o teritorijalnoj nadležnosti i rajonizaciji Stanice granične policije K. s ispostavama granične policije P. i K., br. 511-16-01-SP-84/92 od 25. kolovoza 1992. Kasnijim izmjenama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova i Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova ustrojena je Postaja granične policije M., kao pravni slijednik Stanice granične policije K. i Ispostava granične policije P.,

- da su granični prijelazi L. – D., H. na S. – R. i M. T. -R. zapravo zajednička službena mjesta Republike Hrvatske i Republike Slovenije za obavljanje granične kontrole, utvrđena Sporazumom i Dogovorom Vlada navedene dvije države, a fizički se nalaze na teritoriju Republike Slovenije (prema očitovanju Službe za imovinsko-pravne poslove MUP-a od 26. veljače 2019., granična crta je do mjesta obavljanja granične kontrole udaljena: na GP L. – D. 205 metara, na GP H. na S. – R. 18 metara i na GP M. T. – R. 30 metara),

- da, iako je tužitelj u utuženom razdoblju radio na tri različita granična prijelaza, odnosno na tri različita mjesta rada, on je radio unutar iste ustrojstvene jedinice, na području nadležnosti iste i to poslove radnog mjesta na koje je raspoređen prema pravilniku o unutarnjem redu i aktu o unutarnjem ustrojstvu tog državnog tijela,

- da visina tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna.

 

10. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da se rad tužitelja u okviru navedena tri granična prijelaza ne može smatrati radom na terenu, odnosno rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen, već njegovim stalnim mjestom rada. Sud ocjenjuje da je tužitelj, radeći na tri granična prijelaza imao povećane troškove prijevoza na posao i iz posla, međutim, troškovi prijevoza su mu nesporno isplaćivani, a osim troškova prijevoza prema ocjeni prvostupanjskog suda za tužitelja nisu nastali posebni troškovi, odnosno kod njega nije došlo do umanjenja mogućnosti korištenja određenih prava dok je radio na tri granična prijelaza. S obzirom na izrazito malu udaljenost mjesta rada od granične crte, ne postoji zapreka da tužitelj, ako to želi, za vrijeme pauze dođe na područje Republike Hrvatske, a ukoliko sam radi u smjeni (kao što je to u pravilu na prijelazu M. T.), može od nadređenih osoba zatražiti da se za vrijeme njegovog korištenja pauze pošalje zamjena, iako se ta mogućnost u praksi rijetko koristi, već policijski službenici u pravilu pauzu provode u prostoriji na graničnom prijelazu, a hranu naruče iz restorana ili ju donose od kuće.

 

11. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku odluku (osim u dijelu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), ocjenjujući da okolnost da je radio na teritoriju Republike Slovenije upućuje da je radio izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, a posao koji je obavljao je izvan područja nadležnosti njegove ustrojbene jedinice. Također da su postojala ograničenja tijekom rada i nemogućnost samostalnog kretanja na području druge države, te prelaženja za vrijeme pauze na teritorij RH, jer nije bio organiziran ili dostupan prijevoz na teritorij RH, pa i o ne korištenju pauze–dnevnog odmora. Stoga ocjenjuje da rad tužitelja ima sva obilježja terenskog rada, jer granični prijelazi na kojima je radio nisu u funkcionalnom smislu dio njegove policijske postaje. Sud smatra da se tužitelj utemeljeno poziva na mišljenje Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 22. svibnja 2014. koja je dala tumačenje broj 7/55,  u svezi članka 56. KU, prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju, kao i da je Zajednička komisija 11. studenog 2016. dala tumačenje da pravo na terenski dodatak nije uvjetovano udaljenošću mjesta u koje se službenik upućuje od stalnog mjesta rada.

 

12. Osnovano revidentica kroz dopuštena pitanja osporava pravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja tužbenog zahtjeva.

 

13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva drugostupanjski sud je pošao od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, drugostupanjski sud je pogriješio u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što je taj pojam u slučaju tužitelja tumačio proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje.

 

14. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. Zakona o nadzoru državne granice (''Narodne novine'', broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 – dalje u tekstu: ZNDG), propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom  čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.

 

15. Između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u K. 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (''Narodne novine - Međunarodni ugovori'' broj 2/2004 - dalje: Sporazum).

 

16. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U stavku 3. članka 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.

 

17. U navedenom Sporazumu su i definirana značenja pojedinih pojmova, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz ''domaća država'' označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz ''susjedna država'' označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (točka 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz ''zona'' označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (točka 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz ''službena osoba'' označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (točka 7. čl. 1. Sporazuma).

 

18. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl. 4. stavka 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.

 

19. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole, kao i Dogovor o dopuni navedenog dogovora te su, među ostalim mjestima, utvrdile da su takva mjesta i GP M. T. - R., GP L. – D. te GP H. na S. – R., za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (čl. 1. st. 1. točke 8., 31. i 37. Dogovora).

 

20. Prema odredbi čl. 183. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj osnivaju se Policijska postaja Z., Policijska postaja D. S., Policijska postaja K., Policijska postaja K., Policijska postaja P., Policijska postaja Z. B., Postaja granične policije M. i Postaja prometne policije K. Prema odredbi čl. 191. navedene Uredbe Postaja granične policije M. je specijalizirana – granična policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u K., nadležna za kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima.

 

21. Pod pojmom ''stalno mjesto rada'' prema odredbi čl. 50. st. 2. KU-a podrazumijeva se ''mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavljaju poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela''.

 

22. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet M. T. – R., L. – D. i H. na S. – R.

 

23. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da mu predmetni terenski dodatak pripada zbog činjenice što njegovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta postaje granične policije, jer je u utuženom razdoblju prema rasporedu rada, obavljao poslove policijskog službenika za graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima koje pokriva Policijska uprava krapinsko -zagorska, Postaja granične policije M., a to su GP M. T. – R., GP L. – D., GP H. na S. – R., na kojima se obavlja kontrola na području Republike Slovenije, smatrajući da ta činjenica znači da je on upućen na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen. Pritom se tužitelj pozvao na odredbe članka 56 KU/13 odnosno članka 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.

 

24. Ovaj sud, imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, pogrešnim smatra zaključak drugostupanjskog suda da je tužitelj u obavljanju službe na radnom mjestu policijskog službenika za zaštitu granice u Postaji granične policije M., koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice GP M. T. – R., GP L. – D., GP H. na S. – R., odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza u Hrvatskoj i u Sloveniji radio izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen. To stoga što njegovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem je ovlašten obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se njegove službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u PU krapinsko-zagorskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelj ima pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njegovog radnog mjesta zbog čega njegov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njegovog stalnog mjesta rada.

 

25. Slijedom iznesenog pogrešan je zaključak drugostupanjskog suda prema kojem je tužitelj u konkretnom slučaju bio upućen na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskog službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. točke 9. Zakona o policiji (''Narodne novine'' broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl.77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.

 

26. Prema navedenom, kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno  mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelj zbog činjenice da stalno mjesto njegova rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već je raspoređen na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.

 

27. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u presudi broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom članka 56 KU/13, kao ni članka 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.

 

28. Sud drugog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju može primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom članka 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u D. na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.

 

29. Osnovano tuženica ukazuje na nepravilnost primjene materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza D. uz službeno ovlaštenje za rad na GP D. izdano na temelju članka 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na području Republike Slovenije i granični prijelaz D. ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.

 

30. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj je redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređen na rad na radno mjesto policijskog službenika za zaštitu granice u Policijskoj upravi krapinsko-zagorskoj, Postaja granične policije M., a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i R. u Republici Sloveniji za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma, kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Z. nema ustrojenog graničnog prijelaza D. na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama članaka 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja (''Narodne novine'' broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

 

31. Stoga odgovor na prvo i četvrto pravno pitanje glasi:

 

Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički  smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka. To stoga što nadležnost Policijske uprave krapinsko-zagorske, Postaja granične policije M. obuhvaća područje graničnog prijelaza M. T., L., H. na S. u Republici Hrvatskoj i graničnog prijelaza R., D. i  R. u Republici Sloveniji te predstavlja zajedničko službeno mjesto za obavljanje granične kontrole u zoni tog graničnog prijelaza, i to za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području.

 

32. Odgovor na drugo i treće postavljeno pitanje glasi:

 

Policijski službenici Republike Hrvatske, koji poslove granične kontrole obavljaju na graničnim prijelazima koji se nalaze na području Republike Slovenije, ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, obavljaju poslove radnog mjesta na koje su raspoređeni, te se njihov rad ne smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 104/13, 150/13, 71/16 i 123/16) odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17, 12/18, 2/19 i 119/19).

 

33. Odgovarajući na peto postavljeno pitanje valja reći da način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju, uzimajući u obzir specifičnosti radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu, nema utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na terenski dodatak.

 

34. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu odbijanjem tužbenog zahtjeva te temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci pod točkom I.

 

35. Tuženici je trošak revizije odmjeren prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela od 2.893,36 € (21.800,00 kuna), u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje u tekstu: Tarifa) pa joj tako prema Tbr. 10. točka 6. Tarife za sastav revizije pripada 298,63 € (odnosno 2.250,00 kn).

 

36. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tužitelju nije priznat trošak odgovora na reviziju jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

 

37. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'' broj 57/22 i 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovog Zakona (1EUR=7.53450).

 

Zagreb, 9. svibnja 2023.