- 1 -              Revd 2070/2022-3

Broj: Revd 2070/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sun adria d.o.o. za usluge i promet u građevinarstvu i pomorstvu, Rijeka, B. Kašića 18, OIB: 75703863919, zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 22874515170, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1286/2018-2 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2207/2013 od 15. siječnja 2018., u sjednici održanoj 9. svibnja 2023.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1286/2018-2 od 30. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2207/2013 od 15. siječnja 2018.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena pravna pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi.

3. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito: ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.

4. U odnosu na postavljena pitanja treba reći da prema ocjeni ovoga suda ta pitanja ne predstavljaju materijalnopravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer odgovor na tako formulirana pitanja ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda u svakom parničnom postupku.

4.1. Posebice, u odnosu na drugo postavljeno pitanje kojim se problematizira tumačenje nejasnih odredbi ugovora koje je pripremila jedna ugovorna strana, te s tim u vezi istaknuti razlog važnosti, shvaćanje izneseno u odluci broj Rev 153/13-2 od 3. svibnja 2017., za navesti je da su se ugovorne strane Dodacima ugovora odrekle prava na naknadu zbog zastoja u radovima, pa te ugovorne odredbe nisu nejasne. Međutim, tužbeni zahtjev s naslova naknade štete zbog izgubljene zarade odbijen je i jer tužitelj nije dokazao da je gubio zaradu odnosno, nije dokazao da zbog čekanja u izvođenju radova nije mogao sklopiti ugovore o obavljanju nekih drugih poslova ili raditi na nekom drugom gradilištu u to vrijeme.

5. Slijedom navedenog, proizlazi da predlagatelj nije izložio odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a uz prvo i treće pitanje nije se ni pozvao niti dostavio odluke viših sudova ili revizijskog suda koje bi ukazivale da sudska praksa nije jedinstvena.

6. Stoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 9. svibnja 2023.